REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-1532/2022-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda, Nives Šimunović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d. ,OIB: 94472454976 Zagreb, Listopadska 2, zastupanog po punomoćniku Stanislavu Ostojiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 16. travnja 2026. god., održane u prisutnosti punomoćnice tužitelja Anite Sušac, odvjetnice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 30. travnja 2026.godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], platiti tužitelju Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976 Zagreb, Listopadska 2, iznos od 2.338,58 EUR, sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 596,81 EUR od 03.05.2019. do isplate,

- na iznos od 298,41 EUR od 29.05.2019. do isplate,

- na iznos od 1.443,36 EUR od 25.04.2020. do isplate,

sve po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.165,42 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 30. travnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentan stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je dana 16. prosinca 2018.g. tuženik upravljao vozilom reg. oz. [registarska oznaka], koje je bilo osigurano kod tužitelja policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj 068202202295, koja je vrijedila od 13.11.2018. do 13.11.2019. godine. Navodi se da je tuženik tada imao u organizmu alkohola od 1,98 g/kg i da mu je u to vrijeme isteklo važenje vozačke dozvole, a osim toga, kretao se prometnim trakom gdje je bio obvezan smjer kretanja u desno, ali nije postupio u skladu s regulacijom prometa, već je svojim vozilo udario u vozilo registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao LĆ. Tužitelj navodi da je u toj prometnoj nezgodi nastala imovinska šteta na osobnim vozilima, te neimovinska šteta koju je pretrpio vozač LĆ, a štetu je prouzročio tuženik. Tužitelj navodi da je tuženik koji je upravljao vozilom [registarska oznaka], koje je bilo osigurano kod tužitelja, isključivo odgovoran za nastanak prometne nezgode i štete, te da se tužitelju obratio sa odštetnim zahtjevom vlasnik oštećenog vozila reg. oz. [registarska oznaka], te ozlijeđeni u prometnoj nesreći LĆ. Tužitelj navodi da su odštetni zahtjevi bili osnovani i da je radi toga isplatio oštećenom vlasniku vozila reg. oz. [registarska oznaka], na temelju potpisanog sporazuma o izvansudskoj nagodbi 13.05.2019., sveukupni iznos od 6.745,01 kn (i to 4.496,67 kn dana 02.05.2019. i iznos 2.248,34 dana 28.05.2019.), na ime naknade štete na vozilu. Osim toga, tužitelj navodi da je isplatio i neimovinsku štetu i troškove zastupanja LĆ po izvansudskoj nagodbi od 03.04.2020., u sveukupnom iznosu od 10.875,00 kn dana 24.04.2020. U tužbi se navodi da je kod tuženika ispitivanjem alkoholiziranosti utvrđeno da je u organizmu imao 1,98 g/kg alkohola u krvi, te da se smatra da je prometnu nezgodu prouzročio upravljajući vozilom pod utjecajem alkohola, pa je tužitelj isplatom gore navedenog iznosa naknade štete stekao pravo regresa prema tuženiku temeljem odredbi Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti i čl. 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i to do visine 12 (dvanaest) prosječnih neto plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku. Tužitelj stoga temeljem odredbi čl. 963. ZOO-a, predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatu iznosa od 17.620,01 kn, uvećanog za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od:

- 10.875,00 od 24.04.2020. do isplate, obračunato uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku 15 (petnaest) dana,

- 2.248,34 kn od 28.05.2019. do isplate, obračunato uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku 15 (petnaest) dana,

- 4.496,67 kn od 02.05.2019. do isplate, obračunato uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, te da mu naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate.

2. Prema konačnom tužbenom zahtjevu, preciziranom u podnesku od dana 15. listopada 2026.godine, tužitelj potražuje od tuženika iznos od 2.338,58 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 596,81 EUR od 03.05.2019. do isplate,

- na iznos od 298,41 EUR od 29.05.2019. do isplate,

- na iznos od 1.443,36 EUR od 25.04.2020. do isplate, te uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor zastare, navodeći da je tužbu trebalo ponijeti unutar trogodišnjeg zastarnog roka jer da se radi o materijalnoj šteti koja je bila neznatna, dok nematerijalne štete nije bilo. Navodi da je tuženik imao važeću vozačku dozvolu u vrijeme štetnog događaja. Naglašava da nije nastala nematerijalna šteta LĆ, te navodi da je LĆ od ranije imao problema s lokomotornim sustavom i da ovu nezgodu želi iskoristiti. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev,

4. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom cjelokupnog spisa Policijske uprave Zagrebačke, II. Postaje prometne policije Zagreb, pregledom prekršajnog spisa, prijave i zahtjeva za naknadu štete, izvida štete, obračuna štete, sporazuma o izvansudskoj nagodbi, potvrde o plaćanju, kombiniranim toksikološkim i prometnim vještačenjem, medicinskim vještačenjem, saslušanjem LĆ kao svjedoka.

5. Nakon provedenih dokaza i ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u svojoj ukupnosti, sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja koji je isplatio naknadu imovinske i neimovinske štete oštećenicima, kao i troškove zastupanja, koja šteta je nastala u prometnoj nezgodi dana 18. prosinca 2018.g., a uzrokovao je tuženik koji je imao u organizmu nedopuštenu količinu alkohola.

7. Nije sporno da se dana 16. prosinca 2018.g. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao tuženik koji je upravljao svojim vozilom i da je došlo do sudara s vozilom u kojem se kao vozač nalazio LĆ. Nije sporno da je tuženikovo vozilo u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja . U podnesku od 28. prosinca 2023. godine, tuženik je naveo da nije spora tijek nastanka prometne nezgode, već da je sporna visina materijalne štete i nematerijalne štete, odnosno uzročna veza ozljeda LĆ i štetnog događaja.

8. Nije sporno da je tužitelj isplatio oštećeniku naknadu štete u mirnom postupku, povodom njegovog odštetnog zahtjeva.

9. Sporno je pitanje je li oštećenik LĆ zadobio tjelesne ozljede i u kojem obimu, te je li pretrpio neimovinsku štetu u ovom štetnom događaju. Nadalje, sporno je pitanje je li tuženik izgubio prava iz osiguranja radi vožnje pod utjecajem alkohola, kojom je skrivio prometnu nezgodu. Prema tome, sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Istaknut je i prigovor zastare.

10. Saslušan je svjedok LĆ koji je izjavio da se prometna nezgoda dogodila u Zagrebu na raskrižju Nove ceste i Magazinske ulice u nedjelju oko podneva, u vrijeme kada na cesti nije bila gužva. Izjavio je da je vozio Novom cestom i zaustavio se dolaskom do raskrižja s Magazinskom cestom, radi znaka obaveznog zaustavljanja. Naveo je da je potom pogledao u desnu pa u lijevu stranu i kako nije vidio nijedno vozilo koje se približava, započeo je skretanje u lijevo, na kolnik Magazinske ceste prema zapadu. Naveo je da je do sudara došlo kada je već bio u raskrižju i skoro u cijelosti ušao u desnu prometnu traku za smjer prema zapadu . Objasnio je da je automobil kojeg uopće nije vidio, već u zadnji tren, udario u lijevu stranu njegovog automobila, po sredini. Naglasio je da se to vozilo kretalo kolnikom Magazinske ceste i trebalo je skrenuti u desno u Novu cestu s obzirom na obavezni smjer kretanja, međutim vozač tog vozila je nastavio vožnju ravno prema Magazinskoj cesti, dakle u smjeru u kojem nije dopušteno. Svjedok smatra da tuženik uopće nije kočio, a od siline udarca njegovo vozilo se zarotiralo i svjedok nije mogao izaći iz vozila. Svjedok je izjavio da je nakon ove prometne nezgode odvezen u Vinogradsku bolnicu vozilom hitne pomoći, da je na glavi imao razderotinu, da je bio u šoku, ošamućen, jer mu se nikad prije takvo nešto nije dogodilo. Izjavio je da je bio ozlijeđen u ovoj prometnoj nezgodi i da je dva tjedna bio na fizikalnoj terapiji radi ozljede lijeve ruke. Objasnio je da je bio vezan sigurnosnim pojasom, ali da to nije spriječilo ozljeđivanje ruke, jer se radilo o bočnom udarcu. Prisjetio se da mu je djelatnik policije nakon alko testiranja pokazao alkotest iz kojeg je bilo vidljivo da vozač drugog vozila ima više od jedan promil alkohola u krvi. Svjedok smatra da je tuženik vozio brzinom od 50 – 60 km/h, a to pretpostavlja zbog oštećenja na vozilu. Naveo je da se vozilo tuženika zaustavilo oko 30 metara od mjesta sudara.

11. Provedeno je kombinirano toksikološko i prometno vještačenje po vještacima toksikologu Zdravku Kovačiću dipl. ing. i prometnom vještaku Nevenu Erešu dipl. ing.

12. Vještak Zdravko Kovačić dipl. ing. očitovao se na utjecaj alkoholiziranosti tuženika na njegovu sposobnost upravljanja vozilom i nastanak štetnog događaja. Referirao se na zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u kojem stoji da je tuženik konzumirao 2 puta pivo do 11,00 sati, a istog dana, 75 minuta nakon prometne nezgode, točnije u 13,30 sati, alkometrom Drager 6820 u izdahu je tuženiku utvrđena koncentracija alkohola od 2,08 g/kg alkohola, koja umanjena za 0,1 g/kg, odnosno za granicu dopuštene pogreške mjerenja, iznosi 1,98 g/kg alkohola, koje rezultate mjerenja tuženik nije osporio, već je potpisao zapisnik.

13. Kako u spomenutom zapisniku stoji da je tuženik alkohol - pive konzumirao do 11,00 sati na dan štetnog događaja, alkohol se je u to vrijeme nalazio u fazi eliminacije iz njegovog organizma, pa je u vrijeme štetnog događaja dana 16.12.2018. godine u 12,15 sati bio u pijanom stanju s točno neutvrđenom koncentracijom apsolutnog alkohola u krvi. Navedeno iz razloga jer mu nakon pozitivnog alkometrom utvrđenog alkohola u izdahu, nisu uzeti uzorci krvi i mokraće radi analize. Vještak je naglasio da je samo analizom utvrđene koncentracije apsolutnog alkohola u krvi i mokraći, moguće retrogradnim toksikološkim vještačenjem utvrditi najmanju moguću koncentracija apsolutnog alkohola u krvi u vrijeme određenog događaja.

14. Vještak je analizirao utjecaj određene količine alkohola na ponašanje alkoholizirane osobe, pa je objasnio da je za pijano stanje (koncentracija apsolutnog alkohola u krvi je između 1,50 g/kg i 2,50 g/kg apsolutnog alkohola) s toksikološkog gledišta karakteristično da kod većine ovako alkoholiziranih osoba dolazi do suženja intelektualnih funkcija, gubitka samokontrole i samokritičnosti, osobe su dezorijentirane u vremenu i prostoru, govor im je nejasan i dolazi do zamuckivanja.

15. Naveo je da kod 0,40 g/kg apsolutnog alkohola u krvi nastupa poremećaj sluha što se očituje gubitkom sposobnosti određivanja izvora zvuka. Kod oko 1,00 g/kg apsolutnog alkohola u krvi poremećaj sluha glede kvalitete i intenziteta iznosi 40%, a optičke se reakcije smanjuju oko 30%. Obrazložio je da trijezna osoba u sekundi primi do 18 individualnih optičkih podražaja od kojih stvara cjeloviti sliku, osoba s oko 1,00 g/kg apsolutnog alkohola u krvi primi u sekundi 4 – 5 optičkih podražaja, a kod oko 2,00 g/kg apsolutnog alkohola u krvi primi još samo 1 optički podražaj u sekundi. Zbog navedenog, slike pred ovako alkoholiziranom osobom postaju mutne i nejasne pa oni mnogo toga oko sebe ne zapažaju.

16. Značajno je za predmet ovog spora, utvrđenje vještaka da vrijeme reakcije na iznenadne zapreke u prometu prosječnih trijeznih vozača iznosi između 0,5 i 1,5 sekundi, prosječno 0,75 sekundi, a s porastom koncentracije apsolutnog alkohola u krvi ovo se vrijeme produžuje. Kod oko 2,00 g/kg apsolutnog alkohola u krvi , vrijeme reakcije iznosi oko 3,80 sekundi. Svaka, pa i najmanja koncentracija apsolutnog alkohola u krvi utječe na smanjenje vozačkih sposobnosti, a s povećanjem koncentracije apsolutnog alkohola u krvi raste i vjerojatnost vjerojatnosti nastanka prometne nesreće zbog smanjenja ili bitnog smanjenja vozačkih sposobnosti a što ovisi o koncentraciji apsolutnog alkohola u krvi. Do koncentracije od 1,30 g/kg apsolutnog alkohola u krvi vozači su smanjenih vozačkih sposobnosti, a iznad 1,30 g/kg apsolutnog alkohola u krvi vozačke sposobnosti su bitno smanjene, tako da su apsolutno nesposobni za sigurno upravljanje motornim vozilom.

17. Prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka Nevena Ereša , proizlazi da je vozilo tuženika svojim prednjim lijevim dijelom naletjelo na lijevu bočnu stranu vozila svjedoka LĆ, u predjelu prednjih lijevih vrata, pri čemu je kut među vozilima u trenutku sudara iznosio oko 110 - 120 stupnjeva. Mjesto sudara, gledano u smjeru kretanja vozila svjedoka LĆ, nalazilo se u predmetnom raskrižju, neposredno prije prvih tragova čestica laka i plastike od oba vozila označenih u skici policije brojkom 3. Po utvrđenju vještaka, za izračun brzine kretanja oba vozila neposredno prije sudara nema elemenata. Vještak je naveo da provedena analiza pokazuje da je vozilo tuženika tehnički nepravilnim kretanjem koje je suprotno postojećoj prometnoj signalizaciji, presjeklo put kretanja vozilu svjedoka LĆ, koje se kretalo tehnički pravilno, u skladu s postojećom prometnom signalizacijom, pa je stoga tehnički nepravilno kretanje vozila tuženika u odnosu na postojeću prometnu signalizaciju u predmetnom raskrižju, bilo uzrokom nastanka ovog štetnog događaja. Vještak je obrazložio da je tuženik na ravnom i preglednom kolniku u dnevnim uvjetima vožnje, za sunčana vremena, na dovoljno velikoj udaljenosti mogao uočiti postojeću vodoravnu i okomitu prometnu signalizaciju ispred predmetnog raskrižja, a koja je prikazana na donjoj fotografiji policije, pa da se kretao na tehnički pravilan način , u skladu s postojećom prometnom signalizacijom i u predmetnom raskrižju obavio radnju skretanja udesno, umjesto zadržavanja svog smjera kretanja za ravno, do sudara ne bi došlo.

18. Sud je prihvatio i prijedlog tuženika da se provede medicinsko vještačenje medicinske dokumentacije, kako bi se utvrdilo postoji li uzročna veza između ozljeda koje se spominju u medicinskoj dokumentaciji i štetnog događaja.

Vještačenje je povjereno vještaku dr. Jošku Filipušiću. Iz njegovog nalaza i mišljenja proizlazi da je u prometnoj nezgodi dana 16. prosinca 2018.g. oštećenik LĆ zadobio slijedeće ozljede: natučenje lijeve šake i natučenje kažiprsta lijeve šake.

19. Prema mišljenju vještaka oštećeni je trpio fizičke bolove jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednje jake bolove osam dana i manje bolove kumulativne naravi koji su bili prisutni mjesec dana. Utvrdio je da je oštećenik pretrpio kratkotrajni primarni strah jačeg intenziteta, do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje. U daljnjem tijeku liječenja trpio je tzv. sekundarni strah i to jači tijekom dva dana, srednji tri dana i manji četiri dana. Oštećenik je trpio kasni strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od mjesec dana, radi brige za stanje zdravlja i ishod liječenja te strah od učešća u prometu radi mogućih novih ozljeđivanja. Vještak je utvrdio da je kod oštećenika zbog zaostalog kliničkog statusa vratne kralježnice u obliku ograničenja pokretljivosti u vrlo malom stupnju, došlo do smanjenja životne aktivnosti za 2 % trajno. Utvrđeno je da mu je trebala tuđa pomoć i njega po 2 sata dnevno tijekom sedam dana, u akutnoj fazi i za vrijeme imobilizacije, a nakon toga, još sedam dana po jedan sat dnevno radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade i pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti.

20. Kako je tuženik u podnesku od 21. studenog 2025. godine prigovorio nalazu i mišljenju medicinskog vještaka, sud je vještaka pozvao na usmeno očitovanje. Na ročištu dana 16. travnja 2026. godine, vještak se očitovao na prigovore tuženika iz spomenutog podneska, te je naveo da se svi navodi iz nalaza i mišljenja kao i procjene, odnose isključivo na stanje nakon ozljeda koje je LĆ zadobio u štetnom događaju dana 16. prosinca 2018. a to su: natučenje lijeve šake i natučenje kažiprsta lijeve šake. U vezi navoda tuženika o mogućem postojanju bolesti od prije nastanka štetnog događaja, vještak je odgovorio da nikakve druge bolesti ili ozljede, osim gore navedenih, nisu uzete u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja, a niti je imao ikakvih saznanja o postojanju nekakvih drugih bolesti koje bi mogle imati utjecaja na procjenu. Vještak je u cijelosti ostao kod svih navoda iz nalaza i mišljenja.

21. Sud je prihvatio iskaz saslušanog svjedoka LĆ, koji je djelovao iskreno i uvjerljivo, a osim toga, u potpunosti se slaže s podacima iz pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu, a odnosi se na prometnu nezgodu, ozljeđivanje i isplatu naknade u mirnom postupku. Uz navedeno, svjedok LĆ je nepristran i nema interesa u ovom postupku.

22. Nalaz i mišljenje toksikološkog i prometnog vještaka sud je prihvatio jer su izrađeni po pravilima struke, obrazloženo i objektivno, a stranke također nisu isticale primjedbe ni prigovore.

23. Nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. Joška Filipušića sud je prihvatio jer je vještak vještačio po pravilima medicinske struke, jasno i nepristrano, nakon pregleda medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu. Uz to, vještak se i usmenim putem na ročištu dana 16. travnja 2026. godine, očitovao na prigovore koje je tuženik istaknuo u svom podnesku.

24. Pregledan je spis Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu u kojem je vođen prekršajni postupak protiv tuženika BĆ, radi predmetne prometne nezgode. U tom postupku donesena je presuda kojom je tuženik proglašen krivim da je počinio prekršaj opisan i kažnjiv po čl. 12. st. 4. i 8. u svezi čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (nastavio je vožnju ravno suprotno prometnoj signalizaciji odnosno prometnom znaku "obavezan smjer desno") i što je istom prilikom upravljao predmetnim osobnim vozilom, pri koncentraciji alkohola u organizmu od najmanje 1,98 g/kg (prekršaj opisan i kažnjiv po čl. 199. st. 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama). Nakon uložene žalbe od strane okrivljenika BĆ, navedena presuda je potvrđena i od strane Višeg prekršajnog suda Republike Hrvatske.

25. Rezimirajući rezultate svih provedenih dokaza, utvrđeno je da je do prometne nezgode došlo krivnjom tuženika koji se u vožnji nije pridržavao prometne signalizacije, već je unatoč prometnom znaku "obavezan smjer desno" produžio vožnju ravno i naletio na vozilo kojim je upravljao vozač LĆ. Osim toga, tuženik je tijekom vožnje i prometne nezgode bio alkoholiziran, što je utvrđeno alkotestom B koji je očitao 2,08 g/kg alkohola. Ako se uzme u obzir i mogućnost pogreške u mjerenju, te ako se očitana koncentracija alkohola umanji za 0,1 g/kg, odnosno za granicu dopuštene pogreške mjerenja, i u tom slučaju koncentracija alkohola iznosi 1,98 g/kg alkohola u organizmu.

26. Prema tome, iako nije izvršena analiza alkohola putem vađenja krvi i mokraće, radi preciznog utvrđivanja količine alkohola, metoda Dräger je službena metoda koja se koristi za ispitivanje alkoholiziranosti na licu mjesta. Ni sam tuženik nije osporio da je prije vožnje konzumirao alkohol, pa je toksikolog sa sigurnošću zaključio da je tuženik u momentu nastanka prometne nezgode bio pijan, s koncentracijom alkohola od 2,08 g/kg ili minimalno 1,98 g/kg alkohola u organizmu.

27. Prema nalazu i mišljenju vještaka toksikologa Zdravka Kovačića dipl, ing. proizlazi da je za pijano stanje (koncentracija apsolutnog alkohola u krvi je između 1,50 g/kg i 2,50 g/kg apsolutnog alkohola), što je ovdje slučaj, karakteristično da kod većine ovako alkoholiziranih osoba dolazi do suženja intelektualnih funkcija, gubitka samokontrole i samokritičnosti, osobe su dezorijentirane u vremenu i prostoru, govor im je nejasan i dolazi do zamuckivanja. I najmanja koncentracija alkohola u krvi utječe na smanjenja vozačkih sposobnosti, a kako raste koncentracija alkohola, raste i vjerojatnost nastanka prometne nezgode zbog smanjenja ili bitnog smanjenja vozačkih sposobnosti. Vještak toksikolog je razjasnio da su do koncentracije od 1,30 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, vozači smanjenih vozačkih sposobnosti, a iznad 1,30 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, vozačke sposobnosti su bitno smanjene, tako da su apsolutno nesposobni za sigurno upravljanje motornim vozilom.

28. Dakle, u ovom slučaju, tuženikove vozačke sposobnosti su bile bitno smanjene, tako da je bio apsolutno nesposoban za sigurno upravljanje motornim vozilom, što je dovelo do nastanka ove prometne nezgode. Treba naglasiti da je prometni vještak utvrdio da se prometna nezgoda dogodila na ravnom preglednom kolniku u dnevnim uvjetima vožnje, te da je tuženik na dovoljno velikoj udaljenosti mogao uočiti vodoravnu i okomitu prometnu signalizaciju ispred raskrižja, pa da se kretao na tehnički pravilan način, u skladu s postojećom prometnom signalizacijom i u predmetnom raskrižju obavio radnju skretanja udesno, umjesto zadržavanja svog smjera kretanja za ravno, do sudara ne bi došlo.

29. Na strani vozača LĆ nisu nađene okolnosti koje bi predstavljale njegov doprinos nastanku prometne nezgode.

30. Temeljem odredbe čl. 3 st. 1. točka 2. Uvjeta za obvezno osiguranje tuženika, osiguranik gubi prava iz osiguranja ako je u vrijeme prometne nezgode vozač osiguranog vozila bio pod utjecajem alkohola i to ako se analizom krvi i drugom metodom mjerenja količine utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više.

31.Odredba čl. 24. st. 1. točka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, propisuje da osigurana osoba gubi prava iz osiguranja u slučaju ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice.

32. Ovdje se radi upravo o takvom slučaju, pa je shodno tome, osiguranik - tuženik izgubio prava iz osiguranja. Nastavno tome, tužitelj kao društvo za osiguranje koje je naknadilo štetu oštećenoj osobi – RĆ, ima pravo regresa prema tuženiku kao osobi odgovornoj za nastanak štete, sukladno odredbi čl. 963. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, NN 35/05, 41/08, 125/11, 29/18 i 126/21).

33. Naime, kako je već navedeno, oštećenik LĆ je u ovoj prometnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede i pretrpio neimovinsku štetu. Radi prigovora tuženika, provedeno je medicinsko vještačenje, te se vještak dr. Filipušić očitovao pisanim i usmenim putem.

34. U pogledu tuženikovog prigovora da vozač LĆ nije bio ozlijeđen, treba navesti da je već u zapisniku o očevidu navedeno da je vozač LĆ zadobio tjelesne ozljede, te je navedeno da mu je liječnička pomoć pružena u KBC Sestre Milosrdnice u Zagrebu. Osim toga, navedena bolnica je uputila bolničku prijavu Policijskoj upravi, Postaji prometne policije, Kriminalistička služba, što proizlazi iz bolničke prijave na listu 110 spisa, stoga sud nije uvažio takav tuženikov prigovor smatrajući da je neosnovan i neutemeljen. Medicinska dokumentacija koja je dostavljena u spis i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka ukazuju da je u ovom štetnom događaju navedeni oštećenik zadobio tjelesne ozljede.

35. U pogledu navoda tuženika da je visina neimovinske štete "napuhana", navodi se da visina naknade od 10.875,00 kn (1.443,36 eura) odgovara težini povrede prava osobnosti koju je oštećenik LĆ pretrpio u štetnom događaju. Medicinski vještak je utvrdio da je oštećenik pretrpio fizičke bolove, strah, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u omjeru od 2%, te da je trebao tuđu pomoć. Uzevši u obzir opisane kvalifikatorne okolnosti, Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske i primjenom čl. 1100. ZOO-a, sud je utvrdio da oštećeniku pripada naknada štete u visini od 1.443,36 eura, u kojoj visini mu je tužitelj isplatio naknadu temeljem izvansudske nagodbe.

36. Tužitelj je povodom odštetnog zahtjeva isplatio slijedeće naknade štete:

- na temelju potpisanog sporazuma o izvansudskoj nagodbi od dana 13.05.2019.g., vlasniku vozila reg. ozn. [registarska oznaka] dana 02.05.2019.g. iznos od 4.496,67 kn (596,81 eura) - list 57 spisa i dana 28.05.2019.g. iznos od 2.248,34 kn (298,41 eura) - list 56 spisa.

- vozaču LĆ po potpisanoj izvansudskoj nagodbi dana 03.04.2020.g. neimovinsku štetu i troškove zastupanja u ukupnom iznosu od 10.875,00 kn (1.443,36 eura) dana 24.04.2020.g. - list 61 spisa.

37. U pogledu imovinske štete, čiji opseg i težina oštećenja proizlazi iz izvida štete, obračuna štete, te fotografija oštećenja na vozilu, navodi se da se radi o obračunatoj visini imovinske štete, koja je utvrđena od strane procjenitelja tuženika. Već u zapisniku o očevidu djelatnici policije su konstatirali i opisali oštećenja na vozilima, te su na vozilu oštećenika utvrdili visinu štete u iznosu od tadašnjih 7.000,00 kn, ogradivši se da se radi o nestručnoj procjeni. Po procjeni stručnih, ovlaštenih zaposlenika tuženika, visina imovinske štete na vozilu oštećenika iznosi ukupno tadašnjih 6.745,01 kn odnosno 895,22 eura (596,81 eura i 298,41 eura), koliko je ukupno isplaćeno oštećeniku CĆ, dakle visina imovinske štete je nešto niža od visine koju je procijenila policija.

38. Nije osnovan prigovor zastare, jer se tijek zastare računa od dana izvršenog plaćanja odštete oštećeniku. U konkretnom slučaju, tužitelj je u nekoliko navrata isplatio odštetu oštećenicima LĆ i UĆ i to: dana 02.05.2019.g., dana 28.05.2019.g. i dana 24.04.2020.g. a predmetna tužba je podnesena dana 16.03.2022.g., dakle unutar trogodišnjeg zastarnog roka, propisanog odredbom čl. 230. st. 1. i 2. ZOO-a.

39. Zaključno, a kako je tuženik izgubio prava iz osiguranja sukladno odredbi čl. 24. st. 1. toč. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, tužitelj ima pravo na regres protiv njega, pa je osnovan tužbeni zahtjev koji je tužitelj precizirao u važećoj valuti u podnesku od dana 15. listopada 2025.g.

40. Tuženikov regresni dug ograničen je na 12 prosječnih plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku. Po odredbi čl. 90. st. 5. Zakona o radu, pod pojmom plaće podrazumijeva se plaća u bruto iznosu. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku RH, prosječna mjesečna bruto plaća za veljaču 2026.g. bila je 2.139,00 eura, za zaposlenike u pravnim osobama.

41. Neovisno o tom podatku, treba reći da je općepoznato je da je utuženi iznos od 2.338,58 eura manji od zbroja 12 prosječnih mjesečnih plaća u RH, jer kad se iznos od 2.338,58 eura podijeli s 12 mjeseci, dobije se mjesečn i iznos od po 194,88 eura, pa je jasno da utuženi iznos nikako ne premašuje propisani zbroj 12 mjesečnih plaća. Kako se radi o općepoznatoj činjenici, to je shodno odredbi čl. 221. st. 4. Zakona o parničnom postupku, ne treba dokazivati.

42. Slijedom svega izloženog, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan, pa ga je sud prihvatio i naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od2.338,58 eura, sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 596,81 eura od dana 03.05.2019.g. do isplate

- na iznos od 298,41 eura od dana 29.05.2019.g. do isplate

- na iznos od 1.443,36 eura od dana 25.04.2020.g. do isplate.

Naime, tuženik je u zakašnjenju s ispunjenjem svoje novčane obveze, pa je dužan platiti zakonske zatezne kamate koje teku od slijedećeg dana nakon dana kada je plaćena pojedina naknada oštećenicima.

43. Zakonske zatezne kamate teku po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate , po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

44. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na troškove zastupan ja tužitelja po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su odmjereni prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura.

45. Troškovi tužitelja obuhvaćaju: sastav tužbe - 100 bodova, podnesak od 05.09.2022. - 25 bodova, pristup na ročište 17.02.2023. - 100 bodova, sastav podneska od 08.12.2023. - 100 bodova, sastav podneska od 15.10.2025. - 100 bodova, pristup na ročište 16.04.2026. - 100 bodova, što je ukupno 525 bodova odnosno 1.050,00 eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 262,50 eura, trošak kombiniranog vještačenja u iznosu od 398,17 eura, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, pristup vještaka na ročište 50,00 eura, pristojba na tužbu 34,91 eura i na presudu u iznosu od 69,84 eura, što je ukupno 2.165,42 eura, koliko je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju s osnova parničnog troška.

46. Dosuđene su zatezne kamate na parnični trošak, jer se radi o dospjelom potraživanju, shodno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku. Kamate teku od dana presuđenja dakle od dana 30. travnja 2026.g. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima .

U Zagrebu dana 30. travnja 2026. godine

Sudac

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda. O žalbi odlučuje županijski sud.

DNA

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika