Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-890/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, po sucu Josipu Štrucelju, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužiteljice UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. tužiteljice HP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Branimir Zmijanović, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika NP iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Bore Erceg, odvjetnik u Šibeniku, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi 1. do 4. tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Psp-32/2024 od 1. listopada 2025., dana 30. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba 1. do 4. tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Psp-32/2024 od 1. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Psp-32/2024 od 1. listopada 2025. odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan koji glasi.

Utvrđuje se da je tuženik zasmetao zadnji mirni posjed tužitelja na nekretnini koja se identificira kao kat. čest. br. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] time što je uklonio ogrjevna drva građevinskom mehanizacijom.

Dužan je tuženik, temeljem ovog rješenja, i pod prijetnjom ovrhe, u roku od 15 dana od pravomoćnosti istog, vratiti sva uklonjena ogrjevna drva na nekretninu kat. čest. br. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], , a koju radnju su ovlašteni poduzeti tužitelji o trošku tuženika u slučaju tuženikovog odbijanja da na opisani način postupi dobrovoljno u paricijskom roku, te prestati i kaniti se svakog takvog ili sličnog smetanja.

II. Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere kao neosnovan koji glasi:

Određuje se privremena mjera osiguranja nenovčana tražbine tužitelja zabranom tuženiku poduzimanja svih radova pa i građevinskom mehanizacijom, na nekretninu kat. čest. br. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], pod prijetnjom novčane kazne do pravomoćnog okončanja ovog postupka.

III. Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade parnični troška u iznosu od 1.180,00 Eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavile prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.".

2. Navedeno rješenje pravovremenom žalbom pobijaju 1. do 4. tužitelji u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih razloga propisanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP). Tužitelji osporavaju ocjenu dokaza iznesenu u obrazloženju pobijane presude, navode da sud uopće ne daje razloge o odlučnim činjenicama, te da ne daje razloge zašto konkretne iskaze i dokaze prihvaća ili ne. Smatraju da ovakvim pristupom prvostupanjski sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a te da rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Predlažu da drugostupanjski sud pobijano rješenje ukine i vrati spis na ponovno postupanje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi svim žalbenim navodima, predlaže žalbu 1. do 4. tužitelja odbiti i potvrditi pobijano rješenje prvostupanjskog suda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 381. ZPP-a. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a, obzirom da pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, odnosno izreka rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima rješenja, te sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti sa sadržajem isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku.

6. Predmet postupka je zahtjev 1. do 4. tužitelja da im sud pruži posjedovnu zaštitu posljednjeg mirnog posjeda na nekretnini koja je identificirana kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vezano za čin smetanja time što je tuženik uklonio ogrjevna drva građevinskom mehanizacijom. Osim toga tužitelji su predložili određivanje privremene mjere zabranom tuženiku poduzimanja svih radova pa i građevinskom mehanizacijom na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pod prijetnjom novčane kazne do pravomoćnog okončanja postupka.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće relevantne činjenice:

- da iz opomene pred tužbu od 31. siječnja 2024. koji je tuženik NP po punomoćniku uputio suprugu 4. tužiteljice VP proizlazi da je tuženik bio u posjedu sporne nekretnine te da je štiteći svoj posjed zatražio od supruga 4. tužiteljice da ukloni drva i druge pokretnine,

- da iz opomene od 2. svibnja 2024. proizlazi da je tužitelj dopustio VP na njegovu zamolbu da zadrži drva na spornoj nekretnini do kraja 2024.,

- da je prijepor, odnosno kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sud identificirao uz pomoć geodetskog vještaka Antonija Reljanovića (granice prijepora nisu sporne),

- da je uvidom u fotografije utvrđeno da su na spornu česticu bile položene palete s drvima,

- da iz ispisa poruke PP (sin 4. tužiteljice) koju je uputio TP (sin tuženika NP) proizlazi da nije znao da dio gdje su položena drva pripada tužitelju i da će maknuti drva, pa da time priznaje posjed tuženika,

- da se u posjedovnom listu nitko od tužitelja ne navodi kao posjednik,

- da iz iskaza svjedoka AP, CP, FP, ŽP i DP proizlazi da je tuženik bio u posljednjem mirnom posjedu prije nastalog smetanja, da su iskazi navedenih svjedoka potkrijepljeni iskazom PP (sina 4. tužiteljice) i priloženom mobilnom komunikacijom između RP (sina tuženika) i PP (sina 4. tužiteljice).

8. Prvostupanjski sud se pravilno poziva na odredbu članka 22. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015., 94/2017. – dalje: ZVDSP) te postupa u skladu s odredbom članka 441. ZPP-a. Pravilno je stoga postupio prvostupanjski sud kada je raspravljanje ograničio na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja i to bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika. U postupku nije bilo sporno da je tužba podnesena u roku iz članka 21. stavak 3. ZVDSP-a, obzirom da su tužitelji naveli da se čin smetanja dogodio 7. listopada 2024., a tužba je podnesena 22. listopada 2024.

9. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da tužitelji nisu dokazali da su bili u posljednjem mirnom posjedu prije nastalog smetanja. Pritom su neosnovani žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije pravilno cijenio iskaze svjedoka KP i VP (supruga 4. tužiteljice), jer da su to svjedoci zadnjeg mirnog posjeda tužitelja, obzirom da je prvostupanjski sud postupajući u skladu sa člankom 8. ZPP -a proveo opsežni dokazni postupak nakon čega je o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Konkretno, prvostupanjski sud je osnovano cijenio iskaz svjedoka VP pristranim u korist tužitelja, jer je isti kao suprug 4. tužiteljice zainteresiran da tužitelji uspiju u ovom sporu. Iskaz svjedoka KP prvostupanjski sud nije paušalno odbacio nego je isti doveo u vezu s iskazima svih drugih saslušanih svjedoka koji su iskazivali da je tuženik bio u posljednjem mirnom posjedu (AP, CP, FP, ŽP, DP) te iz tih razloga nije prihvatio iskaz svjedoka KP, a sve posebno cijeneći i navedenu mobilnu komunikaciju (poruka) između sina 4. tužiteljica i sina tuženika. Slijedom činjenice da tužitelji nisu dokazali da su bili u posljednjem mirnom posjedu prijepora prije utuženog čina smetanja, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da tuženik nije samovlasno smetao tužitelje u njihovom zadnjem posjedu na način opisan u tužbi.

10. Slijedom iznesenog, obzirom da je odredbom članka 22. stavak 2. ZVDSP - a propisano da sud pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, a da tužitelji na kojima je teret dokaza nisu dokazali da su bili u posljednjem mirnom posjedu prije nego je tuženik (7. listopada 2024.) građevinskom mehanizacijom uklonio drva, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je tužbeni zahtjev potrebno odbiti.

11. U odnosu na točku II. izreke pobijanog rješenja kojom je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere kao neosnovan tužitelji nisu iznijeli određene žalbene razloge. Prvostupanjski sud je pravilno temeljem članka 346. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024. – dalje: OZ), imajući u vidu rezultat dokaznog postupka zaključio da tužitelji nisu učinili vjerojatnim postojanje svoje tražbine (nisu dokazali svoj posljednji mirni posjed), niti su učinili vjerojatnom opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari pa je pravilnom primjenom navedene zakonske odredbe prijedlog za određivanje privremene mjere odbijen kao neosnovan.

12. Odluku o trošku prvostupanjski sud je pravilno utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. stavak 2. ZPP-a obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u sporu.

13. Slijedom svega iznesenog valjalo je odbiti žalbu 1. do 4. tužitelja kao neosnovanu i temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

U Karlovcu 30. travnja 2026.

Sudac

Josip Štrucelj