Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5374/2024-65

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja RV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Vinko Arelić iz Zagreba, protiv tuženika Erste & Steiermärkische banke d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3 a, OIB 23057039320, kojeg zastupa odvjetnik Dora Hanžeković Žuža iz Zagreba, poradi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 16. travnja 2026. godine, u nazočnosti tužiteljeva opunomoćenika te izočnosti uredno pozvanog tuženikova opunomoćenika, dana 30. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 8. Ugovora o kreditu broj 51400607-5102238070 od 14.veljače 2005., sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od dana 21.veljače 2005. godine solemniziranom po javnom bilježniku Vesni Pučar iz Zagreba OU-166/2005, a koja glasi: “Kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 05,49% (pet cijelih četrdesetdevet posto) godišnje. Kamata se obračunava primjenom direktne metode. Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke”.

II Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d. iz Rijeke da tužitelju RV iz [adresa] isplati iznos od 481,44 eura s zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos i to na

- 3,02 EUR od 02.02.2008. godine,

- 3,04 EUR od 02.03.2008. godine,

- 3,07 EUR od 02.04.2008. godine,

- 2,98 EUR od 02.05.2008. godine,

- 2,94 EUR od 02.06.2008. godine,

- 2,96 EUR od 02.07.2008. godine,

- 2,90 EUR od 02.08.2008. godine,

- 2,90 EUR od 02.09.2008. godine,

- 2,95 EUR od 02.10.2008. godine,

- 3,17 EUR od 02.11.2008. godine,

- 2,98 EUR od 02.12.2008. godine,

- 3,19 EUR od 02.01.2009. godine,

- 19 EUR od 02.02.2009. godine,

- 3,19 EUR od 02.03.2009. godine,

- 3,14 EUR od 02.04.2009. godine,

- 20,85 EUR od 02.05.2009. godine,

- 20,48 EUR od 02.06.2009. godine,

- 20,05 EUR od 02.07.2009. godine,

- 20,13 EUR od 02.08.2009. godine,

- 20,29 EUR od 02.09.2009. godine,

- 20,00 EUR od 07.10.2009. godine,

- 20,10 EUR od 27.11.2009. godine,

- 20,38 EUR od 15.01.2010. godine,

- 20,29 EUR od 15.01.2010. godine,

- 20,35 EUR od 03.02.2010. godine,

- 20,31 EUR od 05.03.2010. godine,

- 20,70 EUR od 02.04.2010. godine,

- 20,50 EUR od 02.05.2010. godine,

- 20,63 EUR od 03.06.2010. godine,

- 21,52 EUR od 06.07.2010. godine,

- 21,37 EUR od 02.08.2010. godine,

- 22,35 EUR od 02.09.2010. godine,

- 21,71 EUR od 02.10.2010. godine,

- 8,72 EUR od 02.11.2010. godine,

- 9,23 EUR od 02.12.2010. godine,

- 9,47 EUR od 02.01.2011. godine,

- 9,21 EUR od 02.02.2011. godine,

- 9,21 EUR od 03.03.2011. godine,

- 9,00 EUR od 02.04.2011. godine,

- 8,97 EUR od 02.05.2011. godine,

pa sve do isplate, sve po stopi određenoj e do 31. srpnja 2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu broj 51400607-5102238070 od 14. veljače 2005., sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od dana 21. veljače 2005. godine solemniziranom po javnom bilježniku Vesni Pučar iz Zagreba OU-166/2005, a koja glasi: “protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj”, kao i što je ništetna odredba iz čl. 7 u dijelu koji glasi: “Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi), obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja”.

IV Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d. iz Rijeke da tužitelju RV iz [adresa] isplati iznos od 16.609,53 eura s zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos i to;

- 4,49 EUR od 02.11.2008. godine,

- 11,05 EUR od 02.01.2009. godine,

- 13,72 EUR od 02.02.2009. godine,

- 16,42 EUR od 02.03.2009. godine,

- 8,37 EUR od 02.04.2009. godine,

- 7,59 EUR od 02.05.2009. godine,

- 0,41 EUR od 02.09.2009. godine,

- 9,83 EUR od 15.01.2010. godine,

- 14,09 EUR od 03.02.2010. godine,

- 15,26 EUR od 05.03.2010. godine,

- 29,66 EUR od 02.04.2010. godine,

- 26,37 EUR od 02.05.2010. godine,

- 32,82 EUR od 03.06.2010. godine,

- 62,77 EUR od 06.07.2010. godine,

- 61,44 EUR od 02.08.2010. godine,

- 94,34 EUR od 02.09.2010. godine,

- 78,04 EUR od 02.10.2010. godine,

- 65,20 EUR od 02.11.2010. godine,

- 108,04 EUR od 02.12.2010. godine,

- 129,90 EUR od 02.01.2011. godine,

- 113,56 EUR od 02.02.2011. godine,

- 117,37 EUR od 03.03.2011. godine,

- 104,92 EUR od 02.04.2011. godine,

- 106,45 EUR od 02.05.2011. godine,

- 153,08 EUR od 02.06.2011. godine,

- 160,42 EUR od 02.07.2011. godine,

- 210,93 EUR od 02.08.2011. godine,

- 203,78 EUR od 02.09.2011. godine,

- 164,12 EUR od 02.10.2011. godine

- 166,98 EUR od 02.11.2011. godine,

- 164,11 EUR od 02.12.2011. godine,

- 174,58 EUR od 02.01.2012. godine,

- 186,26 EUR od 02.02.2012. godine,

- 186,50 EUR od 02.03.2012. godine,

- 179,14 EUR od 02.04.2012. godine,

- 181,51 EUR od 02.05.2012. godine,

- 185,99 EUR od 02.06.2012. godine,

- 181,66 EUR od 02.07.2012. godine,

- 181,95 EUR od 02.08.2012. godine,

- 177,79 EUR od 02.09.2012. godine,

- 169,60 EUR od 02.10.2012. godine,

- 178,95 EUR od 02.11.2012. godine,

- 181,59 EUR od 02.12.2012. godine,

- 181,76 EUR od 02.01.2013. godine,

- 168,15 EUR od 02.02.2013. godine,

- 176,84 EUR od 02.03.2013. godine,

- 179,17 EUR od 02.04.2013. godine,

- 173,89 EUR od 02.05.2013. godine,

- 159,16 EUR od 02.06.2013. godine,

- 153,32 EUR od 02.07.2013. godine,

- 159,33 EUR od 02.08.2013. godine,

- 165,46 EUR od 02.09.2013 godine,

- 176,16 EUR od 03.10.2013. godine,

- 171,85 EUR od 06.11.2013. godine,

- 174,18 EUR od 02.12.2013. godine,

- 160,18 EUR od 02.01.2014. godine,

- 165,75 EUR od 02.02.2014. godine,

- 168,91 EUR od 02.03.2014. godine,

- 166,67 EUR od 02.04.2014. godine,

- 162,64 EUR od 02.05.2014. godine,

- 160,63 EUR od 02.06.2014. godine,

- 162,35 EUR od 02.07.2014. godine,

- 167,19 EUR od 02.08.2014. godine,

- 173,37 EUR od 02.09.2014. godine,

- 174,40 EUR od 02.10.2014. godine,

- 176,53 EUR od 02.11.2014. godine,

- 180,14 EUR od 02.12.2014. godine,

- 178,04 EUR od 02.01.2015. godine,

- 180,83 EUR od 02.02.2015. godine,

- 180,83 EUR od 02.03.2015. godine,

- 180,83 EUR od 02.04.2015. godine,

- 180,83 EUR od 02.05.2015. godine,

- 180,83 EUR od 02.06.2015. godine,

- 180,83 EUR od 02.07.2015. godine,

- 180,83 EUR od 02.08.2015. godine,

- 180,83 EUR od 08.09.2015. godine,

- 180,83 EUR od 02.10.2015. godine,

- 180,83 EUR od 12.11.2015. godine,

- 180,83 EUR od 02.12.2015. godine,

- 180,83 EUR od 02.01.2016. godine,

- 180,83 EUR od 03.02.2016. godine,

- 247,86 EUR od 08.03.2016. godine,

- 223,64 EUR od 07.06.2016. godine,

- 244,14 EUR od 05.07.2016. godine,

- 251,61 EUR od 22.02.2017. godine,

- 243,44 EUR od 28.03.2017. godine,

- 246,88 EUR od 22.04.2017. godine,

- 229,30 EUR od 06.06.2017. godine,

- 189,68 EUR od 21.12.2017. godine,

- 171,54 EUR od 19.01.2018. godine,

- 189,14 EUR od 06.03.2018. godine,

- 176,13 EUR od 13.06.2018. godine,

- 199,04 EUR od 01.09.2018. godine,

- 191,85 EUR od 10.11.2018. godine,

- 202,73 EUR od 02.01.2019. godine,

- 198,69 EUR od 26.02.2019. godine,

- 196,98 EUR od 20.04.2019. godine, sve po stopi određenoj do 31. srpnja 2015. godine za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische banci d.d. iz Rijeke da tužitelju RV iz [adresa] naknadi trošak parničnog postupka u svoti od 5.009,90 eura s zateznim kamatama tekućima od 30. travnja 2026. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

VI Odbija se prigovor radi prebijanja tuženika Erste & Steiermärkische banke d.d. iz Rijeke u odnosu na potplaćene i povlaštene anuitete u svoti od 1.545,45 eura zajedno s zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- EUR 13,03 od 23.04.2005. pa do isplate,

- EUR 19,56 od 22.05.2005. pa do isplate,

- EUR 18,20 od 22.06.2005. pa do isplate,

- EUR 26,45 od 22.07.2005. pa do isplate,

- EUR 14,36 od 23.08.2005. pa do isplate,

- EUR 18,20 od 20.09.2005. pa do isplate,

- EUR 9,91 od 22.10.2005. pa do isplate,

- EUR 14,75 od 22.11.2005. pa do isplate,

- EUR 13,56 od 22.12.2005. pa do isplate,

- EUR 14,08 od 22.01.2006. pa do isplate,

- EUR 24,64 od 22.02.2006. pa do isplate,

- EUR 23,69 od 22.03.2006. pa do isplate,

- EUR 29,23 od 22.04.2006. pa do isplate,

- EUR 25,00 od 13.05.2006. pa do isplate,

- EUR 27,14 od 08.06.2006. pa do isplate,

- EUR 29,69 od 12.07.2006. pa do isplate,

- EUR 32,57 od 15.08.2006. pa do isplate,

- EUR 23,69 od 20.09.2006. pa do isplate,

- EUR 23,87 od 12.10.2006. pa do isplate,

- EUR 29,60 od 22.11.2006. pa do isplate,

- EUR 28,55 od 02.12.2006. pa do isplate,

- EUR 34,96 od 02.01.2007. pa do isplate,

- EUR 39,26 od 02.02.2007. pa do isplate,

- EUR 37,26 od 02.03.2007. pa do isplate,

- EUR 38,43 od 02.04.2007. pa do isplate,

- EUR 49,34 od 02.05.2007. pa do isplate,

- EUR 52,01 od 02.06.2007. pa do isplate,

- EUR 55,55 od 02.07.2007. pa do isplate,

- EUR 55,52 od 02.08.2007. pa do isplate,

- EUR 42,32 od 02.09.2007. pa do isplate,

- EUR 57,89 od 02.10.2007. pa do isplate,

- EUR 58,06 od 02.11.2007. pa do isplate,

- EUR 53,01 od 02.12.2007. pa do isplate,

- EUR 53,56 od 03.01.2008. pa do isplate,

- EUR 42,51 od 02.02.2008. pa do isplate,

- EUR 35,38 od 02.03.2008. pa do isplate,

- EUR 28,31 od 02.04.2008. pa do isplate,

- EUR 44,86 od 02.05.2008. pa do isplate,

- EUR 49,46 od 02.06.2008. pa do isplate,

- EUR 44,44 od 02.07.2008. pa do isplate,

- EUR 54,45 od 02.08.2008. pa do isplate,

- EUR 52,20 od 02.09.2008. pa do isplate,

- EUR 42,31 od 02.10.2008. pa do isplate,

- EUR 31,11 od 02.12.2008. pa do isplate

- EUR 0,95 od 02.06.2009. pa do isplate,

- EUR 10,96 od 02.07.2009. pa do isplate,

- EUR 6,84 od 02.08.2009. pa do isplate,

- EUR 5,82 od 07.10.2009. pa do isplate,

- EUR 0,57 od 27.11.2009. pa do isplate.

VII Odbija se prigovor radi prebijanja tuženika Erste & Steiermärkische banke d.d. iz Rijeke s osnove razlike u kamatama od 4.156,26 eur zajedno s zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- € 6,54 od 02.06.2011. pa do isplate

- € 6,57 od 02.07.2011. pa do isplate

- € 6,96 od 02.08.2011. pa do isplate

- € 6,87 od 02.09.2011. pa do isplate

- € 6,50 od 02.10.2011. pa do isplate

- € 24,68 od 02.11.2011. pa do isplate

- € 24,44 od 02.12.2011. pa do isplate

- € 24,55 od 02.01.2012. pa do isplate

- € 24,82 od 02.02.2012. pa do isplate

- € 24,68 od 02.03.2012. pa do isplate

- € 24,29 od 02.04.2012. pa do isplate

- € 24,20 od 02.05.2012. pa do isplate

- € 24,18 od 02.06.2012. pa do isplate

- € 23,89 od 02.07.2012. pa do isplate

- € 23,74 od 02.08.2012. pa do isplate

- € 23,45 od 02.09.2012. pa do isplate

- € 23,05 od 02.10.2012. pa do isplate

- € 23,15 od 02.11.2012. pa do isplate

- € 23,06 od 02.12.2012. pa do isplate

- € 22,89 od 02.01.2013. pa do isplate

- € 22,34 od 02.02.2013. pa do isplate

- € 22,41 od 02.03.2013. pa do isplate

- € 22,30 od 02.04.2013. pa do isplate

- € 21,98 od 02.05.2013. pa do isplate

- € 21,40 od 02.06.2013. pa do isplate

- € 21,07 od 02.07.2013. pa do isplate

- € 21,05 od 02.08.2013. pa do isplate

- € 21,03 od 02.09.2013. pa do isplate

- € 21,13 od 03.10.2013. pa do isplate

- € 20,83 od 06.11.2013. pa do isplate

- € 20,71 od 02.12.2013. pa do isplate

- € 20,57 od 02.01.2014. pa do isplate

- € 93,61 od 02.02.2014. pa do isplate

- € 92,62 od 02.03.2014. pa do isplate

- € 91,37 od 02.04.2014. pa do isplate

- € 89,91 od 02.05.2014. pa do isplate

- € 88,71 od 02.06.2014. pa do isplate

- € 87,94 od 02.07.2014. pa do isplate

- € 87,53 od 02.08.2014. pa do isplate

- € 87,26 od 02.09.2014. pa do isplate

- € 86,37 od 02.10.2014. pa do isplate

- € 85,59 od 02.11.2014. pa do isplate

- € 84,97 od 02.12.2014. pa do isplate

- € 83,69 od 02.01.2015. pa do isplate

- € 82,94 od 02.02.2015. pa do isplate

- € 81,89 od 02.03.2015. pa do isplate

- € 80,82 od 02.04.2015. pa do isplate

- € 79,74 od 02.05.2015. pa do isplate

- € 78,66 od 02.06.2015. pa do isplate

- € 77,56 od 02.07.2015. pa do isplate

- € 76,46 od 02.08.2015. pa do isplate

- € 75,35 od 08.09.2015. pa do isplate

- € 74,23 od 02.10.2015. pa do isplate

- € 73,10 od 12.11.2015. pa do isplate

- € 71,97 od 02.12.2015. pa do isplate

- € 70,82 od 02.01.2016. pa do isplate

- € 69,66 od 04.02.2016. pa do isplate

- € 74,62 od 08.03.2016. pa do isplate

- € 71,18 od 07.06.2016. pa do isplate

- € 71,75 od 05.07.2016. pa do isplate

- € 71,10 od 22.02.2017. pa do isplate

- € 69,79 od 22.02.2017. pa do isplate

- € 67,79 od 28.03.2017. pa do isplate

- € 66,76 od 21.05.2017. pa do isplate

- € 64,02 od 06.06.2017. pa do isplate

- € 59,60 od 21.12.2017. pa do isplate

- € 56,95 od 19.01.2018. pa do isplate

- € 55,71 od 19.01.2018. pa do isplate

- € 54,47 od 19.01.2018. pa do isplate

- € 53,22 od 19.01.2018. pa do isplate

- € 51,96 od 19.01.2018. pa do isplate

- € 54,96 od 19.01.2018. pa do isplate

- € 50,68 od 19.01.2018. pa do isplate

- € 49,40 od 19.01.2018. pa do isplate

- € 48,11 od 19.01.2018. pa do isplate

- € 46,59 od 06.03.2018. pa do isplate

- € 45,23 od 06.03.2018. pa do isplate

- € 43,13 od 13.06.2018. pa do isplate

- € 41,79 od 13.06.2018. pa do isplate

- € 41,67 od 01.09.2018. pa do isplate

- € 39,89 od 10.11.2018. pa do isplate

- € 37,41 od 26.02.2019. pa do isplate

- € 35,89 od 20.04.2019. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 6. lipnja 2019. tvrdi da je s tuženim sklopio ugovor o kreditu 14. veljače 2005. godine sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini 21. veljače 2005. na 116,041,59 CHF u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju na dan puštanja kredita i vratiti ga u anuitetima od 947,54 CHF u kunskoj protuvrijednosti po istom tečaju na dan odobrenja s redovnom kamatom od 5,49% godišnje, promjenjiva u skladu s tuženikovim odlukama te je upoznat s mogućim promjenama anuiteta u kunama nastalom zbog promjene tečaja te je informiran o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja što potvrđuje potpisom ugovora te smatra da su ove ugovorne odredbe ništetne pozivajući se na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 i Revt-575/16 te presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 koje treba primijeniti u ovom slučaju te zahtijeva kao u podnesku od 25. veljače 2025. godine tj. utvrđenje da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 8. Ugovora o kreditu broj 51400607-5102238070 od 14.veljače 2005., sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od dana 21.veljače 2005. godine solemniziranom po javnom bilježniku Vesni Pučar iz Zagreba OU- 166/2005, a koja glasi: “Kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 05,49% (pet cijelih četrdesetdevet posto) godišnje. Kamata se obračunava primjenom direktne metode. Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke”, kao i nalaganje tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d. iz Rijeke da tužitelju RV iz [adresa] isplati iznos od 481,44 eura kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekućom na svaki pojedini iznos od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate i to do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj po čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to na

- 22,73 kn / 3,02 EUR od 02.02.2008. godine,

- 22,92 kn / 3,04 EUR od 02.03.2008. godine,

- 23,16 kn / 3,07 EUR od 02.04.2008. godine,

- 22,45 kn / 2,98 EUR od 02.05.2008. godine,

- 22,14 kn / 2,94 EUR od 02.06.2008. godine,

- 22,29 kn / 2,96 EUR od 02.07.2008. godine,

- 21,85 kn / 2,90 EUR od 02.08.2008. godine,

- 21,85 kn / 2,90 EUR od 02.09.2008. godine,

- 22,19 kn / 2,95 EUR od 02.10.2008. godine,

- 23,89 kn / 3,17 EUR od 02.11.2008. godine,

- 22,45 kn / 2,98 EUR od 02.12.2008. godine,

- 24,00 kn / 3,19 EUR od 02.01.2009. godine,

- 24,05 kn / 3,19 EUR od 02.02.2009. godine,

- 24,06 kn / 3,19 EUR od 02.03.2009. godine,

- 23,65 kn / 3,14 EUR od 02.04.2009. godine,

- 157,13 kn / 20,85 EUR od 02.05.2009. godine,

- 154,30 kn / 20,48 EUR od 02.06.2009. godine,

- 151,10 kn / 20,05 EUR od 02.07.2009. godine,

- 151,65 kn / 20,13 EUR od 02.08.2009. godine,

- 152,91 kn / 20,29 EUR od 02.09.2009. godine,

- 150,71 kn / 20,00 EUR od 07.10.2009. godine,

- 151,44 kn / 20,10 EUR od 27.11.2009. godine,

- 153,52 kn / 20,38 EUR od 15.01.2010. godine,

- 152,88 kn / 20,29 EUR od 15.01.2010. godine,

- 153,32 kn / 20,35 EUR od 03.02.2010. godine,

- 153,02 kn / 20,31 EUR od 05.03.2010. godine,

- 155,94 kn / 20,70 EUR od 02.04.2010. godine,

- 154,46 kn / 20,50 EUR od 02.05.2010. godine,

- 155,41 kn / 20,63 EUR od 03.06.2010. godine,

- 162,12 kn / 21,52 EUR od 06.07.2010. godine,

- 161,04 kn / 21,37 EUR od 02.08.2010. godine,

- 168,38 kn / 22,35 EUR od 02.09.2010. godine,

- 163,60 kn / 21,71 EUR od 02.10.2010. godine,

- 65,68 kn / 8,72 EUR od 02.11.2010. godine,

- 69,55 kn / 9,23 EUR od 02.12.2010. godine,

- 71,34 kn / 9,47 EUR od 02.01.2011. godine,

- 69,40 kn / 9,21 EUR od 02.02.2011. godine,

- 69,42 kn / 9,21 EUR od 03.03.2011. godine,

- 67,82 kn / 9,00 EUR od 02.04.2011. godine,

- 67,62 kn / 8,97 EUR od 02.05.2011. godine,

pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana, zatim utvrđenje da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu broj 51400607- 5102238070 od 14. veljače 2005., sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od dana 21. veljače 2005. godine solemniziranom po javnom bilježniku Vesni Pučar iz Zagreba OU-166/2005, a koja glasi: “protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj”, kao i što je ništetna odredba iz čl. 7 u dijelu koji glasi: “Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi), obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja”, kao i nalaganje tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d. iz Rijeke da tužitelju RV iz [adresa] isplati iznos od 16.609,63 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to;

- 33,84 kn / 4,49 EUR od 02.11.2008. godine,

- 83,24 kn / 11,05 EUR od 02.01.2009. godine,

- 103,35 kn / 13,72 EUR od 02.02.2009. godine,

- 123,70 kn / 16,42 EUR od 02.03.2009. godine,

- 63,07 kn / 8,37 EUR od 02.04.2009. godine,

- 57,22 kn / 7,59 EUR od 02.05.2009. godine,

- 3,11 kn / 0,41 EUR od 02.09.2009. godine,

- 74,05 kn / 9,83 EUR od 15.01.2010. godine,

- 74,06 kn / 9,83 EUR od 15.01.2010. godine,

- 106,15 kn / 14,09 EUR od 03.02.2010. godine,

- 114,96 kn / 15,26 EUR od 05.03.2010. godine,

- 223,45 kn / 29,66 EUR od 02.04.2010. godine,

- 198,72 kn / 26,37 EUR od 02.05.2010. godine,

- 247,27 kn / 32,82 EUR od 03.06.2010. godine,

- 472,97 kn / 62,77 EUR od 06.07.2010. godine,

- 462,95 kn / 61,44 EUR od 02.08.2010. godine,

- 710,77 kn / 94,34 EUR od 02.09.2010. godine,

- 588,00 kn / 78,04 EUR od 02.10.2010. godine,

- 491,22 kn / 65,20 EUR od 02.11.2010. godine,

- 814,06 kn / 108,04 EUR od 02.12.2010. godine,

- 978,75 kn / 129,90 EUR od 02.01.2011. godine,

- 855,61 kn / 113,56 EUR od 02.02.2011. godine,

- 884,29 kn / 117,37 EUR od 03.03.2011. godine,

- 790,51 kn / 104,92 EUR od 02.04.2011. godine,

- 802,03 kn / 106,45 EUR od 02.05.2011. godine,

- 1.153,41 kn / 153,08 EUR od 02.06.2011. godine,

- 1.208,69 kn / 160,42 EUR od 02.07.2011. godine,

- 1.589,28 kn / 210,93 EUR od 02.08.2011. godine,

- 1.535,39 kn / 203,78 EUR od 02.09.2011. godine,

- 1.236,53 kn / 164,12 EUR od 02.10.2011. godine

- 1.258,10 kn / 166,98 EUR od 02.11.2011. godine,

- 1.236,45 kn / 164,11 EUR od 02.12.2011. godine,

- 1.315,31 kn / 174,58 EUR od 02.01.2012. godine,

- 1.403,39 kn / 186,26 EUR od 02.02.2012. godine,

- 1.405,18 kn / 186,50 EUR od 02.03.2012. godine,

- 1.349,74 kn / 179,14 EUR od 02.04.2012. godine,

- 1.367,60 kn / 181,51 EUR od 02.05.2012. godine,

- 1.401,32 kn / 185,99 EUR od 02.06.2012. godine,

- 1.368,74 kn / 181,66 EUR od 02.07.2012. godine,

- 1.370,89 kn / 181,95 EUR od 02.08.2012. godine,

- 1.339,58 kn / 177,79 EUR od 02.09.2012. godine,

- 1.277,88 kn / 169,60 EUR od 02.10.2012. godine,

- 1.348,28 kn / 178,95 EUR od 02.11.2012. godine,

- 1.368,19 kn / 181,59 EUR od 02.12.2012. godine,

- 1.369,46 kn / 181,76 EUR od 02.01.2013. godine,

- 1.266,91 kn / 168,15 EUR od 02.02.2013. godine,

- 1.332,41 kn / 176,84 EUR od 02.03.2013. godine,

- 1.349,93 kn / 179,17 EUR od 02.04.2013. godine,

- 1.310,21 kn / 173,89 EUR od 02.05.2013. godine,

- 1.199,17 kn / 159,16 EUR od 02.06.2013. godine,

- 1.155,20 kn / 153,32 EUR od 02.07.2013. godine,

- 1.200,47 kn / 159,33 EUR od 02.08.2013. godine,

- 1.246,63 kn / 165,46 EUR od 02.09.2013 godine,

- 1.327,31 kn / 176,16 EUR od 03.10.2013. godine,

- 1.294,79 kn / 171,85 EUR od 06.11.2013. godine,

- 1.312,35 kn / 174,18 EUR od 02.12.2013. godine,

- 1.206,90 kn / 160,18 EUR od 02.01.2014. godine,

- 1.248,81 kn / 165,75 EUR od 02.02.2014. godine,

- 1.272,69 kn / 168,91 EUR od 02.03.2014. godine,

- 1.255,80 kn / 166,67 EUR od 02.04.2014. godine,

- 1.225,38 kn / 162,64 EUR od 02.05.2014. godine,

- 1.210,25 kn / 160,63 EUR od 02.06.2014. godine,

- 1.223,26 kn / 162,35 EUR od 02.07.2014. godine,

- 1.259,69 kn / 167,19 EUR od 02.08.2014. godine,

- 1.306,22 kn / 173,37 EUR od 02.09.2014. godine,

- 1.313,98 kn / 174,40 EUR od 02.10.2014. godine,

- 1.330,07 kn / 176,53 EUR od 02.11.2014. godine,

- 1.357,28 kn / 180,14 EUR od 02.12.2014. godine,

- 1.341,48 kn / 178,04 EUR od 02.01.2015. godine,

- 1.362,44 kn / 180,83 EUR od 02.02.2015. godine,

- 1.362,44 kn / 180,83 EUR od 02.03.2015. godine,

- 1.362,44 kn / 180,83 EUR od 02.04.2015. godine,

- 1.362,44 kn / 180,83 EUR od 02.05.2015. godine,

- 1.362,44 kn / 180,83 EUR od 02.06.2015. godine,

- 1.362,44 kn / 180,83 EUR od 02.07.2015. godine,

- 1.362,44 kn / 180,83 EUR od 02.08.2015. godine,

- 1.362,44 kn / 180,83 EUR od 08.09.2015. godine,

- 1.362,44 kn / 180,83 EUR od 02.10.2015. godine,

- 1.362,44 kn / 180,83 EUR od 12.11.2015. godine,

- 1.362,44 kn / 180,83 EUR od 02.12.2015. godine,

- 1.362,44 kn / 180,83 EUR od 02.01.2016. godine,

- 1.362,44 kn / 180,83 EUR od 03.02.2016. godine,

- 1.867,51 kn / 247,86 EUR od 08.03.2016. godine,

- 1.685,01 kn / 223,64 EUR od 07.06.2016. godine,

- 1.839,48 kn / 244,14 EUR od 05.07.2016. godine,

- 1.895,72 kn / 251,61 EUR od 22.02.2017. godine,

- 1.834,18 kn / 243,44 EUR od 28.03.2017. godine,

- 1.860,09 kn / 246,88 EUR od 22.04.2017. godine,

- 1.727,63 kn / 229,30 EUR od 06.06.2017. godine,

- 1.429,11 kn / 189,68 EUR od 21.12.2017. godine,

- 1.292,49 kn / 171,54 EUR od 19.01.2018. godine,

- 1.425,04 kn / 189,14 EUR od 06.03.2018. godine,

- 1.327,07 kn / 176,13 EUR od 13.06.2018. godine,

- 1.499,70 kn / 199,04 EUR od 01.09.2018. godine,

- 1.445,47 kn / 191,85 EUR od 10.11.2018. godine,

- 1.527,44 kn / 202,73 EUR od 02.01.2019. godine,

- 1.497,02 kn / 198,69 EUR od 26.02.2019. godine,

- 1.484,11 kn / 196,98 EUR od 20.04.2019. godine,

pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana. te zahtijeva i naknadu troška parničnog postupka s zateznim kamatama, u roku 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 8. kolovoza 2019. osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i prigovara zastari, smatra da je valutna klauzula u CHF dopuštena kao i promjenjiva kamatna stopa te prigovara radi prebijanja i zahtijeva kao u podnesku od 20. srpnja 2021. godine tj. u odnosu na potplaćene i povlaštene anuitete u svoti od 1.545,45 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- EUR 13,03 od 23.04.2005. pa do isplate,

- EUR 19,56 od 22.05.2005. pa do isplate,

- EUR 18,20 od 22.06.2005. pa do isplate,

- EUR 26,45 od 22.07.2005. pa do isplate,

- EUR 14,36 od 23.08.2005. pa do isplate,

- EUR 18,20 od 20.09.2005. pa do isplate,

- EUR 9,91 od 22.10.2005. pa do isplate,

- EUR 14,75 od 22.11.2005. pa do isplate,

- EUR 13,56 od 22.12.2005. pa do isplate,

- EUR 14,08 od 22.01.2006. pa do isplate,

- EUR 24,64 od 22.02.2006. pa do isplate,

- EUR 23,69 od 22.03.2006. pa do isplate,

- EUR 29,23 od 22.04.2006. pa do isplate,

- EUR 25,00 od 13.05.2006. pa do isplate,

- EUR 27,14 od 08.06.2006. pa do isplate,

- EUR 29,69 od 12.07.2006. pa do isplate,

- EUR 32,57 od 15.08.2006. pa do isplate,

- EUR 23,69 od 20.09.2006. pa do isplate,

- EUR 23,87 od 12.10.2006. pa do isplate,

- EUR 29,60 od 22.11.2006. pa do isplate,

- EUR 28,55 od 02.12.2006. pa do isplate,

- EUR 34,96 od 02.01.2007. pa do isplate,

- EUR 39,26 od 02.02.2007. pa do isplate,

- EUR 37,26 od 02.03.2007. pa do isplate,

- EUR 38,43 od 02.04.2007. pa do isplate,

- EUR 49,34 od 02.05.2007. pa do isplate,

- EUR 52,01 od 02.06.2007. pa do isplate,

- EUR 55,55 od 02.07.2007. pa do isplate,

- EUR 55,52 od 02.08.2007. pa do isplate,

- EUR 42,32 od 02.09.2007. pa do isplate,

- EUR 57,89 od 02.10.2007. pa do isplate,

- EUR 58,06 od 02.11.2007. pa do isplate,

- EUR 53,01 od 02.12.2007. pa do isplate,

- EUR 53,56 od 03.01.2008. pa do isplate,

- EUR 42,51 od 02.02.2008. pa do isplate,

- EUR 35,38 od 02.03.2008. pa do isplate,

- EUR 28,31 od 02.04.2008. pa do isplate,

- EUR 44,86 od 02.05.2008. pa do isplate,

- EUR 49,46 od 02.06.2008. pa do isplate,

- EUR 44,44 od 02.07.2008. pa do isplate,

- EUR 54,45 od 02.08.2008. pa do isplate,

- EUR 52,20 od 02.09.2008. pa do isplate,

- EUR 42,31 od 02.10.2008. pa do isplate,

- EUR 31,11 od 02.12.2008. pa do isplate

- EUR 0,95 od 02.06.2009. pa do isplate,

- EUR 10,96 od 02.07.2009. pa do isplate,

- EUR 6,84 od 02.08.2009. pa do isplate,

- EUR 5,82 od 07.10.2009. pa do isplate,

- EUR 0,57 od 27.11.2009. pa do isplate.

dočim s osnove razlike u kamatama u iznosu od CHF 4.893,73 odnosno 4.156,26 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- € 6,54 od 02.06.2011. pa do isplate

- € 6,57 od 02.07.2011. pa do isplate

- € 6,96 od 02.08.2011. pa do isplate

- € 6,87 od 02.09.2011. pa do isplate

- € 6,50 od 02.10.2011. pa do isplate

- € 24,68 od 02.11.2011. pa do isplate

- € 24,44 od 02.12.2011. pa do isplate

- € 24,55 od 02.01.2012. pa do isplate

- € 24,82 od 02.02.2012. pa do isplate

- € 24,68 od 02.03.2012. pa do isplate

- € 24,29 od 02.04.2012. pa do isplate

- € 24,20 od 02.05.2012. pa do isplate

- € 24,18 od 02.06.2012. pa do isplate

- € 23,89 od 02.07.2012. pa do isplate

- € 23,74 od 02.08.2012. pa do isplate

- € 23,45 od 02.09.2012. pa do isplate

- € 23,05 od 02.10.2012. pa do isplate

- € 23,15 od 02.11.2012. pa do isplate

- € 23,06 od 02.12.2012. pa do isplate

- € 22,89 od 02.01.2013. pa do isplate

- € 22,34 od 02.02.2013. pa do isplate

- € 22,41 od 02.03.2013. pa do isplate

- € 22,30 od 02.04.2013. pa do isplate

- € 21,98 od 02.05.2013. pa do isplate

- € 21,40 od 02.06.2013. pa do isplate

- € 21,07 od 02.07.2013. pa do isplate

- € 21,05 od 02.08.2013. pa do isplate

- € 21,03 od 02.09.2013. pa do isplate

- € 21,13 od 03.10.2013. pa do isplate

- € 20,83 od 06.11.2013. pa do isplate

- € 20,71 od 02.12.2013. pa do isplate

- € 20,57 od 02.01.2014. pa do isplate

- € 93,61 od 02.02.2014. pa do isplate

- € 92,62 od 02.03.2014. pa do isplate

- € 91,37 od 02.04.2014. pa do isplate

- € 89,91 od 02.05.2014. pa do isplate

- € 88,71 od 02.06.2014. pa do isplate

- € 87,94 od 02.07.2014. pa do isplate

- € 87,53 od 02.08.2014. pa do isplate

- € 87,26 od 02.09.2014. pa do isplate

- € 86,37 od 02.10.2014. pa do isplate

- € 85,59 od 02.11.2014. pa do isplate

- € 84,97 od 02.12.2014. pa do isplate

- € 83,69 od 02.01.2015. pa do isplate

- € 82,94 od 02.02.2015. pa do isplate

- € 81,89 od 02.03.2015. pa do isplate

- € 80,82 od 02.04.2015. pa do isplate

- € 79,74 od 02.05.2015. pa do isplate

- € 78,66 od 02.06.2015. pa do isplate

- € 77,56 od 02.07.2015. pa do isplate

- € 76,46 od 02.08.2015. pa do isplate

- € 75,35 od 08.09.2015. pa do isplate

- € 74,23 od 02.10.2015. pa do isplate

- € 73,10 od 12.11.2015. pa do isplate

- € 71,97 od 02.12.2015. pa do isplate

- € 70,82 od 02.01.2016. pa do isplate

- € 69,66 od 04.02.2016. pa do isplate

- € 74,62 od 08.03.2016. pa do isplate

- € 71,18 od 07.06.2016. pa do isplate

- € 71,75 od 05.07.2016. pa do isplate

- € 71,10 od 22.02.2017. pa do isplate

- € 69,79 od 22.02.2017. pa do isplate

- € 67,79 od 28.03.2017. pa do isplate

- € 66,76 od 21.05.2017. pa do isplate

- € 64,02 od 06.06.2017. pa do isplate

- € 59,60 od 21.12.2017. pa do isplate

- € 56,95 od 19.01.2018. pa do isplate

- € 55,71 od 19.01.2018. pa do isplate

- € 54,47 od 19.01.2018. pa do isplate

- € 53,22 od 19.01.2018. pa do isplate

- € 51,96 od 19.01.2018. pa do isplate

- € 54,96 od 19.01.2018. pa do isplate

- € 50,68 od 19.01.2018. pa do isplate

- € 49,40 od 19.01.2018. pa do isplate

- € 48,11 od 19.01.2018. pa do isplate

- € 46,59 od 06.03.2018. pa do isplate

- € 45,23 od 06.03.2018. pa do isplate

- € 43,13 od 13.06.2018. pa do isplate

- € 41,79 od 13.06.2018. pa do isplate

- € 41,67 od 01.09.2018. pa do isplate

- € 39,89 od 10.11.2018. pa do isplate

- € 37,41 od 26.02.2019. pa do isplate

- € 35,89 od 20.04.2019. pa do isplate, prigovara i nedostatku aktivne legitimacije.

3. Tužitelj se protivi prigovoru radi prebijanja i prigovara zastari.

4. Sud je proveo dokaz uvidom u ugovor o kreditu od 14. veljače 2005. godine s sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini do 21. veljače 2005, izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], otplatni plan, pregled prometa po kreditu, tužiteljeve obavijesti o promjeni kamatne stope i povećanju kamatne stope i promjeni uvjeta po kreditu na listovima 44-49. spisa, tužiteljeve dopise tuženiku na listovima 50-52. spisa, tuženikov dopis tužitelju od 21. svibnja 2019. s povratnicom, informaciju o valutnoj klauzuli na listovima 75-79. spisa, tuženikovu informaciju o stambenim kreditima na listu 103-112. spisa, ispis elektronskog dopisivanja s UV na listovima 113-144. spisa s pitanjima i odgovorima za stambene kredite na listovima 115. spisa, dopis Hrvatske narodne banke do 7. lipnja 2013. godine i priopćenje za javnost od 21. siječnja 2015. godine, tuženikovu deviznu poziciju u CHF u odnosu na ukupni jamstveni kapital 2004. i 2012., metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata, priopćenje Hrvatske narodne banke do 16. ožujka 2015. te Ministarstva financija od 14. siječnja 2014., izvod prometa po računu, ispis računalne stranice Ministarstva pravosuđa od 13. ožujka 2020. godine, stručni članci priloženi uz odgovor na tužbu nisu posebno ocjenjivani jer ne predstavljaju dokaz, preslušao tužitelja i odredio financijsko vještačenje, svjedoci UV, DV i FV nisu preslušavani kao nebitni jer je već Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj Rev-3142/2018 izrazio pravno stajalište da je to nepotreban dokaz., a Ustavni sud Republike Hrvatske je u sovjoj odluci broj U-III-5458/2022. od 30. lipnja 2022. godine izrazio stajalište da treba preslušati samo svjedoka koji je bio tuženikov službenik što je pregovarao izravno s korisnicima kredita. Dakle,svjedok UV je bio voditelj službe tj direktor prodaje, a svjedok FV je bio zadužen za nadzor i koordinaciju, slijedom čega nisu izravno pregovarali s tužiteljem, dočim svjedok DV jest, ali je tuženik podneskom od 15. travnja 2026. godine odustao od toga dokaznog prijedloga.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan, prigovor radi prebijanja nije.

6. Nije prijeporno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu od 14. veljače 2005. godine na 116.041,59 CHF u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju na dan puštanja kredita u tečaj, radi kupnje nekretnine, s rokom vraćanja od 180 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima od 947,54 kn u kunskoj protuvrijednosti po istom tečaju na dan odobrenja te je tužitelj upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog zbog promjene tečaja i potpisom potvrđuje da ga je tuženik informirao o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja te je kamata promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 05,490% godišnje, promjenjiva u skladu s tuženikovim odlukama, što je i utvrđeno uvidom u navedeni ugovor.

7. Prijeporni su aktivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva te zastara.

8. Sud ocjenjuje da tužitelj jest potrošač po odredbi čl.3.st.1. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), budući je riječ o kreditu radi kupnje stana te je uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrdio da je riječ o stanu u stambenoj zgradi [adresa] pobliže opisano u tom izvatku te je dakle tužitelj bio fizička osoba koja je sklopila ovaj ugovor o kreditu na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju-medicinski tehničar niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, sve prihvaćajući tužiteljev iskaz u tom dijelu kao životan i uvjerljiv i u skladu s prethodno navedenim dokazima.

9. Ovdje treba primijeniti odredbe čl.81, 82, 85, 86. i 87. te 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, (NN 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, a prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi treba primijeniti i čl.5. direktive 93/13/EEZ.

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u obrazloženju svoje odluke poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine u kojem je Udruga Potrošač- Hrvatskih savez udruga za zaštitu potrošača tužila banke radi zaštite kolektivnih interesa, a povodom revizije na odluku Visokom trgovačkog suda posl. br Pž-7129/13, u dijelu o ugovaranju kamatnih stopa navodi kako pojmovi koje banke koriste u svojim odlukama, uključujući i dio koji se odnosi na promjenjive kamatne stope i način njihova obračuna, visoko stručna i samim tim razumljiva isključivo onim osobama s ekonomskom naobrazbom te koje se bave bankarskim poslovanjem, dočim je za prosječnog potrošača takva terminologija apsolutno nerazumljiva, tj. da unatoč tomu što su odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njenu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), nisu im mogle biti razumljive, dočim razlozi za promjenjivost kamatnih stopa, kako su prikazani u odlukama tuženih banaka se zaista ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatnih stopa tijekom razdoblja trajanja kredita.

11. Nije prijeporno da je tuženik sastavio ugovor o kreditu.

12. Iz navedenog obrazloženja presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da je takvo unošenje neodređene formulacije glede promjenjivih kamatnih stopa u ugovore o kreditu suprotno načelima obveznog prava jer je tim od samog početka ugovornog odnosa korisnik kredita tj. potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku tj. trgovca, budući je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivima kamatnim stopama bila takva da je na osnovi njih tužitelj jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dočim nije bilo moguće ocijeniti zašto, kako i na osnovi čega te u kojem smjeru će se tijekom kreditnog razdoblja te kamatne stope kretati, a ponajmanje je tužitelj na to mogao utjecati.

13. Na osnovi takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatnih stopa, koji bi bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim kamatne stope koja je bila navedena u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva te je sadržaj takve ugovorne odredbe bio nejasan i nerazumljiv tužitelju. Nije prijeporno da je tuženik obavještavao tužitelja o promjeni kamatnih stopa, ali tužitelj nije bio upoznat s parametrima koji dovode do tih promjena, a i one odluke o kamatnim stopama koje je dostavio tuženik su nerazumljive na isti način prosječnom potrošaču, u što spada i tužitelj po svojoj naobrazbi i zanimanju-medicinski tehničar.

14. Sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u navedenoj presudi jest da su banke kao visokospecijalizirane novčarske ustanove, kojim je predmet poslovanja plasiranje potrošačima raznih novčarskih proizvoda, bile dužne odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali ne na potrošačevu štetu te je znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima prosječnog potrošača nadmoćno pa isti sud smatra da upravo zato su banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i upozoriti ga na parametre o kojima ta stopa ovisi u budućem razdoblju, a nema dokaza da je tuženik to činio u predmetnom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o takvoj svoti iz unaprijed sastavljenog standardnog ugovora, koja je stopa onda potrošačima ostala nerazumljiva.

15. Slijedom toga, sud prihvaća tužiteljev iskaz kao životan i uvjerljiv u tom dijelu te s obzirom na njegovo zanimanje i tuženikovo nastupanje kod pregovora o sklapanju ovog ugovora kako iskazuje ocjenjuje da nije znao niti mogao znati ništa potonje o ovoj bitnoj činjenici niti je to mogao razumjeti unatoč odredbi čl.8.st.2. Ugovora.

16. Nadalje, ugovorne kamate u ugovoru o kreditu sadržajno su naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje novčanih sredstava koje mu banka odobrava na određeno vrijeme uz obvezu vraćanja tog novca te u vrijeme i na način kako je ugovoreno, slijedom čega ugovorna kamata mora biti određena tj. odrediva u smislu odredbe čl.269.st.2. i čl.272. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-29/18), a sam ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede načela obveznog prava poput ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, dužnost suradnje, jednake vrijednosti činidbe, savjesnosti i poštenja te zabrane zloporabe prava. Slijedom toga je jasno da neodređena ugovorna odredba glede promjenjive kamatne stope kako je to učinio tuženik jest suprotna navedenim načelima obveznog prava jer je od samog početka ugovornog odnosa tužitelj kao potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao trgovca, jer je ta odredba bila takva da nije omogućavala potrošaču procjenu, niti približnu, kako će se ta kamatna stopa kretati pa slijedom toga ta promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, dočim prosječnom potrošaču objektivno takav sadržaj nije mogao biti niti bio razumljiv pa takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama potrošača i trgovca, usuprot načelima obveznog prava.

17. Slijedom toga je navedena ugovorna odredba utvrđena ništetnom u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o tuženikovim kamatnim stopama, primjenom odredbe čl.87.st.1. Zakona o zaštiti potrošača u svezi s odredbom čl.103.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91-88/01), pa primjenom odredbe čl.104.st.1. istog Zakona svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj što je primila na osnovi takvog ugovora, a na osnovi odredbe čl.105 st.1. istog Zakona ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, koje pretpostavke nisu ispunjene u ovom slučaju jer ugovorena kamatna promjenjiva stopa nije bila uvjet ugovora a niti je po tužiteljevom iskazu bila odlučna pobuda već mu je trebao za obnovu kuće na kredit kojeg će moći otplatiti. Sve i da su ispunjene odredbe čl.105.st.1. Zakona o obveznim odnosima, već da je riječ o odlučnoj pobudi zbog koje je ugovor sklopljen, opet treba primijeniti odredbu čl.105.st.2. istog Zakona budući je posebnim propisom tj. Zakonom o zaštiti potrošača ustanovljena ništetnost upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Također odredba čl.107. st.2. Zakona o obveznim odnosima se ne primjenjuje, premda je ugovor u cijelosti ispunjen prije utuženja, jer uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja tj. ovdje je riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, a u svezi s odredbom čl.87.st. 2. Zakona o zaštiti potrošača.

18. Glede valutne klauzule, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudu poslovni broj Rev-2221/18 prihvatio obrazloženje Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojim je utvrđeno da nije bilo pojedinačnih pregovaranja o ovoj ugovornoj odredbi te da potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj upravo zato jer ju je unaprijed sastavio trgovac tj. tuženik pa slijedom toga ovaj sud ocjenjuje da nije moguće to tumačiti kao pojedinačno pregovaranje. Nadalje je bilo potrebno utvrditi je li neka ugovorna odredba sastavljena jasno i razumljivo tj. da je u njoj izložena konkretna djelovanja i učinci te rizici koji utječu na kreditnu zaduženost, sve uz predočenje točnih kriterija razumljivih prosječnom potrošaču bez stručnoga znanja a da bi potrošač mogao procijeniti svoj rizik i opseg svoga zaduženja cijelo vrijeme trajanja ovoga ugovora o kreditu a po ocjeni ovog suda to nije učinjeno ni na koji način. Konačno, banke pa i tuženik su trebali obavijestiti potrošača tj. tužitelja o svim rizicima koje tužitelj prihvaća sklapanjem ovakvog ugovora s valutnom klauzulom ili ih uklopiti u sadržaj tog ugovora o kreditu, kako bi potrošač tj. tužitelj mogao razumjeti što mu donosi ova ugovorna odredba i odlučiti sam o tomu, sve sukladno obvezno pravnom načelu savjesnosti i poštenja, što banke tj. tuženik nije učinio premda sami trgovci tj. banke jesu znali te rizike. Sve to uz činjenicu da tada nije bilo propisano kako banke moraju u vrijeme pregovaranja obavijestiti potrošača o nekim konkretnim činjenicama na osnovi kojih će prosječan potrošač moći procijeniti rizike valutne klauzule i odlučiti o svojim obvezama tijekom trajanja ugovora o kreditu, ali primjenom načela savjesnosti i poštenja postoji opća dužnost svih sudionika obveznih odnosa učiniti sve da se u potpunosti postigne informirana suglasnost o svima bitnim čimbenicima namjeravanoga pravnog posla pa i tečajne razlike, tim više što je priroda i posebnost ove valute poznata bankama, a ne i prosječnom potrošaču koji nema stručnog znanja, što sve uzrokuje bitnu neravnotežu u njihovim pravima i obvezama. Dakle, banke znaju za rizik ugovaranja valutne klauzule u CHF-u i uvjeravaju potrošače da je ta valuta sigurna i često procjenjuju same da s u potrošači kreditno sposobni samo za takav ugovor, što prosječnog potrošača bez toga stručnog znanja navodi na sklapanje ovakvog ugovora. Takvo postupanje uzrokuje neizvjesnost iznosa glavnice kredita i njegove cijene tj. kamata, jer je ovdje vezano za CHF, što nadalje dovodi do promjenjivosti bitnih elemenata tog ugovora, zbog tečajnih razloga, a banke znaju da je uz CHF vezan posebni rizik kao valute utočišta, ali utočište za bankovne obveze, a ne za potrošačeve te tako taj rizik preuzima potrošač bez svoga znanja, koji je k tomu potaknut na sklapanje ovakvog ugovora nižima kamatnim stopama, u početku, što je samo po sebi nepošteno. S duge strane pak prosječni potrošač u to doba jest bio načelno upoznat s valutnom klauzulom, ali je u optjecaju bila uglavnom DEM tj. euro pa nije znao razliku pojedinih stranih valuta glede tečajnih rizika, slijedom čega nije znao niti razumio gospodarske posljedice ovih ugovora. Dakle, banke prihvaćaju samo opći rizik valutne klauzule a potrošač i taj rizik, ali i dodatni rizik poseban za CHF kao valutu utočišta, što banke kao stručne ustanove razumiju, a potrošači kao nestručni ne razumiju niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle kako su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a nitko im to nije objasnio niti im je druga strana tj. banka dala neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo, s tim što treba reći da više kamatne stopa ispočetka nisu dovoljne, jer su i one vezane za CHF pa su posljedice u konačnosti iste, jer su i stope bile promjenjive. Sama činjenica da tečaj CHF-a nije stalno rastao, nije odlučna, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke. Slijedom toga je i ova ugovorna odredba tj. valutna klauzula ništetna, a u oba slučaja ugovori o kreditu mogu opstati bez ovih ugovornih odredaba, kako je obrazloženo i za promjenjivu kamatnu stopu pa je slijedom toga i tužiteljev iskaz u tom dijelu prihvaćen zbog prethodno obrazloženih razloga tj. s obzirom na njegovo zanimanje pa tako nije ni mogao znati što znači CHF kao valuta utočišta niti predvidjeti posljedice takvog ugovora a to što je u ugovoru naveden u čl.7. Ugovora, zadnja stavka po naslovom "valutna klauzula" zapravo je prebacivanje odgovornosti na tužitelja kojemu rizici valutne klauzule nisu objašnjene s tuženikove strane sukladno njegovom prihvaćenom iskazu te kako je ugovor sastavio neprijeporno sam tuženik to je primjenom odredbe čl.99.st.2. i čl.100. st.1. Zakona o obveznim odnosima ugovor tumačen sukladno tomu da se razumijeva ovaj ugovor kako to odgovara navedenim načelima ugovorenog prava i u korist tužiteljevu.

19. U odnosu na tuženikove prigovore o primjeni navedenih presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, vrijedi odredba čl.502. C Zakona o parničnom postupku te taj prigovor sud ocjenjuje neosnovanim.

20. Sada je prijeporno pitanje zastare.

21. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi poslovni broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. godine izrazio stajalište da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača dolazi do prekida zastare primjenom odredbe čl.241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-29/18), te zastara pojedinačnih zahtjeva ove vrste počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Kako je to učinjeno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13 lipnja 2014. godine, kada je presuda povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u ovoj vrsti predmeta postala pravomoćna i potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine, što je općepoznato, a posebice poznato strankama, a kojim presudama je utvrđeno da kamatne su kamatne stope tužene banke mijenjale bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banka, samim obavještavanjem o promjeni, bez pojedinačnih pregovora, čim je došlo do kršenja pojedinih interesa i prava potrošača kao korisnika kredita što je uzrokovalo nepoštenost tj. ništetnost navedene ugovorne odredbe, pa primjenom toga zastara nije nastupila. To isto vrijedi i za valutnu klauzulu u odnosu na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine gdje Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev-221/18 od 3. rujna 2019. odbio tuženikovu reviziju protiv navedene drugostupanjske odluke. Kako ugovor nije bio otplaćen u vrijeme podnošenja tužbe 6. lipnja 2019. godine, a presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. godine donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 a ista prvostupanjska presuda je u dijelu ništetnosti valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018. godine kada je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 to sud ocjenjuje da je neosnovan prigovor zastare primjenom odredbe čl.388. i čl.371. Zakona o obveznim odnosima.

22. Nadalje, ono što tužitelj potražuje u novčanom dijelu tužbenog zahtjeva jest razlika između redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu i onih redovnih kamata prama naknadnim tuženikovim Odlukama o kamatnim stopama te razliku u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF- a na dan stavljanja kredita na raspolaganje i svota koje je plaćala zbog rasta tečaja te valute te je to jedina i pravilna mogućnost izračuna onoga što je tuženik stekao zbog svog nesavjesnog i nepoštenog postupanja.

23. Računovodstvenim nalazom i mišljenjem od 10. lipnja 2021. je utvrđeno da je razlika između kamata u anuitetima s osnove promjene kamatne stope prema tuženikovom obračunu primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na početni otplatni plan 3.627,39 kn a razlika s osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je utvrđen više plaćeni iznos, umanjeno za preplaćenu kamatu u svakom anuitetu jest 125.144,50 kn te je razlika između kamata u anuitetima s osnove promjena kamatne stope prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na početni otplatni plan za sve kamate za koje je utvrđen manje plaćen iznos 31.315,37 kn te je razlika s osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je utvrđen manje plaćen iznos, umanjena za preplaćenu kamatu u svakom anuitetu 11.644,19 kn koji nalaz i mišljenje sud prihvaća kao stručno i obrazloženo.

24. Ono što tužitelj potražuje u novčanom dijelu tužbenog zahtjeva jest razlika između redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu i onih prema naknadnim tuženikovim odlukama o kamatnim stopama te razliku u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF-a na dan stavljanja kredita na raspolaganje i svota koje je plaćao zbog rasta tečaja ove valute te je to jedina i pravilna mogućnost izračuna onoga što je tuženik stekao zbog svog nepoštenog i nesavjesnog postupanja, zbog čega sud ocjenjuje tuženikov prigovor na ovakav zadatak neosnovanim.

25. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije je neosnovan. Točno je da je dio obroka tužitelj plaćao putem Doma za starije i nemoćne osobe i to putem obustave plaće, što je i logično jer je čl.11. ugovora o kreditu dao osiguranje tj. suglasnost o zaplijeni plaće te je poslodavac tužiteljev bio i solidarni jamac te sud ocjenjuje da je tužitelj tako svojim novcem otplaćivao kredit tj. svojim prihodima, a gdje ih je ostvario ne utječe na ostvarenje njegovih prava u ovoj parnici nit i možebitni regresni odnos njega i poslodavca na bilo koji način smanjuje tuženikovu obvezu.

26. Zatim, u odnosu na prigovor radi prebijanja, sud ocjenjuje da je suprotan odredbi čl.104.st.1. Zakona o obveznim odnosima jer plaćanjem tj. otplatom ugovora o kreditu tužitelj nije zapravo ništa primio ili stekao bez osnove jer je te obroke uplaćivao u cijelosti tuženiku pa tužitelj nije u obvezi niti vratiti ono što nije primio, a samim tim ne postoji niti tuženikova tražbina po ovoj zakonskoj odredbi. Sve i kada je kamatna stopa bila snižena u odnosu na početno ugovorenu, opet je tužitelj sve uplaćivao tuženiku te nije ništa ni primio u odnosu na to. K tomu, tužitelj s ove tuženikove osnove tj. manje plaćenog ne potražuje ništa pa ne postoje istovrsne i dospjele tražbine koje se mogu sresti. Osnovan je i prigovor zastare u jednom dijelu i to za sve svote u ovim prigovorima do 8. kolovoza 2014. godine, jer su ti prigovor istaknuti u odgovoru na tužbu od 8. kolovoza 2019. godine pa se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina po odredbi čl. 271. Zakona o obveznim odnosima, dočim je taj prigovor za preostali dio od navedenog dana do 20. travnja 2019. godine neosnovan.

27. Slijedom toga je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na obje osnove kao u točci I , II, III, IV izrjeke , a odbijen je prigovor radi prebijanja kao u točkama VI i VII izrjeke.

28. Zatezne kamate teku od prvog slijedećeg dana nakon uplate pojedinih svota kako je to određeno u izrjeci dane sukladno nalazom i mišljenju računovodstvenog vještaka sve do isplate, a na parbeni trošak po odredbi čl.151, st. 3.. Zakona o parničnom psotupku., sve po stopi propisanoj čl.1. Uredbe o visini stope zateznih kamata i čl.29. st.29, st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05- 155/23) uz uvećanje od pet tj. tri postotna boda jer je riječ o parnici između fizičke i pravne osobe.

29. Na osnovi odredbe čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku, primjenom tbr 7, 8. i 9. OT je sud tužitelju dosudio trošak odvjetničkog zastupanja i to za tužbu 200,00 eura, podnesak 28.11.2019. 200,00 eura, ročište 6.12.2019. 200,00 eura, podnesak 27.7.2020. 200,00 eura, ročište 10.9.2020. 200,00 eura, ono 19.4.2021. 200,00 eura, podnesak 2.7.2021. 500,00 eura i ročište 17.1.2022. 500,00 eura, podnesak 25.2.2025 500,00 eur te ročišta 3.3.2025. i 16.4.2026. po 500,00 eur svako, što je ukupno 3.700,00 eura, uz PDV od 925,00 eura, što je 4.625,00 eura, uvećano za trošak vještačenja od 331,81 eura te sudsku pristojbu na tužbu 5309 eura, što je ukupno 5.009,90 eura, a podnesak od 10. 5.2021. nije priznat kao nepotreban, jer je njim dostavljao dokaz o uplati predujma, što je razvidno u e- spisu.

U Zagrebu, dana 30. travnja 2026. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

DNA:

- opunomoćenicima stranaka

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte