Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4988/2024

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Eufemije Nanković, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog LF, zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/2022 i 47/2023), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju od 13. svibnja 2024., broj: Pp-1100/2024, na sjednici vijeća 30. travnja 2026.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj i ukida prvostupanjska presuda te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni LF je nakon provedenog postupka oslobođen optužbe za počinjenje prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci iste s obrazloženjem prvostupanjskog suda da je okrivljenik porekao počinjenje djela, a da dokaznim postupkom nije utvrđeno tko je na društvenoj mreži Facebook s profila „LFO“ omalovažavajuće komentirao policijske službenike, pa je zbog nedostatka dokaza sud prvog stupnja u dvojbi presudio u korist okrivljenika.

2. Protiv te odluke ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka navodeći u bitnom, da smatra nespornim da je okrivljenik počinio prekršaj, da je pristup profilu ima samo vlasnik koji ima odgovarajuću zaporku, da nije logično niti uobičajeno da se više osoba koristi istim mobitelom, da nije učinio vjerojatnim da je nekom dao lozinku radi korištenja njegova profila i da je takva obrana apsolutno neprihvatljiva. Dodaje da je tužitelj tijekom postupka ipak predložio dokaznu radnju pretrage mobitela okrivljenika, a sud ju je nezakonito odbio i odluku neargumentirano obrazložio, pa pozivajući se na aktualnu sudsku praksu, tužitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i u ponovnom postupku okrivljenika oglasi krivim.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi. Drugostupanjski sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije proveo sve potrebne i dostupne dokaze koje je imao na raspolaganju u cilju pravilnog i točnog utvrđenja odlučnih činjenica koje su od važnosti za donošenje odluke te iako je za svoju odluku u odnosu na okrivljenika dao opširne razloge, po mišljenju vijeća ovog suda navedeni razlozi nisu logični niti prihvatljivi, a zaključak o tome da nema dokaza o počinjenju prekršaja je preuranjen.

5. U odnosu na pitanje je li u postupku potpuno i pravilno utvrđeno postojanje svih odlučnih činjenica, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud zaključak o nedostatku dokaza protiv okrivljenika obrazložio navodeći da je tužitelj u vrijeme počinjenja prekršaja mogao ispitivanjem okrivljenika utvrditi o kojem mobitelu se radi, izuzeti mobitel i sve navedeno što traži od suda, privremeno oduzeti predmete radi osiguranja dokaznog materijala i po potrebi sam izvesti vještačenje, a ne tražiti od suda do provodi ono što je tužitelj trebao provoditi u trenutku obavljanja izvidnih radnji.

5.1. Takvi razlozi prvostupanjskog suda nisu prihvatljivi. Naime, neprovođenje vještačenja elektroničkih uređaja i eventualnih drugih informatičkih vještačenja prilikom utvrđivanja prekršaj od strane policije nikako ne oslobađa prvostupanjski sud obveze da postupa u skladu s odredbom čl. 88. Prekršajnog zakona, kojom je propisano da je sud dužan potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke. Prekršajni postupak je mješoviti model kažnjivog postupka, što znači da ima elemente i inkvizitornog i akuzatornog postupka, pri čemu su elementi inkvizitornog postupka vidljivi kroz aktivnu ulogu suda u pronalaženju dokaza na kojima će temeljiti svoju odluku, pa činjenica da je teret dokazivanja na tužitelju ne oslobađa sud obveze da izvodi dokaze po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud, u situacijama nužnosti provođenja određenog dokaza ima mogućnost naložiti njegovo izvođenje, pri čemu primarno treba uzeti u obzir da se u sudskom postupku dokazi izvode i činjenice utvrđuju neposredno pred sudom u usmenoj i kontradiktornoj raspravi poštujući konfrontacijsko načelo.

5.2. Također, ističe se da je policija dužna poduzeti prekršajni progon ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila prekršajno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti (načelo legaliteta). Osnovana sumnja da je neka osoba počinila prekršajno djelo je stupanj izvjesnosti spoznaje o postojanju određenih činjenica – u ovom konkretnom slučaju temelji se na činjenici da je omalovažavajuća izjava upućena putem društvene mreže upravo s okrivljenikovog profila.

6. Dakle, tijekom postupka, nakon okrivljenikove obrane i ispitivanja svjedoka, nametnulo se temeljno pitanje: je li potrebna predložena dokazna radnja vještačenja elektroničkih uređaja i s njima povezanih korisničkih računa i može li se takvim vještačenjem u kombinaciji s drugim dokazima utvrditi da je samo okrivljenik (s obzirom na mogućnost pristupa i lozinke), mogao izvršiti objavu s profila. Ne ulazeći u ovoj fazi u životnu uvjerljivost okrivljenikove obrane koji navodi da on nije napisao uvredljivi komentar na svojem profilu, na sudu prvog stupnja je bilo da odluči je li predloženo vještačenje potrebno i nužno, te ako utvrdi da je taj dokaz potreban da ga i provede, odnosno ako smatra da se njime ne mogu utvrditi odlučne činjenice dade valjane razloge za odbijanje tog dokaza. Činjenica da u postupku izvida i utvrđivanja prekršaja tužitelj nije proveo navedeni dokaz, nije valjani i adekvatni razlog za odbijanje dokaznog prijedloga.

7. Dakle, po stanovištu ovog suda, olako je prvostupanjski sud odustao od daljnjeg provođenja dokaza u ovom prekršajnom postupku, što je imalo za posljedicu manjkavo a time i, za sada, pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Cijeneći da je okrivljenik, koji se ima pravo braniti na način koji je za njega najpovoljniji, porekao počinjenje prekršaja, stanje stvari u odnosu na odlučne činjenice nužno zahtjeva provođenje daljnjih dokaza u cilju pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja. Stoga je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

8. S obzirom na sve navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će u ponovnom postupku, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, pozvati i na sve okolnosti događaja ispitati okrivljenika, te provesti sve dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku

9. Imajući sve navedeno u vidu, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 30. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.