REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3278/2022-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja ŽA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Ines Škofač iz Zagreba, protiv tuženika Bašić- Commerce d. o. o. iz Slavonskog Broda, Ulica Matije Gupca 41, OIB 19117921591, kojeg zastupa odvjetnik Anamarija Udiljak iz Zagreba, poradi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 16. ožujka 2026. godine, u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 30. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovr-962/2021 Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 24. lipnja 2021. godine

II Nalaže se tuženiku Bašić-Commerceu d. o. o. naknaditi tužitelju ŽA trošak parničnog postupka u iznosu od 1.928,10 eura s zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2026. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj Marko Sili zahtijeva ukidanje svih poduzetih radnja u postupku Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-962/2021.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 7. lipnja 2022. godine tvrdi da je zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-962/2021 od 24.05.2022. upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe određene Rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. Broj Ovr-962/2021 od 24.06.2021.g. nedopuštenom temeljem čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona. U skladu sa zaključkom naslovnog suda od 24.05.2022. godine, posl.broj: Ovr-962/2021, u zakonskom roku ŽA podnosi tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene ovosudnim rješenjem o ovrsi od 24.06.2021. godine, posl.broj: Ovr-962/2021.

Tuženik je pokrenuo ovršni postupak protiv Tužitelja, na nekretnini koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 5637/2, opisano kao stambena zgrada br 5 i 7, Barilovička 2 i dvorište P 1027 m2: -68/10000 garaža E-2. garaža oznake G 13, sa spremištem, u nivou -2 objekta dilatacija D1, neto korisne površine 30,00 m2 u etažnom elaborati sve označeno žutom bojom Nekretnina je u vlasništvu Tužitelja, a upisano je založno pravo u korist Tuženika.

Podnošenjem prijedloga za ovrhu pred nadležnim sudom na temelju ovršne isprave, ovaj sud je, postupajući po prijedlogu tuženika, donio rješenje o ovrsi, posl.broj: Ovr 962/2021 od 24.06.2021. Tužitelj ističe da je prije upisa založnog prava, on, tj njegov otac kao kupac, s društvom TEM -95, d.o.o. u odnosu na predmet sklopio ugovore o kupoprodaji nekretnine kako slijedi: Otac Tužitelja, g. FA je kao kupac dana 04.09.2008.g. sa društvom TEM-95 d.o.o. kao prodavateljem, sklopio dva kupoprodajna ugovora, i to za nekretnine upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 5637/2, opisano kao stambena zgrada br 5 i 7, Barilovička 2 i dvorište P 1027 m2, i to poseban dio

• 204/10000 stan E 60, trosobni stan oznake D2-S16, u trećem katu objekta dilatacija D2,

neto korisne površine 89,90čm, u etažnom elaboratu sve označeno zelenom bojom • 68/10000 garaža E-2. garaža oznake G 13, sa spremištem, u nivou -2 objekta dilatacijaD1, neto korisne površine 30,00 m2 u etažnom elaborati sve označeno žutom bojom za svaki etažni dio sačinjen je poseban kupoprodajni ugovor. Navedeni kupoprodajni ugovori sadrže u čl. 10. valjanu tabularnu ispravu. Kupoprodajna cijena je isplaćena prodavatelju TEM- 95 d.o.o. u cijelosti. Porez na promet nekretnina je plaćen u listopadu 2008.g., dakle odmah nakon kupoprodaje. Otac tužitelja, g. FA je predmetni stan i garažu godine 2012. darovao svom sinu ŽA, ovdje Tužitelju koji se uknjižio kao vlasnik predmetnih nekretnina 2013.g. Prodavatelj TEM-95 d.o.o. je obećao da će uknjižiti pravo vlasništva na ime Kupca (FA) čim etažira zgradu. Prodavatelj je preuzeo obvezu uknjižbe prava vlasništva što je sukladno čl. 95 Zakona o ZZ NN 91/96, 137/99, 114/2001, 100/2004, 107/2007 na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji, bio ovlašten učiniti. Kada je Tužitelj uvidio da TEM-95 d.o.o. ne poduzima ništa vezano za uknjižbu prava vlasništva, Tužitelj se sam uknjižio. Predbacivanje u ovršnom postupku Tužitelju zašto se nije ranije uknjižio, tj zašto je dugo bio upisan prodavatelj, nisu primjerena. Založno pravo koje je upisano u korist Tuženika, proizlazi iz Ugovora o kreditu koji je TEM-95 d.o.o. sklopio sa CROATIA BANKOM d.o.o. Tužitelj je kupio nekretnine od TEM- 95 d.o.o. te nije znao da je TEM-95 d.o.o. dvije godine nakon kupoprodaje i predaje u posjed upisao založno pravo na njegovoj garaži. Tuženik, EOS MATRIX d.o.o., kupio je potraživanja koja ima CROATIA BANKOM d.o.o. prema dužniku TEM-95 d.o.o.

Tužitelj nije sklopio ugovor o dugoročnom kreditu sa CROATIA BANKA d.d., niti je ikada on dao u zalog svoju nekretninu. Založno pravo nije upisano u dobroj vjeri. Značajno je da etaža 60. (stan) nije predmet ovršnog postupka, a etaža 02. (garaža) je predmet ovog ovršnog postupka. Tužitelj je odmah po sklapanju ugovora stupio u samostalni posjed garaže i stana, te ga nitko u tom posjedu nikada nije ometao, dakle od 2008 se nalazi u nesmetanom posjedu.

CROATIA BANKA d.d. (prednik ovrhovoditelja) je sa investitorom TEM-95 d.o.o. sklopila ugovor o kreditu (njih nekoliko) upravo u svrhu financiranja izgradnje zgrade u kojoj se nalazi nekretnina Tužitelja, na kojoj je upisano založno pravo i koje je predmet ovršnog postupka koji se ovom tužbom osporava i traži se oglašavanje nedopuštenom. TEM-95 d.o.o. je prodavao stanove i garaže u zgradi čiju je izgradnju financirala CROATIA BANKA d.d. (prednik tuženika). TEM-95 d.o.o. je kao investitor svom kreditoru CROATIA BANKA d.d., predniku tuženika, podnosio izviješća o svim ugovorima koje je sklopio s kupcima odnosno sam prednik tuženika (CROATIA BANKA d.d.) je bio zainteresiran za razvoj projekta i financiranje. U prilog navedenoj tvrdnji ističe se i formulacija načina otplate kredita „prema priljevu sredstava od prodaje nekretnina“, što upućuje da je prednik Tuženika (ranije ovrhovoditelja) bio i trebao biti zainteresiran za praćenje poslovanja TEM-95 d.o.o.-a i za sve sklopljene ugovore o kupoprodaji pojedinih etažnih dijelova.

Prednik Tuženika prilikom uknjižbe založnog prava nije postupao u dobroj vjeri, jer je znao i morao znati da je garaža (koja je predmet ovršnog postupka) prodana i u cijelosti plaćena. Osobito stoga što je garaža prodana isti dan i istoj osobi kao i stan, a stan nije bio predmetom zaloga, dok garaža je. Ne može se prihvatiti tvrdnja da prednik Tuženika ne bi znao ili da nije imao razloga posumnjati u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga. Napominje se da je u trenutku upisa založnog prava (2010.g.), načelo povjerenja u zemljišne knjige bilo zakonski odgođeno radi nesređenosti zemljišnih knjiga. Važno je napomenuti da nitko nikada Tužitelja nije kontaktirao radi procjene garaže, da se garaža poslika i procijeni prije zasnivanja založnog prava, a što je uobičajeno kada banke uzimaju nekretnine u zalog. Također, TEM-95 d.o.o. je bio formalno pravno upisan kao vlasnik predmetne garaže, a znao je da je prodao garažu i da je primio cjelokupnu isplatu za tu garažu, te je istu svjesno založio za svoj kredit u korist prednika Tuženika. Tužitelj nije niti stranka ugovora o kreditu niti je založni vjerovnik u tom ugovoru, temeljem kojeg je pokrenut predmetni ovršni postupak. CROATIA BANKA d.d. je 11.05.2009.g. izdala dva brisovna očitovanja u kojem predlaže brisanje založnog prava, između ostalog i sa etaže 2 (garaže koja je predmet ovog postupka), te ponovno izdaje brisovno očitovanje 01.06.2010. u kojem ponovno traži brisanje založnog prava sa garaže Tužitelja. Iz navedenog je također razvidno da je banka nekoliko puta reprogramirala kredit prednika Tuženika, te se može zaključiti da je imala odnosno da je mogla imati saznanja o tome koje etaže su prodane.

Iz toga se može zaključiti da je CROATIA BANKA d.d. kao prednik ovrhovoditelja imala informacije o tome da su neke etažne jedinice prodane i da je novac isplaćen, jer se brisalo založno pravo, te su se ugovarali novi krediti temeljem kojih se ponovno upisivalo založno pravo samo na određenim etažnim jedinicama. CROATIA BANKA d.d. je kreditirala izgradnju stanova i garaža za prodaju, imala je saznanja da se sklapaju ugovori o kupoprodaji, da se stanovi prodaju i primaju se uplate, dakle CROATIA BANKA d.d. je bila vrlo zainteresirana pratiti priljev novca od kupoprodaje i u vraćanje kredita, koji se u nekoliko navrata reprogramirao. FA je kupio garažu 2008.g. te je stupio u posjed iste, a založno pravo je upisano 2010.g. kada su i prednik Tuženika (ranije ovrhovoditelja) i TEM-95 d.o.o. znali da je garaža prodana i da je kupoprodajna cijena plaćena u cijelosti. Nesporno je da je kupoprodajna cijena plaćena u cijelosti i da je Tužitelj stupio u posjed prije zasnivanja spornog založnog prava. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanoj dana 22.02.2018.g. br. Su-IV-4/18- 4 zauzeto je slijedeće pravno shvaćanje:

Predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo. Identično pravno shvaćanje izneseno je i u presudama VSRH Rev 1678/2017, Rev 2058/11 i Rev-2084/13 i u odluci Ustavnog suda RH broj U-III- 2536/14. Tužitelj nije predmnijevani vlasnik, već uknjiženi vlasnik. Ističe se da je prednik Tuženika (ovrhovoditelja) znao za njegov kupoprodajni ugovor osobito stoga što je isti dan prodan i stan i garaža, te predniku ovrhovoditelja nije mogla ostati nepoznata činjenica da je i garaža prodana. U skladu s navedenim, ovdje se radi o nedostatku dobre vjere i savjesnosti prednika Tuženika, ranije ovrhovoditelja, i to u trenutku upisa založnog prava na garaži Tužitelja. Ističe se da Tužitelj ima pravo koje sprječava ovrhu, stoga Tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu temeljem ovršne isprave protiv Tužitelja.

Slijedom toga tužitelj predlaže donijeti slijedeću presudu:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi posl. broj: Ovr- 962/2021, Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 24.06.2021. godine te se ukidaju sve poduzete radnje u ovršnom postupku.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima prouzročeni parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od donošenja prvostupanjske odluke do isplate, u roku od 15 dana."

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 4. srpnja 2022. godine uvodno ističe kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, zbog toga što je predmetna tužba neosnovana, a što tuženik obrazlaže u nastavku. Tuženik prvenstveno ističe kako su zemljišne knjige javne knjige u koje se upisuju podaci o pravnom stanju nekretnina mjerodavnom za pravni promet. Zemljišne knjige imaju nekoliko važnih funkcija, a osnovna su publicitetna funkcija i zaštita povjerenja u pravni promet nekretnina. Publicitetna funkcija čini vidljivim i dostupnim javnosti stanje gleda upisanih nekretnina te iz iste proizlazi funkcija zaštite povjerenja u pravni promet nekretnina, a što znači da osoba koja nije znala niti je morala znati da se zemljišnoknjižno stanje razlikuje od pravnog stanja nekretnine iz nekog razloga koji nije bio vidljiv iz zemljišnih knjiga, biti će pravno zaštićena ako dođe do usklađenja zemljišnoknjižnog sa stvaranim pravnim stanjem. U odnosu na poštenog stjecatelja postoji neoboriva presumpcija da je zemljišnoknjižno stanje potpuno, a što znači da na određenoj nekretnini postoje samo prava, terete, ograničenja, pravne činjenice i osobni odnosi koji su u trenutku kada je zatražen upis bili već upisani u zemljišnu knjigu, odnosno za koji je zatražen njihov upis. Pretpostavke za primjenu zaštite povjerenja u zemljišne knjige za poštene stjecatelje istovrstne su bilo da se radi o zaštiti povjerenja u istinitost ili potpunost zemljišnih knjiga.

Četiri su pretpostavke da bi moglo doći do primjene zaštite povjerenja u zemljišne knjige:

1. zemljišno-knjižno stanje mora biti nepotpuno ili neistinito

2. stjecatelj mora biti pošten i u dobroj vjeri

3. pravni posao mora biti valjan

4. mora se provesti upis stjecanja knjižnog prava

U trenutku sklapanja ugovora između prethodnog vlasnika tražbine (CROATIA BANKA d.d.) te društva TEM 95 d.d. u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine bilo je upisano društvo TEM 95 d.d., te je zalog od strane prethodnog vlasnika tražbine bio uknjižen prije uknjižbe prava vlasništva od strane tužitelja. Dakle, tužitelj je imao potpisani ugovor o kupoprodaji stana, ali isti nije dokaz o vlasništvu, nego samo pravni temelj (titulus) za stjecanje prava vlasništva budući da se vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla stječe upisom u zemljišne knjige, a što tužitelj nije učinio prije uknjižbe zaloga u korist prethodnog vlasnika tražbine, a također nije zaštitio svoja prava na način da potpisani ugovor položi u zbirku isprava, čime bi spriječio prethodnog vlasnika tražbine pri uknjižbi zaloga. Iz prethodno navedenog vidljivo je da prethodni vlasnik tražbine (CROATIA BANKA d.d.) nije znao nit je morao znati da je garaža prodana i plaćena, budući da iz zemljišnih knjiga isto nije bilo vidljivo, a prethodni vlasnik tražbine nije imao uvida u ostalu dokumentaciju niti mu je ista bila dostupna. Slijedom svega navedenog tuženik smatra kako je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Sud je proveo dokaz uvidom u ovosudne spise posl. broj Ovr-1996/14 i Ovr- 962/21 oba u preslici, izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Ugovor o prijenosu od 19. studenog 2019. godine, Ugovor o dugoročnom kreditu od 8. travnja 2010. godine, brisovno očitovanje od 1. lipnja 2010. i 11. svibnja 2009. godine, rješenje porezne uprave od 25. rujna 2008. godine, Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 4. rujna 2008. godine za stan i garažu, prijedlog za uknjižbu od 9. prosinca 2008. godine, zaključak ovog suda posl. broj Ovr-962/21 od 24. svibnja 2022. godine, prijedlog ovom sudu za ovrhu od 29. ožujka 2021. godine, Ugovor o cesiji od 16. kolovoza 2023. s prilogom 1 i 2, te punomoći od 16. prosinca 2022., izvadak iz sudskog registra za Eos Matrix d.o.o., ovosudno rješenje posl. broj Ovr- 962/21 od 8. travnja 2024., preslušao tužitelja i svjedoka FA, te MA, odbijen je tuženikov prijedlog na ročištu 16. ožujka 2026. godine da sud pribavi podatak od Croatia banke d.d. koji je namještenik radio na predmetnom ugovoru o dugoročnom kreditu od 8. travnja 2010. godine radi njegovog preslušanja, sve to nakon što je saslušan svjedok IA, jer je ovaj svjedok IA predložen još u tužbi, a i ugovor o dugoročnom kreditu od 8. travnja 2010. godine između Croatia banke d.d. i TEM-95 je također priložen uz tužbu te je ovaj tuženikov dokazni prijedlog podnesen nakon zaključenja prethodnog postupka, suprotno odredbi čl. 229. st. 2. Zakona o parničnom postupku, a tuženik je do tada mogao i predložiti ovaj prijedlog uzevši u obzir okolnosti na koje je predloženo preslušanje svjedoka IA, drugi tuženikov prijedlog na istom ročištu radi predaje zapisnika sa sjednice skupštine vjerovnika od 23. travnja 2025. godine Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu koji se vodi nad dužnikom TEM-95 posl. broj St-2302/16 jer je tamo razvidno da svjedok IA zastupa izlučne djelatnike u tom postupku te je pristran je odbijen kao nebitan, jer isto za ovog svjedoka nije odlučan, što će biti obrazloženo potonje.

4. Tužbeni zahtjev je djelomice osnovan.

5. Nije prijeporno da je svjedok FA od trgovačkog društva TEM-95 d.o.o. dne 4. rujna 2008. kupio predmetnu garažu te je ovlašten ishoditi upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime i vlasništvo kao i da je platio kupoprodajnu cijenu te je i podnio zahtjev radi obračuna poreza, što je i utvrđeno uvidom u navedeni ugovor i rješenje porezne uprave od 25. rujna 2008. godine.

6. Nije prijeporno da je tužitelj uknjižio svoje pravo vlasništva na predmetnoj garaži na osnovi prijedloga zaprimljenog 8. ožujka 2013. posl. broj Z-11803/13 na osnovi predmetnog ugovora o kupoprodaji garaže od 4. rujna 2008. i darovnog ugovora između sebe i oca svjedoka FA od 22. veljače 2012. godine, što je utvrđeno i uvidom u točku 1.2. vlastovnice.

7. Nije prijeporno da je predmetna garaža bila sredstvo osiguranja naplate kredita po ugovoru o dugoročnom kreditu od 8. travnja 2010. između Croatia banke d.d. i TEM-95 d.o.o. kao kreditora i korisnika kredita i prvog zalogodavca, jer je na njoj uknjiženo založno pravo u bančinu korist, što je utvrđeno uvidom u isti kao što nije prijeporno da je Croatia banka d.d. 11. svibnja 2009. godine izdala brisovno očitovanje za založno pravo na predmetnoj garaži koje je uknjiženo na osnovi ovosudnog rješenja posl.br. Z-948/08 za osiguranje predmetnoga dugoročnog kredita, kao što je neprijeporno da je opet 1. lipnja 2010. izdala brisovno očitovanje za istu nekretninu, koje založno pravo je uknjiženo ovosudnim rješenjem posl.br. Z- 7209/08 radi osiguranja kratkoročnog kredita između iste banke i istog trgovačkog društva od 12. veljače 2008. godine, što je i utvrđeno uvidom u iste.

8. Nadalje, nije prijeporno da je pod posl. brojem Z-50891/06 po prijedlogu od 24. srpnja 2006. prenesen teret zaprimljen 18. listopada 2005. pod posl. brojem Z- 36565/2005 i to založno pravo na predmetnoj nekretnini u korist Croatia banke d.d. na osnovi ugovora o dugoročnom kreditu od 6. rujna 2005. godine, da bi pod brojem Z-6980/08, zaprimljeno 4. veljače 2008. bilo brisano založno pravo iste banke na predmetnoj nekretnini jer je izdala brisovno očitovanje, zatim je pod brojem Z-949/08, zaprimljeno 7. siječnja 2008. opet uknjiženo založno pravo iste banke na istoj nekretnini na osnovi pak ugovora o kratkoročnom kreditu s trgovačkim društvom TEM-95 d.o.o. od 31. prosinca 2007., koji je pak rješenje posl. broj Z-27382/09 zaprimljeno 20. svibnja 2009. brisano na osnovi brisovnog očitovanja od 11. svibnja 2009. iste banke, pod posl. brojem Z-72090/08, zaprimljeno 15. prosinca 2008. je opet uknjiženo založno pravo iste banke na istoj nekretnini po ugovoru o kratkoročnom kreditu od 8. prosinca 2008., da bi opet i to bilo brisano jer je ista banka izdala brisovno očitovanje 1. lipnja 2010. sve pod brojem Z-29036/10 zaprimljeno 7. lipnja 2010., a nakon toga je 28. travnja 2010. pod posl. brojem Z- 21671/10 opet zaprimljen prijedlog i uknjiženo je založno pravo na predmetnoj nekretnini u korist iste banke na osnovi ugovora o dugoročnom kreditu od 8. travnja 2010. da bi pod brojem Z-58453/19 to založno pravo bilo ustupljeno Eos Matrixu d.o.o. na osnovi ugovora o prijenosu od 19. studenog 2019., što je utvrđeno uvidom u teretovnicu navedenoga izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

9. Isto tako nije prijeporno da je ugovorom o cesiji od 16. kolovoza 2023. Eos Matrix d.o.o. prenio tuženiku svoja prava tražbine i koristi koje ima prema dužniku TEM-95 d.o.o. u stečaju na osnovi ugovora o prijenosu od 19. studenog 2019. između njega i Croatia banke d.d. koje tražbine proizlaze iz ugovora o dugoročnom kreditu od 8. travnja 2010. godine, kao i da je prilogom 2 navedena i predmetna nekretnina, što je utvrđeno i uvidom u istu ispravu.

10. Slijedom toga sud prihvaća iskaze tužitelja i svjedoka FA da je potonji kupio predmetnu garažu od trgovačkog društva TEM-95 d.o.o. još u rujnu 2008. te je platio kupoprodajnu cijenu i porez na promet nekretnina, što odgovara i navedenim ispravama o stjecanju te nekretnine i plaćanju poreza, zatim je prepustio uknjižbu svog prava vlasništva prodavatelju, premda je čl. 9. Ugovora o kupoprodaji bio ovlašten to poduzeti sam te je zatim darovao predmetnu nekretninu tužitelju 22. veljače 2012. koji je pak uknjižio svoje pravo vlasništva na njoj 8. ožujka 2023. kako proizlazi iz navedenog izvatka za ovu zemljišnu knjigu te su svjedok i tužitelj posjednici te garaže cijelo vrijeme od stjecanja nekretnine navedenom kupoprodajom.

11. No, isto tako je prodavatelj TEM-95 d.o.o. čl. 8. ovog ugovora o kupoprodaji garaže od 4. rujna 2008. godine jamčio svjedoku FA da predmetna garaža nije opterećena nikakvim knjižnim ili izvanknjižnim teretima te stvarnopravnim ili obveznopravnim zahtjevima bilo kojih trećih osoba dočim je uvidom u teretovnicu navedenog zemljišnoknjižnog izvatka utvrđeno da je Croatia banka d.d. uknjižila založno pravo na predmetnoj nekretnini još 7. siječnja 2008. pod brojem Z-948/08 na temelju ugovora o kratkoročnom kreditu od 31. prosinca 2007. godine, da bi istom pod brojem Z-27382/09 zaprimljeno 20. svibnja 2009. bilo uknjiženo brisanje tog založnog prava na osnovi brisovnog očitovanja iste banke od 11. svibnja 2009., što znači da je u vrijeme sklapanja ovog ugovora o kupoprodaji garaže postojalo stvarno pravo ove banke i bilo je upisano u zemljišnim knjigama te je slijedom toga prodavatelj TEM-95 d.o.o. neistinito naveo sadržaj čl. 8. ovog ugovora o kupoprodaji garaže. Iz iskaza svjedoka FA i tužitelja ne proizlazi da bi ovaj svjedok primjenom načela javnosti i povjerenja u zemljišne knjige prije ili poslije sklapanja Ugovora o kupoprodaji garaže utvrđivao zemljišnoknjižno stanje te nekretnine jer iskazuje da to nije učinio.

12. Također je jasno da je u vrijeme kada je tužitelj uknjižio svoje pravo vlasništvo 8. ožujka 2013. pod br. Z-11803/13 bilo uknjiženo založno pravo na predmetnoj nekretnini u korist iste banke na osnovi ugovora o dugoročnom kreditu od 8. travnja 2010. godine, pod brojem Z-21671/10, zaprimljeno 28. travnja 2010. te je pod brojem Z-58453/19 zaprimljeno 5. prosinca 2019. ta banka ustupila svoje založno pravo tuženikovu predniku Eos Matrixu d.o.o. na osnovi ugovora o prijenosu od 19. studenog 2019. godine. Tužitelj je pak povjerio uknjižbu svog prava vlasništva na ovoj nekretnini javnom bilježniku, koji mu je rekao za postojanje stvarnog tereta na ovoj nekretnini, no osim što je zvao TEM-95 d.o.o. tužitelj nije poduzeo ništa poput pribave brisovnog očitovanja od Croatia banke d.d. u mirnom postupku ili tužbe kojom bi to zahtijevao, kao zakonitog pravnog puta, sve dok ga sud u ovršnom postupku posl. broj Ovr-962/2021 nije uputio na pokretanje ove parnice, nakon njegove žalbe 2021. godine.

13. S druge pak strane je ista Croatia banka 11. svibnja 2009. izdala brisovno očitovanje trgovačkom društvu TEM-95 d.o.o. založno pravo uknjiženo na predmetnoj nekretnini po ugovoru o dugoročnom kreditu, koje pravo zaloga je uknjiženo pod br. Z-949/08 da bi i 1. lipnja 2010. opet izdala brisovno očitovanje istom trgovačkom društvu za brisanje založnog prava na istoj nekretnini uknjiženo po ugovoru o kratkoročnom kreditu od 12. prosinca 2008. godine, uknjiženo pod br. Z-72090/08. Dakle, očito je po svim tim ugovorima o dugoročnim i kratkoročnim kreditima Croatia banka d.d. znala i morala znati pomnjom dobrog gospodarstvenika zašto izdaje ova brisovna očitovanja 2009. i 2010. godine, a jedini razlog je da je predmetna nekretnina prodana svjedoku FA i da je platio kupoprodajnu cijenu, premda u to vrijeme taj svjedok nije utvrdio pravo vlasništva na ovoj nekretnini, već je kao vlasnik cijelo vrijeme bio uknjižen TEM-95 d.o.o. sve do 8. ožujka 2013. godine kada je pravo vlasništva uknjižio tužitelj to tim više što je čl. 14. Ugovora o dugoročnom kreditu od 8. travnja 2010. ugovoreno da je trgovačko društvo TEM-95 d.o.o. jest dužan obavljati kunsko i devizno poslovanje preko računa otvorenih kod ove banke pa je očito da je ta banka imala i podatke tog računa da je svjedok FA isplatio kupoprodajnu cijenu za predmetnu nekretninu još 2008. godine.

14. Dakle, formalnopravno gledano, samim uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu Croatia banka d.d. sve do 8. ožujka 2013. nije mogla znati da je svjedok FA kupio ovu garažu od trgovačkog društva TEM-95 d.o.o. te da ju je darovao tužitelju, kojeg dana je on pak uknjižio svoje pravo vlasništva na njoj. No, ovako zemljišnoknjižno stanje je bilo netočno, jer je svjedok FA zapravo kupio predmetnu nekretninu ugovorom o kupoprodaji od 4. rujna 2008. te Croatia banka d.d. koja je kreditirala izgradnju predmetne nekretnine i imala uvid u podatke na računima toga trgovačkog društva je znala i morala znati da ista prodana, zbog čega je izdala i brisovno očitovanje još 11. svibnja 2009. godine kao i 1. lipnja 2010. godine za predmetnu nekretninu te samim tim ne može biti pošteno i u dobroj vjeri postupanje iste banke kad je opet uknjižila svoje založno pravo 28. travnja 2010. pod brojem Z-21671/10 na osnovi ovog ugovora o dugoročnom kreditu od 8. travnja 2010. godine. Stoga sud ocjenjuje da Croatia banka d.d. kao tuženikov prednik prilikom uknjižbe založnog prava na ovoj nekretnini, kako 15. prosinca 2008. godine posl. broj Z-72090/08, tako i 28. travnja 2010. godine, posl. broj Z-21671/10 nije postupala savjesno i u dobroj vjeri, dočim je zemljišnoknjižno stanje neistinito prikazivalo trgovačko društvo TEM-95 d.o.o. kao vlasnika ove nekretnine premda ju je prodao još 2008. godine.

15. Iskaz svjedoka IA nije odlučan, jer iskazuje kako su navodno djelovale službe unutar Croatia banke d.d. već je bitno kako je ta banka kao vjerovnik po navedenim ugovorima o dugoročnom i kratkoročnom kreditu postupala u ovom određenom slučaju tj. primila je založno pravo na ovoj nekretnini, a izdala je brisovno očitovanje već 11. svibnja 2009. i 1. lipnja 2010. godine upravo za ovu nekretninu te je tada po ocjeni ovog suda ta banka znala i morala znati da je prodana svjedoku FA ova nekretnina 2008. godine.

16. No, tužitelj se očito poziva na odredbu čl. 50, st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona (NN 112/12-114/22) kojim je propisano da se žalba protiv rješenja o ovrsi može izjaviti ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, a sve kako je i navedeno u ovosudnom zaključku posl. br. Ovr-962/2021 od 24. svibnja 2022. godine te sve to u svezi s odredbom čl. 120, st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96-52/25) te čl. 1. Protokola 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN MU 18/97-6/24), a tuženik se pak poziva na odredbu čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kao i čl. 6. st. 1. iste Konvencije.

17. Slijedom toga, provedba predmetnog ovršnog postupka Ovr-962/21 javnom prodajom ove nekretnine jest miješanje u tužiteljevo vlasništvo, koji bi zbog svega obrazloženog prethodno imao legitimno očekivanje mirnog uživanja svog vlasništva na osnovi ugovora o kupoprodaji ove nekretnine svog prednika svjedoka FA s trgovačkim društvom TEM-95 d.o.o. i darovnog ugovora tužitelja i ovog svjedoka te je zakonito u knjiženo njegovo pravo u zemljišnim knjigama, no treba uzeti u obzir da je tužitelj od javnog bilježnika saznao za postojanje založnog prava na toj nekretnini u korist treće osobe ovdje Croatia banke d.d. koje je bilo uknjiženo još 2010. godine, a nije poduzeo nikakvu pravnu radnju da mirno uživa svoje vlasništvo sve do 2021. godine, kad je podnio žalbu u predmetnom ovršnom postupku.

18. S druge pak strane tuženikov prednik Croatia banka d.d. je uknjižila pravo zaloga 2008. i 2010. godine na osnovi ugovora o kreditima, koju zakonitost je ispitao sud u formalnopravnom smislu sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama. No, svakako je ova banka znala i morala znati da je ta nekretnina prodana svjedoku FA u rujnu 2008. godine, a sve to u vrijeme kad je sklopila ove ugovore o kreditima s osnivanjem založnih prava na njoj, kako je obrazloženo prethodno, a i korisnik tih kredita trgovačko društvo TEM-95 d.o.o. kao druga ugovorna strana je to mogao i morao znati, jer je prodao tu nekretninu, slijedom čega je tuženikov prednik nesvjestan i nije bio u dobroj vjeri kad je sklapao takve ugovore o kreditima s osnivanjem založnog prava na toj nekretnini i uknjižio ta založna prava kako je obrazloženo prethodno.

19. Dakle, neovisno o tomu što je u vrijeme sklapanja tih ugovora o kreditima i uknjižbe založnih prava 2008. i 2010. godine kao vlasnik predmetne nekretnine bilo uknjiženo trgovačko društvo TEM-95 d.o.o, tuženikov prednik Croatia banka d.d. je znao i morao znati da je prodana trećemu, a svakako je to znao 2019. godine kada je svoju tražbinu ustupio trgovačkom društvu Eos Matrixu d.o.o., jer je tada tužitelj već uknjižio svoje pravo vlasništva tj. 2013. godine, pa je po načelu povjerenja i istinitosti za zemljišne knjige to bila očita činjenica, kao što je to na isti način mogao i morao znati i Eos Matrix d.o.o. kao druga ugovorna strana ovog ugovora o ustupu pa slijedom toga zaključno ni miješanje u tužiteljevo vlasništvo nije bilo zakonito.

20. Samim tim, kako to miješanje nije bilo zakonito, ne može imati ni legitiman cilj. To stoga jer je Croatia banka d.d. upravo po brisovnim očitovanjima iz 2009. i 2010. godine i podacima s računa trgovačkog društva TEM-95 d.o.o. mogla i morala znati da je nekretnina prodana još 2008. godine svjedoku FA slijedom čega ne može legitimno poduzimati bilo kakve radnje radi ostvarenja svoje tražbine koju možebitno ima prama tomu trgovačkom društvu, počevši od sklapanja ugovora o dugoročnom kreditu od 8. travnja 2010. godine s osnivanjem založnog prava u svoju korist na tuđoj nekretnini preko ustupa te tražbine 2019. godine trgovačkom društvu Eos Matrix d.o.o. i na kraju vođenja ovršnog postupka posl. broj Ovr-1996/14 pred ovim sudom, a isto to vrijedi i za Eos Matrix d.o.o. koje je 2019. godine kad mu je ustupljena tražbina ove banke mogao i morao znati za tužiteljevo vlasništvo na toj nekretnini, jer je to svoje pravo tužitelj uknjižio još 2013. godine.

21. Stoga ne postoji ni razmjernost zakonitosti miješanja u tuđe vlasništvo i legitimnog cilja, jer te prve dvije pretpostavke nisu ispunjene, a samim tim ni treća.

22. Slijedom toga je prihvaćen tužbeni zahtjev kao u točki I izrjeke, a odbijen kao u točki III izrjeke, jer parnični sud nije ovlašten ukidati provedene radnje u ovršnom postupku.

23. Na osnovi odredbe čl. 154, st. 5. Zakona o parničnom postupku, budući je tužitelj uspio u pretežitom dijelu zahtjeva, to je primjenom tbr. 7, 8 i 9 OT sud tužitelju priznao trošak odvjetničkog zastupanja u cijelosti i to za tužbu, podneske 6.3.2023., 25.10.2023. i 13.4.2023., 25.10.2023. i 19.4.2024. te ročišta 13.4.2024., 6.11.2023., 27.4.2023., 5.5.2025., 16.10.2025. i 16.3.2026. po 150,00 eura, što je ukupno 1.500,00 eur, uvećano za PDV od 375,00 eur, što je 1.875,00 eur, sudsku pristojbu na tužbu 26,54 eura te presudu 26,55 eura koliko j e zahtijevao, premda ona iznosi 53,09 eura, što je ukupno 1.928,10 eur.

U Zagrebu, dana 30. travnja 2026. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja

- opunomoćeniku tuženika