REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1485/2025-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja KUNA d.o.o., Tuzla, Hajrudina Mešića bb, Bosna i Hercegovina, OIB: 74375298555, kojeg zastupa punomoćnik Vatroslav Šego, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Gracin & Vatroslav Šego, Zagreb, Fra Andrije Kačića Miošića 12, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 30. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku HRVATSKIM AUTOCESTAMA d.o.o., iz Zagreba, Ulica Stjepana Širole 4, OIB 57500462912, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju KUNA d.o.o., iz Tuzle, Hajrudina Mešića bb, OIB 74375298555, iznos od 5.945,08 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 200,00 eura od 28. veljače 2025. do isplate,

- na iznos 5.745,08 eura od presuđenja, do isplate,

po stopi koja se u skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKIM AUTOCESTAMA d.o.o., iz Zagreba, Ulica Stjepana Širole 4, OIB 57500462912, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju KUNA d.o.o., iz Tuzle, Hajrudina Mešića bb, OIB 74375298555, troškove parničnog postupka, u iznosu prema određenju suda, uvećane za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od presuđenja do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 12. lipnja 2025. i tijekom postupka navodi da je 27. veljače 2025. oko 2:20 sati radnik tužitelja KO, upravljajući teretnim vozilom marke Mercedes-Benz Actros 1845LS, godina proizvodnje 2015., registarskih oznaka [registarska oznaka], s priključenom prikolicom SCHMITZ SKO, godina proizvodnje 2016., registarskih oznaka [registarska oznaka], sudjelovao u prometnoj nezgodi u kojoj je tužitelju kao vlasniku vozila pričinjena šteta u vidu njihova oštećenja. Opisuje da se prometna nezgoda dogodila na 180. kilometru sjeverne kolničke trake autoceste A3 (Bregana– Zagreb–Lipovac), na dijelu kolnika na kojem su se izvodili radovi, pri čemu je za promet bila dostupna samo jedna prometna traka, a do nezgode je došlo kad je radnik tužitelja, upravljajući teretnim vozilom (tegljačem), naletio na kotač koji se nalazio na kolniku, a koju prepreku vozač nije mogao izbjeći nikakvom radnjom. U nezgodi je prema potvrdi PPP Slavonski Brod sudjelovao i AO, kao vozač vozila Renault Master. Nadalje navodi da je neposredno nakon prometne nezgode vozač KO obavijestio nadležne policijske službenike koji su izašli na mjesto događaja, izvršili alkotestiranje tužiteljeva vozača te obavili uviđaj, a na mjesto su pristupili i djelatnici tuženika koji su evidentirali događa te pozvali vulkanizera radi zamjene oštećenog kotača na vozilu tužitelja, što je izvršeno na licu mjesta po cijeni od 200,00 EUR, koju je radnik tužitelja novcima tužitelja odmah i platio te mu je za to izdana otpremnica - račun.

1.1. U vezi ovog štetnog događaja tužitelj se obratio osiguratelju tuženika Croatia osiguranju d.d. (osiguratelj tuženika po osnovi njegove javne odgovornosti prema trećim osobama iz obavljanja djelatnosti) sa zahtjevom za naknadu štete, koje društvo je obavilo izvid/procjenu štete na teretnom vozilu, ali je u konačnici otklonilo odgovornost tuženika za štetni događaj. Prema informativnoj procjeni osiguratelja tuženika, ukupna šteta na vozilu tužitelja preliminarno je procijenjena na iznos od 4.500,00 EUR. Tužitelj je od “TRANS-TRGO-REMONT" d.o.o. za saobraćaj i trgovinu Tuzla, koje je u BiH specijalizirano za veleprodaju dijelova i opreme za motorna vozila, pribavio predračun potrebnih dijelova i radova za popravak vozila, u kojem su precizno navedeni svi oštećeni dijelovi, kao i potrebni zahvati zamjene i popravka u iznosu od 5.745,08 EUR te upravo navedeni iznos predstavlja iznos štete koju je tuženik dužan podmiriti tužitelju, uvećan za iznos od 200,00 EUR koje je zaposlenik tužitelja platio za usluge vulkanizera.

1.2. Naime, prometna se nezgoda dogodila na autocesti A3 Bregana-Zagreb- Lipovac, koja je u nadležnosti tuženika koji, sukladno čl. 2. st. 1. toč. 17. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 114/21.), obavlja poslove upravljanja, građenja, rekonstrukcije i održavanja autocesta. Kao takvo, tuženik je obvezan osigurati sigurno i neometano odvijanje prometa na dionicama kojima upravlja, a u konkretnom je slučaju do prometne nezgode došlo zbog zapreke na kolniku (kotača koji se nalazio na prometnoj traci tijekom radova na cesti), pri čemu je promet bio sužen na jednu traku, što jasno ukazuje na propust tuženika u osiguravanju prohodnosti i sigurnosti prometa. Pritom tužitelj upire i na odredbe čl. 6. st. 1. i čl. 10. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

1.3. Tužitelj smatra da tuženik za predmetnu štetu nastalu tužitelju odgovara po kriteriju objektivne odgovornosti jer njegova djelatnost održavanja ceste predstavlja opasnu djelatnost (tužitelj se poziva na stajalište izraženo u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-3293/2022-3) te s obzirom na sve navedeno predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu koji je podnesen 18. srpnja 2025. ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, osporava odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i štetnog događaja od 27. veljače 2025. koji se dogodio na autocesti A3, na 180+550 km naletom teretnog reg. oznake [registarska oznaka] sa priključnom prikolicom reg. oznake [registarska oznaka] na kotač koji se nalazio na kolniku. Navedeno iz razloga što nema krivnje u postupanju tuženika obzirom da je isti u cijelosti postupio sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta, odnosno u skladu s Pravilnikom o održavanju cesta ("Narodne novine" br. 90/14., 3/21.) i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta ("Narodne novine" br. 75/14., 7/21.) te Zakonom o javnim cestama. Tim zakonskim i podzakonskim propisima propisana je svaka radnja koju su osobe nadležne za održavanje autoceste dužne poduzeti prilikom održavanja javne ceste, odnosno način na koji vode brigu i poduzimaju primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa na javnoj cesti, uspostava i učestalost ophodarske službe, a sve iz razloga što ophodarska služba fizički ne može biti u svakom trenutku na svim dijelovima autoceste. Pojašnjava da se ophodnja na autocesti obavlja od 0:00 do 24:00 na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu i konstatira uočene nedostatke najmanje tri puta dnevno na autocestama s PGDP>10. -000, a najmanje dva puta dnevno na ostalim autocestama. Prema odredbi čl. 12. Pravilnika o ophodnji javnih cesta ophodnja se smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom. Upravo je na navedeni način bila organizirana ophodnja i predmetnog dana te su poduzete sve mjere kako bi se osiguralo sigurno i nesmetano odvijanje prometa.

2.1. Tuženik ističe da ophodarski dnevnik predstavlja dokaz da je ophodanja izvršena uredno i da nije bilo nikakvih propusta u izvršavanju ophodnje. S tim u vezi ukazuje da je iz putnog radnog lista br. 479/2025 od 26. veljače 2025. i putnog radnog lista br. 481/2025 za dan 26./27. veljače 2025. i dnevnika rada i ophodarskog dnevnika za dan 26. veljače 2025. i 26./27. veljače 2025. vidljivo da je na dan 26. veljače 2025. tijekom I. smjene koja traje od 7,00 sati do 19,00 sati kao i tijekom II. smjene koja traje od 19,00 do 7,00 sati idućeg dana izvršena ophodnja predmetne dionice u skladu sa prethodno navedenim Pravilnikom pri čemu su učestalost i satnica ophodnje prilagođeni stvarnom vremenskom opterećenju i vremenskim uvjetima. Navodi da je predmetni kotač na kolnik autoceste dospio na način da je ispao sa nekog od vozila koje se kretalo neposredno ispred vozila u vlasništvu tužitelja te objektivno tuženik ni na koji način nije bio u mogućnosti ukloniti kotač s kolnika autoceste prije štetnog događaja budući da se ophodarska služba ne može naći u svakoj minuti na svakom dijelu autoceste. Prema tome, predmetni štetni događaj nije nastao uslijed radnje ili propusta u radu ophodarske službe tuženika, već se radi o krivnji vozača vozila s kojeg je predmetni kotač ispao, a koji je bio dužan ukloniti ga s kolnika autoceste, sukladno odredbi čl. 35. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Dakle, ophodnja je uredno obavljena pa u konkretnom slučaju ne postoji osnova za odgovornost tuženika po načelu krivnje jer do predmetne prometne nezgode nije došlo zbog propusta ili krivnje tuženika, a niti je tužitelj dokazao da bi tuženik propustio voditi brigu i poduzimati mjere za sigurno odvijanje prometa što bi za posljedicu imalo prometnu nesreću, čime nedostaje uzročno-posljedična veza između prometne nesreće s postupanjem odnosno propuštanjem tuženika.

2.2. Pritom se tuženik poziva na sudsku prasku iz odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojevima Pž-2643/2022 i Pž-1918/2023, odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojevima Rev-850/2018 i Rev-x -35/2018 i dr., s time da se osobito osvrće na stajalište izraženo u odluci Rev-850/2084 prema kojem nema krivnje tuženika za nastanak prometne nesreće kojoj je uzrok predmet na kolniku ako nije bilo propusta u održavanju prometnice u smislu odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO) jer je ophodarska služba obavila svoj posao propisanom učestalošću čime je ispunjena propisana obveza ophodarske službe na autocesti.

2.3. Tuženik je, zaključno, opreza radi, osporio i visinu štete te je predložio pozvati tužitelja da se očituje o tome je li predmetno vozilo popravio i po kojoj cijeni kao i da dostavi računa popravka, dok je u odnosu na otpremnicu za zamjenu gume naveo da ista ne potvrđuje da je predmetni iznos zaista i plaćen pa je u tom dijelu osporio zatraženi tijek kamata na iznos od 200,00 EUR.

3. Sud je dopisom od 21. srpnja 2025. (list 68.69. spisa) obavijestio Croatia osiguranje d.d. o otpočetoj parnici sukladno odredbi čl. 211. Zakona o parničnom postupku, ''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.

- odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP) te je navedeno društvo podneskom od 15. rujna 2025. (list 73. spisa) obavijestilo sud da neće prijaviti miješanje u ovoj parnici na strani tuženika.

4. Sud je tijekom postupka izvršio uvid i pročitao je isprave koje prileže spisu. Ujedno su pročitani pisani iskazi svjedoka KO (list 94. -95. spisa) i ČO (list 98.-99. spisa) te je provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Berislavu Šimunoviću, dipl. ing. iz Zagreba (list 111. -118. spisa).

5. Svjedoke čiji su ovjereni pisani iskazi dostavljeni u spis i sudskog vještaka koji je sačinio pisani nalaz i mišljenje sud nije usmeno saslušavao budući da niti jedna od stranaka nije osporila ovjerene pisane iskaze svjedoka niti pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka (čl. 492.c st. 3. ZPP). Sud nije izveo niti dokaz saslušanjem svjedoka KOU budući da je tužitelj na ročištu za glavnu raspravu održanom 30. ožujka 2026. odustao od tog dokaznog prijedloga (list 138. spisa).

6. Ocjenom provedenih dokaza, i to kako svakog dokaza zasebno, tako i dovođenjem svih provedenih dokaza u međusobnu vezu (čl. 8. ZPP) te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj je sud došao do uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Naime, predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu štete u ukupnom iznosu od 5.594,08 EUR koja je tužitelju nastala uslijed oštećenja nastalih na vozilu u njegovom vlasništvu do kojeg je došlo naletom na predmet (kotač) na autocesti zbog propusta tuženika da osigurava prohodnost i sigurnost prometa.

8. Između stranaka nije sporno da je 27. veljače 2025. došlo do prometne nesreće na dijelu dionice autoceste kojom gospodari tuženik, jednako kao niti da je u tom štetnom događaju došlo do oštećenja vozila u vlasništvu tužitelja.

9. Među strankama je sporna pasivna legitimacija, odgovornost tuženika za štetu te uzročno-posljedična veza između postupanja tuženika i štetnog događaja. Sporni su i visina tužbenog zahtjeva te zatraženi tijek zateznih kamata u odnosu na iznos od 200,00 EUR koji se odnosi na troškove usluga vulkanizera. Sporno je i pravno pitanje među strankama odgovara li tuženik za štetu nastalu na autocesti po načelu krivnje ili po kriteriju objektivne odgovornosti.

10. Uvidom u dokumentaciju u spisu, utvrđene su slijedeće relevantne činjenice:

10.1. Iz potvrde MUP-a, PU Brodsko-posavske, PPP Slavonski Brod, broj: 211-08/25- 3/1989, Urbroj: 511-11-09-25-7 od 15. svibnja 2025. (list 7.-8. spisa) proizlazi da je 27. veljače 2025. u 2:20 sati na autocesti A3, na 180 km + 550 m sjeverne kolničke trake autoceste A3 Bregna-Lipovac kod mjesta Staro Petrovo selo došlo do oštećenja teretnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] i teretnog automobila (tegljača) reg. oznake [registarska oznaka] (BiH) uslijed udara u kotač te da su u nezgodi sudjelovali AO i KO.

10.2. Iz putnog radnog lista broj 497/2025 od 26. veljače 2025. koji se odnosi na period od 7:00 sati do 19:00 sati (list 28.-29. spisa) i putnog radnog lista broj 481/2025 od 26. veljače 2025. koji se odnosi na period od 19:00 sati do 7:00 sati idućeg dana (27. veljače 2026.) (list 30.-31. spisa), kao i iz dnevnika rada za isto razdoblje (list 26,- 27. spisa) te ophodarskog dnevnika (list 32.-33. spisa) proizlazi da su djelatnici tuženika predmetnu dionicu tog dana obilazili u smjeni od 7:00 do 19:00 sati te od 19:00 do 7:00 sati (djelatnik tuženika ŠO u drugoj smjeni), kao i da je evidentirana nezgoda naleta na 180. km na predmet (udar vozila u gumu o čemu je tuženik obaviješten u 2:43 sati od PP Slavonski Brod (list 35. spisa).

10.3. Iz ovjerenog pisanog iskaza svjedoka KO proizlazi da je isti upravljao teretnim vozilom na autocesti A3 Bregana-Zagreb-Lipovac iz smjera Orašja prema Zagrebu te da je u 2:20 sati na 180. km u blizini Nove Gradiške naišao na dio autoceste na kojem su se izvodili radovi te je za promet bila otvorena samo jedna traka. Iako je vožnju prilagodio uvjetima na cesti, bilo je nemoguće izbjeći nalet na gumu, odnosno automobilski kotač koji se nalazio unutar te jedne prometne trake otvorene za promet, niti je nalet uspjelo izbjeći vozilo kojim je upravljao AO. Dodao je da na ovom dijelu autoceste nisu bila istaknuta nikakva upozorenja o opasnosti mogućih zapreka na cesti ili kakvim dodatnim opasnostima za promet. Naveo je da nije svjedočio ispadanju tog kotača sa nekog od vozila koja su neposredno prije njega prolazila tim dijelom ceste. Zaključno je naveo da je na vozilu tužitelja na licu mjesta zamijenjen oštećeni kotač, što je odmah platio u iznosu od 200,00 EUR novcem tužitelja.

10.4. Iz ovjerenog pisanog iskaza svjedoka ČO proizlazi da je smjenu preuzeo u 19:00 sati, da su se na dijelu dionice autoceste od 180 km+ 400 m do 187 km + 000 m izvodili radovi koji su bili pravilno obilježeni prometnom signalizacijom te se promet odvijao dvosmjerno uz ograničenje brzine na 80 km/h. Svjedok je naveo da prilikom redovne ophodnje nije uočen nikakav predmet na kolniku te da je prva dojava o predmetu bila putem Centra za nadzor i upravljanje prometom Đakovo. Naveo da je po dojavi došao na mjesto događaja te osigurao mjesto nesreće, obavio očevid i uklonio još tri kotača koja su pronađena na zemljanom dijelu uz kolnik.

11. Na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću iz čijeg pisanog nalaza i mišljenja koji je podnesen 24. veljače 2025. proizlazi da je vučno vozilo tužitelja s prednjim lijevim donjim dijelom naletjelo na otpali kotač nepoznatog vozila i u nastavku s prednjim lijevim kotačem prešlo preko ovog otpalog kotača, koji se nalazio u sjevernoj prometnoj traci kolnika autoceste A3, kojom se kretao skup vozila tužitelja, bliže središnjoj liniji kolnika. Za izračun brzine kretanja skupa vozila tužitelja neposredno prije i u trenutku štetnog događaja vještak nije imao elemenata, međutim naveo je da je tehnički moguće da se vozilo kretalo dozvoljenom brzinom od oko 80 km/h. Vještak je naveo da do štetnog događaja ne bi došlo da u sjevernoj prometnoj traci kojom se kretao skup vozila tužitelja nije bilo otpalog kotača nepoznatog. Ujedno je naveo da je vozač skupa vozila tužitelja otpali kotač mogao uočiti tek u kratkim svjetlima svog vučnog vozila, kada se nalazio udaljen oko 40 m od kotača, jer je u trenutku štetnog događaja bila noć, kolnik mokar i neosvijetljen, a prema fotografijama fotoelaborata padala je i kiša. Prema tome, da je vozač skupa vozila u tom trenutku i poduzeo radnju intenzivnog kočenja, ne bi uspio zaustaviti skup vozila prije mjesta štetnog događaja i do istog bi svakako došlo budući da je on za zaustavljanje na raspolaganju imao put od oko 40 m, dok mu je zaustavni put radnjom intenzivnog kočenja bio duži i iznosio je oko 81,7 m. Kako je južna prometna traka sjevernog kolnika bila namijenjena kretanju vozila iz suprotnog smjera, vozač skupa vozila tužitelja nije imao mogućnost da prestrojavanjem u južnu prometnu traku izbjegne predmetni štetni događaj. Vještak je također utvrdio da u opisanom štetnom događaju mogla nastati sva oštećenja navedena u izvidu štete broj 70–IMOD– 1254/2025 (list 11.-13. spisa) te da je na vučnom vozilu tužitelja nastala djelomična šteta koja prema predračunu popravka (list 14. spisa) iznosi 4.910,32 EUR bez PDV- a, odnosno 5.745,08 EUR s PDV-om.

12. Kako je već ranije navedeno (točka 5. obrazloženja), stranke nisu imale primjedbe i prigovore na nalaz i mišljenje sudskog vještaka zbog čega sud nije pozivao vještaka na ročište radi usmenog davanja nalaza i mišljenja u smislu čl. 260. st. 1. ZPP. Ocijenivši nalaz i mišljenje sudskog vještaka stručnim, točnim, argumentiranim i logičnim, sud je isti u cijelosti prihvatio.

13. Suprotno shvaćanju tužitelja da se ovdje radi o objektivnoj odgovornosti tuženika, odnosno da isti odgovara bez obzira na krivnju u smislu odredbe čl. 1064. ZOO te da se odgovornosti može osloboditi samo ako dokaže da su ispunjene pretpostavke iz čl. 1067. ZOO, stajalište je ovog suda da tuženik odgovara po načelu krivnje u smislu čl. 1045. st. 1. ZOO, a kod koje je odgovornosti, onaj tko drugome prouzroči štetu, tu štetu dužan nadoknaditi, osim ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (čl. 1045. st. 1. ZOO). Stoga je u konkretnom slučaju na tužitelju teret dokazivanja činjenice da je tuženik skrivio određenu štetu svojim postupanjem (činjenjem) ili propuštanjem (nečinjenjem), a da bi se navedena činjenica s uspjehom mogla dokazati, potrebno je prije svega ukazati na konkretne radnje koje je štetnik poduzeo i time uzrokovao štetu, odnosno konkretna propuštanja poduzimanja radnji koje je bio dužan poduzeti, a koja su u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa nastalom štetom.

14. Održavanje autocesta obveza je tuženika u skladu s odredbom čl. 81. Zakona o cestama.

15. Prema odredbi čl. 6. st. 1. ZSPC ceste se, kao osnova na kojoj se odvija promet, moraju projektirati, izgrađivati, opremati, održavati i štititi tako da odgovaraju svojoj namjeni i zahtjevima sigurnosti prometa u skladu s odredbama posebnog zakona i propisima donesenim na temelju toga zakona. Prema stavku 2. ovog članka, pravna ili fizička osoba obrtnik nadležna za održavanje ceste dužna je voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, a prema stavku 3. javne ceste i njihovi pojedini dijelovi i objekti na njima, mogu se pustiti u promet tek nakon što se, na način propisan posebnim zakonom, utvrdi da s gledišta sigurnosti prometa udovoljavaju propisanim tehničkim normativima.

16. Nadalje, u skladu s odredbom čl. 16. Zakona o cestama javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane sukladno važećim propisima, dok se prema čl. 17. st. 1. istog Zakona javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način: sukladan najnovijim stručnim saznanjima iz područja projektiranja i gradnje te s ekonomskim načelima i mjerilima za procjenu opravdanosti njihove gradnje; da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu te sukladan uvjetima koji su određeni ovim Zakonom i propisima za njegovu provedbu, zakonom kojim se uređuje prostorno uređenje i gradnja i propisima za njegovu provedbu, propisima kojima je uređena zaštita okoliša te propisima o sigurnosti prometa na cestama.

17. Također, odredba čl. 26. Zakona o cestama određuje poslove održavanja javnih cesta u smislu tog Zakona kao: planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima; redovito i izvanredno održavanje javnih cesta; ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta; stručni nadzor i kontrolu kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta; ustupanje usluga stručnog nadzora i kontrole kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste te ophodnju.

18. Prema odredbi čl. 12. st. 1. Pravilnika o ophodnji javnih cesta koja je bila važeća na dan štetnog događaja, ophodnja javne ceste smatra se obavljenom ako je ophodarska dionica iz čl. 9. tog Pravilnika prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom od 6:00 do 18:00 sati, a sukladno čl. 10. navedenog Pravilnika. Prema stavku 2. te odredbe Pravilnika, ophodnja autoceste smatra se obavljenom ako je ophodarska dionica iz čl. 9. st. 1. alineja 2. tog Pravilnika, prijeđena u oba smjera najmanje jednom u dvanaest sati, odnosno najmanje tri puta u dvadesetčetiri sata na autocestama s PGDP > 10.000, a sukladno članku 10. ovoga Pravilnika.

19. Naime, u skladu s čl. 2. tog Pravilnika, ophodnja javnih cesta se obavlja radi: nadziranja stanja i prohodnosti javnih cesta, izvanrednih događaja na njima i meteoroloških uvjeta značajnih za sigurno odvijanje prometa, osiguranja iznenadno nastalog izvora opasnosti na javnoj cesti koji se nije mogao predvidjeti, provedbe mjera za zaštitu javnih cesta i prometa na njima, otklanjanja posljedica izvanrednih događaja na javnim cestama, osiguranja redovitih i izvanrednih dojava o stanju i prohodnosti javnih cesta i obavljanja radova redovitog održavanja manjeg obima na javnim cestama.

20. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je do prometne nezgode u kojoj je oštećeno vozilo u vlasništvu tužitelja došlo naletom na kotač koji je prethodno otpao sa nepoznatog vozila, odnosno za koji nije moguće utvrditi na koji se način našao na dijelu kolnika autoceste, jednako kao niti u kojem je trenutku tamo dospio. Tuženik je, prema ocjeni suda, dokazao da je njegov ophodar predmetnog dana obavio ophodnju sukladno svim relevantnim propisima. Dokaze koje je na tu okolnost dostavio tužitelj nije s uspjehom osporio.

21. Nije dvojbeno da je vozilo tužitelja oštećeno naletom na predmet koji se našao na kolniku autoceste, održavanje koje je, nesporno, obveza tuženika u smislu odredbe čl. 81. Zakona o cestama. Međutim, sud smatra da u ovom konkretnom slučaju nije dokazan takav propust tuženika u održavanju autoceste koji bi za posljedicu imao njegovu odštetnu odgovornost u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO. Navedeno iz razloga što iz provedenih dokaza u spisu ne proizlazi zaključak da tuženik nije poduzeo sve mjere koje je bio dužan poduzeti u okviru obavljanja poslova održavanja. Naime, iz tuženikovog putnog radnog lista, opodarskog dnevnika i dnevnika rada od 26. veljače 2025. proizlazi da su njegovi ophodari predmetnu dionicu autoceste navedenog dana obišli u propisanim vremenskim razmacima za vrijeme njihove smjene koja je trajala od 7:00 do 19:00 sati i od 19:00 do 7:00 sati. Iz dokumentacije u spisu ne proizlazi da je na kolniku autoceste uočen bilo kakav predmet ili da bi u vezi istoga tuženik zaprimio dojavu prije nastanka štetnog događaja. Tužitelj, kako je prethodno ranije navedeno, nije osporio vjerodostojnost tuženikove dokumentacije niti podatke koji se u istoj navode u vezi obavljenih poslova i izvršenih ophodnji.

22. Na temelju tako utvrđenih činjenica, ovaj je sud zaključio da nema dovoljno elemenata na osnovu kojih bi se dalo zaključiti da tuženik nije poduzeo sve mjere koje su u njegovoj nadležnosti i koje je bio obvezan poduzimati, dok sama okolnost da je u određenom trenutku, u kojem se ophodarska služba tuženika nije zatekla na predmetnoj dionici autoceste, na kolnik iste dospio kotač (vjerojatno na način da je ispao sa vozila koje je neposredno prije vozača vozila tužitelja prošlo tom dionicom), nije dostatna za zaključak da je bilo propusta u postupanju tuženika. S tim u vezi valja navesti da tuženik nije odgovoran za činjenicu što se na kolniku autoceste našao predmet (kotač) naletom na koji je oštećeno vozilo tužitelja, već se njegova odgovornost odnosi na propuste u održavanju autoceste. Tuženik objektivno nije u mogućnosti u svakom trenutku nalaziti se na svakom dijelu autoceste i odmah reagirati uklanjanjem svakog predmeta koji se nađe na autocesti. Navedeno proizlazi i iz činjenice da niti zakonski nije propisano da će ophodarska služba u svakom trenutku biti prisutna na svakom dijelu autoceste. Tuženik stoga može biti odgovoran za štetu samo ako prije nastanka štetnog događaja predmet nije uklonio s ceste zbog svog propusta u održavanju ceste, a za što u konkretnom slučaju nema dokaza, dok je, s druge strane, isti odmah po dojavi o nastanku štetnog događaja pristupio na mjesto nezgode te sudjelovao u očevidu i osiguranju mjesta nesreće.

23. Obzirom na izloženo, tužbeni je zahtjev odbijen kao neosnovan.

24. Tužitelj je u cijelosti izgubio spor pa mu ne pripada pravo na naknadu troškova postupka, već je on te troškove dužan nadoknaditi protivnoj strani i njezinu umješaču (čl. 154. st. 1. ZPP).

25. Tuženik nije potraživao naknadu troškova postupka pa stoga sud o istima nije niti odlučivao.

26. Slijedom svega izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 30. travnja 2026.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3.

ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).