Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1119/2023-51

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Sanji Krovinović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Igoru Meletku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupane po punomoćniku Dini Miljaku, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 13. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 30. travnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženome isplatiti tužitelju iznos od EUR 389,19 sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od:

EUR 4.53 počev od 04/02/2008 do isplate

EUR 4.51 počev od 19/02/2008 do isplate

EUR 4.61 počev od 17/03/2008 do isplate

EUR 4.43 počev od 03/05/2008 do isplate

EUR 4.42 počev od 02/06/2008 do isplate

EUR 4.45 počev od 02/07/2008 do isplate

EUR 4.35 počev od 06/08/2008 do isplate

EUR 4.41 počev od 06/09/2008 do isplate

EUR 4.46 počev od 06/10/2008 do isplate

EUR 4.63 počev od 06/11/2008 do isplate

EUR 4.54 počev od 06/12/2008 do isplate

EUR 4.71 počev od 07/01/2009 do isplate

EUR 4.81 počev od 06/02/2009 do isplate

EUR 4.83 počev od 06/03/2009 do isplate

EUR 4.69 počev od 06/04/2009 do isplate

EUR 14.66 počev od 06/05/2009 do isplate

EUR 14.40 počev od 06/06/2009 do isplate

EUR 14.32 počev od 06/07/2009 do isplate

EUR 14.21 počev od 01/08/2009 do isplate

EUR 14.33 počev od 01/09/2009 do isplate

EUR 14.11 počev od 01/10/2009 do isplate

EUR 14.04 počev od 01/11/2009 do isplate

EUR 14.19 počev od 01/12/2009 do isplate

EUR 14.29 počev od 01/01/2010 do isplate

EUR 14.45 počev od 01/02/2010 do isplate

EUR 14.34 počev od 01/03/2010 do isplate

EUR 14.64 počev od 01/04/2010 do isplate

EUR 14.50 počev od 01/05/2010 do isplate

EUR 14.52 počev od 01/06/2010 do isplate

EUR 15.40 počev od 01/07/2010 do isplate

EUR 15.13 počev od 01/08/2010 do isplate

EUR 15.82 počev od 01/09/2010 do isplate

EUR 15.38 počev od 01/10/2010 do isplate

EUR 7.93 počev od 01/11/2010 do isplate

EUR 8.40 počev od 01/12/2010 do isplate

EUR 8.61 počev od 01/01/2011 do isplate

EUR 8.38 počev od 01/02/2011 do isplate

EUR 8.40 počev od 01/03/2011 do isplate

EUR 8.19 počev od 01/04/2011 do isplate

EUR 8.17 počev od 01/05/2011 do isplate

i to do 31.12.2007. po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženome isplatiti tužitelju iznos od EUR 4,716.41 sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od:

EUR 2.63 počev od 02/08/2007 do isplate

EUR 3.21 počev od 04/09/2007 do isplate

EUR 0.00 počev od 02/10/2007 do isplate

EUR 0.53 počev od 06/11/2007 do isplate

EUR 3.16 počev od 04/12/2007 do isplate

EUR 5.55 počev od 04/01/2008 do isplate

EUR 139.50 počev od 04/01/2008 do isplate

EUR 7.49 počev od 04/02/2008 do isplate

EUR 7.10 počev od 19/02/2008 do isplate

EUR 15.17 počev od 17/03/2008 do isplate

EUR 3.21 počev od 03/05/2008 do isplate

EUR 3.58 počev od 02/06/2008 do isplate

EUR 6.80 počev od 02/07/2008 do isplate

EUR 0.80 počev od 06/08/2008 do isplate

EUR 5.93 počev od 06/09/2008 do isplate

EUR 10.25 počev od 06/10/2008 do isplate

EUR 23.15 počev od 06/11/2008 do isplate

EUR 18.18 počev od 06/12/2008 do isplate

EUR 30.91 počev od 07/01/2009 do isplate

EUR 39.52 počev od 06/02/2009 do isplate

EUR 42.03 počev od 06/03/2009 do isplate

EUR 33.09 počev od 06/04/2009 do isplate

EUR 33.92 počev od 06/05/2009 do isplate

EUR 29.16 počev od 06/06/2009 do isplate

EUR 28.32 počev od 06/07/2009 do isplate

EUR 27.02 počev od 01/08/2009 do isplate

EUR 31.14 počev od 01/09/2009 do isplate

EUR 27.13 počev od 01/10/2009 do isplate

EUR 26.73 počev od 01/11/2009 do isplate

EUR 31.51 počev od 01/12/2009 do isplate

EUR 35.34 počev od 01/01/2010 do isplate

EUR 40.35 počev od 01/02/2010 do isplate

EUR 39.14 počev od 01/03/2010 do isplate

EUR 47.76 počev od 01/04/2010 do isplate

EUR 45.89 počev od 01/05/2010 do isplate

EUR 47.94 počev od 01/06/2010 do isplate

EUR 70.87 počev od 01/07/2010 do isplate

EUR 65.79 počev od 01/08/2010 do isplate

EUR 84.46 počev od 01/09/2010 do isplate

EUR 75.20 počev od 01/10/2010 do isplate

EUR 67.22 počev od 01/11/2010 do isplate

EUR 91.08 počev od 01/12/2010 do isplate

EUR 103.24 počev od 01/01/2011 do isplate

EUR 94.14 počev od 01/02/2011 do isplate

EUR 96.95 počev od 01/03/2011 do isplate

EUR 89.32 počev od 01/04/2011 do isplate

EUR 90.17 počev od 01/05/2011 do isplate

EUR 2,657.41 počev od 24/05/2011 do isplate

EUR 116.66 počev od 01/06/2011 do isplate

EUR 120.74 počev od 01/07/2011 do isplate

III. Nalaže se tuženome isplatiti tužitelju iznos od EUR 6,919.13 sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od:

EUR 41.78 počev od 04/08/2011 do isplate

EUR 41.53 počev od 01/09/2011 do isplate

EUR 41.08 počev od 01/10/2011 do isplate

EUR 40.59 počev od 01/11/2011 do isplate

EUR 40.11 počev od 01/12/2011 do isplate

EUR 39.75 počev od 01/01/2012 do isplate

EUR 39.49 počev od 01/02/2012 do isplate

EUR 38.91 počev od 01/03/2012 do isplate

EUR 38.06 počev od 01/04/2012 do isplate

EUR 37.50 počev od 01/05/2012 do isplate

EUR 37.27 počev od 01/06/2012 do isplate

EUR 36.39 počev od 05/07/2012 do isplate

EUR 36.03 počev od 03/08/2012 do isplate

EUR 35.23 počev od 01/09/2012 do isplate

EUR 34.60 počev od 01/10/2012 do isplate

EUR 34.38 počev od 01/11/2012 do isplate

EUR 33.90 počev od 01/12/2012 do isplate

EUR 33.42 počev od 01/01/2013 do isplate

EUR 33.04 počev od 01/02/2013 do isplate

EUR 32.48 počev od 01/03/2013 do isplate

EUR 31.91 počev od 01/04/2013 do isplate

EUR 31.33 počev od 01/05/2013 do isplate

EUR 30.63 počev od 01/06/2013 do isplate

EUR 6,079.72 počev od 21/06/2013 do isplate

IV. Nalaže se tuženome naknaditi tužitelju troškove postupka u visini 7.622,59 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2026. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao korisnik kredita sklopila s tuženikom Ugovor o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607-5103544915 od 04.05.2007.g., a prema kojem je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 75.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju CHF na dan korištenja. Radi se o stambenom kreditu za kupovinu nekretnine, a početno ugovorena kamatna stopa promjenjiva iznosila je 5,39%. Rok otplate kredita ugovoren je na 13 godina (156 mjeseci) uz mjesečne anuitete od 676,90 CHF.

2. U predmetnom ugovoru točka 7. i 8. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF bez jasnih parametara u kojima bi tužiteljica mogla biti obaviještena i imati saznanja o konkretnim stopama i tečaju koji će se primjenjivati kako će mjesečni anuiteti dospijevati, a nije na isti mogla utjecati niti pregovarati s tuženim, pa su tako i kamatna stopa i tečaj za vrijeme trajanja ugovora više puta mijenjani na štetu tužiteljice.

3. Tužiteljica je Aneksom br. 3. od 13.07.2011.g. izvršila konverziju kredita i promijenjen je čl. 2. osnovnog Ugovora prema kojem nova visina nedospjele glavnice

4. iznosi 27.486,39 € u protuvrijednosti kunama po srednjem tečaju banke na dan sklapanja Ugovora.

5. Pravomoćnom presudom VTS-a br. Pž-6632/17 od 14.06.2018.g. u toč. I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04.07.2013.g. kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tužena u razdoblju od 01.06.2004.g. do 31.12.2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, te redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije toga tuženi kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu to je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

6. Utvrđenjem ništetnosti odredaba o jednostrano primjenjivoj kamatnoj stopi kao i valutnoj klauzuli (u gore navedenim presudama Trgovačkog suda i VTS) dolazi do anuliranja mjesečnih anuiteta, kako po osnovi kamatne stope, tako i po osnovi povećanja tečaja, što znači da se prilikom izračuna mjesečnog anuiteta ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa i tečaj, dok svaki mjesečni anuitet koji je premašio navedeni iznos predstavlja razliku koju je tužiteljica preplatila, a tuženik stekao bez osnove, pa joj je isti dužan i vratiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od uplate svakog mjesečnog anuiteta do isplate.

7. Tužiteljica je temeljem prometa po kreditu i početnog otplatnog plana prije utuženja napravila izračun preplaćenih mjesečnih anuiteta s osnova tečaja i promjenjive kamate na okolnost pozitivne razlike između plaćene kamate unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početno ugovorene kamatne stope kao i pozitivne razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita.

8. Tužiteljica potražuje također preplaćenu kamatu i nakon izvršene konverzije u srpnju 2011.g. obzirom se ista i nadalje obračunavala po parametrima koji su za tužiteljicu bili nepoznati niti joj je bilo predočeno kako će se kamatna stopa nadalje obračunavati, dakle po istim nezakonitim i nedopuštenim načelima kao i u periodu dok je kredit bio vezan za valutnu klauzulu CHF.

9. U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljica potražuje s osnova preplaćene kamate kreditu pod valutnom klauzulom CHF iznos od 2.932,37 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od plateža svakog pojedinog anuiteta do isplate, s osnova preplaćenog tečaja pod istom valutnom klauzulom iznos od 35.535,83 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od plateža svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, te period preplaćenih kamata nakon što je kredit konvertiran u Euro u iznosu od 52.132,22 kn, a sve kako je to specificirano podneskom od 28.04.2021.g.

10. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev i to s više osnova.

11. Ističe prigovor zastare, obzirom je potraživanje tužiteljice po ugovoru o kreditu 5103544915 od 04.05.2007.g. (dalje u tekstu: Ugovor).

12. Na zahtjev tužitelja ima se primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužiteljica vršila po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (dalje u tekstu: ZZP), u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO). Po čl. 118. ZPP-a propisano je da odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ovog Zakona u smislu povrede postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ovog zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13. Slijedom navedenog cijeneći okolnost da je predmetna tužba koju je potrošač osobno pokrenuo podnesena 05.06.2019.g. to je prošlo više od tri godine od plaćanja koja je tužitelj vršio pa se stoga ima smatrati da je cijelo potraživanje u zastari.

14. Glede nedopuštene i nepoštene primjene valutne klauzule tuženik je predložio prekid postupka do odluke Vrhovnog suda RH, a u pogledu tuženikove revizije koji se postupak vodi pred Vrhovnim sudom RH pod brojem Rev-2221/18.

15. Tuženik naglašava da je sam VPS istaknuo kako njegovi zaključci u postupku kolektivne zaštite nisu primjenjivi na pojedinačne postupke budući je on samo ocjenjivao okolnosti u tzv. predugovornoj fazi (reklame i oglasi), a ne u fazi pojedinačnih pregovora, te stoga u pojedinačnim postupcima se moraju uzeti u obzir informacije koji su potrošačima bile na raspolaganju prije, prilikom i za vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu.

16. U ovom postupku potrebno je utvrditi da li je u fazi pregovaranja oko sklapanja predmetnog ugovora o kreditu i samog sklapanja ugovora tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita, da li je banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti valutne klauzule CHF za njegove kreditne obveze.

17. Tuženik prvenstveno napominje da je u fazi pregovaranja tužitelju bila dostupna svaka informacija kao i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za CHF.

18. Tuženik je u svom reklamnom materijalu i oglasima nudio valutnu klauzulu u CHF, Euru i USD, ni na koji način nije sugerirao ili nagovarao potrošače pa tako ni tužitelja na bilo koju opciju iz ponude, težište je stavio na kreditiranje bez jamaca, isticao da svako kreditno zaduživanje bez obzira na valutnu klauzulu predstavlja određeni rizik kojeg tužitelj mora biti svjestan, letcima egzaktno grafički prikazao kretanje tečaja CHF, EUR, USD u odnosu na kunu u razdoblju od 6 godina prije 2004.g.

19. Tuženik je potrošačima pa tako i tužitelju prilikom savjetovanja uručio obrasce u kojima detaljno pojašnjava pojam valutne klauzule te promjena tečajeva stranih valuta za koje je vezana valutna klauzula (npr. EUR, CHF ili USD), koja utječe na promjenu iznosa povrata kredita.

20. Tuženik je ponudio i više vrsta kredita koji su se razlikovali po namjeni, valuti, ročnosti, instrumentima osiguranja, kamatnim stopama, te je klijent bio taj koji je donosio odluku o izboru vrste proizvoda koji pokriva njegove potrebe za financiranje. Ova okolnost jasno proizlazi iz izvatka odluke o visini kamatnih stopa i naknada sektora građanstva za fizičke osobe. Obzirom da je tužitelj imao pravo izbora valute za koju će biti vezane obveze iz Ugovora o kreditu jasno je da se ne može smatrati da se nije pregovaralo o bitnim sastojcima ugovora konkretno o valutnoj klauzuli.

21. Iz svega navedenog proizlazi kako je postojao sasvim dovoljan broj informacija temeljem kojih je tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz CHF, odnosno po stajalištu tuženika, tužitelj je itekako bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF.

22. Glede ništetnosti odredbe o promjenjivosti kamatne stope, tuženik ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima.

23. Tuženik je prije donošenja ZIDZPK-a (112/12 i 143/13) bio u obvezi prethodno obavijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos sa potrošačem, putem sredstava javnih informiranja ili drugi odgovarajući način odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama tuženik je bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni kamatne stope najmanje 15 dana prije nego se nova stopa počne primjenjivati te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan što je tuženik uredno učinio.

24. Deklaratorna zaštita koju tužitelj traži u ovoj pravnoj stvari usmjerena je izmjeni sadržaja ugovornog odnosa.

25. Dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi u sebi obuhvaća dva međusobno povezana i nerazdvojna dogovora i to dogovor o odabiru promjenjive kamatne stope te o načinu podešavanja kamatne stope. Ta dva dogovora samo zajedno mogu činiti dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi.

26. Parnične stranke su za vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa, što uostalom odgovarajuće cijeni i uvažava sam zakonodavac.

27. Deklaratorni tužbeni zahtjev stoga se ne može usvojiti bez da se pri tome ne postupi protivno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Zakonu o zaštiti potrošača, ali i bez da se povrijedi jedno od osnovnih načela obveznog prava, načelo slobode ugovaranja.

28. Tuženik spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta kao i da bi tuženik ikakvu štetu uzrokovao svojim postupanjem tužitelju.

29. Naime, presuda Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 potrošača u skladu s praksom suda EU definira kao dobro informiranu, razumnu, pažljivu i opreznu osobu. Tužitelj se stoga ne može prikazivati kao osoba kojoj je moguće nametnuti ugovor određenog sadržaja na unaprijed formuliranom i standardnom obrascu, niti je to životno, logično i uvjerljivo. Tužitelja nitko nije silio da sklopi ugovor o kreditu s tuženikom već je to isključivo rezultat njegove slobodne volje.

30. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tuženik kao pružatelj financijskih usluga izvijestio tužitelja o izmjeni kamatne stope te je pri tom tužitelj imao pravo na raskid ugovora.

31. Nadalje, ZZP odredbom čl. 118. odnosno 138.a. jasno definira pravni osnov tužbenog zahtjeva za osobe koje protiv tuženika iz kolektivnog spora temeljem iste odredbe pokreću pojedinačne postupke s osnova presude donesene u kolektivnom sporu, a to je naknada štete. Takva pravna osnova je jasna budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem koje tuženik stekao iznose koji su ovdje predmetom zahtjeva za isplatu nije otpala već i dalje egzistira.

32. Tuženik skreće pozornost naslovnom sudu kako je tužitelj je s tuženikom dana 13.07.2011. godine sklopio Aneks broj 3 Ugovora o kreditu broj 5103544915 kojim je izvršena konverzija kredita iz CHF u EUR.

33. Tim Aneksom su parnične stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu, bez značaja obnove, na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

34. Dakle, Aneksom je promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu (određeno strukturiranu u čl. 5. Aneksa).

35. Slijedom navedenog ugovorne strane su u cijelosti uredile svoj ugovorni odnos i riješile problematiku predmetnog postupka, a što otklanja svaku daljnju potrebu za sudskom zaštitom u predmetnoj problematici, sve kada bi ona uopće na strani tužitelja i postojala.

36. Činjenicom prihvata Aneksa vođenje ovog parničnog postupka postaje bespredmetno.

37. Tužitelj je dobrovoljno i svojevoljno s tuženikom sklopio prethodno navedeni Aneks ugovora o kreditu, slijedom čega svako daljnje vođenje ovog postupka predstavlja isključivo obijesno parničenje tužitelja i razvidno je da nema nikakve pravne osnove za podnošenje predmetne tužbe.

38. Slijedom svega navedenog, razvidno je da su stranke svoj ugovorni odnos riješile mirnim putem, potpisivanjem Aneksa broj 3 ugovora o kreditu, slijedom čega je u potpunosti jasno da tužitelju nedostaje pravni interes za vođenjem predmetnog parničnog postupka, pa je stoga potrebno tužbu odbaciti.

39. Sve da tužitelj ima pravo na isplatu, tuženik ističe kako tužitelj nema pravni interes zahtijevati isplatu onih potraživanja za razdoblje nakon provedene konverzije kredita, odnosno nema pravo na ona potraživanja od 1. kolovoza 2011. godine pa nadalje jer su sve uplate po predmetnom kreditu vršene na EUR-sku partiju kredita i plaćane su u EUR valuti, a ne u CHF valuti.

40. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

41. Svojom presudom pod brojem P-4390/19 od 29.10.2021. sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, na koju presudu je žalbu uložila tužena.

42. Po žalbi tužene Županijski sud u Slavonskom Brodu ukinuo je prvostupanjsku presudu upućujući u svom obrazloženju sud na provođenje dokaza saslušanjem tužitelja, zaposlenika banaka i ostalih svjedoka.

43. U ponovljenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103544915 od 04.05.2007.g., promet po kreditu, početni otplatni plan, izvadak iz knjige položenih ugovora, Aneks br. 1. ugovora o kreditu 2402006-1031262160/51400607-5103544915 od 07.01.2008.g., analizirano je financijsko vještačenje po vještaku Denisu Smolaru, saslušana je tužiteljica.

44. Tužbeni zahtjev u cijelosti je osnovan.

45. Među strankama sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, visina tužbenog zahtjeva, zastara potraživanja i pravni interes tužiteljice obzirom je ugovor konvertiran.

46. Na okolnost osnovanosti tužbenog zahtjeva saslušavana je tužiteljica.

47. Tužiteljica je iskazala da je ugovor o kreditu sa tuženom sklopila zbog kupnje garsonijere koja je bila namijenjena za stanovanje moje djece. Prilikom pregovaranja oko sklapanja ugovora od banke joj je predložen ugovor u CHF kao najpovoljniji u to vrijeme. Pritom nije bila upozorena ni na kakve rizike koji bi mogli biti vezani uz CHF tijekom otplate kredita. Ugovor je pročitala, razumjela je da je kamatna stopa promjenjiva, nije tražila posebna objašnjenja, ali također nije stručna osoba i vjerojatno ne bih niti razumjela bilo kakva posebna objašnjenja. Kreditne rate otplaćivala je osobno. Nisu joj pojašnjeni kriteriji po kojima se kamatna stopa može mijenjati tijekom otplate kredita, danas može iskazati da joj nisu objašnjavali kako se kamatna stopa može mijenjati. Nije sudjelovala u sastavljanju ugovora, dobila je već pripremljeni ugovor na potpis. Tijekom otplate kredita, obzirom na rate koje su rasle, na televiziji je saznala da postoji mogućnost i da se ugovor konvertira, kako bi izbjegla daljnje promjene te je to bio razlog radi kojeg je odlučila konvertirati kredit u eure. Pokušavala se izvući iz situacije koja je bila sa frankom. Danas ne može reći kojim tempom se mijenjala kamatna stopa, ali činjenica je da su kreditne rate tijekom otplate rasle.

48. Nakon saslušanja tužiteljice sud je nedvojbeno utvrdio da se sa tužiteljicom nije posebno pojedinačno pregovaralo o pojedinim odredbama Ugovora o kreditu, kao niti o rizicima sklapanja ugovora u CHF, a niti su joj pojašnjeni parametri pod kojima se može mijenjati kamatna stopa, kao niti učinak konverzije. Na taj način tužiteljica je dobila već unaprijed sačinjen ugovor sastavljen od strane banke na čiji sadržaj nije mogla utjecati. Time je banka iskoristila položaj jače ugovorne stranke kao financijska institucija u odnosu na tužiteljicu koja nema dovoljno znanja o financijskom poslovanju i time je dovedena u neravnopravni položaj u odnosu na banku. Takvim postupanjem prilikom sklapanja ugovora banka je postupila suprotno načelu savjesnosti i poštenja prilikom sklapanja ugovora, koje je jedno od osnovnih načela obveznog prava (čl. 4. ZOO-a).

49. Među strankama nije sporno da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu 2402006-1031262160/51400607-5103544915 od 04.05.2007.g. temeljem kojeg je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisnici kredita odobrio kredit u iznosu 75.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju CHF na dan otplate kredita.

50. Također je nesporno među strankama da je ugovorena u toč. 7. i 8. promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF te da je tužiteljica s tuženikom sklopila Aneks 1. Ugovora o kreditu 2402006- 1031262160/51400607-5103544915 od 13.07.2011.g. kojim je izvršena konverzija valute CHF u Eur.

51. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je uzeo u obzir presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04.07.2013.g. koja je dijelom potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.06.2014.g. utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju od 10.09.2003.g. do 31.12.2008.g.

52. Presuda Visokog Trgovačkog suda potvrdio je Vrhovni sud Republike Hrvatske Revt-249/14 od 09.04.2015 g..

53. Člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača propisan je obvezujući učinak presude da sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

54. Ono što je bitno jest što je presudom Visokog trgovačkog suda utvrđeno da se kamatna stopa mijenjala bez ugovorenih parametara jednostranim obavještavanje tužitelja o promjeni, a što nije sukladno Zakonu o zaštiti potrošača i temeljnom načelu obveznog prava s naglaskom na ravnopravnost stranaka jednako je vrijednosti činidbi, odredivosti činidbe, savjesnosti i poštenja i dr., a pozivajući se sve na nerazumljivu, nejasnu i apstraktnu ugovornu odredbu o promjeni kamatne stope koja je kao takova ništetna.

55. Prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. g. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca, te je zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

56. Prema odredbama čl. 82. citiranog Zakona ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81. ovog zakona mogle smatrati nepoštenim jesu primjerice odredba kojom se trgovcu dopušta da mijenja ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga.

57. Prema odredbama čl. 87. citiranog zakona nepoštena ugovorna odredba je ništavna.

58. Nadalje, u smislu odredbe čl. 269. st. i čl. 279. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN. 35/05, 41/08), ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.

59. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. g. nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe po predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Uz same odredbe o promjenjivim kamatama Vrhovni sud RH u svom obrazloženju povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž- 7129/13, Revt-249/14 od 9. travnja 2015. g. u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa, navodi kako terminologija koja se koristi u odlukama banaka uključujući i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna je "visoko stručna", i kao takva razumljiva je isključivo osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu i bave se bankarskim poslovanjem. Za običnog potrošača ovakva terminologija je nerazumljiva, to pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope uključujući i razloge koji utječu na njezinu primjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama banaka), nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenjivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom trajanja kredita."

60. Time potrošač od samog početka tog ugovornog odnosa doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u Ugovoru o kreditu bila takva da su korisnici kredita znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati.

61. Na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu buduća kamatna stopa koja je ugovorena kao promjenjiva, nije bila niti određena, niti odrediva.

62. Nadalje važno je istaknuti da su banke kao visoko specijalizirane novčane ustanove čiji predmet poslovanja je novac koji plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", su bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom potrošaču i pomoći mu u okviru zakonom dopuštene mogućnosti da se koriste njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na prosječnog potrošača je superiorno. Upravo zato banke su dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaji, odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što oni nisu na valjani način učinile u spornom razdoblju zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, a koja je kao takva potrošačima postala nerazumljiva. Tako nezakonito postupanje banke su otklonile nakon što je odredbom čl. 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN, br. 75/09 i 112/12), formalno propisano što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

63. Nadalje, nesporna je činjenica da su odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio unaprijed sastavljenog od banke standardnog ugovora o kreditu, a o kojim odredbama se s potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač mogao imati utjecaja na njegov sadržaj, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, potrošaču nametnuta obveza koju on nije mogao objektivno sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora.

64. Takva ugovorna obveza uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita potrošača, kao jedne ugovorne stranke u odnosu na banku – trgovca, kao druge ugovorne stranke, što je suprotno načelima ravnopravnosti sudionika obveznog odnosa, te načelu dužnosti i njihove suradnje i načelu zabrane zloupotrebe prava.

65. Vezano uz ocjenu poštenosti ovakvih ugovornih odredbi stav je da su korisnici kredita kao potrošači u odnosu na banke, kao trgovce faktično dovedeni u ovisni položaj i situaciju "uzmi ili ostavi", pošto praktički nisu imali drugog načina namicanja potrebnog novca izvan kredita kojeg su odobravale banke, između ostalog i ovdje tuženik, pod uvjetima koje su one diktirale.

66. Stavljanjem reklamacije na jednostranu odluku banke o promjenjivoj kamatnoj stopi jasno je da se ne bi moglo utjecati na izmjenu jednostrane odluke banke o promjenjivoj kamatnoj stopi, jasno da se ne bi moglo utjecati na izmjenu jednostrane odluke banke o promjeni kamatne stope koja je sadržana u standardnom prethodno formuliranom ugovoru od banke.

67. Odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu, osim u dijelu u kojem je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora o kreditu bile su nepoštene u smislu odredbe čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. g. i čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača, te ugovorne odredbe su ništave.

68. Uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora, pa tako i onih o kreditu, u smislu odredbe čl. 57. i 58. Zakona o javnom bilježništvu (NN 78/93 …), je ocijeniti ako je to moguće jesu li ugovorne strane ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, te objasniti i smisao tog posla i uvjeriti se u postojanje njihove prave volje pri sklapanju tog posla, a što su javni bilježnici koji su ovjeravali predmetne ugovore i učinili, ali tijekom solemnizacije predmetnog ugovora korisnici nisu izrazili svoje dvojbe vezane uz predmetni posao, da sadržaj i značaj tih ugovora, jasno je da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti svoja ovlaštenja iz čl. 58. citiranog zakona u smislu upozoravanja korisnika na značaj i posljedice ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i to upozorenje unijeti u javnobilježnički akt te se ne može govoriti o propustu rada javnih bilježnika i njihove odgovornosti vezane za negativne posljedice koje su proizašle iz ovjerenih ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom.

69. Odredba čl. 11.a. Zakona o potrošačkom kreditiranju propisuje: "Ako su ugovorne promjenjive kamatne stope vjerovnik je dužan pod a) definirati parametar koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošaču, b) kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno posljedične veze kretanja parametra iz točke "a)" ovog stavka, i utjecaja kretanja na visinu promjenjive kamatne stope, c) odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visina kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referenta razdoblja). Promjenjiva kamatna stopa definira se kao zbroj ugovorenog parametra i fiksne marže banke koja ne smije rasti tijekom otplate kredita i koja se mora ugovoriti zajedno s parametrom. Ako vjerovnik nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, dužan je jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču prije sklapanja Ugovora o kreditu elemente iz stavka 1. ovog članka i upozoriti potrošača na sve rizike ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samom ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa.

70. Odredba čl. 11. a. st. 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju ističe: "Za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovog zakona u kojem nisu definirani parametri i njihove uzročno posljedične veze, vjerovnik u skladu s ovim člankom mora definirati parametre i to jednu od slijedećih varijabli:

referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR), ili – NRS ili prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija, ili prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa …

71. Vjerovnici su u roku od 6 mjeseci nakon prestanka primjenjivanja zakonskog ograničenja visine kamatne stope dužni ponuditi konverziju preostalog dijela neotplaćenog dijela kredita u kunskim ili kredit s valutnom klauzulom EUR. Ako dužnik ne pristane na konverziju u roku od mjesec dana od datuma ponude, nastavak otplate kredita vrši se prema ugovorenim uvjetima, pri čemu ne vrijedi ograničenje maksimalne kamatne stope iz čl. 29. ovog zakona u odnosnoj valuti, nego najpovoljnije ograničenje koje vrijedi za ostale valute sukladno čl. 11. b. st. 1. ovog zakona.

72. Troškovi ugovaranja u skladu s ovim stavkom i svi popratni troškovi u vezi s time ne smiju se zaračunati korisniku kredita."

73. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iz iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i tada su one slobodne raskinuti ugovor.

74. Polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, jer je isti nerazumljiv, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio. Tužitelj u ovom postupku traži razliku između jedine važeće kamatne stope u ugovoru, a to je ona fiksno ugovorena navedena kamata u Ugovoru o kreditu od 5,390%. Iz svake nezakonito promijenjene kamatne stope budući da u konkretnom ugovoru i nema druge kamatne stope osim fiksne, a što je sukladno čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima.

75. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po financijskom vještaku Denisu Smolaru.

76. Vještak je u svom nalazu i mišljenju koji se nalazi na listu 208-218 detaljno obrazložio svoje mišljenje.

77. Glede dijela tužbenog zahtjeva u odnosu na preplatu zbog promjene kamata vještak je utvrdio da pozitivna preplata zbog promjene kamata po kreditu pod valutom CHF iznosi ukupno 2.932,37 kn/ 318,19 EUR.

78. Vještak je specificirane iznose po mjesecima detaljno izložio u Tablici 1 nalaza i mišljenja (list 213 spisa).

79. Predmet ovog spora je i zaštita tužitelja u smislu odredbe Zakona o zaštiti potrošača prema kojima su odredbe Ugovora o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bio ugovoren CHF kao valuta za koju je vezana glavnica.

80. Ovdje se ponovno napominje da se radi o Ugovoru koji je sklapan u spornom razdoblju od 01.01.2004.g. do 31.12.2008.g. u kojem je na snazi bio Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/03), a od 07.07.2007.g. novi Zakon o zaštiti potrošača (NN 79/07) dopunjen i izmijenjen Zakonom o izmjenama Zakona i dopunama zakona o zaštiti potrošača koji je stupio na snagu 16.07.2009.g., a odredbama čl. 81.-88. bilo je uređeno pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, tj. kasnije odredbama čl. 96. - 102. ZZP-a.

81. Ponovno sud napominje kako je odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03 propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo jer je ista unaprijed formulirana od strane trgovca te potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

82. Člankom 84. ZZP-a/03 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetnoj cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

83. Odredbama novo ZZP-a i odredbom čl. 96. st. 1. i 2. propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo se smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

84. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

85. Prema odredbi čl. 99. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su jasne, lako razumljive i uočljive.

86. Međutim, sud prihvaća tvrdnju tužitelja da banka nije upozorila na ekonomske posljedice i rizike koji proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule CHF.

87. Ovaj sud smatra da je odredba o valutnoj klauzuli CHF podložna testu nepoštenosti u skladu s čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača jer nije bila razumljiva budući tužiteljica nije bila upozorena na posljedice ugovaranja valutne klauzule CHF.

88. Sud smatra da se o ugovornoj odredbi nije pregovaralo jer je odredba sastavljena po unaprijed napisanom i tipskom ugovoru.

89. I konačno primjenom valutne klauzule CHF uzrokovala je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice, jer nije bila ugovorena mogućnost promjene valute ili druga mogućnost zaštite od rizika, snažnog jačanja valute CHF pa su sve posljedice svaljene na tužitelja, dok je banka dobivala veći broj novčanih jedinica stabilne domaće valute koja je imala istu kupovnu moć kao i u vrijeme ugovaranja kredita.

90. Niti iz jednog dokaza ne proizlazi da se tuženik zaduživao na inozemnim tržištima u CHF iznosima.

91. Zaključno zbog ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ugovor bi bio ništetan jer ne bi mogao opstati bez odredbe o valutnoj klauzuli.

92. Slijedom navedenog sud smatra da tužiteljici pripada razlika koja je nastala povećanjem tečaja CHF u odnosu na HRK tijekom otplate kredita, i banka je dužna tužiteljici vratiti ono što je banka stekla po takvom ugovoru u skladu s čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima.

93. Glede tužbenog zahtjeva u odnosu na preplatu zbog promjene tečaja CHF prema nalazu vještaka iznosi 35.535.83 kn/ 4.716,41 EUR.

94. Vještak je specificirane iznose izložio u Tablici 2 nalaza i mišljenja ( list 214 spiss).

95. Tužena je tijekom postupka isticala da je tužitelj s tuženikom 13.7.2011. sklopio Aneks br. 3. Ugovora o kreditu 5103544915 kojim je izvršena konverzija kredita iz CHF u EUR.

96. Tim Aneksom parnične stranke izmijenile su osnovni ugovor o kreditu, bez značajne obnove, na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

97. Dakle, Aneksom je promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorena kamatna stopa iz osnovnog ugovora, čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu (određeno strukturiranu u čl. 5. Aneksa).

98. Slijedom navedenog, ugovorne strane su u cijelosti uredile svoj ugovorni odnos i riješile problematiku predmetnog postupka, što otklanja daljnju potrebu za sudskom zaštitom u predmetnoj problematici, sve kada bi ona uopće na strani tužitelja i postojala.

99. Činjenicom prihvata Aneksa vođenje ovog parničnog postupka je bespredmetno i tuženik ističe kako tužitelj nema pravni interes zahtijevati isplatu onih potraživanja za razdoblje nakon provedene konverzije kredita, odnosno potraživanja od 1.8.2011. pa nadalje jer su sve uplate u predmetnom kreditu vršene na eursku partiju kredita i plaćene u EUR valuti, a ne CHF valuti.

100. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje preplaćene kamate nakon što je kredit konvertiran u Eure valja napomenuti da na dan konverzije jedina, stvarna preostala neotplaćena glavnica, ona koja bi kao takva bila prema početnom otplatnom planu kao jedinom relevantnom među ugovornim stranama, obzirom na ništetnost valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, te anuliranje na početno ugovoreni tečaj i kamatnu stopu. 101. Tako utvrđena neotplaćena glavnica uzimajući u obzir samo početno ugovoreni tečaj i kamatnu stopu, manja je od preostale umanjene glavnice kako ju je utvrdio tuženik u trenutku konverzije.

102. Naime, u trenutku konverzije valutna klauzula nije bila presuđena ništetnom pa je tuženik prilikom obračuna konvertirane glavnice koristio promjenjiv tečaj i kamatnu stopu umjesto početno ugovorenih, te je preostala neotplaćena, konvertirana glavnica bila višestruko veća nego što bi bila ona po početnom tečaju i kamati jer je sadržavala tečajne promjene višestruko uvećane u odnosu na početni tečaj.

103. Radi navedenog jedina ispravna glavnica u trenutku konverzije je ona koja u sebi sadrži anuitete po početnom otplatnom planu.

104. Dakle, razliku koju je tužitelj uplaćivao po mjesečnom anuitetu povrh anuiteta po početnom otplatnom planu tuženik nije mogao koristiti za zatvaranje iznosa konvertiranog kredita jer su za njegovo namirenje bili dovoljni već mjesečni anuiteti koje je potrošač uplatio po početnom otplatnom planu.

105. Stoga svu razliku koju je tuženik s osnova promjenjivog tečaja i kamatne stope stekao tužitelja, a nije iskoristio za namirenje iznosa konvertiranog kredita jer za to nije bilo potrebe obzirom na početni otplatni plan i stvarnu, a ne konvertiranu glavnicu, predstavlja stečeno bez osnove te se kao takvo ima vratiti tužitelju s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od preplate svakog mjesečnog anuiteta.

106. Slijedom iznesenog razvidno je da niti jedna s

107. Na nalaz i mišljenje vještaka punomoćnici stranaka nisu imali primjedbi te je sud u skladu sa ranijim utvrđenjima i temeljem nalaza i mišljenja vještaka kojeg je u cijelosti prihvatio, kojeg je vještak izradio sukladno uputi suda i činjenice utvrđenja ništetnosti odredbe i u takav vještački nalaz sud nema razloga sumnjati utvrdio visinu tužbenog zahtjeva.

108. Temeljem svega navedenog sud je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev glede preplaćene kamate po kreditu pod valutnom klauzulom CHF, temeljem preplaćenog tečaja pod istom valutom i preplaćenih kamata nakon što je kredit konvertiran u Euro.

109. Glede istaknutog prigovora zastare potraživanja valja istaknuti da je ova tužba podnesena 05.06.2019.g.

110. Analizirajući istaknuti prigovor zastare potraživanja sud je utvrdio da je neosnovan prigovor zastare.

111. Naime, zastarijevanje u konkretnom slučaju počinje teći od dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

112. Obzirom da odluka Visokog trgovačkog suda RH potječe od 14. lipnja 2014.g., to se ima smatrati kako tužitelju pravo na zahtjev za isplatu kreće od navedenog datuma.

113. U konkretnom slučaju sud smatra da nema zastare potraživanja niti mjesta primjeni trogodišnjeg zastarnog roka i primjene odredbe čl. 226. ZOO-a jer je potraživanje tuženika usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat kamata.

114. Ovdje valja istaknuti da sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima u slučaju ništetnosti ugovora svaka stranka dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila.

115. Isto je tako u slučaju ništetnosti odredbe.

116. Vraćanje se vrši po pravilima po stjecanju bez osnove te se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a.

117. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud je tužiteljici dosudio na ime preplaćene kamate po kreditu pod valutom iznos od 318,19 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate kako je to specificirano u podnesku tužitelja od 9.1.2025. toč. I. izreke presude te na ime preplaćenog tečaja pod istom valutom iznos od 4.716,41 EUR, kako je to specificirano u podnesku od 9.1.2025., sa zakonskom zateznom kamatom tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate kako je to specificirano u podnesku tužitelja od 9.1.2025. te na ime preplaćenih kamata nakon što je ugovor konvertiran u Euro iznos od 6.919,13 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate kako je to specificirano u podnesku tužitelja od 9.1.2025.

118. Sud nije u dokaznom postupku saslušavao djelatnika banke, jer je tužena odustala od saslušavanja, te nije saslušavan ni javni bilježnik jer javni bilježnik nije dužan ni ovlašten strankama objašnjavati ugovorne odredbe vezane uz CHF i eventualne rizike sklapanja ugovora u CHF, kao niti promjenjivu kamatnu stopu, a saslušanjem javnog bilježnika ne dokazuje se obaviještenost tužitelja o odredbama ugovora.

119. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

120. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a, i trošak se sastoji od troška zastupanja tužitelja po odvjetniku prema važećoj odvjetničkoj tarifi i vrijednosti predmeta spora od 14.483,75 EUR, i u trošak ulazi: trošak sastava tužbe /Tbr. 7. toč. 1 O.T.R.H./ u iznosu od 500,00 EUR, trošak pristupa punomoćnika tužitelja na ročišta dana 30.4.2026., 13.4.2026., 12.2.2025., 16.1.2025., 16.9.2021., 3.3.2021., 3.2.2021. /Tbr. 9. toč. 1. O.T.R.H./ u iznosu od 3.100,00 EUR, trošak sastava podnesaka od 3.9.2019., 27.1.2021., 8.3.2021., 10.1.2025.g. /Tbr. 8. toč. l. O.T.R.H./ u iznosu od 2.000,00 EUR, što sveukupno iznosi 5.600,00 EUR, te 25% PDV-a u iznosu od 1.400,00 EUR, predujam za vještačenje 265,44 EUR, pristojba na tužbu 191,25 EUR, i na prvostupanjsku presudu P-4390/19 od 29.10.2021. iznos od 165,90 EUR, tako da ukupni trošak iznosi 7.622,59 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po čl. 27. st. 3. Ovršnog Zakona.

U Zagrebu 30. travnja 2026.

Sudac

Sanja Krovinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana dostave presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud, pisano u pet istovjetnih primjeraka.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte