REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Poslovni broj Gž-327/2026-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Gž-328/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Pajić & Pajić j.t.d., Pula, protiv tuženog OTP banke d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Gorana Veljovića, Merime Ibrahimović, Ivane Bilić Komparić, Vladimira Veljovića i Alana Alagića, odvjetnici u Puli, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama parničnih stranaka izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-711/2019-44 od 12. prosinca 2025., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj P-711/2019-48 od 24. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Uvažava se kao osnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj P-711/2019-44 od 12. prosinca 2025., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-711/2019-48 od 24. prosinca 2025., u točki I. alineja I. izreke, u dijelu koji se odnosi na odredbu članka 1.1. koja glasi: „u iznosu od 177.966,00 CHF“, preinačava na način da se zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbija kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se kao osnovana žalba tužiteljice i tuženika te se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-711/2019-44 od 12. prosinca 2025., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-711/2019-48 od 24. prosinca 2025. u točki I. alineja II. izreke, u točki II. i III. izreke, ukida te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbe tužiteljice i tuženika odlučit će se u konačnoj odluci.

III. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje točka I. izreke rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-711/2019-48 od 24. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom od 12. prosinca 2025. presuđeno je slijedeće:

„I Prihvaća se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

„I. Utvrđuju se ništetnima odredbe članka 1. i članka 3., Ugovora o kreditu broj: 060301260411, sklopljenog između tužiteljice MU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, solemniziranog kod Javnog bilježnika Nansi Kopić iz Pule, pod poslovnim brojem OU-345/06. dana 08. ožujka 2006., i to odredba članka 1.1. u dijelu koji glasi „ u iznosu od 177.966,00 CHF (slovima: stosedamdesetisedamtisućadevetstošesdesetišest CHF) u protuvrijednosti kuna, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate „odredbe članka 1.2., 1.3. i 1.4. u cijelosti, a odredba članka 3.1. u dijelu koji glasi „ s tim da je kamatna stopa promjenjiva. „ te odredba članka 3.3. i 3.4. u cijelosti, te u tome dijelu te ugovorne odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.“

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, da plati tužiteljici MU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 3,24 eura od 15. svibnja 2006. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 0,43 eura od 15. lipnja 2006. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 17,05 eura od 15. veljače 2008. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 32,49 eura od 15. ožujka 2008. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 29,14 eura od 15. travnja 2008. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 10,18 eura od 15. svibnja 2008. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 17,33 eura od 15. lipnja 2008. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 41,04 eura od 15. srpnja 2008. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 41,19 eura od 15. kolovoza 2008. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 40,97 eura od 15. rujna 2008. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 63,66 eura od 15. listopada 2008. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 71,67 eura od 15. studenoga 2008. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 106,83 eura od 15. prosinca 2008. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 164,03 eura od 15. siječnja 2009. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 164,62 eura od 15. veljače 2009. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 145,41 eura od 15. ožujka 2009. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 149,81 eura od 15. travnja 2009. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 150,69 eura od 15. svibnja 2009. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 144,53 eura od 15. lipnja 2009. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 178,99 eura od 15. srpnja 2009. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 172,37 eura od 15. kolovoza 2009. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 180,81 eura od 15. rujna 2009. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 171,43 eura od 15. listopada 2009. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 177,49 eura od 15. studenoga 2009. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 176,53 eura od 15 prosinca 2009. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 192,89 eura od 15. siječnja 2010. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 203,40 eura od 15. veljače 2010. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 201,12 eura od 15. ožujka 2010. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 211,56 eura od 15. travnja 2010. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 230,69 eura od 15. svibnja 2010. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 234,79 eura od 15. lipnja 2010. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 257,28 eura od 15. srpnja 2010. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 256,52 eura od 15. kolovoza 2010. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 303,14 eura od 15. rujna 2010. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 275,98 eura od 15. listopada 2010. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 282,26 eura od 15. studenoga 2010. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 311,75 eura od 15. prosinca 2010. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 314,38 eura od 15. siječnja 2011. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 284,38 eura od 18. veljače 2011. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 251,98 eura od 15. ožujka 2011. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 252,27 eura od 18. travnja 2011. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 270,36 eura od 15. svibnja 2011. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 306,79 eura od 16. lipnja 2011. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 352,46 eura od 15. srpnja 2011. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 398,38 eura od 17. kolovoza 2011. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 324,34 eura od 16. rujna 2011. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 299,95 eura od 18. listopada 2011. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 300,54 eura od 16. studenoga 2011. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 308,91 eura od 16. prosinca 2011. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 326,56 eura od 15. siječnja 2012. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 333,13 eura od 15. veljače 2012. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 325,97 eura od 15. ožujka 2012. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 324,18 eura od 17. travnja 2012. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 328,72 eura od 18. svibnja 2012. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 334,83 eura od 15. lipnja 2012. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 325,58 eura od 20. srpnja 2012. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 322,13 eura od 20. kolovoza 2012. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 307,01 eura od 18. rujna 2012. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 322,55 eura od 17. listopada 2012. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 329,96 eura od 19. studenoga 2012. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 325,95 eura od 19. prosinca 2012. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 312,29 eura od 17. siječnja 2013. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 317,12 eura od 18. veljače 2013. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 317,63 eura od 20. ožujka 2013. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 329,59 eura od 15. travnja 2013. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 306,23 eura od 20. svibnja 2013. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 302,85 eura od 18. lipnja 2013. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 305,48 eura od 17. srpnja 2013. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 312,73 eura od 30. kolovoza 2013. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 311,43 eura od 15. rujna 2013. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 316,79 eura od 15. listopada 2013. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 319,40 eura od 15. studenoga 2013. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 328,72 eura od 15. prosinca 2013. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 180,68 eura od 17. siječnja 2014. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 131,73 eura od 15. veljače 2014. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 135,80 eura od 18. ožujka2014. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 132,31 eura od 15. travnja 2014. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 126,69 eura od 15. svibnja 2014. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 127,90 eura od 15. lipnja 2014. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 131,92 eura od 16. srpnja 2014. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 135,12 eura od 15. kolovoza 2014. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 135,94 eura od 15. rujna 2014. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 139,38 eura od 15. listopada 2014. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 144,31 eura od 15. studenoga 2014. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 145,24 eura od 15. prosinca 2014. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 186,48 eura od 17. siječnja 2015. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 145,59 eura od 15. veljače2015. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 145,59 eura od 15. ožujka 2015. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 145,59 eura od 15. travnja 2015. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 145,59 eura od 16. svibnja 2015. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 145,59 eura od 15. lipnja 2015. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 145,59 eura od 16. srpanja 2015. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 145,59 eura od 15. kolovoza 2015. pa do 29. rujna 2015.,

- na iznos od 145,59 eura od 15. rujna 2015. pa do 29. rujna 2015. uvećano za zateznu kamatu koja na nadvedene iznose teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.“

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, da plati tužiteljici MU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 19.783,10 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 3,24 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 0,43 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 17,05 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 32,49 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 29,14 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 10,18 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 17,33 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 41,04 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 41,19 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 40,97 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 63,66 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 71,67 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 106,83 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 164,03 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 164,62 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 145,41 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 149,81 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 150,69 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 144,53 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 178,99 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 172,37 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 180,81 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 171,43 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 177,49 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 176,53 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 192,89 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 203,40 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 201,12 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 211,56 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 230,69 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 234,79 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 257,28 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 256,52 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 303,14 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 275,98 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 282,26 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 311,75 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 314,38 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 284,38 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 251,98 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 252,27 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 270,36 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 306,79 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 352,46 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 398,38 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 324,34 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 299,95 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 300,54 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 308,91 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 326,56 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 333,13 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 325,97 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 324,18 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 328,72 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 334,83 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 325,58 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 322,13 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 307,01 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 322,55 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 329,96 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 325,95 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 312,29 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 317,12 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 317,63 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 329,59 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 306,23 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 302,85 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 305,48 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 312,73 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 311,43 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 316,79 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 319,40 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 328,72 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 180,68 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 131,73 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 135,80 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 132,31 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 126,69 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 127,90 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 131,92 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 135,12 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 135,94 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 139,38 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 144,31 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 145,24 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 186,48 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 145,59 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 145,59 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 145,59 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 145,59 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 145,59 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 145,59 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 145,59 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja,

- na iznos od 145,59 eura od 30. rujna 2015. pa do plaćanja, koja na taj iznos do 31. prosinca 2022. teče po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do plaćanja po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.“

III Svaka parnična stranka snositi će svoj parnični trošak.“

1.1.Rješenjem suda prvoga stupnja od dana 24. prosinca 2025. ispravljena je izreka prvostupanjske presude od 12. prosinca 2025. u točki I., alineja II., na način da umjesto pogrešno navedenog „uvećano za zateznu kamatu koja na nadvedene iznose teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.“ ispravno treba stajati: „po stopi od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužiteljica u odnosu na točku II. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je donošenjem predmetne odluke povrijeđeno njeno pravo zajamčeno člankom 14., 26., 29. i 1045. Ustava Republike Hrvatske. U osnovnom ističe da je sud pogrešno postupio kada je odbio njen zahtjev za isplatom iznosa od 19.783,10 eur, sa pripadajućom zateznom kamatom pozivajući se pritom na izraženi pravni stav u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1096/2022 od 08. studenoga 2022. i Rev- 2868/2018. od 12. veljače 2019. te sadržaj nalaza i mišljenja vještaka financijske struke iz kog proizlazi da je tužiteljica preplatila svoju obvezu prema tuženiku. Osporava i odluku o troškovima postupka. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njenu žalbu uvaži, presudu preinači sukladno njenim žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje troškove žalbe.

3. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik u odnosu na dio točke I., alineju II. te iste točke i u točku III. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te bitnih povredi odredaba parničnog postupka. Navodi da je sud prilikom donošenja predmetne presude počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati a osobito jer je izreka presude nerazumljiva, proturječi razlozima presude a sama presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja ne utvrđenje ništetnom odredbe članka 1.1. Ugovora o kreditu koji glasi "u iznosu od 177. 906.00 CHF." To stoga što odredba ugovora o kreditu koji je ugovorena glavnica kredita nije utvrđena nepoštenom niti ništetnom u kolektivnom postupku "Potrošač" tako da ne podliježe ocjeni nepoštenosti prema odredbama Zakon o zaštiti potrošača, a i stranke su se suglasile oko iznosa kredita koji je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici. Tvrdi da je sud pogrešno postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice pobliže opisan pod točkom II. izreke, jer je tužiteljica dobrovoljno prihvatila izračun i konverziju kredita a stranke su suglasne zaključile i provele konverziju kredita pa ističe da u slučaju konverzije ugovora o kreditu bolje je načinjena sukladno pravilima zakona o potrošačkom kreditiranju korisnici kredita ne mogu više ostvarivati povrat učinjenih plaćanja s naslova eventualno ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF. Konverzijom kredita sporne odredbe ugovora o kreditu su izmijenjene i tako izmijenjene su prilagođene odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o potrošačkom kreditiranju te kao takve ne podliježu ispitivanjem njihove nepoštenosti odnosno ništetnosti. U pravcu svojoj tvrdnji poziva se na odluku vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018. Obzirom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stav da u konvertiranim ugovorima o kreditu kao što je predmetni tužitelj nema pravo na isplatu niti na utvrđenja koja je postavio u svom zahtjevu, smatra da tužiteljica nema niti pravo na zakonske zatezne kamate koji su joj dosuđene pobijanom presudom. Osporava i odluku o troškovima postupka. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, presudu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje troškove žalbe.

4. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tuženik pobija i točku I. izreke prvostupanjskog rješenja zbog pogrešne primjene materijalnog prava, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te bitnih povredi odredaba parničnog postupka. Ističe da žalbu podnosi iz svih razloga navedenih u žalbi tuženika od 24. prosinca 2025. izjavljenu protiv presude te se žalbeni razlozi izjavljeni protiv presude imaju smatrati žalbenim razlozima protiv predmetnog rješenja. Obzirom na sve navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, presudu preinači sukladno njenim žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje troškove žalbe.

5. Sa žalbama tužiteljice i tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

5.1. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

6. Žalba tužiteljice u cijelosti je osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koje su sadržane u članku 1. i 3. Ugovora o kreditu broj 060301260411 koga su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 1. ožujka 2006., te zahtjev za isplatu iznosa 19.783,10 eur po osnovu preplate zbog tih ništenih ugovornih odredbi sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate. Zahtjev tužiteljice utemeljen je na pravnim shvaćanjima izraženim u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.), odnosno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

7.1. U žalbenoj fazi, kao i tijekom prvostupanjskog postupka sporno je jesu li odredbe ugovor o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF ništetne, da li su sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015. - dalje: ZID ZPK/15), nakon što je tužiteljica dobrovoljno prihvatila izračun konverzije riješeni svi sporni odnosi između tužiteljice i tuženika u smislu Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015. i 52/2016.) kojim je regulirana konverzija kredita ugovorenih u CHF u protuvrijednosti kuna ili tužiteljica unatoč konverziji, ima pravo i na daljnje obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih preplaćenih iznosa od trenutka sklapanja glavnog ugovora odnosno svih plaćenih iznosa temeljem ugovora o kreditu.

7.2. Polazeći od nespornih činjenica i onih spornih - koje je utvrdio čitanjem materijalne dokumentacije u predmetu i personalnim dokazima (saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke) sud je utvrdio:

- da je tužiteljica kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopila Ugovor o kreditu broj 060301260411 kojim joj je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 177.966,00 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB na dan isplate, uz redovnu kamatnu stopu od 4,30% godišnje koja je promjenjiva u skladu s važećim odlukama tuženika, na rok otplate od 360 mjeseci, koji je odobren za kupnju nekretnine (stambeni kredit za mlade) a solemniziran je po javnom bilježniku Nansi Kopić iz Pule, pod brojem OU-345/06 dana 8. ožujka 2006.;

- da je 23. siječnja 2016. između tužiteljice i tuženika sklopljen Dodatak br. 1. ugovoru o kreditu broj 151109069838 kojim je učinjena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima na način i u rokovima propisanim ZID ZPK/15;

- da iz iskaza tužiteljice saslušane u svojstvu parnične stranke proizlazi da je tužiteljica potrošač jer je kredit podigla za rješavanje stambenog pitanja, da je prije zaključenja predmetnog ugovora tuženik nije informirao o svim bitnim parametrima kredita, te da je sporni ugovor o kreditu konvertirala jer joj je to bilo najprihvatljivije rješenje;

- da iz osnovnog nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Tomislava Prpića i njegove dopune dane po prigovorima tuženika na isti (koga sud prihvaća objektivnim i stručnim) proizlazi da je tužiteljici odobren kredit kunske protuvrijednosti od 177.966,00 CHF po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, da je s danom 23. siječnja 2016. izvršena konverzija kredita - tužiteljici je u konverziji priznata pretplata u iznosu od 30.098,17 kn, da pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, te tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime anuiteta, u razdoblju otplate kredita do 30. rujna 2015. više uplatila 19.783,10 eur, da zatezne kamate obračunate na iznose anuiteta od svakog pojedinog potraživanja pa do konverzije iznose 8.490,47 eur, da je tužiteljica je sa svim svojim realiziranim uplatama premašila iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu, te tako utvrđena preplata iznosi 3.994,71 eur na dan 30.09.2015., da je konačno, nakon uzetih iznosa pretplate u obračun, obračuna zateznih kamata na te iznose te efekata konverzije (priznate preplate) preostalo je ukupno dospjelo potraživanje tužiteljice s danom 30. rujna 2015. u iznosu od 24.278,86 eur i to: 19.783,10 eur preplate po anuitetima (valuti i kamati) na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 1. listopada 2015. do isplate te iznos od 4.495,76 eur preostale dospjele zatezne kamate na dan 30. rujna 2015.;

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. odlučeno o kolektivnoj tužbi tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača („Udruga potrošač“) protiv više tuženika, između kojih je i ovdje tuženik, utvrđeno da je u spornom vremenskom periodu tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003. - dalje: ZZP/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90. tog Zakona, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009. i 133/2009. - dalje: ZZP/07) i to člancima 96. i 97. toga Zakona te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke (tuženika), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je postupio suprotno odredbama tada važećih odredbi ZZP - radi se o presudi koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i poslovni broj Pž -6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu.

8. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvoga stupnja zahtjev tužiteljice pobliže opisan kao u točki I. alineja I. izreke prihvatio je kao osnovan, obzirom je zaključio da je spornim ugovorom o kreditu koji je sklopljen između tužiteljice i tuženika ugovorena promjenjiva kamatna stopa vezana za određenu valutnu klauzulu, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke, da se o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo, već ju je unaprijed na standardnom ugovor - na čiji sadržaj tužiteljica nije imala utjecaj, formulirala banka, da tuženik kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o krediti kod ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, pa kako promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane - tuženika, to isto, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužiteljice, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg ZZP slijedom čega su odredbe o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora ništetne , sukladno odredbi članka 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018. - dalje: ZOO), pritom, sud se pozvao i na sadržaj odredbe članka 502.c ZPP:

- da nije osnovan prigovor zastare predmetne tražbine jer tražbina po osnovi restitucijskog zahtjeva, vraćanja primljenog zbog ništetnosti odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, u smislu odredbe članka 225. ZOO, da zastara počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke u predmetu zaštite kolektivnih prava, pokrenute podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu koji je pokrenut pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. travnja 2012., a koja je u odnosu na ništetnost promjenjive kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014. a u odnosu na valutnu klauzulu donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Pž - 6632/2017. od 14. lipnja 2018., pa ni po jednoj rok od pet godina nije protekao do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu i to dana 6. lipnja 2019., jer u smislu odredbe članka 241. ZOO, podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu prekinuta je zastara i rokovi zastare ponovno su počeli teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tom predmetu;

- da su sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK stranke iznova i to počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, da je tuženica je na temelju kogentnih odredbi članka 19.c ZID ZPK/15 u izračun konverzije uvrstila sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primila od tužiteljice, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti EUR, kao i sve iznose koje je primila uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita, pa da je očito da ta razlika koju tužiteljica zahtijeva tužbom, te nakon zaključenja Dodatka nije više u imovini tuženice bez pravne osnove, pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO, osnovom koji bi tužiteljica mogla potraživati više preplaćene iznose u visini od 19.783,10 eur zajedno sa zateznom kamatom na svaki pojedini iznos tekućom od 30. rujna 2015. do isplate, slijedom čega je sud zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbio kao neosnovan (točka II. izreke) - u tom pravcu sud se pozvao na izraženi pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-1359/2019-8 od 17. rujna 2024., Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. te Rev-925/2023 od 8. travnja 2025). pritom, sud utvrđuje da nije osnovano potraživanje zateznih kamata nakon 30. rujna 2015. odnosno nakon konverzije ugovora jer su konverzijom ništetne odredbe zamijenjene novima;

- da, cijeneći sadržaja odredbe članka 19.c stavka 4. i stavka 5. alineje 2. ZID ZPK/15 u vezi s člankom 1111. i 1115. ZOO i člankom 4. stavkom 2. ZZP/14, sud zaključuje da tužiteljici pripada pravo potraživati nepodmirene zatezne kamate na iznose plaćene s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu (promjenjive kamate i valutne klauzule u CHF-u) i to od dana plaćanja do 30. rujna 2015. s kojim danom je izvršen obračun konverzije sukladno Dodatku ugovora o kreditu, jer se radi o iznosima koji nisu obuhvaćeni obračunom konverzije, obračun kojih kamata proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke u visini od 8.490,47 eur, pa je te kamate sud tužiteljici i priznao točkom I. alineja I. izreke predmetne presude, te obvezao tuženika na snošenje istih smatrajući ga nepoštenim stjecateljem.

9. U odnosu na žalbene navode tuženika u dijelu u kojoj osporava pravilnost i zakonitost predmetne presude kojim je prihvaćen kao osnovan deklaratorni tužbeni zahtjev tužiteljice usmjeren na utvrđenje ništetnom odredbe članka 1.1. predmetnog ugovora o kreditu, a koji zahtjev je pobliže opisan u točki I. stavak I. izreke, i to u dijelu koji glasi: „u iznosu od 177.966,00 CHF“ valja reći da sud u tom dijelu nije počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer je presuda dovoljno razumljiva i može se ispitati, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo, slijedom čega su se stekli uvjeti za preinačenjem presude u tom dijelu.

9.1. Naime, u situaciji kada tužiteljica svoj tužbeni zahtjev za utvrđenim ništetnim odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke, temelji na utvrđenjima i pravnim shvaćanjima izraženim u presudama donesenim po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, valja navesti da prema odredbi članka. 502.a stavak 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, dok je člankom 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Nadalje, i odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/14) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Tim je odredbama Zakona o parničnom postupku i ZZP/14 propisan direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP, pa je posljedično tome prvostupanjski sud, pravilno utemeljio svoju odluku o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi na navedenim pravnim shvaćanjima izraženim i u odlukama donesenim u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u kojima je tuženik sudjelovao.

9.2. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja utvrdio ništetnom odredbu članka 1.1. u dijelu koji glasi: „u iznosu od 177.966,00 CHF“ jer u istoj nije sadržana valutna klauzula u dijelu u kojem je ista ništetna, radi se o dijelu ugovorne odredbe koji se odnosi na glavnicu kredita koji je tužiteljici stavljen na raspolaganje, odredba u tom dijelu nije neodređena odnosno neodrediva, niti suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a niti uzrokuje znatnu ravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice. Radi se o dijelu odredbe koji je tužiteljici bio poznat, iznos glavnice kredita tužiteljici je bio odobren na ime rješavanja stambenog pitanja, a temeljem te tog djela ugovorne odredbe provedeno je i vještačenje u predmetu. Stoga, je u tom dijelu uslijed pogrešne primjene materijalnog prava žalbu tuženika valjalo prihvatiti te presudu preinačiti sukladno odredbi članka 373. točke 3. ZPP.

9.3. Ovdje valja istaknuti, da preostali dio točke I. stavak I. izreke prema sadržaju žalbe tuženika nije bio sporan, pa je izreka u tom dijelu - kojim je utvrđena ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanih u članu 1.2., 1.3., 1.4. i članku 3.3. i 3.4. Ugovora o kreditu broj 060301260411 stekla svojstvo pravomoćnosti.

10. Međutim, ne može se prihvatiti kao pravilan zaključak suda prvoga stupnja, na što osnovano ukazuje tužiteljica svojom žalbom, da nakon što je sklopila Dodatak ugovora o kreditu ne pripada joj pravo na potraživanje preplaćenih iznosa s osnova promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

11. Naime, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, konverzija odnosno sklapanje navedenog Dodatka uz Ugovor o kreditu nije od značaja za pravilna utvrđenja u ovoj pravnoj stvari koja se tiču ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli jer se niti odredbama ZID ZPK, a niti navedenim Dodatkom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču ovdje relevantno valutne klauzule, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da je banka, bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama nametnula valutnu klauzulu u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, tim više što je ratio donošenja navedenog zakona bio da se položaj korisnika kredita u CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR, a navedenim Dodatkom uz Ugovor o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istog, odnosno njime se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim, sve uz primjenu valutne klauzule, odnosno i primjene promjenjive kamatne stope. Dakle, činjenica da su stranke sklopile Dodatak uz Ugovor o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate sa sporazumom o isplati iste ne upućuje na zaključak da je tužiteljici vraćen sav novčani iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovorenih kamata i valutne klauzule, a na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.

11.1. Sklapanjem navedenog Dodatka uz Ugovor o kreditu nije u potpunosti postignut učinak zaštite tužiteljice kao potrošača jer istim nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran njihov ugovorni odnos, a tužiteljici je i dalje ostalo pravo na povrat više preplaćenog s osnove ništetne odluke o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

11.2. Pritom, valja istaknuti da navedeno nije suprotno niti pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju poslovni broj Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. jer je u tom rješenju samo izraženo pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali to posljedično ne znači da unatoč sklapanju tog sporazuma ili aneksa tužitelj, kao potrošač ne može i dalje zahtijevati isplatu više preplaćenog temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ako sklapanjem navedenog Dodatka nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača i time nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana.

11.3. Europski sud za ljudska prava je u odluci u predmetu G protiv Republike Hrvatske (zahtjev broj 69108/17) od 1. rujna 2022., između ostalog naveo „da banka potpisivanjem aneksa (dodatak ugovoru o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu“, kako je to formulirao podnositelj, pa se može zaključiti kako Europski sud za ljudska prava smatra da sklapanjem sporazuma o konverziji nije udovoljeno zahtjevu na temelju nepoštenih i ništetnih odredaba osnovnog ugovora o kreditu.

12. Pravno shvaćanje iz ove odluke u skladu je sa shvaćanjem Vrhovnog suda koje je zauzeto u rješenju broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. iz kog proizlazi da sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.

12.1. Potrošač dakle ima pravo na potpuno obeštećenje bez obzira na zakonsku intervenciju u njegovo pravo, a ne kako to sud prvoga stupnja zaključuje da tužiteljica u predmetnom slučaju nakon sklapanja ugovora o konverziji više nema pravo na povrat više plaćenih iznos, osim onih koji nisu bili predmet obračuna konverzije u smislu članka 19.c ZID ZKP kao npr. zatezne kamate na razliku preplaćenih pojedinačnih mjesečnih anuiteta, koje je konačno jedino i priznao tužiteljici. Istovjetno pravno shvaćanje o učincima konverzije ovaj sud je iskazao u većem broju recentnih odluka, npr. poslovni broj Gž-66/2023-6 od 1. srpnja 2024., Gž-953/2024 od 21. lipnja 2024., Gž-797/2024 od 17. lipnja 2024., Gž-837/2023 od 17. lipnja 2024., Gž-75/2024 od 23. siječnja 2024., a u skladu je i s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela od 4. prosinca 2023. pa stoga nije odlučno žaliteljevo pozivanje na ranije odluke ovog suda ili drugih sudova drugog stupnja s drugačijim pravnim shvaćanjem.

13. Ocjena je ovog suda kako činjenica da su stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK-a ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, posebno pri činjenici postavljenog kondemnatornog zahtjeva radi isplate. Tako je i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. u bitnome, izraženo shvaćanje da sama činjenica da su stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK-a ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, osobito pri činjenici da je postavljen i kondemnatorni zahtjev radi isplate (tako i Rev-18/2018.). Stoga se ne mogu prihvatiti osnovani žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da činjenica da korisnici kredita koji su iskoristili mogućnost propisanu odredbama ZID ZPK ne bi imali pravni interes podnošenje tužbe kao što je predmetna. Stoga tvrdnje i pravna shvaćanja tuženika na koje ukazuje u svojoj žalbi a koje su u suprotnosti s izraženim pravnim shvaćanjem ovoga suda prvoga stupnja nisu osnovani.

14. Stoga se ne može prihvatiti kao pravilan zaključak suda prvoga stupnja a niti osnovan žalbeni navod tuženika da ne postoji osnova za isplatu razlike između početno ugovorene i stvarno primijenjene kamatne stope, odnosno za isplatu tečajne razlike prema valutnoj klauzuli u CHF iz ugovora o kreditu od 8. ožujka 2006. jer su uplate koje čine te razlike u cijelosti uračunate pri obračunu konverzije čime je obveza na povrati ih iznosa prestala, jer tužiteljica ne gubi pravo potraživati od tuženika povrat preplaćenog, odnosno ono što je on stekao bez osnove ukoliko nije u potpunosti namirena iznosom prilikom konvertiranja kredita iz valute u CHF u valutu euro, sve to po pravilima stjecanja bez osnove (članak 1111. i 1115. ZOO).

15. U predmetnom slučaju parnične stranke nesporno su izvršile konverziju osnovnog kredita koga su sklopile. Konverzije takvih kredita sklapale su se u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZID ZPK, koji propisuje da se svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije, osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja, trebaju iskoristiti u korist potrošača i to za ispunjenje njegovih ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim dodatkom ugovora o kreditu. Dakle, ukoliko su stranke izvršile konverziju na naprijed navedeni način, u obračun konverzije bili su uzeti iznosi koji su plaćeni na ime ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope i valutne klauzule u CHF i te isplate obračunate i iskorištene za ispunjenje obveza potrošača (u konkretnom slučaju tužiteljice) prema tom dodatku, a eventualna utvrđena preplata iskorištena je za ispunjenje budućih tužiteljičinih anuiteta u EUR.

15.1. To su okolnosti koje valja razmatrati u okviru osnovanosti kondicijskog zahtjeva za isplatu koji je tužiteljica u predmetnom slučaju postavila svojim konačnim tužbenim zahtjevom nakon provedenog financijskog vještačenja i njegove dopune (stranica 441- 444 prvostupanjskog spisa), a što je sud prvoga stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio raspravili i cijeniti, što je imalo za posljedicu činjenicu da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, a koji žalbeni razlog ističe i tužiteljica i tuženik koji neosnovano tvrdi da tužiteljici ne pripadaju zatezne kamate na više preplaćene iznose, ali visina istih i način na koji ih je sud tužiteljici priznao točkom I. alineja II. izreke, nije pravilan. Stoga je žalbu tužiteljice i tuženika u odnosu na točku I. alineja II. izreke i u odnosu na točku II. izreke, valjalo prihvatiti kao osnovanu, presudu u tom dijelu ukinuti sukladno odredbi članka 370., te predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

16. U ponovljenom postupku valja cijeniti činjenicu da je tužitelju priznata preplata u konverziji, koju preplatu valja uračunati primjenom odredbi članka 171. i članka 172. ZOO na način da se na svaki mjesečni iznos preplate na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli obračunaju zatezne kamate od dana plaćanja kako tužitelj potražuje (jer je tuženik nepošteni stjecatelj koji je znao za ništetnost predmetnih odredbi) do dana konverzije 30. rujna 2015. dok se ne dosegne preplata koja je priznata u konverziji, a sve kako bi na taj način tužiteljica u potpunosti ostvarila učinak zaštite kao potrošača, odnosno kako bi se u potpunosti ostvarila ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana koja je bila narušena sklapanjem navedenih nište tnih ugovornih odredbi i naplatom određenih novčanih iznosa utemeljenim na tim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu, sklopljenog između stranaka u postupku. Nakon što visinu tužbenog zahtjeva tužiteljice utvrdi sukladno prethodno iznijetom, novom pravilno obrazloženom odlukom odlučit će o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice zajedno s odlukom o troškovima postupka.

17. O troškovima žalbe tužiteljice i tuženika odlučit će se u konačnoj odluci.

18. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima pobija točku I. izreke rješenja suda prvoga stupnja od dana 24. prosinca 2025. kojim je ispravljena izreka prvostupanjske presude od 12. prosinca 2025. u točki I., alineja II., na način da umjesto pogrešno navedenog „uvećano za zateznu kamatu koja na nadvedene iznose teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana“ ispravno treba stajati: „po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana“, valja reći da se radi o žalbenim navodima kojima se s uspjehom ne može pobijati rješenje koje je donijeto sukladno odredbi članka 342. u vezi s člankom 347. ZPP. Sud prvoga stupnja predmetno rješenje je donio pozivom na prethodno navedene zakonske odredbe zbog činjenice koja je nastala očitom omaškom u pisanju, pa je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu promjenom odredbe članka 380. točka 2. izreke, te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Puli-Pola 30. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić