Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: Povrv-47/2025-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Marini Ljubičić Knežević, u pravnoj stvari tužitelja [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Igor Plavšić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Vinkovcima, Nazorova 1, protiv tuženika TERMOPRODUKT d.o.o., OIB: 99537393679, Ivankovo, Grobljanska 22, kojeg zastupa Jurica Barbarić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Vinkovcima, Vladimira Nazora 3, radi isplate 8.501,43 EUR, nakon glavne i javne rasprave zaključene 8. travnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirodara Kovača u Vinkovcima, poslovni broj Ovrv-7240/2024, UPP/OS-Ovrv-1031/2024 od 3. siječnja 2025. kojim je naloženo tuženiku TERMOPRODUKT d.o.o., OIB: 99537393679, Ivankovo, Grobljanska 22, platiti tužitelju [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 8.501,43 (osamtisućapetstojedaneuro i četrdesettricenta) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 16. veljače 2023. pa do 31. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena te od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da tužitelju naknadi trošak ovrhe u iznosu od 298,76 EUR (dvjestodevedesetosameura i sedamdesetšestcenti), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj trošak teku od 3. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku osam dana.

II. Nalaže se tuženiku TERMOPRODUKT d.o.o., OIB: 99537393679, Ivankovo, Grobljanska 22, naknaditi tužitelju [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], parnični trošak u iznosu od 2.447,22 EUR

(dvijetisućečetiristočetrdesetsedameura i dvadesetdvacenta) zajedno sa zateznim kamatama koje na taj trošak teku od 30. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 EUR (stodvadesetpeteura), odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, podnio protiv tuženika, kao ovršenika, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate 8.501,43 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima, iz razloga što tuženik nije podmirio račun izdan od strane tužitelja. Javni bilježnik Mirodar Kovač u [adresa] donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-7240/2024, UPP/OS-Ovrv-1031/2024 od 3. siječnja 2025., a po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi u bitnom navodi kako isto osporava u cijelosti, odnosno kako između tužitelja i tuženika nije postojao poslovni odnos niti bilo kakva pravna obveza koja bi bila osnova za nastanak duga. Također, tuženik ističe prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije iz razloga što nije bio u poslovnom odnosu sa tužiteljem kao trgovačkim društvom, kao i prigovor zastare.

3. Podneskom od 14. ožujka 2025. tužitelj se očitovao na tuženikov prigovor protiv rješenja o ovrsi i u bitnom naveo kako je bio u poslovnom odnosu sa tuženikom te je izvršio usluge tražene po tuženiku i to prema izdanim ponudama za demontažu i saniranje krovišta i limarije, za stambene zgrade u [adresa] i Stjepana Shultezra 16 pa je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan. Nadalje, stranke su ugovorile posao za sanaciju krovišta na predmetnim stambenim zgradama pa su izdani računi tuženiku i to račun 12/1/1, koji je plaćen i račun 13/1/1 u iznosu od 13.177,98 EUR, koji je djelomično plaćen, no ostalo je dugovanje u iznosu od 8.501,43 EUR.

4. Podneskom od 7. travnja 2025. tuženik se očitovao na prethodno navedeni podnesak tužitelja i u bitnom naveo kako ne spori činjenicu kako je bio u poslovnom odnosu sa tužiteljem kao vlasnikom obrta te kako je sve račune koje je tužitelj kao vlasnik obrta izdao uredno i podmirio. Nadalje, tužitelj nije pružio niti jedan dokaz kako je tuženik prihvatio ponudu vezanu za ugovaranje poslova niti kako je posao po predmetnom računu doista i izvršen. Tuženik ponovno ističe kako nije bio u poslovnom odnosu sa tužiteljem kao trgovačkim društvom te kako od istog nije primio nikakvu uslugu niti robu.

5. U dokaznom dijelu postupka sud je izveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja UN (str. 83 spisa) i zakonskog zastupnika tuženika ĆN (str. 83-84 spisa) te izvršio uvid u listu otvorenih stavki tužitelja na ime tuženika (str. 13 i 51 spisa), račun broj 13/1/1 tužitelja na ime tuženika od 31. siječnja 2023. sa datumom dospijeća 15. veljače 2023. (str. 52 -53 spisa), račun broj 12/1/1 tužitelja na ime tuženika od 31. siječnja 2023. sa datumom dospijeća 15. veljače 2023. (str. 54 spisa), ponudu i račun (str. 55 -56 spisa), ispis e-mail komunikacije (str. 57-61 spisa) i podnesak Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, Ispostave Vinkovci, od 18. prosinca 2025. (str. 129-130 spisa). Također, sud je izveo dokaz financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku FINANCIJE LB d.o.o. na okolnost postojanja i visine duga tuženika prema tužitelju (nalaz i mišljenje vještaka str. 168-176 spisa).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno sporna je činjenica jesu li tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu.

8. Naime, tijekom postupka tuženik je isticao kako je bio u poslovnom odnosu sa zakonskim zastupnikom tužitelja kao vlasnikom obrta, međutim isti nije bio u poslovnom odnosu sa tužiteljem kao predmetnim trgovačkim društvom.

9. Dakle, sporno je je li osnovan prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije, kao i prigovor zastare.

10. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, sud je utvrdio kako je isti neosnovan.

11. Čl. 228. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZOO) propisano je kako međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.

12. U konkretnom slučaju dospijeće utuženog računa je 15. veljače 2023., a prijedlog za ovrhu podnesen je 22. listopada 2024., iz čega je razvidno kako nije protekao trogodišnji rok zastare.

13. U daljnjem tijeku postupka sud je utvrđivao sporne činjenice, odnosno prvenstveno je li osnovan prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije.

14. Zakonski zastupnik tužitelja UN u svom iskazu na ročištu održanom 3. lipnja 2025. (str. 83 spisa) u bitnom je naveo kako je bio u dugogodišnjoj poslovnoj suradnji sa tuženikom i to prvotno kao vlasnik obrta, a zatim i kao zakonski zastupnik tužitelja, a posao za koji je izdan ovdje utuženi račun obavio je on kao vlasnik obrta, a zatim je sva prava i obveze prenio na tužitelja, o čemu je tuženik bio uredno obaviješten te je obrt zatvoren 2022. Dalje navodi kako se sporni račun odnosio na obavljene limarske radove koje je obavio za tuženika na zgradi u [adresa], odnosno isto se odnosi za sanaciju krovišta te kako ga je kontaktirao zakonski zastupnik tuženika, kako je nakon toga došao na izmjeru te dao ponudu tuženiku, na koju je tuženik pristao. Također navodi kako su radovi do kraja izvršeni te kako se radilo na više objekata. U odnosu na ponude koje su u spisu, odnosno zašto se iste razlikuju, zakonski zastupnik tužitelja naveo je kako se za svaki posao radila druga ponuda, a između njih je razlika u tome gdje se obavljao posao, o zahtjevnosti posla, neki posao treba više vremena i angažiranja tehnike. Nadalje, izdavao je račun i za druge zgrade koje je radio i svi su drugi računi plaćeni, osim ovog koji je djelomično plaćen. Dalje navodi kako je poslovne knjige u 2023., kada je izdan ovdje utuženi račun, vodio isti obrt kao i za tuženika i to RN te kako tuženik nije osporio neplaćeni račun, a također nije bilo primjedbi na izvedene radove. Zakonski zastupnik tužitelja dalje navodi kako je tuženiku bila izdana pisana ponuda i kako je isti bio upoznat s njom, a u odnosu na narudžbenicu ili prihvat ponude navodi kako se radilo o usmenoj narudžbenici, odnosno usmenom prihvatu ponude.

15. Zakonski zastupnik tuženika ĆN u svom iskazu na ročištu održanom 3. lipnja 2025. (str. 83-84 spisa) u bitnom je naveo kako je bio u poslovnom odnosu sa zakonskim zastupnikom tužitelja i to kao vlasnikom obrta, međutim nikada nije bio u poslovnom odnosu sa tužiteljem, odnosno sa trgovačkim društvom [obrt] Dalje navodi kako je obrt u vlasništvu tužitelja obavljao radove na dvije zgrade u [adresa], a nositelj posla bio je tuženik, dok mu je zakonski zastupnik tužitelja kao vlasnik obrta bio kooperant. Poslovna praksa između tuženika i obrta u vlasništvu zakonskog zastupnika tužitelja je bila takva da se nisu plaćali izdani računi, nego su se obveze zatvarale po dogovoru, a u odnosu na ovdje sporan račun ističe kako je isti plaćen, odnosno kako je plaćen zakonskom zastupniku tužitelja, kao vlasniku obrta. Međutim, trgovačko društvo [obrt] ponovno je izdalo račun, a koji je već plaćen. Ističe kako u vrijeme izvođenja spornih radova nije postojao tužitelj, odnosno radovi su izvršeni dvije godine ranije. Zakonski zastupnik tuženika navodi kako nikada nije bio u poslovnom odnosu sa tužiteljem, odnosno kako je poslovna suradnja sa obrtom u vlasništvu zakonskog zastupnika tužitelja završila 30. prosinca 2022., odnosno kada je dobio posljednji račun od obrta [obrt]. Nadalje, računovodstvo za tuženika vodila je RN, a ponudu za radove za koje je izdan ovdje utuženi račun dobio je od obrta, odnosno istu nije dobio od tužitelja. U odnosu na račune 12/1/1 i 13/1/1 zakonski zastupnik tuženika naveo je kako su isti trebali biti u preplati i to iz razloga što je zakonski zastupnik tužitelja iste podnio u knjigovodstvo koje je vodila RN i ona ih je u dobroj vjeri platila.

16. Uvidom u podnesak Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, Ispostave Vinkovci, od 18. prosinca 2025. (str. 129-130 spisa) sud je utvrdio kako je tuženik evidentirao ovdje sporan račun u knjizi ulaznih računa, odnosno kako je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza.

17. Iz nalaza i mišljenja vještaka (str. 168-176 spisa) razvidno je kako je tuženik od tužitelja primio i evidentirao račun 13/1/1 od 31. siječnja 2023. u ukupnom iznosu od 16.472,49 EUR, a iz podneska Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, Ispostave Vinkovci, vještak je utvrdio kako je tuženik PDV iz predmetnog računa koristio za odbitak pretporeza. Nadalje, iz analitičkih knjigovodstvenih evidencija tužitelja i tuženika vještak je utvrdio kako je tuženik dužan tužitelju za dio predmetnog računa iznos od 8.501,43 EUR, a dospijeće istog bilo je 15. veljače 2023.

18. Sud je izvršio uvid u ispis e-mail komunikacije (str. 57-61 spisa) te utvrdio kako je tužitelj naveden na kartici dobavljača tuženika i to po ovdje spornom računu i u utuženom iznosu.

19. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio kako su istaknuti prigovori promašene aktivne i pasivne legitimacije neosnovani.

20. Naime, iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja proizlazi kako je isti bio u poslovnoj suradnji sa tuženikom i to kao vlasnik obrta te kako su sva prava i obveze nakon što je obrt odjavljen prenesene na tužitelja, a o čemu je tuženik bio uredno obaviješten.

21. Tuženik je tijekom cjelokupnog postupka isticao kako nije bio u poslovnom odnosu sa tužiteljem, ali isti se nije izjasnio o činjenici kako je bio obaviješten od strane tužitelja kako su prava i obveze obrta nakon što je isti odjavljen prenesene na tužitelja. Međutim, izvršenim uvidom u ispis e-mail komunikacije proizlazi kako je tuženik naveo tužitelja na kartici dobavljača i to po ovdje spornom računu i u utuženom iznosu, a također tijekom postupka utvrđeno je kako je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu te kako nedospjelo dugovanje po istom iznosi 8.501,43 EUR.

22. Dakle, iz naprijed navedenog proizlazi kako su prava i obveze po računu na temelju kojeg je podnesen prijedlog za ovrhu sa obrta u vlasništvu zakonskog zastupnika tužitelja prenesena na tužitelja, a tuženik je o istom bio obaviješten, što je prvenstveno razvidno iz poslovnih knjiga tuženika.

23. Čl. 221.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP) propisano je ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno.

24. S obzirom na činjenicu kako je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza smatra se kako tražbina postoji, a tuženik tijekom postupka nije dokazao protivno.

25. Naime, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi kako je tuženik, osim što je koristio pravo na odbitak pretporeza, od tužitelja primio i evidentirao ovdje utuženi račun te kako je tužitelja naveo na kartici dobavljača.

26. Također, tuženik je djelomično podmirio račun broj 13/1/1 od 31. siječnja 2023. sa datumom dospijeća 15. veljače 2023. (str. 52 -53 spisa) te je isti ostao nepodmiren u iznosu od 8.501,43 EUR, odnosno u ovdje utuženom iznosu, a što proizlazi iz izvedenog dokaza vještačenjem.

27. Materijalnu dokumentaciju u spisu sud je ocijenio kao vjerodostojnu, a u odnosu na iskaze zakonskih zastupnika stranaka sud nije prihvatio dio iskaza zakonskog zastupnika tuženika u kojem navodi kako nema dugovanja prema tužitelju, a s obzirom na činjenicu kako je isto u suprotnosti sa materijalnom dokumentacijom u spisu i sa nalazom i mišljenjem vještaka, kojeg je sud također prihvatio jer je isti objektivan i sačinjen u skladu s pravilima struke.

28. Čl. 590. ZOO-a propisano je kako ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

29. Tijekom postupka utvrđeno je kako je zakonski zastupnik tužitelja kao vlasnik obrta za tuženika obavio određeni posao te kako su nakon toga sva prava i obveze prenesene sa predmetnog obrta na tužitelja, o čemu je tuženik bio obaviješten te je isti obvezan platiti naknadu pa je sud prihvatio tužbeni zahtjev te platni nalog iz rješenja o ovrsi u cijelosti održao na snazi i tuženika obvezao na isplatu utuženog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama, u skladu sa čl. 451. st. 3. ZPP-a i čl. 590. i čl. 29. ZOO-a.

30. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza ponovnim saslušanjem zakonskih zastupnika stranaka i saslušanjem svjedoka RN iz razloga što u postupku pred trgovačkim sudovima sud će, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava, u skladu sa čl. 492.a ZPP-a.

31. Naime, tuženik je prvotno predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka RN, a na ročištu održanom 11. prosinca 2025. isti je odustao od navedenog dokaznog prijedloga te je, a nakon što je izveden dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem, podneskom od 8. travnja 2026. ponovno predložio izvođenje predmetnog dokaza, kao i izvođenje dokaza dopunskim saslušanjem stranaka. Sud je predmetne dokazne prijedloge odbio jer su sporne činjenice između stranaka utvrđene na temelju isprava, odnosno podneska Ministarstva financija, Porezne uprave i izvedenim dokazom financijsko knjigovodstvenim vještačenjem , tj. na temelju nalaza i mišljenja vještaka, a koji su zaprimljeni nakon što je sud izveo dokaz saslušanjem zakonskih zastupnika stranaka i nakon što je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka RN.

32. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP-a i to čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023; u daljnjem tekstu OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 37/23).

33. Tužitelju su priznati troškovi ovrhe u ukupnom iznosu od 298,76 EUR, a koji se odnose na odvjetnički trošak u iznosu od 250,00 EUR i trošak javnog bilježnika u iznosu od 48,76 EUR.

34. Sud je tužitelju priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.447,22 EUR, a koji trošak se odnosi na trošak sastava podneska od 14. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak sastava prijedloga za osiguranje od 17. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 11. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 8. siječnja 2026. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. t. 3. OT), trošak sastava podneska od 4. veljače 2026. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. t. 3. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 6. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 3. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 26. studenog 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 11. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT) i trošak zastupanja na ročištu održanom 8. travnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), sve uvećano za PDV.

35. Također, sud je tužitelju priznao trošak sudskih pristojbi za presudu, za prijedlog za osiguranje i za rješenje o osiguranju u ukupnom iznosu od 197,22 EUR (Tar. br. 2. t. 1., Tar. br. 2. t. 2. i Tar. br. 2. t. 5.), kao i trošak na ime predujma za izvođenje dokaza vještačenjem u iznosu od 250,00 EUR.

36. Cijeneći koji su troškovi bili potrebni za vođenje ovog spora i u kojoj visini, sud je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 125,00 EUR odbio kao neosnovan, iz razloga što je tužitelj tražio trošak sastava podneska od 21. siječnja 2026., a sud mu navedeni trošak nije priznao jer je predmetnim podneskom tužitelj podnio prijedlog za donošenjem rješenja kojim se Financijskoj agenciji izričito nalaže provedba osnove za plaćanje bez predujmljivanja naknade, a navedeni prijedlog je odbijen rješenjem ovog suda poslovni broj: Povrv-47/2025-43 od 2. veljače 2026.

37. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Osijeku 30. travnja 2026.

Sutkinja

Marina Ljubičić Knežević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana putem ovog suda.