REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-153/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Puli - Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti, 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 118 -50- 2711244 sklopljenog 16. ožujka 2005. između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao Banke, potvrđenog 17. ožujka 2005. kod Alide Crljenice, javnog bilježnika u Puli, pod poslovnim brojem OU-154/05-1, koja odredba glasi:

''NAKNADA: 1.00 % (jedan posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.''

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, da tužiteljici ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 289,83 eura sa zateznim kamatama od 30. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela da je kao korisnik kredita 16. ožujka 2005. s tuženikom kao kreditorom sklopila Ugovor o kreditu broj 118-50-2711244. U čl. 3. Ugovora ugovoreno je da je tužiteljica dužna za obradu zahtjeva i odobravanje kredita platiti naknadu u iznosu od 1.00 % (jedan posto) od iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Tuženik je od tužiteljice 29. ožujka 2005., na ime troškova obrade zahtjeva i odobravanja kredita, naplatio iznos od 1.793,29 kuna / sada 238,01 eura. Tuženik je kao trgovac sam sastavio tekst Ugovora o kreditu (potrošački ugovor) i dao ga na potpis tužiteljici kao potrošaču. Dakle, radilo se o tuženikovom unaprijed formuliranom standardnom ugovoru (čl. 49. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača iz 2014. te čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003.), o čijim odredbama se nije prethodno pregovaralo te tužiteljica nije imala utjecaj na sadržaj istih, a što je dovelo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer tužiteljica nije bila informirana, niti su u ugovoru navedeni parametri na temelju kojih je mogla znati koje troškove banka naplaćuje kao jednokratnu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, odnosno, zbog čega takvi troškovi iznose upravo 1.00 % od iznosa odobrenog kredita. Stoga je odredba čl. 3. Ugovora nepoštena odnosno ništetna (čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003.) pa predlaže da sud, nakon provedenog postupka, prihvati njen tužbeni zahtjev, kao i da naloži tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak.

2. Tuženiku je tužba s prilozima zajedno s pozivom na podnošenje odgovora na tužbu uredno dostavljena 17. ožujka 2026., međutim tuženik nije u određenom roku od 30 dana, a niti do dana donošenja ove presude, podnio odgovor na tužbu. Pritom ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika neki opravdani razlozi spriječili u podnošenju odgovora na tužbu.

3. Iz činjenica navedenih u tužbi proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, a te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koji su priloženi uz tužbu i činjenicama koje su općepoznate.

4. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 118-50-2711244 utvrđeno je da je isti sklopljen 16. ožujka 2005. između tužiteljice kao korisnika i tuženika kao kreditora, kojim je kreditor stavio tužiteljici na raspolaganje iznos od 37.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. U čl. 3. Ugovora određeno je da se prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje jednokratna naknada u iznosu od 1.00 % (jedan posto) od iznosa kredita. Pregledom teksta ugovora može se zaključiti da su osnovani navodi tužiteljice da je riječ o ugovoru koji je sastavljen kao tipizirani ugovor unaprijed pripremljenog sadržaja, a predmetne navode tužitelja tuženik, uostalom, nije osporio.

5. Iz potvrde tuženika od 27. prosinca 2024. (list 11 spisa) proizlazi da je sam tuženik potvrdio da je od tužiteljice, prilikom isplate kredita, naplatio/ustegnuo naknadu za obradu kredita u iznosu od 1.793,29 kuna.

6. Dakle, u ovom postupku tužiteljica zahtijeva donošenje presude kojom će se utvrditi djelomična ništetnost odredbe ugovora o kreditu i to ugovorne odredbe iz čl. 3. Ugovora kojom je ugovorena obveza korisnika kredita da, prilikom isplate kredita, plati naknadu za obradu kredita u iznosu od 1 % od iznosa kredita.

7. Cijeneći da tuženik nije, zaprimivši tužbu u ovom predmetu, osporio tužbene navode tužiteljice niti je predložio izvođenje drugih dokaza kojim bi dokazao suprotno za konkretan ugovorni odnos, uz utvrđenje da činjenice iz tužbe nisu u suprotnosti s dostavljenim dokazima, sud je zahtjev tužiteljice ocijenio osnovanim, pozivom na odredbe čl. 81. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora ("Narodne novine" broj 96/03 – ZZP/03).

8. Time su ispunjene sve procesnopravne i materijalnopravne pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe pa je na temelju čl . 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), odlučeno kao u izreci presude.

9. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 7.1. te Tbr. 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine" broj 138/2023), trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura i sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 13,28 eura (odnosno polovinu punog iznosa pristojbe, s obzirom da će tužiteljica moći iskoristiti "privilegij" plaćanja polovičnog iznosa pristojbe, a dužna je na temelju članka 10. ZPP paziti da se postupak provede sa što manje troškova).

10. Stoga je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi troškove parničkog postupka isplatom iznosa od 289,83 eura sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 1. ZPP.

U Puli 30. travnja 2026.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku, uz sudsku pristojbu na presudu zbog ogluhe

2. Tuženiku