Republika Hrvatska

Županijski sud u Split,

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž -1936/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

RJEŠENJE

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Ivane Madunić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate , odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1814/2022-28 od 06. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 30. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1814/2022-28 od 06. svibnja 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od od 3.679,52 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja na iznos od 2.871,68 eura teče od 28.10.2021. do isplate, a na iznos od 807,74 eura od dana podnošenja tužbe pa do isplate (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju da nadoknadi tuženiku parnične troškove u iznosu od 36,49 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 06. svibnja 2025. do isplate ( točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine",broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08.,57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. , 155/23.,146/25 - dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači, a podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete koji predstavlja iznose obiteljske mirovine koju je tužitelj isplatio članu obitelji osiguranika-udovici tužitelja koji je smrtno stradao u prometnoj nesreći, a smrt kojeg osiguranika je prouzročilo nepoznato vozilo za koje odgovara tuženik.

5. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je udovici osiguranika tužitelja, ĆE, ĐE rješenjem tužitelja od 25.07.2003. priznato pravo na obiteljsku mirovinu od 01.04.2003. u svoti od 539,15 kuna mjesečno;

- da je presudom Općinskog suda u Ivanić Gradu broj P-245/91 koji je vođen povodom istog štetnog događaja utvrđeno da je osiguranik tužitelja pok. Ć ĐE suodgovoran za izazivanje prometne nesreće u kojoj je smrtno stradao u omjeru od 25%;

- da je tužitelj ĐE u razdoblju od 01.04.2019. do 31.08.2021. isplatio na ime obiteljske mirovine iznos od 32.044,54 kuna te je uzimajući u obzir omjer suodgovornost svog osiguranika od 25% zatražio od tuženika isplatu iznosa od 24.033,41 kuna te je tuženik isplatio iznos od 2.396,70 kuna dok je preostao neisplaćeni iznos od 21.636,71 kuna;

- da je tužitelj i za daljnje razdoblje isplaćivao osiguranici tužitelja iznose s naslova invalidske mirovine i to za razdoblje od 01.09.2021. do 31.03.2002. u iznosu od 8.115,59 kuna što umanjeno za doprinos od 25% iznosi 6.086,69 kuna ;

- da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj isplatio svome osiguraniku s osnove štetnog događaja za 2.284,36 eura manji iznos, nego što bi isplaćivao s osnove invalidske mirovine u slučaju priznate ozljede na radu ;

- da tužitelju nije nastala stvarna šteta jer je svome osiguraniku isplaćivao manje iznose nego da je osiguraniku priznata ozljeda na radu.

6. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pozivom na članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine “151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14-dalje: ZOOP), prvostupanjski sud je zaključio da tužitelju nije nastala stvarna šteta jer je svome osiguraniku isplaćivao manje iznose nego da je osiguraniku priznata ozljeda na radu, te je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Neosnovano tužitelj žalbom problematizira primjenu ZOOP kao mjerodavnog materijalno pravnog propisa za razrješenje konkretnog pravnog odnosa, budući da su prema sada već ujednačenoj, stabilnoj i dosljednoj praksi redovnih sudova u Republici Hrvatskoj za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnova mirovine mjerodavne upravo odredbe ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje odnosno u vrijeme kada su isplate izvršene. O tom se pravnom pitanju – primjene mjerodavnog propisa na konkretan pravni odnos – Vrhovni sud Republike Hrvatske nedvosmisleno izjasnio u brojnim svojim odlukama (primjerice Rev-1354/2016 od 18. svibnja 2021., Rev- 909/2021 od 8. rujna 2021., Rev-901/2021 od 27. rujna 2022., Rev-1180/2022 od 6. prosinca 2022., Rev-663/2022 od 23. svibnja 2023.).

8. Temeljem odredaba članka 27. ZOOP-a, koje reguliraju subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja, društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.).

9. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.), time da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranja za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog i sličnog osiguranja (stavak 4.).

10. Dakle, opseg štete koju je društvo za osiguranje (ovdje tuženik) dužno naknaditi tužitelju određuju citirane zakonske odredbe (koje definiraju stvarnu štetu), između ostalog, kao razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno, članova njezine obitelji, koja se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenje Zavoda , odnosno, ovdje tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

11. Prema članku 161. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj:157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, dalje: ZOMO/2013 ) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, dok je stavkom 2. točka 1. istog članka propisano da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu.

12. Upravo odredbe ZOOP upućuju da se u pogledu izračuna razmjernog dijela mirovine tužitelja odlučuje primjenom odredbi ZMO i to na način da stvarnu štetu koju tužitelj trpi isplatom obiteljske mirovine članovima obitelji svog osiguranika čini razlika između isplaćene obiteljske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblje u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala (pravno stanovište zauzeto u odluci VSRH Rev 1235/2021-2 od 22. veljače 2022, Rev 384/2022-2 od 11.listopada 2022.,Rev-1289/2024-2 od 10.prosinca 2024.)."

13. Po ocjeni ovog suda, u takvoj situaciji stvarnu štetu, koju tužitelj trpi isplatama obiteljske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene obiteljske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala.

14. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa je za sada činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, to je sukladno članku 370. ZPP-a valjalo ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

15. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će utvrditi postoji li razlika i ako postoji koliko iznosi razlika između isplaćene obiteljske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja , pri čemu razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala, nakon toga će pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja, a time i o troškovima postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

U Splitu, 30. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Andrea Boras - Ivanišević