Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1868/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Andrei Boras- Ivanišević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici iz Pule, protiv tužene ŽE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Željku Pavletiću, odvjetniku iz Pule, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Puli- Pola pod poslovnim brojem Psp-7/2025-34 od 14. travnja 2025., dana 30. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola pod poslovnim brojem Psp-7/2025-34 od 14. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem je suđeno:

"Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Utvrđuje se da je tuženica ŽE, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] smetala tužitelja ĐE, iz [adresa],OIB [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom posjedu nekretnine k. č. [katastarska čestica] šuma sa 1790 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da je tuženica izvršila krčenje nekretnine k. č. [katastarska čestica] šuma sa 1790 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju nekretninu koristi i obrađuje tužitelj.

II Nalaže se tuženici da uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo prije počinjenog smetanja na način da tužitelju omogući nesmetani posjed predmetne nekretnine.

III Zabranjuje se tuženici ŽE, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] bilo kakvo daljnje uznemiravanje posjeda tužitelja na nekretnini k. č. [katastarska čestica] u naravi šuma sa 1790 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pod prijetnjom novčane kazne, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eur, u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 14. travnja 2025. pa do isplate.

III Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelo"

2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22., 155/23. i 146/25 - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se isto preinači i tužbeni zahtjev prihvati, a tuženicu obveže na naknadu troškova postupka tužitelju, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Tuženica je odgovorila na žalbu tužitelja te osporila navode žalbe i predložila žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

5. Predmet ovoga spora predstavlja zahtjev tužitelja za pružanje zaštite zbog smetanja posjeda nekretnine k. č. [katastarska čestica] šuma sa 1790 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da je tuženica izvršila krčenje nekretnine k. č. [katastarska čestica] šuma sa 1790 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju nekretninu koristi i obrađuje tužitelj.

6. Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je tužena u zemljišnim knjigama suda prvog stupnja upisana kao vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica] šuma sa 1790 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina],

-da je da je tužena u lipnju 2022. izvršila krčenje predmetne nekretnine, u odnosu na koje postupanje tužene tužitelj ustaje sa pružanjem posjedovne zaštite u ovom postupku,

- da je na uviđaju na licu mjesta identificirana predmetna nekretnina, koja je u trenutku uviđaja zarasla te da su tužitelj i tužena suglasno naveli da je prije predmetnog događaja bila u drugačijem stanju, odnosno u smislu da je bila zarasla sa višim raslinjem.

- da je u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka mjernične struke Tina Verbanca izvršena identifikacija predmetne nekretnine k. č. [katastarska čestica], koja je upisana kao pašnjak površine 1790 m2, koja u naravi predstavlja šumu – šikaru koja je sa tri strane definirana suhozidom te ulaz u parcelu je sa puta k. č. br. [katastarska čestica],

- da je predmetna nekretnina do krčenja u naravi bila kako to svjedoci nazivaju „boška“, što u prijevodu znači šuma, iako se iz iskaza svjedoka daje zaključiti da je na istoj bilo određeno niže raslinje kako je to u svom iskazu pojasnio svjedok OE,

- da u postupku saslušane svjedokinje DE i CE, kćerke tužitelja koje sa njim žive u istom kućanstvu, navode da je predmetnu nekretninu koristila njihova obitelj i to najviše za sječu drva,

- da su prema navodima svjedokinje DE zadnji put sjekli drva prije 7 godin,a što je i sam tužitelj potvrdio navodeći kako je na parceli koja je predmet spora sjekao drva i da je tu parcelu koristio upravo za tu svrhu ali da sve je to radio dok je mogao i to do nekih prije 10 godina, time da to njegova kćer radi, pri čemu je isto tako na izričit upit suda u više navrata naveo kako on nikada nije davao nalog kćerki niti ikom drugom da sječe drva na predmetnoj parceli,

- da iz kazivanja saslušanog svjedoka ME proizlazi kako je tužitelj sjekao drva „dole u vali“ gdje i svjedok ima parcelu, to da je i vidio, ali to je udaljeno nekih 500m od ove izmalčirane – iskrčene parcele,

- da svjedok OE u svom iskazu navodi da zna da je na predmetnoj parceli bilo nekakvo niže raslinje - "boška" sve dok se to nije posjeklo a prije toga tu parcelu da su koristili sada pok. Đ i ĐE (tužitelj i njegov sada pok brat) i to na način da su posjekli drva kad je trebalo za grijanje, ali da se na drugi način to nije održavalo jer se tu nema šta održavati.

7. Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja, koja žalitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju budući je isto zasnovano na valjanoj ocjeni svih izvedenih dokaza kako to nalaže odredbe članka 8. ZPP-a, prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan budući je smatrao kako tužitelj nije dokazao posljednji mirni posjed predmetne nekretnine jer dugi niz godina, pa tako niti u vrijeme krčenja (čišćenja parcele od strane tužene) nije bio u posjedu predmetne nekretnine u svrhu sječe drva. a za što je nekada istu koristio, time da u svemu ostalom, kao što je prvenstveno pristup na tu nekretninu radi branja šparoga ili drugih prirodnih plodova , tužitelj nije smetan u posjedu nekretnine od strane tužene.

8. Neosnovano žalitelj žalbenim navodima osporava pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja ukazujući na pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer je odlučno činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrđeno, te je neosnovan i žalbeni razlog pogrešne primjenu materijalnog prava od strane sud prvog stupnja.

9. Naime, kao sporno u ovoj fazi postupka se i dalje postavlja kao odlučno pitanje tko je u vrijeme poduzetih radnji po tuženoj bio u posjedu predmetne, odnosno tko je i na koji način koristio istu da bi se u smislu odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., u daljnjem tekstu: ZVDSP) mogao smatrati posljednjim mirnim posjednikom .

10. Prema odredbi članka 10. stavak 1. ZVDSP-a, određeno je kako osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik. Nadalje, odredbom članka 21. stavak 1. ZVDSP-a, propisano je da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu , bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Također odredbom članka 22. stavak 1. ZVDSP-a propisano je kako je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan, ovlašten svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

11.Dakle, zaštita koju sud u postupku zbog smetanja posjeda pruža posjedniku protiv samovlasnog smetanja njegovog posjeda ograničena je samo na pitanje je li posjed postojao i je li bio samovlasno smetan, pri čemu je za zahtijevanje sudske zaštite posjeda aktivno legitimiran posljednji faktični mirni posjednik stvari, čiji je posjed samovlasno smetan, a pasivno je legitimirana svaka osoba koja je samostalno smetala tuđi posjed uznemirivši ga ili oduzevši ga, kao i osoba u čiju je korist druga osoba poduzela čin smetanja.

12. U smislu pak odredbe članka 20. ZV-a, svaki čin kojim se nekom posjed oduzima ili uznemirava bez posjednikovog odobrenja odnosno bez dopuštenja za to u zakonu, odnosno u odluci suda ili druge nadležne vlasti, predstavlja samovlasno smetanje posjeda.

13. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, na način da je proveo dokaz očevidom na licu mjesta, saslušao parnične stranke i svjedoke, te je iz tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno zaključio da tužitelj nije dokazao posljednji mirni posjed predmeta posjedovne zaštite.

14. Naime, iz suglasnih kazivanja saslušanih svjedoka proizlazi da osim povremene sječe stabala na predmetnoj parceli od prije 7 do 10 godina tužitelj niti njegova obitelj nisu na drugi način istu nekretninu koristili, nisu je obrađivali.

15. S druge strane kraj nesporne činjenice da je u lipnju 2022. po nalogu tužene predmetna parcela iskrčena, čime tužitelju nije ograničen pristup istoj to ovaj sud prihvaća kao pravilno stajalište da u konkretno slučaju nema niti čina smetanja posjeda. Naime, kćerka tužitelja svjedokinja VE u svom iskazu kao posljednje spominje branje šparoga na predmetnoj nekretnini negdje u ljeto 2022., a u čemu niti nju a niti njezina oca, ovdje tužitelja, nije nitko pa niti tužena, sprečavao nakon krčenja, kao što to ne čini niti danas.

16. Stoga ovaj sud prihvaća kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj dugi niz godina, pa tako niti u vrijeme krčenja odnosno čišćenja parcele od strane tužene nije bio u posjedu predmetne nekretnine u svrhu sječe drva, a za što je nekada istu koristio. U svemu ostalom, kao što je prvenstveno pristup na tu nekretninu radi branja šparoga ili drugih prirodnih plodova, tužitelj nije smetan u posjedu nekretnine od strane tužene.

17. Kako se nisu ispunili istaknuti žalbeni razlozi a ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a u svezi sa člankom 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi rješenje suda prvog stupnja, kako glede glavne stvari, tako i odluke o trošku postupka koju je prvostupanjski sud pravilno utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a te važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23)

U Splitu, 30. travnja 2026.

Sutkinja

Andrea Boras-Ivanišević