REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj Kž-103/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Silvije Sajfert predsjednika vijeća, Vedrana Pavelića suca izvjestitelja i Mirka Svirčevića člana vijeća, uz sudjelovanje Zrinke Žalac, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog RK, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12, 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21 i 144/22 dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog RK podnesenoj po branitelju Vladi Sevšek odvjetniku iz Odvjetničkog društva Sevšek & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj K-306/2023-27 od 21. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog RK kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«, br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. dalje ZKP/08.) stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-306/2023-2 od 18. kolovoza 2023.

2. Nadalje, okrivljeni RK proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja – iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora osam mjeseci i primijenjene su odredbe o uvjetnoj osudi na način da se ta kazna zatvora osam mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u roku dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. okrivljenik je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. u paušalnoj svoti 100,00 eura u korist proračunskih sredstava suda u roku petnaest dana po pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

4. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio okrivljeni ŽK po branitelju Vladi Sevšek odvjetniku iz [adresa] zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba kaznenog postupka, odluke o kazneno pravnoj sankciji i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i pobijanu presudu preinači, odnosno ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu okrivljenika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

6. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu.

7. Žalba nije osnovana.

8. Iako u žalbi najavljuje žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, okrivljenik ga ničim ne obrazlaže i ne konkretizira. Suprotno ovom žalbenom navodu pobijana presuda u cijelosti je razumljiva. Pobijana presuda sadrži obrazloženje u kojem su detaljno i jasno navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, u presudi nema proturječnosti, prvostupanjski sud je proveo analizu i ocjenu dokaza, pa zbog toga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se upućuje žalbom, a uz to ovaj drugostupanjski sud pazeći po službenoj dužnosti nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti.

9. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik navodi da sporna poruka nije bila upućena s ciljem zastrašivanja ili uznemiravanja djelatnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured u [adresa], već kao posljedica postupanja očajnog oca koji je nastojao zaštiti interese vlastitog djeteta. Nadalje se u žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio pravilno cijeniti iskaz okrivljenika koji je naveo da je u kritično vrijeme bio rastrojen zbog dugotrajne nemogućnosti komunikacije s mlt. sinom i da prvostupanjski sud nije dao odgovarajuću težinu činjenici da se poruka odnosila na nastojanje okrivljenika da potakne djelatnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured u Varaždinu na rješavanje njegove obiteljske situacije. Ističe se da je od strane prvostupanjskog suda pogrešno zanemaren iskaz samog oštećenika koji je pred sudom naveo da mu okrivljenik nikad nije prijetio prilikom dolaska u Hrvatski zavod za socijalni rad radi rješavanja pitanja komunikacije s djetetom. U konačnici se navodi u žalbi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir psihofizičko stanje okrivljenika koje je nastalo zbog dugotrajnog nerješavanja obiteljskog pitanja, što je doprinijelo njegovoj neadekvatnoj reakciji i da je potpuno izostala analiza činjenice da nije postojala stvarna namjera ostvarivanja prijetnje.

10. Nije u pravu žalitelj da je činjenično stanje prvostupanjski sud pogrešno utvrdio. Okrivljenik u obrani izričito navodi da je bio nezadovoljan službenim postupanjem oštećenog KK vezano uz problematiku skrbništvu nad njegovim mlt. djetetom. Naveo je da je naprosto pukao i da je svjestan pogreške vlastitog postupanja, te da ni na koji način ne bi ostvario prijetnje. Prvostupanjski sud je pravilno u točki 20. obrazloženja pobijane presude ocijenio obranu okrivljenika kao i iskaz oštećenog KK i iskaz svjedokinje SK. U pravu je prvostupanjski sud da je pišući sa svoje email adrese [adresa elektroničke pošte] djelatniku Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Varaždin, oštećenom KK na njegovu službenu email adresu KK.[adresa elektroničke pošte] tako nezadovoljan njegovim postupanjem povodom mjera obiteljsko pravne zaštite djece riječi: "Majku ti poremećenu daj mići sve o sebi pregagit će te noć no" okrivljenik imao namjeru kod oštećenika izazvati osjećaj uznemirenosti, uzbuđenosti, straha ili prepasti, a u konkretnom slučaju je ta prijetnja svakako bila ozbiljna. Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da navedene riječi okrivljenik nije uputio oštećeniku s ciljem da ga zastraši.

11. Iako okrivljenik u obrani priznaje da je u to vrijeme bio rastrojen zbog dugotrajne nemogućnosti komunikacije s mlt. djetetom, ne stoji navod iz žalbe da se poruka odnosila na nastojanje okrivljenika da potakne djelatnika na rješavanje njegove obiteljske situacije. Svojim radom kao djelatnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Varaždin oštećeni KK jedno vrijeme je izravno bio uključen u rad vezano za problematiku obitelji RK i to kao dio tima obiteljsko pravne zaštite vezano za tu obitelj. Isto tako je u istu problematiku u svojstvu djelatnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Varaždin bila uključena i svjedokinja SK. Pravilno je prvostupanjski sud u točki 20. obrazloženja pobijane presude ocijenio iskaze oštećenog KK i svjedokinje SK, pa iz toga nedvojbeno proizlazi da šaljući sporni mail oštećeniku, okrivljenik nije imao namjeru potaknuti oštećenika na rješavanje obiteljske situacije okrivljenika, kako se to tvrdi u žalbi. S obzirom na to da su oštećeni KK i svjedokinja SK aktivno radili na predmetu obitelji RK, što proizlazi iz njihovih iskaza, ne stoji tvrdnja okrivljenika iz žalbe da je on htio potaknuti oštećenika na rješavanje njegove obiteljske situacije, već je okrivljenik tu poruku napisao jer je bio nezadovoljan načinom na koji je oštećenik kao službena osoba postupao u navedenom predmetu obiteljsko pravne zaštite, a upravo to u obrani okrivljenik i priznaje.

12. Neosnovan je žalbeni navod da je prvostupanjski sud zanemario iskaz oštećenika koji je pred sudom naveo da mu okrivljenik nikad nije prijetio pri dolasku u Centar radi rješavanja pitanja komunikacije s djetetom. Ova činjenica je potpuno neovisna o tome da je 8. svibnja 2023. okrivljenik sa svoje email adrese oštećeniku na njegovu email adresu uputio riječi: "Majku ti poremećen daj mići sve o sebi pregagit će te noć no", što nedvojbeno predstavlja ozbiljnu prijetnju službenoj osobi u svezi s njezinim radom. Isto tako je neosnovan žalbeni navod da nije postojala nikakva stvarna namjera ostvarivanja prijetnje, jer za bitno obilježje ovog kaznenog djela nije važno je li okrivljenik prijetnju namjeravao ostvariti ili ne, već je bitno obilježje kaznenog djela ozbiljnost prijetećih riječi, a imajući na umu okolnosti da je oštećenik bio službena osoba u postupanju obiteljsko pravne zaštite u obitelji okrivljenika, da su se službene radnje oštećenika doticale vrlo osjetljivog pitanja, pitanja mlt. djeteta, te da je okrivljenik bio nezadovoljan postupanjem i radom oštećenika, u tim okolnostima navedene riječi prijetnje zasigurno su ozbiljne. Stoga nije u pravu žalitelj da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

13. Žaleći se zbog odluke o kazni žalitelj navodi da je prvostupanjski sud izrekao okrivljeniku prestrogu kaznu, jer nije u dovoljnoj mjeri cijenio iskazanu ispriku okrivljenika, zanemario je tešku životnu situaciju okrivljenika, emocionalni i psihički pritisak uslijed nedavnog gubitka oca i gubitka zaposlenja, činjenicu da je okrivljenik bio uvjeren da postupa u interesu svog mlt. djeteta i da nikada nije pri dolasku u Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured u Varaždinu verbalno niti fizički prijetio oštećeniku, te da se okrivljenik iskreno ispričao oštećeniku i da se korektno držao pred sudom.

14. Suprotno ovim žalbenim navodima prvostupanjski sud je zauzeo pravilan stav da je na strani okrivljenika olakotna okolnost činjenica da je otac mlt. djeteta te neosuđivan prema podacima iz kaznene evidencije, a isto tako je na pravilan način prvostupanjski sud obrazložio da je otegotna okolnost za okrivljenika činjenica da se i ranije neprimjereno, pišući mu mail-ove ponašao prema istom oštećeniku kao socijalnom radniku. Navodi iz žalbe da je okrivljenik bio uvjeren da postupa u interesu svog mlt. djeteta i da nikada nije pri dolasku u Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured u Varaždinu verbalno niti fizički prijetio oštećeniku, te da se korektno držao pred sudom, ne predstavljaju olakotne okolnosti jer je za očekivati od građanina da pri dolasku u Hrvatski zavod za socijalni rad neće prijetiti službenoj osobi i da će se kao okrivljenik korektno držati pred sudom. Ostale okolnosti navedene u žalbi kao olakotne nemaju takvu težinu da bi utjecale na izbor vrste i mjere kazneno pravne sankcije.

15. Kod ovakvog stanja stvari kada je za kazneno djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim prema članku 139. stavak 3. KZ/11. propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, a osuđen je na uvjetnu osudu na način da mu je utvrđena kazna zatvora osam mjeseci i određen rok provjeravanja dvije godine, pa se kazna zatvora osam mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u roku dvije godine ne počini novo kazneno djelo, ovakva uvjetna osuda je prikladna da bi se njome mogla izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da bi se moglo jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

16. Što se tiče žalbene osnove zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, pravilno je prvostupanjski sud okrivljenika obvezao na plaćanje troška kaznenog postupka jer ga je proglasio krivim, te je nadalje pravilno prvostupanjski sud odredio visinu paušalne svote 100,00 eura koju je na temelju članka 145. stavak 3. ZKP/08. odmjerio uvažavajući složenost i trajanje kaznenog postupka.

17. Prvostupanjski sud je, međutim, počinio povredu kaznenog zakona. Naime, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio tijekom dokaznog postupka da je okrivljenik oštećeniku kao službenoj osobi i to u poveznici s njegovim poslom uputio prijeteću poruku koja glasi: "Majku ti poremećenu daj mići sve o sebi pregagit će te noć no". U pisanju ove poruke okrivljenik je očito počinio gramatičku pogrešku kada je napisao "…. pregagit će te noć….." i očigledno je želio napisati "…..pregazit će te noć…..". Navedene riječi (pregazit će te noć) po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ne predstavljaju prijetnju usmrćenjem, kako to pogrešno u izreci utvrđuje prvostupanjski sud. Te riječi su suviše uopćene da bi se mogle smatrati prijetnjom usmrćenjem. Stav je ovog drugostupanjskog suda da navedene riječi nedvojbeno predstavljaju prijetnju, ali ne usmrćenjem već kakvim zlom. Stoga je pogrešno prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11., jer je ispravno da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 1. KZ/11.

18. Međutim, i za kazneno djelo koje je opisano po članku 139. stavak 1. i 3. KZ/11. i za kazneno djelo koje je opisano po članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11. kažnjivost je propisana odredbom članka 139. stavak 3. KZ/11. i to u rasponu od šest mjeseci do pet godina. Na ovu žalbenu osnovu žalba ne upire jer se ta okolnost žalbom ne pobija. Odredbom članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. je, između ostalog, propisano da drugostupanjski sud po službenoj dužnosti uvijek mora ispitati je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon. U konkretnom slučaju povrijeđen je kazneni zakon, ali ne na štetu okrivljenika jer je za oba oblika kaznenog djela – prijetnja – kako je to ranije opisano propisana jednaka kazna na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11. S obzirom da je povrijeđen kazneni zakon, da se žalbom ne upire na tu povredu kaznenog zakona, a ne radi se o povredi kaznenog zakona na štetu okrivljenika, drugostupanjski sud nije preinačavao prvostupanjsku odluku o tom pogledu.

19. Postupajući po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavak 1. ZKP/08. ovaj sud nije našao bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenih zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.

20. Kako sud nije utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija, na temelju članka 482. ZKP/08. ovom presudom je odbio žalbu okrivljenika kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu.

Slavonski Brod, 30. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Silvija Sajfert