Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-5/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Jasne Veršić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŽP, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2., u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika ŽP, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja K-217/2023-10, od 9. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026., u prisutnosti Mate Glibote, odvjetnika u Splitu, zamjenika braniteljice okrivljenika,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba okrivljenika ŽP te se preinačuje prvostupanjska presuda na način da se, na temelju odredbe članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine« br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19. – Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 130/20. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje u tekstu: ZKP/08-26), okrivljenik ŽP (ostali podaci u izreci prvostupanjske presude) oslobađa optužbe da bi:

25. lipnja 2014. u 22,30 sati u Dubrovniku u Ulici Vladimira Nazora, protivno odredbi članka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga ("Narodne novine" br. 107/01, 87/02, 163/03, 141/01, 40/07, 149/09 i 84/11), radi daljnje preprodaje na ilegalnom narko tržištu i stjecanja protupravne imovinske koristi i znajući da mu je to zabranjeno, od sada pokojnog ĐP trebao preuzeti 40 ampula u kojima se nalazilo ukupno 3,41 gram droge MDMA, u kojoj je utvrđena prisutnost amfetamina te je dolaskom do trgovine "Ž" rukom pokazao sada pokojnom ĐP gdje će ostaviti tu drogu, a kada je sada pokojni ZP to napraviti, u tome su ga zatekli policijski službenici, a droge MDMA i amfetamin su u Popisu droga psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti opojna droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu opojnih droga ("Narodne novine" br. 50/09, 2/10 i 19/11) nalaze u Popisu psihotropnih tvari i biljaka i to MDMA u Odjeljku 1, a amfetamin u Odjeljku 2,

dakle s namjerom da počini kazneno djelo posjedovanja tvari koje su propisom proglašene drogom i koje su namijenjene neovlaštenoj prodaji, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi, neovlaštenu proizvodnju i promet drogama u pokušaju, djelo opisano i kažnjivo po članku 190. stavku 2., u vezi stavka 1. u vezi članka 34. Kaznenog zakona.

II. Na temelju odredbe članka 79. i članka 190. stavka 8. KZ/11 , trajno se oduzima 40 ampula u kojima se nalazilo ukupno 3,41 gram droge MDMA, u kojoj je utvrđena prisutnost amfetamina, PVC vrećica sa tragovima droge MDMA, plastična sprava (lijevak) s tragovima droga MDMA i amfetamina i 109 PVC vrećica (prsti rukavica), odrezanih škarama pri vrhu, a koji predmeti su od sada pokojnog ZP bili privremeno oduzeti uz izdavanje potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Službe kriminalističke policije broj 870154 i 807157 od 25. i 26. lipnja 2014.

III. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08-26, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. -5. ZKP/08-26 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Dubrovniku proglasio je krivim okrivljenika ŽP, zbog počinjenja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u pokušaju, iz članka 190. stavka 2., u vezi stavka 1. i u vezi članka 34. KZ/11 te ga je, na temelju odredbe članka 190. stavka 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

2. Na temelju članka 54. KZ/11, u kaznu zatvora na koju je osuđen, okrivljenom je uračunato vrijeme uhićenja, zadržavanja i provedeno u istražnom zatvoru, od 25. lipnja 2014. u 22,30 pa do 27. lipnja 2014.

3. Na temelju odredbi članka 79. i članka 190. stavka 8. KZ/11 od okrivljenog je trajno oduzeto 40 ampula u kojima se nalazilo ukupno 3,41 gram droge MDMA, u kojoj je utvrđena prisutnost amfetamina, PVC vrećica s tragovima droge MDMA, plastična sprava (lijevak) s tragovima droge MDMA i amfetamina i 109 PVC vrećica (prsti rukavica) odrezanih škarama pri vrhu, a koji predmeti su do sada bili privremeno oduzeti, uz izdavanje potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Službe kriminalističke policije brojeva 870154 i 807157 od

25. i 26. lipnja 2014.

4. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljeni ŽP je obvezan platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1.-8. ZKP/08, i to paušalne troškove kaznenog postupka u iznosu od 250 Eura, koji iznos je dužan platiti na račun državnog proračuna Republike Hrvatske, roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

5. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik ŽP, po svojoj braniteljici Vedrani Belin, odvjetnici u Dubrovniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se prihvati žalba, ukine pobijana prvostupanjska presuda te preinači prvostupanjska odluka. U žalbi je zatraženo da se o sjednici drugostupanjskog vijeća izvijesti okrivljenik i njegova braniteljica.

6. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, s prijedlogom da se "odbije žalba braniteljice okrivljenika".

7. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, u suglasju s člankom 474. stavka 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

8. Sjednica drugostupanjskog vijeća je održana u odsutnosti okrivljenika ŽP i Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08-26, a umjesto braniteljice okrivljenika Vedrane Belin, odvjetnice u Dubrovniku, na sjednicu je pristupio Mate Glibota, odvjetnik u Splitu, koji je na sjednici vijeća iznio najvažnije dijelove žalbe i ostao kod svih navoda i prijedloga iz iste.

9. Žalba okrivljenog ŽP je osnovana.

10. Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka , okrivljeni je u svojoj žalbi pravno označio kao povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, navodeći kako pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, već se radi samo o pukom nabrajanju izvedenih dokaza iz priloženih isprava, a isto tako da je izreka presude nerazumljiva te proturječna sama sebi i razlozima presude. Međutim, žalbeni navodi koje je okrivljenik vezao uz ovu žalbenu osnovu se sadržajno odnose na žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega će biti ocijenjeni u nastavku, u sklopu odgovora na ostale žalbene navode koji se odnose na tu žalbenu osnovu. Isto tako, okrivljenik je u uvodu žalbe naveo kako prvostupanjsku presudu pobija i zbog žalbene osnove povrede kaznenog zakona, međutim u nastavku ne obrazlaže u čemu bi se po njegovom mišljenju ta povreda sastojala niti je pravno označava. S obzirom na navedeno, ovaj drugostupanjski sud je pobijanu presudu, osim u pravcu žalbenih navoda, ispitao i u onom dijelu kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavka 1. ZKP/08 -26, međutim nije našao da bi bile počinjene povrede zakona sadržane u navedenoj odredbi.

11. Što se tiče žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja , potpuno pravilno okrivljenik u svojoj žalbi ističe kako okolnost da je okrivljenik ŽP, sada pokojnom ĐP, navodno rukom pokazao gdje će ostaviti drogu, što je ĐP i napravio, ni u kojem slučaju nije dovoljna za zaključak da je upravo okrivljenik, trebao preuzeti 40 ampula u kojima su se nalazili ukupno 3,41 gram droge MDMA, a sve u svrhu daljnje preprodaje na ilegalnom narkotržištu i stjecanju protupravne imovinske koristi jer ta radnja, kada bi bila i nedvojbeno utvrđena na strani okrivljenika, eventualno bi ukazivala na kupoprodaju ili pak primopredaju droge, a ne na namjeru počinjenja kaznenog djela posjedovanja tvari koje su propisom proglašene drogom i koje su namijenjene neovlaštenoj prodaji, odnosno da bi poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11.

12. U pogledu ovih žalbenih navoda prvenstveno je za kazati to kako je prvostupanjski sud u potpunosti pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje u ovom postupku, međutim iz ispravno utvrđenih odlučnih činjenica, prvostupanjski sud je izveo sasvim krivi zaključak u pogledu ocjene da bi u ovom postupku na potpuno izvjestan i nedvojben način bilo utvrđeno da je okrivljeni ŽP u pokušaju počinio kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2., u vezi stavka 1. i u vezi članka 34. KZ/11. Kod toga je za istaći kako okolnost da je okrivljeni ŽP navodno rukom pokazao pokojnom ZP da drogu ostavi iza kotača jednog parkiranog vozila, može predstavljati određenu indiciju u pravcu zaključka da je tu drogu trebao preuzeti okrivljeni ŽP, međutim, u konkretnom slučaju, umjesto da su pričekali vidjeti hoće li upravo okrivljenik preuzeti tu drogu, policijski službenici su odmah uhitili i okrivljenika i ĐP, radi čega je ostalo nerazjašnjeno ključno pitanje tko je tu drogu trebao preuzeti i ima li uopće okrivljeni ŽP veze s tom drogom.

12.1. Osim toga, premda se radi o 40 ampula sa sadržajem droge MDMA, ukupno se radi o svega 3,41 gram droge, što je doista minorna količina i stoga nedostatna za pouzdan zaključak da je ta droga doista bila namijenjena daljnjoj preprodaji na ilegalnom narko tržištu. U tom kontekstu je za navesti kako je potpuno promašena ocjena prvostupanjskog suda da iz količine i načina pakiranja predmetne droge proizlazi zaključak kako je okrivljeni počinio predmetno kazneno djelo. Naime, prvostupanjski sud ističe da okrivljeni zasigurno ne bi nabavljao 40 ampula manje pojedinačne mase, za što je trebalo uložiti značajnu količinu vremena i truda da se droga na taj način zapakira, već bi, da je droga bila namijenjena samo za njega, ista "zasigurno bila u jednom komadu" tj. "u jednoj masi" jer razdijeliti 3,41 gram u 40 pojedinačnih paketića uopće nije "jednostavan i lako izvršiv posao te ga zasigurno nitko ne bi radio ako ne mora". Ovakav zaključak je potpuno promašen jer, prvostupanjski sud pri tome gubi iz vida da je drogu na ovaj način pakirao pokojni ZP, a ne okrivljeni ŽP, dok s druge strane nema nikakvih dokaza o tome da je upravo okrivljenik inzistirao na ovakvom pakiranju droge. U takvoj situaciji je pogrešno po načinu na koji je droga pakirana zaključivati da je okrivljenik predmetnu drogu namjeravao držati u nakani daljnje prodaje, tim više što nije bilo nikakvih drugih dokaza u tom pravcu, a radi se o doista vrlo maloj količini droge od svega 3,41 gram. Takva količina droge, bez obzira što je bila podijeljena u 40 "podjednakih paketića" ni u kojem slučaju ne može biti nedvojben i u cijelosti pouzdan dokaz o tome da je ta droga bila namijenjena daljnjoj prodaji.

13. Kod istaknutih okolnosti, kao što je već i naprijed navedeno, a suprotno zaključku prvostupanjskog suda, u ovom postupku nije bilo dokaza koji bi na neupitan i potpuno siguran način ukazivali na jedini mogući zaključak da je okrivljenik ŽP imao namjeru pronađenu drogu nabaviti i držati s ciljem daljnje prodaje, kako mu je to stavljeno na teret optužnicom državnog odvjetnika. Naime, za donošenje presude kojom se okrivljenik proglašava krivim u kaznenom postupku, nužno je nedvojbeno dokazati da je upravo okrivljenik počinio kazneno djelo, što predstavlja najviši stupanj izvjesnosti koji se može postići u sudskom postupku. Taj najviši dokazni standard označava potrebu da optuženikova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i da ne smije ostavljati nikakvu dvojbu, čak niti tračak sumnje, koji dovodi u pitanje osudu, što je sasvim razumljivo jer osuda u kaznenom postupku ima za posljedicu ograničenje i ustavnih prava neke osobe, a i obveze koje mogu slijediti. Zato za osudu moraju biti izvedeni dokazi koji jasno i nedvojbeno upućuju na jedini mogući zaključak da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je optužen.

13.1. Takav standard dokazivanja zakonodavac je prenio u odredbu članka 3. stavka 2. ZKP/08-26, kojom je propisano da je teret dokaza u postupu utvrđivanja krivnje okrivljenika na tužitelju pa nastavno tome i odredbu članka 3. stavka 3. ZKP/08 -26 da dvojbu oko postojanja činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela i o kojima ovisi primjena kaznenog zakona, sud rješava presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika. Iz navedene odredbe proizlazi pravilo koje se odnosi na kriterij dokazivanja odlučnih činjenica koje su u korist okrivljenika, prema kojem se te činjenice (koje idu u prilog okrivljeniku) treba uzeti dokazanima i u situaciji kada su samo vjerojatne (dakle kada postoji sumnja na njihovo postojanje) pa čak kada bi i postojanje one činjenice koja bi išla na štetu okrivljenika bilo vjerojatnije od postojanja činjenice koja mu ide u korist.

14. U takvoj situaciji potpuno ispravno okrivljenik u svojoj žalbi ističe kako je prvostupanjski sud propustio primijeniti procesno pravno pravilo "in dubio pro reo" pa kako su sve odlučne činjenice u ovom postupku bile utvrđene na potpuno nesporan način, to je očito da je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, po pravilnoj primjeni zakona trebalo donijeti drugačiju presudu pa je stoga, prihvaćajući žalbu okrivljenika, ovaj drugostupanjski sud, na temelju odredbi članka 486. stavka 1. ZKP/08-26, preinačio prvostupanjsku presudu, na način da je okrivljenik, sukladno odredbi članka 453. točke 3. ZKP/08-26, oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. u vezi stavka 1. i u vezi članka 34. KZ/11.

15. Uslijed te odluke, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08-26, je odlučeno da troškovi ovog kaznenog postupka, kao i nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, u suglasju s odredbom članka 486. stavka 1. ZKP/08.

Split, 30. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maria Majić