REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-4563/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu toga suda Anti Božinoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja pod 1 CMH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2 CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicima Gordani Vuković i Krešimiru Vukoviću, odvjetnicima u Omišu, protiv tuženika pod 1 HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA d.d., Zagreb Ulica grada Vukovara 37, OIB: 28921978587, zastupana po punomoćniku OM mag. iur. i pod 2 ZM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Anti Kukoču, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 21. listopada 2025. god. u nazočnosti pun. stranaka, dne 30. travnja 2026. god.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se naprama tuženim od Ad/1 HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA DD Ulica grada Vukovara 37. ZAGREB, OIB:28921978587, kao pravnom slijedniku upisanog i predmjevanog zemljišnoknjižnog suvlasnika , naprama tuženom Ad/2 KORDUN ŠM da su tužitelji CMH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i CM pok. ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnici za po 1/2 č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( koja čini dio k. č. br. [katastarska čestica] ) i č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (koja odgovara k. č. br. [katastarska čestica] ) obje zvane „U mjestu“ , koje pravo suvlasništva su stekli dosjelošću pa tuženi trebaju trpjeti upis tog prava u zemljišnim knjigama.

II/ Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu u Omišu, temeljem ove pravomoćne presude upisati pravo suvlasništva tužitelja CMH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za po 1/2 dijela č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kako je to utvrđeno ovom presudom uz istovremenu uknjižbu brisanja istog tog prava sa imena tuženih.

III/ Dužni su tuženici ad1 i ad 2 solidarno i u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parbeni trošak u iznosu od 7.707,59 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30. travnja 2026. do isplate.

Obrazloženje

1.Tužitelji kao nasljednici pok. HM (Ive) Čečuk pok.HM i ĆM pok. HM su stvarni nasljednici i suposjednici č. zem. [katastarska čestica] Z.U. k. o. [katastarska općina] koja činio k. č. br. [katastarska čestica] katastarske površine 153 "U mjestu" i č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja odgovara k. č. br. [katastarska čestica]. Na navedenim katastarskim česticama je bio upisan kao posjednik OMH koji je tužiteljima u formi ovjerene Izjave priznao da je upis u katastru bio netočan te da su tužitelji isključivi posjednici i vlasnici navedenih nekretnina. O stanju pogrešnog upisa izjavitelj je saznao tek dostavom Rješenja Odjela za katastar nekretnina Split Ispostave za o promjeni upisa posjednika. Opisane nekretnine su bile predmet nacionalizacije te kasnije i predmet povrata sve razvidno iz Rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za imovinsko pravne poslove od 31.kolovoza 2009.Upravo navedene nekretnine koje se u naravi predstavljaju maslinik i vrt te na istim ima nešto vinove loze, nisu nikada deposedirane niti prednicima tužitelja tako ni samim tužiteljima. Na dijelu izvlašten e nekretnine sada oznake č. zem. [katastarska čestica]/I k. o. [katastarska općina] nastale cijepanjem matičine nekretnine č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] su doista izgrađene zgrade za potrebe stanovanja djelatnika HE " [adresa] dok je č. zem. [katastarska čestica] ostala u posjedu prednika tužitelja Upravio iz razloga nacionalizacije matične čestice č. zem. [katastarska čestica] u Z. U. [broj ZK uloška] i Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] još egzistira u listu B upis na Društveno vlasništvo sa upisom u listu C prava korištenja na Hidroelektranu Kraljevac Zadvarje. Kako tužitelji imaju pravni interes utvrditi stvarno pravo vlasništva i upis istog prava u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina] to se predlaže sudu da nakon provedenog postupka donese presudu.

2. U svom odgovoru na tužbu od 27.12.2016 tuženik ad 1 je naveo:

Prvo tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti ujedno naglašava da smatra kako se tuženici ad 1- ad 3 imaju sukladno čl. 201. Zakona o parničnom postupku smatrati jedinstvenim suparničarima te izlaže kako slijedi: prije svega predlaže se da sud prvotno pozove tužitelja da uredi tužbu i to u pogledu naziva Prvo tuženika na način da isti glasi: Hrvatska elektroprivreda d.d. Ulica Grada Vukovara 37, 10000 Zagreb, OIB 28921978587 obzirom da unatoč činjenici kako je praksa da se tuži onog koji je označen u zemljišnoj knjizi, Pogon He Kraljevac nema pravnu osobnost , već trgovačko društvo Hep Proizvodnja d.o.o. čiji je Pogon HE Kraljevac sastavni dio u organizacijskom smislu, dok tvrtka Hep Proizvodnja d.o.o. spada u povezana društva Hep grupe na čijem čelu je kao vladajuće društvo Hrvatska Elektroprivreda d.d. Ulica grada Vukovara 37,10000 Zagreb, koja je i vlasnik čitave imovine Hep grupe pa tako i utuženih nekretnina. Predmetnom tužbom tužitelji ad 1 i ad 2 zahtijevaju da ih se temeljem priloženih dokaza proglasi vlasnicima (svaki za po ½ djela) čest. zem. [katastarska čestica] Z.K. U.L. br. 1037 (odgovara dijelu kat. čest. br. [katastarska čestica]) i čest. zem. [katastarska čestica],Z.K.UL:br:2665 (odgovara dijelu kat. čest. br. [katastarska čestica]) obje K. O. [katastarska općina]. U svjetlu takvog potraživanja tužitelj ad 1 i ad 2 je kao dokaz priložio Rješenje Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji, Služba za imovinsko pravne poslove, Ispostava Omiš, Klasa:

UP/I-943-04/98-01/176, Ur. broj: 2181/05/05-09-13 od 31.kolovoza 2009 općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu posl.br. O_87/14, Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Omišu posl.br. "Omiš" 23. rujna 2015., pod posl. br. OV-5205/15 odnosno preslik pod posl.br. OV-5203/15, Uvjerenje Odjela za katastar nekretnina Split Ispostave za katastar nekretnina Omiš Klasa:936-02/15-05/314, Urbroj:541-26-02- 01/03-15-02 od dana 27.02.2015. Popis arhivske dokumentacije Klasa:936-02/15- 05/277, Urbroj:541-2602-01/03-15-03 od dana 24.06.2015 te saslušanje svjedoka C i EM. Prvo tuženik naglašava da iz podnesenih i predloženih dokaza tužitelja ad 1 i ad 2 izostaje pravna osnova da se iste proglase vlasnicima predmetnih nekretnina. Naime, pregledom Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu posl.br. O-87/14 nesporna je činjenica da je nakon preminulog HM (CM) ĆM pok. HM jedina nasljednica CMH ž. O ovdje tužitelja ad 1 međutim utužene predmetne nekretnine izostaju kao ostavina u citiranom rješenju. Pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Omišu posl.br. O-8/02 nesporna je činjenica da je CM pok. ĆM ovdje tužitelj ad 2 nakon smrti ZMH pok HM postao nasljednikom za po ½ taksativno navedenih nekretnina u K. O. [katastarska općina] te osobnog automobila marke Toyota, međutim utužene predmetne nekretnine izostaju kao ostavina u citiranom rješenju. Pregledom Rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za imovinsko pravne poslove ; Ispostava Omiš, Klasa:UP/I-942-04/97-01/176 Ur. broj:2181/05/05/- 09-13 od 31.kolovoza 2009 nesporna je činjenica da je prednika tužitelja ad 1 sada pokojni CM. HM jedini nasljednik pok. HM pok.ĆM u zakonskom roku podnio zahtjev za povrat imovine oduzete za vrijme jugoslavenske komunističke vladavine u pogledu čest. zem. [katastarska čestica] m, Z. K. Ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]. Prednik tužitelja ad 2 sada pok. ĆM pok. HM nikad nije niti podnio zahtjev za povrat čest. zem. [katastarska čestica] i čime proizlazi nedostatak Aktivne legitimacije tužitelja ad 2 čemu Prvo tuženik u ovaj čas i prigovara te predlaže Naslovu da s ove osnove u odnosu na tužitelja ad 2 odbaci tužbu i tužbeni zahtjev. Predmetna čestica je nastala iz matične čest. zem. [katastarska čestica] pov.845 m2m koja je bila prvotno eksporirana temeljem rješenja Narodnog odbora općine Omiš, komisije za nacionalizaciju od dana 07.studenog 1959, a potom i cijepana na čest. zem. [katastarska čestica] pov. 512 m2 i 389/2 pov.333 m2 sukladno rješenju Narodnog odbora općine Omiš od dana 1962 g. Novonastala čest. zem. [katastarska čestica] je geodetskim elaboratom izrađenog od strane geodetskog obrta " [obrt]" od dan a20.03.2003 a ovjerenog od strane RH, DGU dana 20.10.2005, dalje cijepana na čest. zem. [katastarska čestica] pov. 101 m2 koja je i predmet ovog spora. Prijavnim listom elaborata razvidno je da za izvornu čest. zem. [katastarska čestica] i površina u rubrici "novo stanje" ostaje neusklađena dok utužena čes.zem. 389/3 ima površinu od 101 m2 čime postaje zasebna pravna cjelina. Dakle predmetna čest. zem. [katastarska čestica] nije postojala u vrijeme podnošenja zahtjeva prednika tužitelja ad 1. za povrat imovine, već je nastala tijekom postupka. Time se stvorila potreba da se zahtjev uredi, odnosno proširi kako bi ista mogla uopće biti predmet povrata , obzirom da čl. 49 Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (N.N. br. 92/96 i dr.) nalaže da se imovina koja je predmet naknade daje prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja. Kako je i sama intencija zakonodavca da podnositelj zahtjeva disponira istim, propustom proširenja zahtjeva za povrat u odnosu na ovdje predmetnu čest. - zem. 389/3 stvorena je posljedica što prednik tužitelja ad 1 nije dobio povrat iste a ,tužitelj ad 1 niti naslijedio. Nadalje pregledom izjave " Z" kojom EM pok.Š, za kojeg je ne sporno da je isti naslijedio svoju majku pok. Ć ud.Š kao jedini nasljednik (obrazloženje Dopunskog Rješenja o nasljeđivanju pod.posl.br. O- 185/894 od dana 3. listopada 1989.g.) priznaje da je on kao i njegova majka bio pogrešno upisan kao posjednik u katastarski operat za predmetne kat.čest.ice br. 666 (čini dio utužene 386/2) i 667 (čest. zem [katastarska čestica]) već da su to trebali biti prednici tužitelja ad 1 i ad 2 proizlazi da je ista sama sebi proturječna kao i u odnosu na citirano dopunsko rješenje o nasljeđivanju iz 1989.g. Naime, već tada (1989g.) je davatelju navedene izjave bilo i moralo biti poznato da će isti biti odnosno da jest upisan kao posjednik predmetnih nekretnina a ,a ne kako on naglašava tek 2015, kada je došlo do valjanog upisa tuženika ad 1 –ad 3 temeljem vlasničkog lista. Da je davatelj izjave smatrao da ga posjed predmetnih nekretnina ne pripada, tada bi na takvu upisnu činjenicu i prigovorio davne 1989 g. dakle kada je primio rješenje o nasljeđivanju slijedom čega Prvo tuženik smatra ovaj dokaz ako pristran i tvrdnje kao neosnovane te predlaže Naslovu da odbije prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka BM i FM. Također izjava sama po sebi nema niti značaj na činjenicu a je u zemljišne knjige upisan netko drugi odnosno tuženici obzirom da postoje zemljište knjige u kojoj su se tuženici upisali temeljem valjane pravne osnove sukladno odredbi čl. 54 Zakona o zemljišnim knjigama. Pregledom identifikacije katastarske čestice [katastarska čestica] od dana 27.07.2015 Uvjerenja o promjenama nositelja prava na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] te Popisa arhivske dokumentacije za iste čestice, sve izdano od DGU,Odjela za katastar Split,Ispostava za katastar nekretnina Omiš, nesporno proizlazi da je za izvornu čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 845 m2,,1956 g. kao posjednik bila upisana ĐM pok. R nakon čega da je derivat iste čestice označen kao 389/1 povr. 512m2 (376m2 dvor i 136m2 stojna kuća zgradne oznake 491) prenesen u posjed ĆM. HM odnosno ĆM HM pok,. Ivana a da je dugi derivat čest. 389 oznake čest.b zem. 389/2 pov. 333 m2 bila oduzeta i prenesena su posjed radi izgradnje stambenog objekta u korist HEP Kraljevac no kako nije privedena svrsi je i vraćen predniku tužitelja ad 1 u vlasništvo a što je u pozitivnoj korelaciji s gore navedenim upravnim Rješenjem o povratu imovine čest. zem. [katastarska čestica] (površine 333m2) u popisu arhivske građe se ne nalazi daljnje cijepanje na danas utuženu čest. zem. [katastarska čestica] i što je logično jer je isto nastalo 2005g. Razvidna je i činjenica a utužena k. č. br. [katastarska čestica] čini samo dio čet. zem. 389/2 koja je u vlasništvu tužitelja za cijelo dok se njen drugi dio čini samo dio utužene čest. zem. [katastarska čestica] a ne za cijelo. Nejasno je prvo tuženiku kojom osnovom tužitelj ad 1 i ad 2 potražuje ostatak čestice 386/2 pogotovo kad je nesporna činjenica da iz gore citiranog Popisa arhivske građe proizlazi da je čest. zem. [katastarska čestica] za cijelo u površini od 640 m2 u posjedu prednika Prvo tuženika od 1962 za potrebe izgradnje stambenog objekta. Da su prednici tužitelja smatrali da im u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] pripada pravo na povrat eksproprirane imovine za potrebe izgradnje stambenog objekta u korist He Kraljevac, tada bi isti za tu česticu podnijeli zahtjev u upravnom postupku kad su podnosili i za čest. zem. [katastarska čestica] no to opet nije slučaj. U nedostatku osnove tužitelji se okreću očito stjecanjem vlasništva putem dosjelosti što Prvotuženik također osporava. Naime a kako je već gore navedeno iz samih javnih isprava je razvidno da su utužene čestice u posjedu i vlasništvu tuženika ad 1 i ad 3 od davne 1962 do danas i to za potrebe izgradnje stambenih objekata te uporabe istih. Između utuženih čestica proizlaze i betonske stepenice koje omogućavaju da suvlasnici stambenog objekta koriste javni put (cestu) što isti uredno sve ove godine konstinuirano i čine. Faktično Samim priznanje tuženika obzirom isti navode kao dokaz javne isprave (zk izvode , katastarske promjene posjednika i arhivsku građu) i više je nego jasno da tužitelji ne ispunjavaju uvjete potrebne za institut dosjelosti, odnosno kvalificiran ili barem pošten posjed. Isti su znali odnosno barem morali znati da im ne pripada pravo na posjed, obzirom su predmetne čestice pravomoćnim rješenjem oduzete iz posjeda dakle suprotno navodima iz tužbe da nikad nisu deposedirane, jer temeljem takvih činjenica je i izvršen upis davne 1962 odnosno 2015 posjeda odnosno vlasništva tuženika ad 1 –ad 3. Također , a kako je već i rečeno da čitavu cjelinu parcela na okupu oko zgrade zajedno sa stepenicama koriste već preko 50 godina tuženici. Prvo tuženik obzirom se govori o dosjelosti naglašava i činjenicu da su utužene čestice bile društveno vlasništvo na dan 08. listopada 1991 (upis pretvorbe još nije do kraj izvršen u zemljišnoj knjizi).

3.U svom odgovoru na tužbu od 27.prosinca 2016 g. tuženik ad 2 je naveo: U otvorenom roku tuženik ad 2 odgovara na tužbu tužitelja te ističe i negira sve navode tužitelja iz tužbe, Predlaže sudu da tužbeni zahtjev odbaci kao neosnovan , a tužitelje osudi na plaćanje troškova parnice. [katastarska općina]

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pregledao rješenje o nasljeđivanju stalne službe u [adresa] broj O-8/02 izjavu od 23. rujna 2015., uvjerenje odjela za katastar nekretnina Split, popis arhivske dokumentacije, Rješenje ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinske županije od 31. kolovoza 2009., Sudski presjek izvatka iz sudskog registra za tuženika ad 1, spacjalciska rabora od 20. ožujka 2003., uknjižbeno očitovanje od 13.prosinca 2004., izjavu od 30. lipnja 2005., prijavni list za katastar, kupoprodajna pogodba, prijepis posjedovnog lista, Rješenje o nasljeđivanju, pregled iz katastarskog plana, ugovor o diobi nekretnina od 9. veljače 2015., zemljišne knjige izvadak za predmetne nekretnine, darovština od 15. studenog 2009., zaključak ureda za katastar od 19. svibnja 2015., zapisnik s očevida lica mjesta, nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ranka Kurira, nalaz i mišljenje sudskog vještaka Tihomira Duvnjaka, dopuna nalaza i mišljenja istog vještaka od 24. srpnja

2020., Povijesni zemljišno knjižni izvadak, iskaz svjedoka ŽM, PM, NM, iskaz tužitelja ad 1) ŠMH i ad 2) CM, tuženika ad 2) JM.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Stranke su zatražile trošak postupka.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na česticama oznake čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (koja čini dio k. č. br. [katastarska čestica]) i čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (koja odgovara k. č. br. [katastarska čestica]).

8. Između parničnih strankama nije prijeporno da je kao vlasnik predmetnih nekretnina upisan tuženik ad 2 AM.

9. Između parničnih stranaka prijeporno je jesu li tužitelji ad 1) i ad 2) stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina pravnim poslom i dosjelošću.

10. Svjedokinja ŽM, nakon predočenja skice lica mjesta sudskog vještaka T. Duvnjaka, izjavljuje da su čestice zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi vrt koji su obrađivali CM i GM, rođaci tužiteljice CMH. Navodi kako su imenovani navedene čestice koristili za uzgoj krumpira i ostalih povrtlarskih kultura unatrag 30 godina, pri čemu ih nitko nije ometao u posjedu niti poljoprivrednom iskorištavanju zemljišta. Posljednjih desetak godina predmetne nekretnine obrađuje sama tužiteljica. Svjedokinja ne posjeduje saznanja o tome tko je zasadio masline na terenu. Ističe kako na lokaciji čestica 666 i 667 nikada nije vidjela drugotuženika (ad 2) da obavlja bilo kakve radove, niti su te čestice koristili stanari zgrade HEP-a. Predmetno zemljište, koje je ranije bilo nacionalizirano pa vraćeno u vlasništvo tužiteljice, udaljeno je od zgrade HEP-a otprilike 20 do 30 metara. Na posebna pitanja punomoćnika tužitelja (ad 1 i ad 2), svjedokinja potvrđuje da je pokojni EM njezin otac te da je on bio upisan kao posjednik čestice 666 k. o. [katastarska općina], dok je njezina majka, FM, vlasnica i posjednica susjednih nekretnina te je ujedno i međašnik sa spornim česticama. Potvrđuje da su njezini roditelji zaprimili rješenje katastra o usklađenju zapadne čestice (667), uz opasku kako su smatrali da podaci nisu ispravni, no ne sjeća se jesu li povodom toga davali službene izjave.

Na upite punomoćnika drugotuženika (ad 2), svjedokinja navodi da posljednje tri godine živi u [adresa], a prethodno je živjela u [adresa], na udaljenosti od 6 km od spornih nekretnina. Opisuje da su nekretnine u naravi maslinik, teren je u padu s dvije kaskade, a uz masline se na terenu nalaze i po jedno stablo oskoruše i smokve. Navodi da joj osoba po imenu KM nije poznata. Također, izjavljuje da joj nisu poznati pravni odnosi između drugotuženika ZM i prvotuženika HEP-a, kao ni eventualna prava drugotuženika na predmetnim nekretninama. Svjedokinja zaključno navodi da u posjet majci dolazi gotovo svakodnevno, prolazeći pored spornog zemljišta.

11. Svjedokinja PM, nakon predočenja skice lica mjesta vještaka mjernika T. Duvnjaka, izjavljuje da je cijelu česticu 666 (označenu žutom bojom) te sjeverni dio čestice 667 (označene plavom bojom) obrađivao pokojni GM, sadeći povrtlarske kulture. Svjedokinja živi u neposrednoj blizini od rođenja (obiteljska kuća roditelja) te navodi da se na terenu sada nalaze dvije kaskade i stubište. Iako joj nisu poznati podaci o upisanom vlasništvu i posjedu, niti detalji o nacionalizaciji ili povratu imovine, svjedokinja potvrđuje da su nekretnine danas u naravi maslinik. Čestica 667 je maslinik otkad svjedokinja pamti, dok je čestica 666 dijelom bila maslinik, a dijelom povrtnjak. Na predmetnim nekretninama nikada nije uočila drugotuženika (ad 2) u radu, već je viđala SM (sina GM) kako obrađuje zemlju. Udaljenost nekretnina od zgrade HEP-a procjenjuje na 20 metara. Teren je uočljiv s ceste sa sjeverne strane, a svjedokinja mu je kao dijete pristupala prilikom igre. Na upite punomoćnika drugotuženika (ad 2), izjavljuje da stanari zgrade HEP-a, prema njezinim saznanjima, nisu koristili predmetne nekretnine. Vezano uz način obrade zapadne čestice 667 (plava boja), navodi da se ista obrađuje ručno (motikom). Na njoj se trenutno nalaze rajčice, loza i druge povrtlarske kulture, a lozu održava CM. Svjedokinja pojašnjava da se ranije obrađivala cijela čestica 667, dok se danas obrađuje samo njezin gornji dio, što je činio i pokojni otac tužiteljice, CM.

12. Svjedokinja NM navodi da su njezina majka i majka tužiteljice sestre. Nakon predočenja skice lica mjesta vještaka T. Duvnjaka, potvrđuje da predmetno zemljište čine čestice 667 (zapadna strana) i 666 (istočna strana), a međusobno ih dijeli stubište koje vodi do zgrade HEP-a. Prema saznanjima svjedokinje, obje je čestice obrađivao njezin tetak, pokojni CM. Na zapadnom dijelu (čest. 667) nalazile su se masline, vinova loza i povrtne kulture, dok je na istočnom dijelu (čest. 666) bio mješoviti nasad voćaka i povrća („verdure“). Teren je u padu prema jugu i kaskadno je položen (dvije do tri „meje“). Nakon smrti Ive Čečuka 2012. godine, obradu nekretnina nastavila je tužiteljica CMH. Svjedokinja napominje kako joj je tetak govorio da je nekretnine kupio od osobe po prezimenu H. Što se tiče nacionalizacije i povrata, smatra da je zemljište bilo predmetom istih, ali o tome nema precizna saznanja. Na upit punomoćnika tužitelja, svjedokinja potvrđuje da poznaje SM (sina pokojnog GM). Navodi da su njezin tetak UM i njegov brat ĆM, zajedno sa sinom ĆMH, zajednički obrađivali predmetne nekretnine, čemu je i sama svjedočila. Stubištem koje dijeli čestice kretala se još kao učenica te je i tada viđala navedene osobe pri radu na zemlji. Posljednji put je na lokaciji bila prije otprilike mjesec dana. Na upite punomoćnika drugotuženika (ad 2), svjedokinja opisuje da se na čestici 667 trenutno nalaze masline i travnjak, ali ne zna točan broj stabala. Potvrđuje da se masline ne nalaze na svim kaskadama te da je na terenu zasigurno ostao i poneki panj stare loze.

13. Tužiteljica CMH, nakon uviđaja u skicu vještaka T. Duvnjaka, izjavljuje da su čestice 667 i 666 k. o. [katastarska općina] oduvijek u vlasništvu njezine obitelji. Prvotno ih je obrađivao njezin djed UM, potom otac UM te stric ĆM. Nekretnine su se oduvijek koristile kao vrt, a nakon smrti prednika, obradu su nastavili tužiteljica ad 1) i tužitelj ad 2). Obje su čestice bile dijelom ostavinske mase iza pokojnog djeda i oca. Opisuje teren kao kaskadan u smjeru juga, pri čemu su obje čestice omeđene zidovima i podijeljene stubištem. U naravi je to vrt s maslinama, vinovom lozom, povrćem te po jednim stablom trešnje i oskoruše. Tužiteljica ističe da stanari zgrade HEP-a nikada nisu polagali prava na ove nekretnine niti su ih koristili. Posebno napominje da drugotuženik (ad 2), iako koristi stan u zgradi HEP-a, nikada nije obrađivao sporno zemljište. Za susjedu FM navodi da je vlasnica graničnih parcela, ali da ona niti njezina obitelj nikada nisu obrađivali čestice 666 i 667.

13.1. Na upite punomoćnika tužitelja, navodi da ju je upravo obitelj FM (OMH i FM) 2015. godine obavijestila da drugotuženik ZM polaže prava na te nekretnine, što je bio povod za angažiranje odvjetnice i podizanje tužbe. Pojasnila je da je zemljište oko zgrade HEP-a nacionalizirano 60-ih godina prošlog stoljeća. Njezin otac, UM, podnio je zahtjev za povrat imovine temeljem zakona te je početkom 2000-ih dobio rješenje kojim su mu predmetne čestice vraćene u posjed i vlasništvo.

13.2. Na upite drugotuženika (ad 2) o načinu stjecanja, odgovara da su njezin otac i djed nekretnine kupili 1957. godine od LM. Postupak povrata vodio je isključivo njezin otac jer je stric ĆM u to vrijeme bio bolestan. Na upit o navodnim tvrdnjama da zemljište nikada nije plaćeno, tužiteljica odgovara da ju je kći prodavateljice, E, upozorila kako je gosp. ZM od nje tražio potpis na izjavu da obitelj UM nije kupila tu zemlju, što je ona odbila učiniti. Potvrđuje da je obitelj obrađivala cijelu česticu 667, uključujući južni dio s lozom, gdje je tužitelj ad 2) brao grožđe i sadio bob.

14. Tužitelj CM u cijelosti se pridružuje iskazu tužiteljice ad 1) te dodatno navodi kako je ČM, stanarka zgrade HEP-a, svojedobno zatražila dopuštenje da na južnom dijelu čestice 667 posadi povrće. Navedena je tu sadila nekoliko godina, nakon čega je samoinicijativno prestala, uvažavajući činjenicu da zemlja pripada obitelji CM.

14.1. Na upite punomoćnika tužitelja, pojašnjava da je osobno gradio potporne zidove i postavljao stupove za odrinu vinove loze. Vezano uz podrijetlo zemlje na česticama, navodi da je 1959. godine, prilikom iskopa za njihovu obiteljsku kuću, zemlja prebačena na tada jedinstvenu česticu. Od stanara zgrade HEP-a, isključivo je ČM koristila dio zemljišta uz njihovo dopuštenje. Tužitelj negira saznanja o tome da je komunalno poduzeće "Peovica" obavljalo ikakve radove na spornom dijelu. Vezano uz odnos s drugotuženikom ZM, navodi da su razgovarali o pravnom režimu čestica, no ne može se sjetiti detalja svih razgovora. Ipak, ističe događaj od prije dvije godine kada ga je drugotuženik pozvao ispred kuće i zaprijetio mu da više ne dolazi na predmetne nekretnine. S obzirom na pokrenuti sudski postupak, tužitelj otad izbjegava radove na česticama. Na upit o bačvi na južnoj meji čestice 667, navodi da mu vlasnik nije poznat te da taj dio, zbog nagiba terena, nije obrađivao, već je neposredno iznad posadio maslinu.

15. Tuženik ZM navodi da je vlasnik dvaju stanova u zgradi HEP-a na adresi [adresa]. Ističe da čestica 666 nije sporna, već je predmet spora čestica 667 (zemljišnoknjižne oznake 389/3). Tvrdi da navedeno zemljište služi redovitoj upotrebi zgrade, što je utvrđeno odlukom nadležnog upravnog tijela. Temeljem brisovnog očitovanja HEP-a iz 2004. godine, uknjižio je pravo vlasništva na idealni dio od 3/4 predmetne čestice, a proveden je i parcelacijski elaborat. Navodi da je južni dio čestice 667 obrađivala TM, također stanarka zgrade HEP-a. Prema njegovim navodima, tužitelji su obrađivali tek manji, sjeverni dio čestice (približno 40 m² od ukupno 101 m²), gdje su se nalazile trešnje, oskoruše i loza. Tvrdi da komunalno društvo "Peovica" održava teren košnjom trave i uređenjem putova. Tuženik izričito navodi da osobno nikada nije obrađivao sporno zemljište jer "ne želi raditi na tuđem".

15.1. Na upite punomoćnika tužitelja o identifikaciji čestica za redovitu upotrebu zgrade, navodi čestice 650/7, 652 i 667. Potvrđuje da je geodetskim elaboratom matična čestica 389/2 podijeljena na 389/2 i 389/3. Smatra da je novonastala čestica ušla u sastav novoformirane čestice 392/6 nužne za upotrebu zgrade, sukladno rješenju nadležnog ureda za prostorno uređenje. Kao pravnu osnovu stjecanja vlasništva nad česticom 389/3 navodi rješenje Službe za prostorno uređenje i odluku Županijskog suda u Splitu.

15.2. Vezano uz razgovor s tužiteljem ad 2) od prije dvije godine tuženik tvrdi da mu je tužitelj tada priznao kako zna da zemlja nije njegova, ali da će je nastaviti obrađivati. Tuženik navodi kako mu je tada dopustio daljnju obradu do konačnog rješenja vlasništva, no da mu je tužitelj naknadno u [adresa] poručio da će se vidjeti na sudu.

16. Iz dokaza provedenih u postupku proizlazi da je ĐM bila upisana kao vlasnica matične nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] (Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]). Prednici tužitelja, pokojni CM i ĆM, kupili su navedenu nekretninu kupoprodajnim ugovorom još 5. svibnja 1957. godine.

17. Navedena isprava provedena je u Z. U. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] dana 21. svibnja 1964. godine pod posl. br. Z-234, a rješenjem je upisao pravo korištenja I. i II. zk tijela na naprijed navedene prednike tužitelja. Rješenje NO Općine Omiš, Komisije za nacionalizaciju doneseno je 07. studenoga 1959. god., a njime se čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 845 m2 nacionalizira i prenosi u društveno vlasništvo rješenjem suda br. Z-659 od 20. rujna 1960. god. Rješenjem Područnog ureda za katastar, Ispostava Omiš od 03. listopada 1962. god. č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 845 m2 cijepa se na č. zem. [katastarska čestica], površine 512 m2 i č. zem. [katastarska čestica]/, površine 332 m2 i provodi rješenjem suda br. Z-243 od 27. rujna 1962. god. Nadalje, rješenjem Općinskog suda u Omišu Z-265 od 28. listopada 1962. č. zem. [katastarska čestica] otpisuje se iz z.u. 438i pripisuje se u z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji se spominje i u vještačkom nalazu vještaka za geodeziju Tihomira Duvnjaka. Sporna č. zem. [katastarska čestica], površine 332 m2 je rješenjem NO Općine Omiš 03. listopada 1962. god. uzete iz posjeda UM pok. ĆM i dodijeljena HE Kraljevac, radi izgradnje stambenih objekata.

18. Stupanjem na snagu Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, objavljenog u Narodnim novinama 01.01.1997. god. i 05.07.2002. god., zahtjev za povrat mogao se podnijeti u roku od 6 mjeseci od objave toga zakona u Narodnim novinama. Prednik tužitelja je zahtjev za povrat podnio u zakonskom roku i rješenjem Ureda državne uprave Splitsko dalmatinske županije, Služba za imovinsko pravne poslove od 31. kolovoza 2009. god. ostvario povrat č. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], površine 332 m2. U postupku za naknadu i povrat HEP d.d. Zagreb, proizvodno područje HE Jug-Split, odjel za pravne, kadrovske i opće poslove Split bio je stranka pa je prvotuženik imao punu spoznaju o zahtjevu za povrat.

19. Unatoč postupku povrata koji je bio u tijeku, na zahtjev drugotuženika ZM provedena je nova parcelacija, između ostalih i nekretnine koja je predmet spora i to 13.05.2005. god., potvrđena od Katastra 20.10.2005. god.. U Elaboratu je evidentirana i površina k. č. br. [katastarska čestica], kojim se č. zem. [katastarska čestica] cijepa u č. zem. [katastarska čestica], površine 101 m2 i č. zem. [katastarska čestica], bez površine. Elaborat je, nakon što im je pročitan i objašnjen, potpisao i HEP proizvodnja d.o.o. Zagreb, Proizvodno područje HE Jug- Split, zastupan po direktoru i zakonskom zastupniku RMH. Taj zz tuženika potpisuje i uknjižbeno očitovanje, priznanje prava vlasništva 13.12.2004. god., temeljem Parcelacijskog elaborata od 20.03.2003. god. -koji prema izjavi "U [adresa] 30. lipnja 2005. god." nije zaživio, i prenosi vlasništvo na tuženika ZM i njegove prednike s kojima se kasnije dijeli i čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]), usprkos postupku povrata o kojem je tuženik ad 1 imao saznanja i bio stranka u tom postupku.

20. Parcelacija i prijenos vlasništva, obavljeni za vrijeme trajanja postupka povrata, učinjeni su na štetu prednika tužitelja koji je, upravo radi takvoga postupanja tuženika onemogućen provesti pravomoćno rješenje Ureda državne uprave Splitsko dalmatinske županije, Službe za imovinske poslove od 31 kolovoza 2009. god., kojim je ostvaren povrat č. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], površine 332 m2.

21. Sve izneseno proizlazi iz isprava dostavljenih sudu kako od strane tužitelja tako i od samih tuženika, iz upisa provedenih kroz zemljišnu knjigu, očevida izvedenog na licu mjesta gdje je utvrđeno da je predmet spora, sada čest. zem. [katastarska čestica] vrt i voćnjak, a iz iskaza svjedoka (ŽM, PM i NM ) da je u neprekinutom posjedu prednika tužitelja i samih tužitelja.

22. Nekretnina je, dakle, stečena, temeljem Zakona o naknadi za imovinu…., a u navedenom rješenju, u iscrpnom obrazloženju, navedeno je da oduzeta nekretnina, čestica č.z. 389/2, z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], površine 332 m2 (dio matične čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]) nikada nije deposedirana niti privedena svrsi radi koje je nacionalizirana, te je iz tih razloga dana u vlasništvo predniku tužiteljice pod 1, sada pok. UM. Rješenje o povratu, međutim, nije bilo moguće provesti jer su tuženici, temeljem upravnog akta klase UP/I-350-05/04-01/04-01/00004 od 13.05.2005. god., kojim je utvrđeno zemljište za redovnu uporabu stambene zgrade k.č.z. 652, k. o. [katastarska općina] sagrađene na dijelu k.č.z. 650/1 (sudske č.zem. dio 392/3, dio 392/5 i dio 389/2) k. o. [katastarska općina], cijepali istu česticu. Upravo uz to rješenje priloženim geodetskim elaboratom formira se zemljište za redovnu uporabu zgrade k. č. [katastarska čestica] kuća koja odgovara k. č. zem. [katastarska čestica] i otpisuje iz z. u. [broj ZK uloška] u z. u. [broj ZK uloška], a preko istog elaborata nezakonito se cijepaju čest. zem. [katastarska čestica] u č. zem. [katastarska čestica] bez površine i č. zem. [katastarska čestica] površine 101 m2. Navedeni akt je poslužio za cijepanje i usklađenje istih čestica u katastru, od k. č. br [katastarska čestica] u k. č. br. [katastarska čestica], površine 101 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] bez površine. Temeljem tako provedenog geodetskog elaborata nastala je čestica za koju je HEP dao tuženiku ad 2 izjavu temeljem koje se on uknjižio na spornu č. zem. [katastarska čestica], u svibnju 2005. god. Rješenje o povratu doneseno je 31.08.2009.gd. Upravo iz ovih razloga se rješenje o povratu nije moglo provesti u cijelosti jer više nije postojala istoznačnost parcele iz rješenja o povratu i upisa u z. u. [broj ZK uloška] nastaloga opisanim cijepanjem i usklađenjem.

23. Posjed oba tužitelja je zakoniti i istinit. Naime, njihovi prednici kupili su predmetne nekretnine još 05. svibnja 1957. god.. Tužiteljica ad 1 zakonski je nasljednik prijašnjih vlasnika i posjednika nekretnina, a tužitelju ad 2 prednik je tužiteljice ad 1 darovao suvlasnički dio nekretnine koja mu je vraćena rješenjem o povratu. Oba tužitelja, uključujući svoje prednike, a što proizlazi iz iskaza svjedoka ŽM, PM i NM, u stalnom su posjedu predmetnih nekretnina do danas. Te nekretnine su vraćene njihovom predniku u postupku radi povrata imovine, a jer nikada nisu deposedirane niti privedene svrsi radi koje su nacionalizirane. Razlog zbog čega tužitelji nisu upisani kao suvlasnici u zemljišne knjige je u tome što se rješenje o povratu nije moglo provesti jer više nije postojala istoznačnost parcela i upisa u z.u., a promjena se dogodila za vrijeme trajanja postupka za povrat nekretnina. Ovaj sud smatra da su tužitelji vlasništvo nekretnina stekli u postupku radi povrata nekretnina, a kako su u posjedu nekretnina više od 60 godina i dosjelošću. Iako je bilo doneseno rješenje o nacionalizaciji, nekretnine nikada nisu deposedirene niti privedene svrsi radi koje su nacionalizirane, prednici tužitelja, a onda i tužitelji nastavili su ih posjedovati i koristiti kao i ranije bez da su u tome ometani pa su ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva.

24. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

25. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

25.1. Tužitelji su imali trošak za sastav tužbe, pristup na jedanaest ročišta (13.01.2017., 11.03.2019., 09.05.2019., 13.12.2019., 15.04.2021., 15.06.2021., 30.08.2021., 25.10.2021., 03.02.2022., 15.04.2025., 21.10.2025.) i sastav četiri podneska ( 01.02.2017., 12.06.2019., 04.06.2021., 10.04.2025.) po 250 bodova, ukupno 4000 bodova. Broj bodova je uvećan za 10%, sukladno Tbr. 40 OT, pa je dobiven broj bodova koji su tužitelji kao trošak imali zbog zastupanja po punomoćniku, što je 4400 bodova. Pomnoženo s vrijednošću boda prema važećoj OT, uvećanO za PDV, 713,09 EUR troškova vještačenja i 358,35 EUR troška sudskih pristojbi, dobije se iznos od 12.071,44 EUR, međutim, tužiteljima je dosuđen trošak u iznosu koji su zatražili, a što je 7.707,59 EUR jer sud ne može suditi preko zatraženoga.

U Splitu, 30. travnja 2026. godine

S U D A C

ANTO BOŽINOVIĆ

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda za županijski sud u dovoljnom broju primjeraka.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- tuženiku pod 1

- punomoćniku tuženika pod 2

- u spis