REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj Pn-2107/2020-47
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Petri Kušević Fraculj, u pravnoj stvari tužitelja ĆT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mladenu Obradoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv I-tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, zastupanog po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, i II-tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., OIB: 10840749604, Zagreb, Slavonska avenija 1B, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mladena Obradovića, odvjetnika, punomoćnice I- tuženika FT, odvjetnice, i punomoćnice II-tuženika IT, zaposlenice II-tuženika, 30. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se I-tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. isplatiti ĆT iznos od 1.960,00 EUR, te se nalaže II-tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d. isplatiti tužitelju ĆT iznos od 840,00 EUR, sve sa zateznim kamatama tekućim od 11. svibnja 2018. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
. / .
II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži od I. i II- tuženika solidarnu isplatu dosuđenih iznosa, te se odbija kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži solidarnu isplatu preostalog iznosa od 518,07 EUR s pripadajućim kamatama.
III. Nalaže se I-tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.731,77 EUR, te se nalaže II-tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 742,18 EUR, sve sa zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da se 27. kolovoza 2017. dogodila prometna nezgoda u Božjakovini, na kolniku Zagrebačke ulice, na način da je osiguranik II-tuženika KT upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] i kretao se Zagrebačkom ulicom kroz mjesto Božjakovina od istoka u smjeru zapada te je dolaskom do oko 200 metara zapadno od raskrižja s Ulicom Trešnjevka započeo pretjecati vozilo ispred sebe, a da prometna traka kojom namjerava pretjecati nije slobodna na dovoljnoj udaljenosti, tako da je pretjecanjem ugrozio sigurnost prometa i omeo promet iz suprotnog smjera, zbog čega je osobni automobil registarskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), kojim je upravljao tužitelj krećući se kolnikom Zagrebačke ulice od zapada u smjeru istoka, radi izbjegavanja frontalnog sudara naglo zakočio, zbog čega je u zadnju stranu njegovog vozila prednjom stranom udario osobni automobil registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao osiguranik I-tuženika RT, a koji se kretao kolnikom Zagrebačke ulice od zapada u smjeru istoka. Nadalje navodi da je tužitelj prilikom gore opisane prometne nezgode zadobio veći broj tjelesnih ozljeda pobliže opisanih u priležećoj medicinskoj dokumentaciji. Još navodi da je osobno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], u trenutku gore opisane nezgode bilo osigurano kod I- tuženika, dok je osobno vozilo registarske oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod prednika II-tuženika društva Izvor osiguranje d.d., radi čega tužitelj smatra da su mu tuženici solidarno dužni naknaditi svu neimovinsku i imovinsku štetu koju je pretrpio u navedenom štetnom događaju. Stoga tužitelj tužbenim zahtjevom uređenim u pogledu valute u podnesku od 3. studenoga 2025. traži da se naloži tuženicima solidarno mu naknaditi štetu u ukupnom iznosu od 3.318,07 EUR (ranije 25.000,00 kn), od čega se iznos od 2.718,00 EUR odnosi na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (po kriteriju fizičkih bolova, straha i duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti), a iznos od 600,00 EUR na naknadu imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, sve sa zateznim kamatama tekućim od 11. svibnja 2018. do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate.
. / .
2. U odgovoru na tužbu I-tuženik priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, dok osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja, te ističe da je za isti isključivo odgovoran, a podredno suodgovoran u omjeru od 50%, osiguranik II-tuženika. Također osporava visinu tužbenog zahtjeva i zatraženi tijek zateznih kamata, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška I-tuženiku.
3. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka II-tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, kao i činjenicu da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod prednika II-tuženika, međutim osporava da bi navedeno vozilo sudjelovalo u predmetnoj prometnoj nezgodi, pa s tim u vezi osporava pasivnu legitimaciju i odgovornost. Ističe da je vozač vozila osiguranika II-tuženika u prekršajnom postupku oslobođen od optužbe da bi bio kriv za izazivanje predmetne prometne nesreće, te smatra da je I-tuženik isključivo odgovoran za istu zbog nedržanja razmaka. Također osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška II-tuženiku sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate.
4. Sud je tijekom postupka izveo sljedeće dokaze: uvid u potvrdu Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, od 4. rujna 2017. (str. 5-7 spisa), nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Nevena Ereša sačinjenog za potrebe predmeta ovoga suda poslovni broj Pn-1383/2018 (str. 8-11 spisa), medicinsku dokumentaciju za tužitelja (str. 12-15 spisa), račune (str. 16-19 spisa), odštetni zahtjev (str. 20 i 21 spisa), dopis Izvor osiguranja d.d. od 23. svibnja 2018. (str. 22 spisa), pravomoćnu presudu Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp P-12631/17-12 od 11. prosinca 2017. (str. 44-49 spisa), skicu lica mjesta nezgode i fotografije (str. 65-68 spisa), presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-240/2021-4 od 26. kolovoza 2022. (str. 93-101 spisa) i ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu, prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku ing. Berislavu Šimunoviću, medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Augustu Mijiću, te saslušanje svjedoka RT i UT.
5. Sud nije izvodio daljnje dokaze jer su stranke na zadnjem ročištu i nakon upozorenja u smislu čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) izričito navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga i odustale su od ranije predloženih, a neizvedenih dokaza.
6. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično osnovanim u odnosu na I-tuženika i djelomično osnovanim u odnosu na II-tuženika.
7. Prije svega valja reći da tužitelj podneskom od 3. studenoga 2025. nije preinačio tužbu kako to pogrešno smatraju tuženici, već je samo uredio tužbu u pogledu valute, sukladno fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450, te je ispravio tužbu na način da je u tužbeni zahtjev dodao riječ "solidarno" ispred riječi "isplate iznosa", a koja riječ je iz tužbenog zahtjeva ispuštena očitom omaškom. Da se radi o ispravku, a ne o
. / .
preinaci tužbe, vidljivo je iz same tužbe u kojoj tužitelj pod t. III. historijata tužbe izričito navodi da su mu tuženici solidarno dužni naknaditi svu neimovinsku i imovinsku štetu u ukupnom iznosu od 25.000,00 kn (sada 3.318,07 EUR), iz čega je jasno da je tužitelj očitom omaškom ispustio navesti riječ "solidarno" i u samom tužbenom zahtjevu postavljenom u toj tužbi. Kako se, dakle, ne radi o preinaci tužbe, bez značaja je i prigovor tuženika da je u odnosu na preinačeni dio tužbe nastupila zastara.
8. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete pretrpljene u prometnoj nesreći koja se dogodila 27. kolovoza 2017. u Božjakovini.
9. Među strankama nisu sporni nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija oba tuženika odnosno činjenica da je u trenutku nastanka štetnog događaja vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod I-tuženika, a vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kod prednika II-tuženika, radi čega na navedene okolnosti nije bilo potrebno izvoditi dokaze.
10. Sporni su odgovornost oba tuženika, te osnova i visina tužbenog zahtjeva, pa je tijekom postupka valjalo razriješiti ta sporna pitanja.
11. Radi razrješenja pitanja odgovornosti I. i II-tuženika izvedeni su dokazi uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, saslušanjem svjedoka i prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ing. Berislavu Šimunoviću.
12. Iz potvrde Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, od 4. rujna 2017. (str. 5-7 spisa) proizlazi da se 27. kolovoza 2017. u 10,38 sati u mjestu Božjakovina, na kolniku Zagrebačke ulice, dogodila prometna nesreća na način da je KT upravljao osobnim automobilom reg. oznaka [registarska oznaka], a kretao se Zagrebačkom ulicom kroz mjesto Božjakovina od istoka u smjeru zapada te je dolaskom do oko 200 metara zapadno od raskrižja s Ulicom Trešnjevka započeo pretjecati vozilo ispred sebe, a da prometna traka kojom namjerava pretjecati nije slobodna na dovoljnoj udaljenosti, tako da je pretjecanjem ugrozio sigurnost prometa i omeo promet iz suprotnog smjera, zbog čega je osobni automobil reg. oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), kojim je upravljao tužitelj krećući se kolnikom Zagrebačke ulice od zapada u smjeru istoka, radi izbjegavanja frontalnog sudara naglo zakočio, zbog čega je u zadnju stranu njegovog vozila prednjom stranom udario osobni automobil reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao RT, a koji se kretao kolnikom Zagrebačke ulice od zapada u smjeru istoka.
13. Iz pravomoćne presude Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp P- 12631/17-12 od 11. prosinca 2017. (str. 44-49 spisa) proizlazi da je okrivljenik KT proglašen krivim što je predmetnoga dana 27. kolovoza 2017. upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] iako mu je važenje prometne dozvole za vozilo kojim je upravljao isteklo 27. ožujka 2017., čime je počinio prekršaj iz čl. 238. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kn. Također proizlazi da je istom presudom okrivljenik KT oslobođen od optužbe da bi predmetnoga dana upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] kolnikom Zagrebačke ulice, u mjestu Božjakovina, iz pravca istoka u pravcu zapada, pa da bi dolaskom do oko 200 m zapadno od raskrižja s
. / .
Ulicom Trešnjevka započeo pretjecati vozilo ispred sebe, iako prometna traka kojom je namjeravao izvršiti pretjecanje nije bila slobodna na dovoljnoj udaljenosti, zbog čega da je pretjecanjem ugrozio sigurnost prometa i omeo promet iz drugog pravca, zbog čega je osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), kojom je kolnikom iste ulice iz pravca zapada upravljao tužitelj, radi izbjegavanja frontalnog sudara naglo zakočio, zbog čega da je u zadnju stranu njegovog vozila, prednjom stranom udarilo osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], kojim je kolnikom Zagrebačke ulice iz pravca zapada u pravcu istoka upravljao RT, a u kojoj prometnoj nesreći su lake tjelesne ozljede zadobili tužitelj i MT, putnica u njegovu vozilu, čime da bi počinio prekršaj iz čl. 70. st. 2. i st. 3. u svezi čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Konačno, proizlazi da je okrivljenik KT oslobođen od optužbe da bi nakon navedene prometne nesreće napustio mjesto prometne nesreće, čime da bi počinio prekršaj iz čl. 176. st. 5. istog zakona.
14. Svjedok RT, osiguranik I-tuženika, u svom iskazu u bitnom navodi da se kretao Zagrebačkom ulicom prema Gornjoj Gredi, a ispred njega u traci je bio Mercedes koji se kretao dosta usporeno, te je malo zastajkivao. Nadalje navodi da je iz suprotnog smjera dolazio BMW koji je u tom trenutku pretjecao nekih 4-5 vozila i kada je vozilu ispred njega uletio u "škare", to vozilo (Mercedes) je lagano skrenulo udesno da izbjegne to vozilo, a ne može se više sjetiti je li to vozilo stalo ili je samo usporilo. Svjedok još navodi da su s njim u autu bila djeca te nije htio raditi velike manevre, pa je naletio na taj Mercedes ispred sebe. Ne sjeća se je li kočio.
15. Svjedok KT, osiguranik II-tuženika, u svom iskazu u bitnom navodi da nije sudjelovao u predmetnoj prometnoj nesreći. Navodi da je taj dan njegov brat slavio krštenje svoga djeteta, te su išli u crkvu i potom u restoran. Još navodi da je po pozivu policije drugi dan odvezao svoj automobil u Dugo Selo i na njemu nije nikakvih oštećenja. Ne sjeća se nikakvog pretjecanja toga dana.
16. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka ing. Berislava Šimunovića proizlazi da su se neposredno prije štetnog događaja vozila tužitelja i osiguranika I-tuženika kretala južnom prometnom trakom Zagrebačke ulice u Božjakovini u smjeru istoka, pri čemu se vozilo tužitelja kretalo ispred vozila osiguranika I-tuženika, dok se istovremeno vozilo osiguranika II-tuženika kretalo sjevernom prometnom trakom iste ulice u smjeru zapada. Još proizlazi da tehničkim putem nije moguće utvrditi točno mjesto sudara (po dužini i širini kolnika) i nema elemenata za izračun brzine kretanja vozila tužitelja i osiguranika I-tuženika neposredno prije i u trenutku sudara. Također, tehničkim putem nije moguće izračunati brzinu kretanja vozila osiguranika II-tuženika. Iz nalaza i mišljenja nadalje proizlazi da je osiguranik II-tuženika poduzeo radnju pretjecanja, kojom prilikom se vozilom prestrojio u prometnu traku kojom su se kretala vozila tužitelja i osiguranika I-tuženika. Da bi izbjegao nalet na vozilo osiguranika II-tuženika, tužitelj poduzeo radnju kočenja i skretanja udesno. Osiguranik I-tuženika je zbog nedržanja potrebnog razmaka s vozilom tužitelja, prednjim desnim dijelom vozila naletio na stražnji više lijevi dio vozila tužitelja. Nadalje proizlazi, kako je kolnik na mjestu štetnog događaja ravan i pregledan, da je osiguranik II-tuženika prije poduzimanja radnje pretjecanja mogao vidjeti nailazak vozila tužitelja i osiguranika I-tuženika po južnoj prometnoj traci, pa da je tada odustao od radnje pretjecanja, do predmetnog štetnog događaja ne bi došlo. Isto tako proizlazi, da je osiguranik I-tuženika pri kretanju držao potreban razmak između
. / .
svog vozila i vozila tužitelja, tada bi u trenutku kada je tužitelj poduzeo radnju kočenja i skretanja desno, kočenjem uspio smanjiti svoju brzinu na brzinu kretanja vozila tužitelja i time bi predmetni štetni događaj bio izbjegnut.
17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka ing. Berislava Šimunovića, jer je isti jasan, detaljno obrazložen i stručan, te sačinjen na temelju relevantne dokumentacije, tim više što stranke na isti nisu imale primjedbi.
18. Sud je također prihvatio iskaz svjedoka RT jer je njegov iskaz životan i uvjerljiv, te u bitnome sukladan kako dokumentaciji koja se nalazi u spisu, tako i nalazu i mišljenju prometnog vještaka ing. Šimunovića.
19. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka UT pogledu relevantnih činjenica u dijelu u kojem je svjedok naveo da nije sudjelovao u predmetnoj prometnoj nesreći i u dijelu iz kojeg bi proizlazilo da predmetne zgode nije vršio radnju pretjecanja. Ovo stoga što je u tom dijelu njegov iskaz protivan dokumentaciji koja se nalazi u spisu i nalazu i mišljenju prometnog vještaka ing. Šimunovića iz kojeg proizlazi da je isti predmetnoga dana poduzeo radnju pretjecanja, kojom prilikom se vozilom prestrojio u prometnu traku kojom su se kretala vozila tužitelja i osiguranika I-tuženika, uslijed čega je vozilo tužitelja započelo radnju kočenja i skretanja udesno, te je na stražnji dio vozila tužitelja naletjelo vozilo osiguranika I-tuženika. U dijelu u kojem je naveo da na njegovom automobilu nisu utvrđena nikakva oštećenja, iskaz navedenog svjedoka je prihvaćen, jer i iz ostalih izvedenih dokaza proizlazi da predmetne zgode nije došlo do kontakta njegovog vozila s ostalim vozilima.
20. Ovdje valja reći da sud nije posebno cijenio nalaz i mišljenje dipl. ing. Nevena Ereša, jer je isti sačinjen u drugom postupku, a I-tuženik se usprotivio da se isti koristi kao dokaz u ovome postupku.
21. Na temelju tako izvedenih dokaza utvrđeno je da se predmetna prometna nezgoda dogodila na način da je osiguranik II-tuženika KT upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] i kretao se sjevernom prometnom trakom Zagrebačke ulice kroz mjesto Božjakovina u pravcu zapada, te je dolaskom do oko 200 metara zapadno od raskrižja s Ulicom Trešnjevka započeo pretjecati vozilo ispred sebe te se tom prilikom prestrojio u prometnu traku za suprotan smjer, kojom su se kretala vozila tužitelja i osiguranika I-tuženika RT. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj, da bi izbjegao nalet na vozilo osiguranika II- tuženika, poduzeo radnju kočenja i skretanja udesno, te je utvrđeno da je osiguranik I-tuženika RT, koji se kretao iza vozila tužitelja, zbog nedržanja potrebnog razmaka s prednjim desnim dijelom vozila naletio na stražnji više lijevi dio vozila tužitelja. Također je utvrđeno da je kolnik na mjestu štetnog događaja ravan i pregledan, te je osiguranik II-tuženika prije poduzimanja radnje pretjecanja mogao vidjeti nailazak vozila tužitelja i osiguranika I-tuženika po južnoj prometnoj traci, pa da je tada odustao od radnje pretjecanja, do predmetnog štetnog događaja ne bi došlo. Isto tako je utvrđeno da do predmetnog štetnog događaja ne bi došlo ni da je osiguranik I-tuženika pri kretanju držao potreban razmak između svoga vozila i vozila tužitelja koje se kretalo ispred njega, jer bi tada u trenutku kad je tužitelj poduzeo radnju kočenja i skretanja ulijevo, kočenjem uspio smanjiti svoju brzinu na brzinu kretanja tužitelja, odnosno na vrijeme se zaustaviti.
. / .
22. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) propisano je da je onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
23. Nadalje, odredbama čl. 1072. st. 1. i st .2. ZOO-a propisano je da u slučaju kad je šteta prouzročena dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, a ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.
24. Cijeneći navedena utvrđenja sud nalazi da su za predmetnu prometnu nezgodu odgovorna oba tuženika i to I-tuženik u omjeru od 70%, a II-tuženik u omjeru od 30%. Naime, sud nalazi da je I-tuženik odgovoran za predmetnu prometnu nezgodu u omjeru od 70% jer je osiguranik I-tuženika predmetne zgode postupio protivno odredbi čl. 109. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014 i 64/2015 - dalje: ZSPC) kojom je propisano da je vozač dužan držati potreban razmak kad se kreće iza drugog vozila, tako da ne ugrožava sigurnost prometa, uslijed čega osiguranik I- tuženika nije uspio pravovremeno zaustaviti svoje vozilo u trenutku kad je tužitelj, koje se kretao ispred njega istom prometnom trakom u istom smjeru, poduzeo radnju kočenja i skretanja udesno, te je stoga osiguranik I-tuženika svojim vozilom naletio na vozilo tužitelja. Nadalje, sud nalazi da je osiguranik II-tuženika suodgovoran za predmetnu prometnu nezgodu u omjeru od 30%, i to neovisno o činjenici da je isti u prekršajnom postupku oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz odredbi čl. 70. st. 2. i st. 3. ZSPC-a kojima je propisano da vozač ne smije vozilom početi pretjecati ili obilaziti ako je vozač koji se kreće iza njega počeo pretjecati, ili ako je vozač koji je ispred njega na istoj prometnoj traci dao znak da namjerava preteći ili obići vozilo koje je ispred njegova vozila, ili obići drugu zapreku na cesti. Ovo stoga što je građanskopravna odgovornost šira od prekršajne odgovornosti, te sud nije vezan presudom donesenom u prekršajnom postupku kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe za određeni prekršaj, a iz izvedenih dokaza u ovome postupku proizlazi da bi predmetna prometna nezgoda bila izbjegnuta da je osiguranik II-tuženika odustao od radnje pretjecanja, imajući u vidu da je isti prije poduzimanja radnje pretjecanja mogao vidjeti nailazak vozila tužitelja i osiguranika I-tuženika po južnoj prometnoj traci.
25. Sud ne nalazi da bi u konkretnom slučaju postojala suodgovornost tužitelja, jer iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi tužitelj predmetne zgode postupio protivno bilo kojoj odredbi ZSPC-a.
26. Radi donošenja odluke o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva izvedeni su dokazi uvidom u medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u spisu i medicinskim vještačenjem po liječniku vještaku dr. Augustu Mijiću.
27. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. Augusta Mijića proizlazi da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice. Nadalje proizlazi da je uslijed predmetnog ozljeđivanja trpio bol jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, bol srednjeg intenziteta u trajanju od oko 7 dana i bol manjeg intenziteta u
. / .
trajanju od još oko 20 dana, dok su zaostale manje boli trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore. Tužitelj je također pretrpio primarni kratkotrajni strah jakog intenziteta koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti, nakon čega je trpio tzv. sekundarni strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja i to jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 7 dana. Nadalje proizlazi da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice predmetnog ozljeđivanja koje smanjuju životnu aktivnost tužitelja za 5%, a očituju se u bolnim i ograničenim kretnjama vrata. Konačno, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelju za vrijeme kućnog liječenja (bila potrebna tuđa pomoć 30 dana po 2 sata dnevno jer je tužitelj morao mirovati, te mu je bila potrebna pomoć za održavanje osobne higijene, pribavljanje hrane i druge svakodnevne potrebe.
28. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Augusta Mijića jer je jasan i razložan, te sačinjeni u skladu s pravilima struke i na temelju cjelokupne relevantne dokumentacije, kao i pregleda tužitelja, tim više što stranke nisu imale primjedbe na isti.
29. Ovdje valja reći da sud nije izveo dokaz sudskomedicinskim vještačenjem koji je I-tuženik predložio izvesti na okolnost objektivizacije tjelesne ozljede, jer je iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. Mijića, na koji stranke nisu imale primjedbi, utvrđeno da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice, što proizlazi i iz medicinske dokumentacije, pa je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno za donošenje odluke o meritumu spora i bez izvođenja toga dokaza. Osim toga, tuženici na zadnjem ročištu odustali od svih predloženih, a neizvedenih dokaza, te su predložili zaključiti glavnu raspravu.
30. Dakle, na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO) u svezi s čl. 1046. ZOO-a.
31. Utvrđena težina ozljeda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovoga suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. ZOO-a).
32. S obzirom na utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivene ozljede, te trajanje i intenzitet bolova, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih okolnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 900,00 EUR.
33. Isto tako, imajući u vidu način ozljeđivanja, te karakter, jačinu i trajanje straha, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih okolnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 600,00 EUR.
34. Nadalje, budući da je kod tužitelja uslijed predmetnog štetnog događaja trajno smanjena životna aktivnost u opsegu od 5%, a imajući u vidu njegovu životnu dob (rođen 1987. godine), te oblike u kojima se ispoljavaju trajne posljedice predmetnog ozljeđivanja, sud ocjenjuje da tužitelju zbog navedenih okolnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.000,00 EUR.
. / .
35. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Augusta Mijića utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 60 sati. Kako tužitelj nije ni tvrdio niti dokazivao da mu je pomoć pružana od strane profesionalne osobe, to sud polazi od zaključka da mu je pomoć pružana besplatno od strane ukućana. Visina naknade za jedan sat tuđe pomoći određena je u iznosu od 5,00 EUR, sukladno čl. 223. ZPP- a, a imajući u vidu neto zaradu osobe koja se na području gdje je tužitelj ima prijavljeno prebivalište ([adresa]) profesionalno bavi pružanjem tuđe pomoći takve vrste. Ovo stoga što iz potvrde Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, od 4. rujna 2017. proizlazi da je tužitelj i u vrijeme štetnog događaja imao prijavljeno prebivalište u [adresa], te tužitelj nije dokazao da bi mu pomoć bila pružana u Belgiji niti je dokazao da bi visina naknade za jedan sat tuđe pomoći u Belgiji, sve da mu je doista tamo i pružana pomoć, iznosila više od 5,00 EUR. Slijedom navedenog, utvrđeno je da tužitelju po toj osnovi pripada novčana naknada u iznosu od 300,00 EUR, na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a.
36. Slijedom svega navedenoga, utvrđeno je da tužitelju pripada pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu (fizičke bolove, strah i duševne boli) u ukupnom iznosu od 2.500,00 EUR, te novčana naknada za imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći u iznosu od 300,00 EUR, što ukupno iznosi 2.800,00 EUR.
37. Stoga je, imajući u vidu da je utvrđeno da je I-tuženik odgovoran za štetu u omjeru od 70%, naloženo I-tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.960,00 EUR. Isto tako, imajući u vidu da je utvrđeno da je II-tuženik odgovoran za štetu u omjeru od 30%, naloženo je II-tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 840,00 EUR.
38. Na tako dosuđene iznose, tužitelju su dosuđene i zatezne kamate tekuće za zatraženo razdoblje od 11. svibnja 2018. do isplate, na temelju odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), imajući u vidu da iz odštetnih zahtjeva (str. 20 i 21 spisa) proizlazi da je tužitelj podnio odštetni zahtjev I-tuženiku (ranije Jadransko osiguranje d.d.) 11. svibnja 2018. i predniku II-tuženika 7. svibnja 2018., što tuženici niti ne osporavaju. Visina zateznih kamata određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.
39. Zahtjev tužitelja za solidarnom isplatom dosuđenih iznosa odbijen je kao neosnovan, imajući u vidu da tuženici u konkretnom slučaju ne odgovaraju solidarno već razmjerno stupnju svoje krivnje, sukladno čl. 1072. st. 2. ZOO-a, a kako je to prethodno već obrazloženo. Također je, imajući gore navedeno, odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za solidarnom isplatom preostalog iznosa od 518,07 EUR s pripadajućim kamatama.
40. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, s obzirom na to da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, uzimajući u obzir osnovu i visinu, a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 i 107/25 - dalje: Tarifa), a imajući u vidu troškovnik i predmeta spora i to kako slijedi: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), za pristup na ročišta 18. 10. 2021.,
. / .
10.05.2022., 09.05.2024. i 10.04.2026. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), za pristup na ročište 02.12.2022. 50 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), za pristup na ročište 09.01.2024. 25 bodova (Tbr. 9/5 Tarife), za sastav podneska od 03.11.2025. 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife) i za sastav podnesaka od 16.05.2022., 15.11.2024. za svaki po 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife), što ukupno iznosi 725 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR prema važećoj Tarifi, te uvećano za 25% po osnovi poreza na dodanu vrijednost iznosi 1.812,50 EUR. Tužitelju je također priznat trošak prometnog vještačenja u iznosu od 331,81 EUR i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 250,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 EUR.
41. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.473,95 EUR, te je imajući u vidu uspjeh tužitelja u sporu u odnosu na svakog pojedinog tuženika, naloženo I-tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.731,77 EUR, što odgovara 70% ukupno priznatog troška, dok je II-tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 742,18 EUR, što odgovara 30% ukupno priznatog troška. Na tako dosuđene iznose tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude (30. travnja 2026.) do isplate, na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.
U Zagrebu 30. travnja 2026.
Sutkinja
Petra Kušević Fraculj
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
. / .
DNA:
pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 39,82 EUR
pun. I-tuženika
II-tuženika
. / .
