Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž -2173/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras- Ivanišević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ivane Madunić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Draganu Jurjeviću, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Josipu Bašiću, odvjetniku iz Zadra, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu pod poslovnim brojem P-1827/2023-8 od 18. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.

p r e s u d i o -r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda Zadru, Stalne službe u Benkovcu pod poslovnim brojem P- 1827/2023-8 od 18. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetna i da ne proizvodi pravne učinke sudska nagodba zaključena između tužitelja i tuženika u parničnom postupku pod posl.br. P-1321/15 pred Općinskim sudom u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, dana 17. rujna 2015.,. kojom nagodbom se AF obvezao IF isplatiti utuženi iznos od 152.000,00 Kuna u dvije jednake rate, s tim da prva rata dospijeva 17. ožujka 2016., a druga rata dospijeva 17. rujna 2016."

r i j e š i o  j e

I. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.875,00 EUR".

2. Protiv navedene presude i rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. st. 1.. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana odluka preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja te osporio navode žalbe i predložio istu odbiti kao neosnovanu.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Predmet spora predstavlja tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je ništetna i da ne proizvodi pravne učinke suska nagodba sklopljena između ovdje stranaka u postupku poslovni broj P-1321/15 pred Općinskim sudom u Zadru, Stalna služba u Benkovcu od 17. rujna 2015.

4. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365.stavka 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude kao i postupku koji je prethodio nije počinio ni jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

5. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. u svezi s odredbom članka 220. stavak 2. na koju povredu upiru tužitelj u žalbi. Temeljem čl. 220. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. Sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dakle, sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje sud smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica, a što je prvostupanjski sud i učinio. Suprotno žalbenim navodima sud je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane, prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća ovaj sud drugog stupnja.

6. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Naime, raspravljajući po navedenom tužbenom zahtjevu tužitelja sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio:

- kako je pred Općinskim sudom u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, dana 17. rujna 2015. zaključena sudska nagodba između tužitelja i tuženika u parničnom postupku pod posl.br. P-1321/15,. kojom nagodbom se AF obvezao IF isplatiti utuženi iznos od 152.000,00 Kuna u dvije jednake rate, s tim da prva rata dospijeva 17. ožujka 2016., a druga rata dospijeva 17. rujna 2016.";

- kako je Iz ovjerene izjave AF, ovdje tužitelja, od 16.07.2012., slijedi da je tužitelj primio pozajmicu u iznosu od 20.000,00 EUR od IF, ovdje tuženika, i da će istu vratiti u roku od dvije godine;

- kako iz iskaza tužitelja AF slijedi, da on nije od tuženika IF pozajmio iznos od 20.000,00 EUR kako to proizlazi iz izjave potpisane od ovdje stranaka iz 2012. i u odnosu na koji iznos su sklopili sudsku nagodbu od 17. rujna 2015. te da je tu izjavu i sudsku nagodbu sklopio zbog problema koje je imao sa svojom tvrtkom i da je njegova tvrtka bila u poslovnim odnosima sa tuženikom;

- kako iz iskaza tuženika IF slijedi da tužitelj AF od ovog tuženika nije pozajmio iznos od 20.000,00 EUR prema izjavi od 16.07.2012. , već da je najamnina koju je AF dugovao ovom tuženiku pretvorena u pozajmicu te da tužitelj nije vratio dug ovom tuženiku u iznosu do 20.000,00 EUR sve do danas, a da je sve ugovore o zakupu svog poslovnog prostora ovaj tuženik sklopio s AF kao fizičkom osobom.

8. Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja, koja žalitelj žalbenim navodima nije 8oveo u sumnju jer su zasnovani na valjanoj ocjeni izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, prvostupanjski sud je smatrao utvrđenim kako pravomoćna sudska nagodba između stranaka ima obilježja parnične radnje ali i građanskopravnog ugovora kojom stranke uređuju svoje odnose kojim mogu slobodno raspolagati u smislu odredbe članka 3. ZPP-a te ista ima učinak pravomoćne sudske odluke, pa kako tužitelj nije dokazao da postoji niti jedan razlog za ništetnost predmetne pravomoćne sudske nagodbe propisan mjerodavnim odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO), to je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen kao neosnovan.

9. Navedena utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja kao pravilne prihvaća i ovaj žalbeni sud iz razloga kako slijedi u nastavku.

10. Odbivši tužbeni zahtjev tužitelja, prvostupanjski sud je zauzeo stav da nisu utvrđeni razlozi koji bi, kod nesporno sklopljene sudske nagodbe, bili takvi da bi opravdali utvrđenje ništavosti (ništetnosti) predmetne nagodbe u smislu mjerodavnih odredba članka 269.st.1. ZOO-a, prema kojoj objekt ugovorne obveze može biti samo činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju i trpljenju, odnosno odredbi čl.270.st.1. ZOO-a, koja propisuje učinke činidba koja je nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, te na koncu i odredbe članka 322.st.1. ZOO-a o ništetnosti pravnih poslova protivnih prisilnim propisima, Ustavu Republike Hrvatske ili moralu društva.

11. Žalitelj žalbenim navodima ukazuje na pogrešan pravni stav suda prvog stupanja koji je proistekao iz nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vezano za razloga zbog kojih je nastala sporna Izjava o pozajmici od 16. srpnja 2012., temeljem koje je i sklopljena predmetna nagodba, a čija se ništetnost zahtijeva u ovom postupku.

12. Naime, prema odredbi članka 157. stavka. 2. ZOO ništetna je nagodba o ništetnom pravnom poslu i kad su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti.

13. Međutim, ovdje je za ukazati žalitelju kako prividnost određenog pravnog posla u smislu članka 285. st.1. ZOO-a, a na koju zapravo ukazuje tužitelj, ne dovodi do ništavosti tako nastalog pravnog posla, što je i stav izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2357/15.

14. S druge strane pravni učinci su i u tom slučaju, kao i kod ništetnih pravnih poslova jednaki, što znači obvezu vraćanja primljenog po osnovi takvog ugovora.

15. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

16. S druge strane predmet činidbe u konkretnom slučaju upravo je obveza koju je tužitelj preuzeo citiranom sudskom nagodbom, a to je isplata novčane tražbine tuženika od strane tužitelja u ovom postupku.

17. Utoliko je osnovano prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev na ništavost predmetne sudske nagodbe, jer tvrdnje tužitelja da bi se radilo o obvezi treće osobe upućujući na sadržaj postupka koji se vodi između ovdje tuženika kao tužitelja protiv DF u predmetu pod poslovnim brojem P-1369/2017, ne čine predmetnu nagodbu ništetnom, čime nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava od strane suda prvog stupnja.

18. . Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe tužitelja niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, presudu suda prvog stupanja je valjalo potvrditi temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a , kao i odluku o troškovima postupka zasnovanu na valjanoj primjeni odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a, a temeljem odredbe članaka 380. točka 2. ZPP-a, radi čega je odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 30. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica