Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2752/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras- Ivanišević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ivane Madunić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivani Mandić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ivana Mandić i Mirela Džoja Petrlić, iz Osijeka, protiv tuženice ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Kriviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelović, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem P-1024/2024-10 od 26. rujna 2025 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženice i presuda Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem P-1024/2024-10 od 26. rujna 2025. potvrđuje u dijelu pod točkom I. izreke kojim su tužiteljici dosuđeni mjesečni iznosi od po 146.00 EUR-a u ukupnom iznosu glavnice od 1.022,00 EUR-a te odlučeno o troškovima postupka ( točka II. izreke).

r i j e š i o  j e

Djelomično se uvažava žalba tuženice i ukida pobijana presuda u dijelu kojim je tužiteljici na ime ukupnog iznosa glavnice dosuđen daljnji iznos od 2.335,89 EUR-a.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici ĐE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da tužiteljici AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] plati ukupni iznos od 3.357,89 eur koji je stekla bez osnove i to na način da plati svaki mjesečni iznos od po 146,00 eur zajedno s pripadajućim kamatama i po stopi pobliže navedenim u točki I. izreke.

1.1. U odluci pod točkom II. izreke nalaže se tuženici da naknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 5.034,26 EU uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od donošenja presude, odnosno od 26. rujna 2025. godine, pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoj posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarsko dan tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

1.2. Ujedno je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška iznad dosuđenog iznosa od 5.034,26 EUR zahtjev tužiteljice je odbijen kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. i II. izreke žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika te osporila navode žalbe i u cijelosti predložila žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

2.2. Žalba je djelomično osnovana.

3. Predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužiteljice da joj tuženica isplati na temelju stjecanja bez osnova najamninu za razdoblje od 19. listopada 2017. do 1. lipnja 2018. u mjesečnim iznosima od 1.100,00 kuna/146,00 EUR za korištenje nekretnine u njenom vlasništvu, budući je rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Gž-2816/2023-2 od 17. listopada 2024. djelomično ukinuta ranija presuda suda prvog stupnja pod poslovnim brojem P-3130/2019-56 od 27. listopada 2023. u odnosu na potraživanje tužitelje za razdoblje od 19. listopada 2017. do 1. lipnja 2018. u iznosu od 1.021,96 EUR-a.

3.1. Naime, iz stanja spisa je razvidno kako je citirana presuda suda prvog stupnja pod poslovnim brojem P-3130/2019-56 od 27. listopada 2023. potvrđena presudom ovog suda pod gornjim poslovnim brojem Gž-2816/2023-2 od 17. listopada 2024., u dijelu kojim je tuženoj naloženo isplatiti tužiteljici za razdoblje od 2. lipnja 2018. do 30. rujna 2019. iznos od 17.600,00 kn / 2.335,92 eura s pripadajućom zateznom, pa su utoliko osnovani navodi žalbe tuženice u odnosu na žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točka 12. ZPP-a za iznos koji prelazi preostali utuženi iznos. Slijedom naprijed navedenog, djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženice, pobijanu presudu je u ovom dijelu valjalo ukinuti bez ponovnog vraćanja na ponovni postupak na temelju odredbe članka 369. stavak 5. ZPP-a te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

4. Međutim, suprotno navodima žalbe, nije ostvaren žalbeni razloga bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a budući pogrešna odluka u odnosu na ukupni dosuđeni iznos prema pravilno priznatim mjesečnim iznosima uz valjano priznati dosuđeni tijek zatezne kamate ne čini pobijanu presudu nepodesnom za ocjenu njene valjanosti i zakonitosti.

4.1. Naime, neosnovano žalitelj u žalbenim navodima ukazuje da su u pobijanoj presudi izneseni nejasni i proturječni razlozi, da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati - i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, jer pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), s jasnim razlozima o svemu što je za odluku o zahtjevima stranaka od odlučnog značaja i na temelju valjano provedenih dokaza i utvrđenih činjenica u smislu odredbe čl. 8. ZPP- a.

5. Iz stanja spisa i utvrđenje prvostupanjskog suda tijekom postupka u bitnom proizlazi:

- da je tužiteljica po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Petrlić dana 28. siječnja 2029. uputila tuženici Opomenu pred tužbu, uplata najamnine, koju je tuženica zaprimila prema primci dostavnici s istim nadnevkom,

- da u dopisu tuženice od 8. veljače 2019. godine (list 19 ovoga spisa), a koji je upućen punomoćnicima tužiteljice u odnosu na predmetnu Opomenu, tuženica potvrđuje da je u posjedu sporne nekretnine,

- da je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 19. rujna 2017. godine broj Pž-5457/2017-2 (list 15-18 ovoga spisa) potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-859/16-242 od 25. srpnja 2017., kojim je predmetna nekretnina pravomoćno i dosuđena ponuditelju AE, ovdje tužiteljici,

- da je citiranim rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 5457/2017-2 od 19. rujna 2017. utvrđuje i to, da je ovdje tuženica, a u navedenom postupku žaliteljica, imala punomoćnika odvjetnika Dražena Matijevića,

- da je tuženica dana 29. travnja 2020. ključeve sporne nekretnine predala punomoćnici ovdje tužiteljice,

- da rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj Z-23804/2017 od 19. listopada 2017. godine (listovi 7-8 spisa), tužiteljica s navedenim datumom upisana kao vlasnica na stanu koji je predmet ove tužbe.

- da je između stranaka sklopljen predugovor o kupnji predmetnog stana od 25. siječnja 2018., ovjeren po javnom bilježniku Biserki Arambašić s rokom isplate po zaključenju konačnog ugovora 1. lipnja 2018.

6. Već je ranijom citiranom odlukom ovoga suda od 17. listopada 2024. pod poslovnim brojem Gž-2816/2023-2 ukazano kako je predmet spora u konkretnom slučaju promatrati s aspekta primjene odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Naime, zahtjev za naknadu koristi od uporabe tuđe stvari vlasnik može postaviti prema nepoštenom posjedniku i sukladno recentnom pravnom shvaćanju na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2021. prema kojoj je u ovakvoj vrsti parnice potrebno prije svega utvrditi pravni položaj posjednika, a pri tome nije nužno da se tužbeni vlasničkim zahtjevom istodobno traži i predaja stvari u posjed ili suposjed ako je suvlasnik ili vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari te da pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten kada je primio tužbu za predaju u posjed ili suposjed ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenje tužbe ako je na odgovarajući način pozvan na predaju stvari.

7. U ovom stadiju postupka ostalo je kao sporno raspraviti i utvrditi je su li između stranaka, a obzirom na sklopljeni predugovor o kupnji predmetnog stana i činjenicu stanovanja tuženice, o načinu korištenja istog vođeni pregovori. Naime, tužena je tijekom postupka bez uspjeha pokušala dokazati kako se u odnosu na predmetni stan nalazi u ulozi nesamostalnog posjednika, što ne proizlazi iz pravomoćne presude kojom je istoj naloženo iseljenje i predaja spornog stana u posjed tužiteljici.

7.1. Međutim, u okolnostima kada je između stranaka sklopljen predugovor o kupnji predmetnog stana od 25. siječnja 2018., ovjeren po javnom bilježniku Biserki Arambašić s rokom isplate po zaključenju konačnog ugovora 1. lipnja 2018., obzirom na u tom pravcu i ranije vođene pregovore o kupnji spornog stana, ukazano je na potrebu utvrđenja u tom smislu dogovora o načinu korištenja spornog stana.

7.2. Navedena okolnost, naime, utječe na poštenje tuženice pod pretpostavkom da između stranka nije dogovorena isplata u visini mjesečne najamnine za predmetni stan za vrijeme korištenja istoga za proteklo razdoblje do isteka roka za zaključenje glavnog ugovora o kupnji predmetnog stana.

8. Upravo na ovu okolnost sud prvog stupnja je u nastavku postupka, osnovom provedenog dokaznog postupka dopunskim saslušanjem stranaka ali saslušanjem u svojstvu svjedoka AEF, GE i SE. smatrao utvrđenim kako u tom pravcu nisu vođeni pregovori pa je primjenom pravila o teretu dokaza u odnosu na iznesene tvrdnje tuženice sukladno odredbi članka 219. st.1. ZPP-a, pravilno iste ocijenio nedokazane, čime se zahtjev tužiteljice kao vlasnice spornog prostora ukazuje u cijelosti osnovanim i u odnosu na potraživanja za navedeno utuženo razdoblje neprijepornog korištenja istog od strane tuženice.

9. Prvostupanjski sud tako utvrđuje, a što i sama tužena čini nespornim u svome iskazu, da sklapanjem predugovora nisu prethodili nikakvi razgovori između parničnih stranaka o plaćanju ili ne plaćanju najamnine, već su ti razgovori bili isključivo o kupoprodaji toga stana, dakle sama tužena čini nespornim da s tužiteljicom nije dogovorila da bi zbog sklapanja predugovora bila oslobođena plaćanja najamnine jer kako tužena navodi o plaćanju ili ne plaćanju najamnine, a prije sklapanja pred ugovora od 25. siječnja 2018. godine nije bilo govora.

10. Stoga je, u konkretnom okolnostima kada je tuženica sudjelovala u postupku javne dražbe na kojoj je tužiteljica izabrana kao najbolji ponuđač temeljem rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-859/16-242 od 25. srpnja 2017., potvrđenog odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 19. rujna 2017. broj Pž-5457/2017-2 (list 15-18 ovoga spisa), pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako je već po pravomoćnosti predmetnog rješenja tuženica postala nepošteni posjednik predmetnog stana jer primitkom odluke višeg suda već od tada ima spoznaje da isti ne predstavlja njeno vlasništvo.

10.1. Naime, navedena okolnost u smislu odredbe članka 18. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu: ZVDSP), čini je nepoštenim posjednikom budući da tuženica od tada zna kako više nema pravo na posjed sporne nekretnine

11. Kao što je već ranije ukazano još je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26.listopada 2009., zauzeto pravno shvaćanje prema kojem ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. ZV-a, prema kojima je samo nepošten posjednik dužan nadoknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena tako da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. ZOO/05, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku nadoknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje. Navedeno stajalište prihvaćeno je i na zajedničkom sastanku predsjednika i predstavnika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske te predstavnika Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, održanog 23. studenoga 2009.

12. Pri tome valja reći da sud zahtjev za naknadu koristi od uporabe tuđe stvari vlasnik može postaviti prema nepoštenom posjedniku i sukladno recentnom pravnom shvaćanju na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2021. prema kojoj je u ovakvoj vrsti parnice potrebno prije svega utvrditi pravni položaj posjednika, Obzirom na navedeno pravno shvaćanje zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 1. ožujka 2021. te na odredbe čl. 164. i čl. 165. ZVDSP tužiteljici pripada naknada za to što je tuženica upotrebljavala predmetnu nekretninu, očuvanog identiteta, a koja je u vlasništvu tužiteljice.

13. Kako je u nastavku postupka nedvojbeno utvrđeno odsustvo bilo kakovog dogovora stranaka o besplatnom korištenju predmetnog stana i za utuženo razdoblje tijekom kojeg je su vođeni pregovori i kada je na snazi bio sporni predugovor o kupnji spornog stana, to je i u ovom dijelu osnovom odredbe članka 165. st.1 ZVDSP-a u svezi s odredbom članka 164. ZVDSP-a, pravilno sud prvog stupnja obvezao tuženicu na isplatu utuženih iznosa u neprijepornim iznosima u visini mjesečne najamnine od po 146,00 EUR-a uz pripadajuću zateznu kamatu temeljem odredbe članka 1115. ZOO-a.

14. Slijedom naprijed izloženog, kako u ovom dijelu pobijane odluke nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbu tuženice je u odnosu na isti valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu u tom dijelu potvrditi na temelju odredbe članka 368.stavak 1. ZPP-a i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, 30. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica