REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-590/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Darka Šupera, Ivice Kovačeva, Ive Kovačev Radić i Ivana Jukića, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženog Grada Osijeka, Osijek, Ulica Franje Kuhača 9, OIB 30050049642, kojega zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Hrvoja Krivića, Margarete Krivić, Draga Aćimovića i Tihane Ranđelović, odvjetnici u Osijeku, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 323/2025-11 od 24. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-323/2025-11 od 24. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„I/ Odbija se tužitelj ŽK s tužbenim zahtjevom koji glasi:
„Utvrđuje se da je tužitelj ŽK iz [adresa], boravište [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao pravo vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] u naravi gospodarska zgrada, voćnjak, oranica, dvorište i stambena zgrada [adresa], ukupne površine 2119 m2, što je tuženik Grad Osijek, OIB: 30050049642 dužan priznati, te trpjeti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine za korist tužitelja u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Osijeku, sve u roku od 15 dana.“
II/ Nalaže se tužitelju ŽK da tuženiku Gradu Osijeku, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 750,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 24. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“
2. Pravovremenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povrede odredaba parničnog postupka. Ističe da Izjava od 19. kolovoza 2021. koja je ovjerena kod vršitelja dužnosti javnog bilježnika Maria Čerkez pod poslovnim brojem Ov-1223/2021 kao ovjerena privatna isprava ima dokaznu snagu koju je sud propustio pravilno ocijeniti. Naime, iz te Izjave mogu se utvrditi neke činjenice koje nisu u suprotnosti s iskazima samih potpisnika Izjave danih na ročištu 16. siječnja 2026. Iz predmetne Izjave kao i iskaza svjedoka ŠK i TK može se nesporno zaključiti da je ĐK zaista prodala svoju nekretninu tužitelju ŽK. Da tome nije tako, svjedoci bi, kao zakonski nasljednici FK (a ovaj kao nasljednik svoje majke ĐK) nastojali zaštiti pravo na predmetnu nekretninu i osporavali posjed tužitelju ŽK. Tužitelj je u mirnom posjedu predmetne nekretnine, upravo iz razloga što navedeni svjedoci kao članovi šire obitelji znaju, a to su i izjavili, da je tužitelj ĐK isplatio za predmetnu nekretninu. Činjenica što je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige pred Općinskim sudom u Osijeku nastupao FK, te da je isti u svoje ime vodio i parnični postupak pod brojem P-263/2014, mora se promatrati u kontekstu izjave njegovog sina ŠK s ročišta od 16. siječnja 2026., da zna da je za svoga života baka nastojala riješiti da se predmetna čestica prenese na tužitelja, te da joj je i njegov otac FK u tome nastojao pomoći. Ako je tužitelj bio već treći izvanknjižni „vlasnik“ predmetne nekretnine, iza VK (kako je to sud utvrdio tijekom postupka), zatim ĐK, i ako je na nekretnini postojao i stambeni dio, u ratnom vremenu kao vremenu stjecanja, zaista nije bilo razloga sumnjati u zakonitost i poštenje stjecanja. Odbijajući dokazni prijedlog tužitelja da se sasluša voditelj zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Osijeku na okolnost vremena formiranja zk. ul. [broj ZK uloška]. k.o. [katastarska općina] (stare zemljišne knjige), sud je načinio procesnu povredu, i onemogućio tužitelja da dokaže da su se na predmetnoj lokaciji dopuštenjem tadašnje upravne vlasti, na poljoprivrednom zemljištu ipak gradili i stambeni objekti (razvidno i iz dostavljene fotografije). Kako je tužitelj bio zakoniti, istiniti i pošteni posjednik predmetne nekretnine od studenoga 1991., to je redovnim dosjedanjem stekao pravo vlasništva iste, predlaže uvažiti žalbu, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu na ponovno odlučivanje.
3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).
3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da je dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina], s obrazloženjem, u bitnom, da tužiteljev posjed nije zakonit odnosno da tužitelj nema valjani pravi temelj posjedovanja predmetne nekretnine (pravo na posjed) budući da tijekom postupka nije dokazao da je s ĐK sklopio kupoprodajni ugovor, pa se ne može se raditi o redovnoj dosjelosti, a da se ne može raditi ni o izvanrednoj dosjelosti jer njegov posjed nije bio pošten, a sve da je tužiteljev posjed bio pošten, od studenoga 1991. do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, 6. ožujka 2025., nije protekao zakonom propisani rok od 40 godina za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Također da nije pravo vlasništva stekao niti građenjem jer nije utvrđeno da je išta na toj nekretnini tužitelj gradio, a i prema odredbi članka 152. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima zgrada koju netko bez znanja i volje vlasnika zemljišta izgradi na tuđem zemljištu pripada vlasniku toga zemljišta, a tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi bio pošteni graditelj kako to propisuje članak 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu postupka na koju ukazuje tužitelja, a niti one na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, po članku 365. stavku 2. ZPP-a.
7. U prvostupanjskom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pa je tako utvrđeno:
- da je tuženik upisan kao vlasnik nekretnini označene kao k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. [katastarska općina],
- da je nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] do 18. srpnja 1996. bila upisana kao društveno vlasništvo, a da je nakon toga na temelju Odluke Vlade Republike Hrvatske od 20. travnja 1996. na istoj uknjiženo pravo vlasništva tuženika,
- da iz zapisnika Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Osijeku od 30. siječnja 2006. proizlazi da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige bio prisutan FK te da je u tom postupku izvršena identifikacija nove nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina] koja je identična čestici stare oznake k. č. br. [katastarska čestica],
- da je FK (sin ĐK) **.**.2011. podnio tužbu protiv ovdje tuženika radi utvrđenja svog prava vlasništva dosjelošću i građenjem na nekretnini koja je predmet i ovog parničnog postupka (k. č. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina]), u kojem je tvrdio da je 6. studenoga 1974. kupio predmetnu nekretninu od VK, da je tada stupio u posjed iste, da je nakon stupanja u posjed nekretninu kultivirao na način da je izgradio stambeni objekt odnosno vikendicu, gospodarsku zgradu, uredio voćnjak i dvorište, te je njegov tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-
2956/2015-2 od 14. siječnja 2016.,
- da je u tom postupku očevidom od 12. lipnja 2012. utvrđeno da se FK nalazi u posjedu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], pa je tako utvrđeno da se na predmetnoj nekretnini radi o ograđenom dvorištu žičanom i metalnom ogradom na kojem se nalazi zgrada,
- da su ŠK i TK potpisali Izjavu od 19. kolovoza 2021. iz koje proizlazi da je ĐK tužitelju prodala svoju nekretninu, i to k. č. br. [katastarska čestica], u naravi voćnjak, kuća i oranica, da je tužitelj u cijelosti isplatio ĐK i da se tužitelj od 1991. nalazi u posjedu te nekretnine. Izjava je ovjerena kod javnog bilježnika 19. kolovoza 2021.,
- da je svjedokinja TK u svom iskazu iskazala je tu izjavu potpisala jer joj je tako rekao tužitelj, a ŠK nije znao zašto ju je potpisao, te su suglasno iskazali da ne znaju tko je sastavio/diktirao predmetnu izjavu ali da znaju da su ju oni potpisali, te da je tom prilikom kod javnog bilježnika s njima bio i tužitelj.
8. Prema odredbi članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/2000. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014. i 81/2015. - pročišćeni tekst i 94/2017. - ispravak pročišćenog teksta - dalje: ZVDSP) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (članak 159. stavak 2. ZVDSP-a). Samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (članak 159. stavak 3. ZVDSP-a). Stvari koje su u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinca lokalne samouprave, samostalni posjednik će steći dosjelošću ako je njegov zakonit, istinit i pošten posjed ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog iz članka 159. stavka 2. i 3. ZVDSP-a.
9. Pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer isti nije dokazao, a na njemu je bio teret dokaza, da je predmetnu nekretninu kupio od ĐK, pa se može raditi samo o izvanrednoj dosjelosti za koju je dostatan pošteni posjed i vrijeme posjedovanja od 40 godina s obzirom da je nekretnina u vlasništvu jedinice lokalne samouprave. Tužitelj nije u posjedu nekretnine 40 godina jer taj rok od studenoga 1991. kada ju je navodno kupio i stupio u posjed pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 6. ožujka 2025. nije protekao.
10. Tužitelj neosnovano navodi da je Izjavom od 19. kolovoza 2021. dokazao da je kupio predmetnu nekretninu jer je prvostupanjski sud nakon saslušanja potpisnika te izjave utvrdio da ista nije utemeljena na činjenicama nego je sastavljena na zahtjev tužitelja. Nadalje, ta izjava je u suprotnosti s utvrđenjem iz presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2956/2015-2 od 14. siječnja 2016. da se u posjedu te nekretnine nalazi FK, a ne tužitelj.
11. Niti žalbeni navod tužitelja da je građenjem stekao pravo vlasništva te nekretnine nije osnovan, jer da je u to vrijeme građenje na zemljištu koje je koristila bivša poljoprivredna zadruga bilo moguće i da su pojedini zadrugari rješavali svoja stambena pitanja takvom gradnjom koju tuženik (ili njegov prednik) nisu bez odgode zabranjivali, jer tužitelj nije dokazao da je išta gradio na toj nekretnini već je sam naveo u svom iskazu da je u trenutku kada je nekretninu kupio već postojao zasađeni voćnjak, manji svinjac i dvije zidane prostorije, odnosno nije naveo da bi nešto i što sagradio na toj nekretnini.
12. Slijedom navedenog odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda po članku 368. stavku 1. ZPP-a.
U Puli-Pola 30. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Biljana Bojanić
