REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-334/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Biljane Bojanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Kristine Pavičić-Sirotić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], te 2. PF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Štedno-kreditne zadruge u likvidaciji Imetak, OIB: 65988520651, sa sjedištem na adresi Josipa Juraja Strossmayera 7 u Županji, zastupanog po punomoćnici Snježani Popović, odvjetnici u Osijeku, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-525/2019-17 od 16. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba 1.tužiteljice i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-525/2019-17 od 16. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u odnosu na 1. tužiteljicu ŽF odbijen je tužbeni zahtjev slijedećeg sadržaja:

" I. Utvrđuje se da je nedopušteno rješenje o ispražnjenju i predaji nekretnine Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovnog broja Ovr-3295/2017- 7 od 10. travnja 2018., po prijedlogu ovrhovoditelja Štedno-kreditne zadruge Imetak iz Županje, čiji OIB glasi 65988520651, sa sjedištem na adresi Josipa Juraja Strossmayera 7.

Utvrđuje se da između tužitelja i tuženika postoji najamni ugovorni odnos temeljem Ugovora o najmu s pravom prvokupa od 07. siječnja 2017. godine, zaključenog na godinu dana, koji se primjenom pravila o zakonskim predmnjevama obnavlja na isto vrijeme trajanja, odnosno do pravomoćnog okončanja predmetnog spora."

II. Nalaže se 1. tužiteljici ŽF da tuženiku Štedno-kreditnoj zadruzi u likvidaciji Imetak iz Županje naknadi troškove postupka, u iznosu od 400,00 eura (slovima: četiristo eura), u roku od 15 dana.

III. U odnosu na 2. tužitelja PF odbija se zahtjev tuženika Štedno - kreditne zadruge u likvidaciji Imetak iz Županje za naknadu troškova postupka, u zatraženom iznosu od 400,00 eura.

r i j e š i o  j e

U odnosu na 2. tužitelja PF odbacuje se tužba u uvodno opisanoj pravnoj stvari."

2. Protiv te odluke pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi osobno 1. tužiteljica ne navodeći žalbene razloge. Žalbom navodi da je podnijela tužbu zbog nedopuštenosti ovrhe pošto je imala ugovor o najmu nekretnine od strane ovrhovoditelja-tuženika od 4. siječnja 2017., kao i tužbu za ništetnost ugovora o kreditu poslovni broj P-669/19 koji se vodi na Općinskom sudu u Rijeci, Stalna služba Krk i upravo zbog tužbe za ništetnosti ugovora traženja da se odgodi ovrha do okončanja sudskog spora, podnijela je tužbu zbog nedopuštenosti ovrhe, a sve vezano za Zakon o potrošačkom kreditiranju. Smatra da je oštećena ne donošenjem odgode ovrhe do okončanja sudskog spora o ništetnosti ugovora. U odnosu na predaju ključeva, točno je da je izašla sama sa suprugom iz kuće 31. srpnja 2021., nakon što je podnijela tužbu 28. ožujka 2019. za nedopuštenost ovrhe. Navodi, da je u nadi povoljnog odgovora.

3. Sa tom je žalbom postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba 1. tužiteljice ŽF nije osnovana.

6. Prvenstveno valja navesti da u postupku nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud, kao sud drugog stupnja, pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st.2. ZPP-a, kao što ni žalbenim navodima tužiteljice ne upućuje na postojanje neke od bitnih povreda. Obzirom na utvrđeno činjenično stanje i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

7. Predmetnom tužbom tužiteljica je postavila zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe i to ispražnjena i predaje nekretnine koje se i vodi kod Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj Ovr-3295/2017 od 10. travnja 2018., kao i na utvrđenje da između tužiteljica i tuženika postoji najamni ugovorni odnos temeljem ugovora o najmu s pravom prvokupa od 7. siječnja 2017. zaključenog na godinu dana.

8. Nesporno i nedvojbeno utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je 1. tužiteljica dostavila rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj Ovr-3295/2017 od 4. ožujka 2019., osnovnom kojeg su tužitelji upućeni da protiv tuženika pokrenu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga čl. 50. st.1. toč. 10. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24- dalje: OZ-a);

- da je 2. tužitelj 26. travnja 2019. dostavio podnesak kojim je predložio da ga se izbriše iz svojstva tužitelja, obzirom da tužbu nije potpisao, niti je ikoga opunomoćio za zastupanje;

- da je i odgovorom na tužbu navedeno da ni jedan od tužitelja nema pravnog interesa voditi konkretnu parnicu budući da su u listopadu 2021. oboje iselili iz predmetne nekretnine i predali ključ tuženiku, zbog čega je i ovršni sud donio rješenje kojim je ovrha obustavljena;

- 1. tužiteljica je i na ročištu 5. prosinca 2025. i navela da je iz predmetne nekretnine iselila 31. srpnja 2021., kao i da je na ugovor o najmu imala primjedbe koje je rukom upisala na tom ugovoru;

- da je tuženik i utvrdio da s tužiteljima nije sklopio ugovor o najmu;

- da je uz navedene dokaze tuženik i odustao od saslušanja 1. i 2. tužitelja, a nijedna od stranaka nije predlagala izvođenje daljnjih dokaza.

9. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja nedopuštenosti predmetne ovrhe, da iz isprava koje su stranke predočile proizlazi da je rješenjem koje je donio ovršni sud, određena ovrha iseljenjem 1. tužiteljice ali da je ovršni postupak obustavljen jer je 1. tužiteljica, kao i 2. tužitelj, iselila iz te nekretnine, a iz toga i proizlazi doneseno rješenje od strane općinskog suda u Rijeci od 14. lipnja 2023., prema kojem je i ovrha nakon toga obustavljena. Obzirom da postoji ovršni postupak na koji se ovršenik, a to je 1. tužiteljica, poziva na nedopuštenost ovrhe, nije moguće zaključiti da je samo ovrha za čiju se nedopuštenog zalaže ovršenik nedopuštena, a time niti da postoje razlozi iz odredbe čl. 50. st.1. toč. 10. OZ -a zbog kojih je i ovršenik upućen na pokretanje parnice. Time je i iseljenjem 1. tužiteljice iz kuće na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ovršni postupak obustavljen dobrovoljnom predajom kuće u posjed tuženiku, pa je time i otpala osnova zbog koje je i 1. tužiteljica pokrenula konkretnu parnicu. Time je u tom dijelu tužbeni zahtjev pravno neutemeljen. Uz to, time što je u dopunjenoj tužbi 1. tužiteljica tvrdila da je za korištenje kuće sagrađene na kč. br. [katastarska čestica]. iz k. o. [katastarska općina] s tuženikom sklopila ugovor o najmu i zatražila utvrđenje postojanja najamnog ugovornog odnosa, obzirom da je na ročištu 5. p rosinca 2025. navela da je u odnosu na ugovor o najmu s pravom prvokupa imala primjedbe, koje je rukom upisala na tom ugovoru, da nije bilo moguće zaključiti da je između nje i tuženika uopće nastao ugovorni odnos najma, pa je i u tom dijelu tužbeni zahtjev utvrđen kao pravno neutemeljen.

10. Navedeno pravno shvaćanje od suda prvog stupnja je pravilno.

11. Parnični postupak sa utvrđenjem nedopuštenosti ovrhe može pokrenuti ovršenik, kada je upućen u parnicu od strane prvostupanjskog suda i tu parnicu može temeljiti na razlozima koji su istaknuti u žalbi, odnosno prigovoru protiv rješenja o ovrsi i u odnosu na koje je od strane ovršnog suda upućen u parnicu, prema čl. 210.st.2. u vezi čl. 50. st.1. i čl. 55. st. 3. OZ-a, a to znači da i u postupku se ne mogu isticati druge činjenice zbog kojih smatra da je ovrha nedopuštena, a koje i nisu u vezi s razlozima radi kojih je i upućena u parnicu. U odnosu na žalbene navode kojima i ukazuje na zaključeni ugovor o kreditu, te da bi se time i trebalo odgoditi ovrhu, isti se i ne mogu cijeniti u predmetnom postupku i posebno prihvatiti, budući da je i zatražena u ovršnom postupku predaja nekretnine, koja je od strane tužiteljice i izvršena, te stoga i ovrha obustavljena. Stoga i nema osnove za različiti stav.

12. Tijekom postupka i proizlazi da je pokrenut postupak ovrhe posl.br. Ovr- 1129/2008 2. travnja 2008., kojim je određena ovrha na nekretnini 1. i 2. tužitelja, utvrđenjem vrijednosti i prodajom temeljem ugovora o kreditu, kojim je upisano založno pravo, te je rješenjem od 11. svibnja 2015., nekretnina dosuđena ovrhovoditelju- tuženiku u ovom postupku, potvrđena od Županijskog suda u Rijeci Gž Ovr-229/2016 od 2. lipnja 2016. Nakon toga je i donesen Zaključak Ovr-1129/08 od 12. srpnja 2016 za predajom nekretnine kupcu.

12.1. U daljnjem postupku, po zahtjevu ovrhovoditelja-tuženika, doneseno je rješenje Ovr-3295/2017 od 10. travnja 2018., osnovom pravomoćnog zaključka o prodaji, za iseljenjem ovršenika i svih drugih osoba koje se nalaze u stanu. Kod uredovanja radi iseljenja od 14. lipnja 2021., ovršenica-u ovom postupku tužiteljica je suglasno sa ovrhovoditelje, u postupku tuženikom, dogovorila da će izaći iz kuće do 01. kolovoza 2021., te je tada jedan ključ ulaznih vrata predala ovrhovoditelju. Nakon toga je i obustavljen postupak ovrhe radi iseljenja.

12. Stoga je po ocjeni ovog suda, sud prvog stupnja pravilno zaključio da ovrha koju je tuženik pokrenuo protiv tužiteljice pod poslovnim brojem Ovr- 3295/2017 od 10. travnja 2018. nije nedopuštena, obzirom je sama 1. tužiteljica iselila iz nekretnine, odnosno istu dobrovoljno predala ovrhovoditelju-tuženiku, pa je i zahtjev tužiteljice i osnovano odbijen kao neosnovan.

13. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tužiteljice i odlučiti kao u izreci ove odluke sukladno čl. 368. st.1. ZPP-a.

Pula – Pola, 30. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić