Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1857/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić, predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Nataše Peršić Brleković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sandra Wagner, odvjetnica u Metkoviću, protiv tuženika – protutužitelja 1. ĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojih zastupa punomoćnik Marijo Vrnoga, odvjetnik u Metkoviću, radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-20/2020 od 3. listopada 2024., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-20/2020 od 31. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-20/2020 od 3. listopada 2024., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-20/2020 od 31. listopada 2024., u točki 2. izreke.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika-protutužitelja preinačuje se citirana prvostupanjska presuda u točkama 1. i 5. izreke, i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

"Nalaže se tuženicima pod 1/ĐH iz [adresa] i pod 2/ OH iz [adresa] da tužitelju VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] predaju u posjed dio nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], upisane u ZU 3687 k. o. [katastarska općina] i to stan u potkrovlju, sve u roku od 15 dana."

2. Nalaže se tužitelju-protutuženiku da tuženicima-protutužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.829,28 eur, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu ovaj zahtjev tuženika-protutužitelja odbija kao neosnovan.

3. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju-protutuženiku da tuženicima-protutužiteljima naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 807,80 eur, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu ovaj zahtjev tuženika-protutužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki 1. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženka (dalje: tužitelj) te je naloženo tuženicima-protutužiteljima (dalje: tuženici) da tužitelju predaju u posjed dio nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to stan u potkrovlju, sve u roku od 15 dana.

1.1. Točkom 2. izreke odbijen je kao neosnovan glavni protutužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da su tuženici-protutužitelji ĐH i OH suvlasnici svaki za po ½ dijela Stana S3 koji se nalazi u potkrovlju i sastoji se od: blagovaonice, kuhinje, dnevnog boravka, kupaonice, sobe i još jedne sobe, korisne površine posebnog dijela 87,25 m2, korisne vrijednosti površina posebnog dijela 75,34 m2, zatim sporednog dijela koji se sastoji od: stepeništa, ostave i natkrivenog balkona, korisne površine sporednog dijela 25,03 m2, korisne vrijednosti površina sporednog dijela 15,99 m2, ukupne korisne površine 112,28 m2, ukupne korisne vrijednosti površina 91,33 m2, koji Stan S3 je u grafičkom prilogu Elaborata vještačenja od 18.05.2021.g. sačinjenog po Stalnom sudskom vještaku Peri Nikoletiću, dipl.ing.arh., koji je sastavni dio ove presude, označen zelenom bojom, te je sagrađen na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], broj ZK uloška:

3687, kuća s dvorištem površine 670 m2, a s kojim stanom je neraskidivo povezan idealni suvlasnički dio cijele nekretnine u omjeru 33/100, a na kojem idealnom suvlasničkom dijelu je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine u korist tuženika – protutužitelja GH i OH, odnosno etažno vlasništvo

- što je tužitelj-protutuženik VH dužan trpjeti."

1.2. Točkom 3. izreke prihvaćen je eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev na način da je naloženo tužitelju u roku od 15 dana isplatiti tuženicima solidarno iznos od 421.848,00 kuna (ispravljeno: 55.988,85 eur), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. lipnja 2021. pa do isplate.

1.3. Točkom 4. izreke prihvaćen je preostali dio eventualno kumuliranog protutužbenog zahtjeva na način da je utvrđeno da tuženici imaju pravo zadržanja V koji se nalazi u potkrovlju i sastoji se od: blagovaonice, kuhinje, dnevnog boravka, kupaonice, sobe i još jedne sobe, korisne površine posebnog dijela 87,25 m2, korisne vrijednosti površina posebnog dijela 75,34 m2, zatim sporednog dijela koji se sastoji od: stepeništa, ostave i natkrivenog balkona, korisne površine sporednog dijela 25,03 m2, korisne vrijednosti površina sporednog dijela 15,99 m2, ukupne korisne površine 112,28 m2, ukupne korisne vrijednosti površina 91,33 m2, koji Stan S3 je u grafičkom prilogu Elaborata vještačenja od 18.05.2021.g. sačinjenog po Stalnom sudskom vještaku Peri Nikoletiću, dipl.ing.arh. označen zelenom bojom, te je sagrađen na nekretnini označenoj kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], broj zk. ul. [broj ZK uloška], kuća s dvorištem površine 670 m2, a s kojim stanom je neraskidivo povezan idealni suvlasnički dio cijele nekretnine sve dok im tužitelj na ime ulaganja u ovu nekretninu ne isplati naknadu u iznosu od 421.848,00 kuna (ispravljeno: 55.988,85 eur) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. lipnja 2021. pa do isplate.

1.4. Točkom 5. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

1.5. Rješenjem suda prvog stupnja od 31. listopada 2024. ispravljena je citirana presuda u točkama 3. i 4. izreke na način da umjesto brojki i slova "421.848,00 kn" ima stajati "55.988,85 eur."

2. Protiv točaka 1., 2. i 5. izreke citirane prvostupanjske presude žalbu su podnijeli tuženici pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i prihvati protutužbeni zahtjev te tužitelju naloži plaćanje parničnih troškova, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici predaju u posjed dio nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to stan u potkrovlju obiteljske kuće u vlasništvu tužitelja, te protutužbeni zahtjev tuženika za utvrđenje prava vlasništva navedenog stana, podredno njihov zahtjev za isplatu iznosa od 55.988,85 eur na ime uloženih sredstava u izgradnju predmetnog stana, uz pravo zadržanja stana u posjedu dok im tužitelj ne isplati navedeni iznos.

6. Tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da je 2. kat kuće izgrađen nakon 2013. nad kućom koja je tada činila prizemlje i 1. kat kuće koja je izgrađena prije više godina, zatim da u stanu na 2. katu kuće od njegove izgradnje žive tuženici s dvoje djece, da je 2. kat kuće građen upravo kako bi tuženici živjeli u njemu te da je međusobni život stranaka u istoj nekretnini postao izrazito otegotan s eskalacijom nasilja.

7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza dalje utvrdio:

- da iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu proizlazi da je tužitelj vlasnik iste u cijelosti, stoga i aktivno legitimiran, a da iz iskaza tužitelja proizlazi da je kuću sagradio 1963.,

- da su tuženici u braku od 2013., da je prvo dijete u braku tuženika rođeno **.**.2013., a drugo 25. svibnja 2015., a da se 2. kat kuće počeo graditi nakon rođenja prvog djeteta tuženika,

- da je tužitelj dao tuženicima suglasnost za gradnju 2. kata kuće, dakle da su tuženici bili u dobroj vjeri, ali ne i suglasnost za stjecanje prava vlasništva na nadograđenom katu,

- da su tuženici financirali gradnju 2. kata kuće bez ikakvog financijskog ili materijalnog sudjelovanja tužitelja s obzirom da isprave ukazuju da su računi i ponude glasili na ime 1. tuženika ĐH, odnosno oni s njima raspolažu, a ne tužitelj, a što proizlazi i iz iskaza stranaka i svjedoka,

- da je dio materijala za gradnju stana u potkrovlju kuće plaćen iz zajedničkog obiteljskog posla, odnosno sredstvima koja su pripadala 1. tuženiku ĐH

ĐH u cijelosti temeljem dogovorne isplate,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Pere Nikoletića, dipl.ing.arh. proizlazi da se vrijednost izvedenih građevinskih radova u izgradnji i uređenju potkrovlja – 2. kata kuće izgrađene na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] procjenjuje na 421.848,00 kuna / 55. 988,85 eur.

8. Na temelju prednjih činjeničnih utvrđenja, ocjenom i analizom provedenih dokaza, prvostupanjski sud utvrđuje da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja na predaju u posjed dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to stana u potkrovlju obiteljske kuće.

9. Dalje, primjenom odredbe članka 156. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV) uz utvrđenje da je u konkretnom slučaju očito postojala suglasnost tužitelja za nadogradnju 2. kata, a ne i za stjecanje prava vlasništva stana na 2. katu, prvostupanjski sud odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za utvrđenje prava vlasništva predmetnog stana i upis u zemljišnu knjigu.

10. Međutim, budući da su tuženici postupali s dobrom vjerom i poštenjem u nadogradnji 2. kata predmetne nekretnine, a da se vrijednost nadograđenog kata integrirala u vlasništvo tužitelja, zaključak je prvostupanjskog suda da su tuženici stekli pravo na povrat uloženih sredstava u nadogradnju kata sukladno odredbi članka 156. stavka 2. ZV-a u vezi s člankom 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018., dalje: ZOO), i to u iznosu od 55.988,85 eur utvrđenom građevinskim vještačenjem.

11. Osnovanim drži prvostupanjski sud i zahtjev tuženika gleda prava retencije odnosno zadržanja stana na 2. katu kuće dok im tužitelj ne isplati iznos koji su uložili u nadogradnju tog kata. Kako prema odredbi članka 72. stavka 1. ZOO-a vjerovnik dospjele tražbine u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati je dok mu ne bude ispunjena tražbina, prvostupanjski sud prihvaća eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev tuženika za isplatu uz pravo zadržanja stvari dok im tužitelj ne ispuni dospjelu tražbinu.

12. O troškovima postupka prvostupanjski sud odlučuje na temelju odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a budući da je uspjeh stranaka u ovoj pravnoj stvari podjednak.

13. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna od tih povreda, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a, koju ističu tuženici u žalbi, s obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se istu ne bi moglo ispitati.

14. Glede odluke o stvarnopravnom zahtjevu iz protutužbe, prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je u tom dijelu odbio protutužbeni zahtjev.

15. Naime, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tuženicima ne pripada pravo na stvarnopravni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva u odnosu na stan u potkrovlju obiteljske kuće, odnosno da tuženici izvršenim ulaganjima u nadogradnju 2. kata nisu stekli suvlasništvo prijeporne nekretnine, budući da je u konkretnom slučaju pravilno utvrđeno da nije postojao sporazum između stranaka usmjeren na stjecanje prava vlasništva na tom dijelu nekretnine, odnosno da tužitelj kao vlasnik zgrade nije u tom pravcu ništa drugo odredio.

16. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 156. stavka 1. ZV-a kojom je propisano da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine (st. 1.). Pripada li pravo na naknadu onome tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, odnosno prostoriju iz st. 1. istog članka, ili je ulagao u takvu zgradu ili prostoriju, određuju pravila obveznog prava (st. 2.).

17. Prema citiranoj zakonskoj odredbi, neovisno o obimu ulaganja u tuđu nekretninu, moguće je steći vlasništvo, odnosno suvlasništvo ukoliko je u svezi s tim postignut sporazum između vlasnika i osobe koja je ulagala u nekretninu. Međutim, u konkretnom slučaju prvostupanjski je sud u tom dijelu provedbom dokaznog postupka, saslušanjem stranaka i svjedoka, izveo pravilan zaključak o nepostojanju sporazuma između stranaka za stjecanje prava vlasništva.

18. Tuženici u žalbi ističu da im je tužitelj ranije imao namjeru darovati jednu nekretninu za potrebu gradnje kuće, ali budući da u odnosu na tu nekretninu imovinsko-pravni odnosi nisu bili riješeni, da im je tužitelj ponudio nadogradnju kata na predmetnoj nekretnini, odnosno da su parnične stranke dogovorile darovanje i izgradnju kata. Međutim, iz provedenog dokaznog postupka, posebice saslušanja stranaka i svjedoka, ne proizlazi da bi tužitelj uz suglasnost za nadogradnju kata tuženicima dao i suglasnost za stjecanje prava vlasništva, niti su u postupku predloženi dokazi iz kojih bi proizlazilo da je među strankama sklopljen bilo kakav pravni posao usmjeren na stjecanje prava vlasništva kao što je darovanje, a što je u konačnici utvrđeno i uvidom u zemljišne knjige gdje je kao vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti upisan tužitelj. Stoga nadogradnja kata u nedostatku suglasnosti stranaka nije mogla biti pravni temelj za stjecanje prava vlasništva tuženika.

19. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika u tom dijelu odbiti i prvostupanjsku presudu u točki II. izreke potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

20. Dalje, s obzirom da tužitelj kao vlasnik stvari, nekretnine, zahtijeva od tuženika koji posjeduju njegovu stvar da mu predaju posjed te stvari, radi se o pravoj vlasničkoj tužbi, reivindikaciji iz članka 161. ZV-a. Prema odredbi članka 162. stavka 1. ZV-a, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. U predmetnom postupku nesporno je da je tužitelj vlasnik nekretnine u cijelosti, pa tako i stana u potkrovlju čiju su izgradnju tuženici financirali, te je nesporno da su tuženici u posjedu tog dijela nekretnine. Međutim, tuženici su u postupku istaknuli prigovor retencije, odnosno prava zadržanja te su podnijeli protutužbu radi isplate izvršenih ulaganja u nekretninu.

21. Pravni odnos stranaka u tom slučaju treba razriješiti primjenom odredbe članka 164. ZV-a kojim je propisan pravni položaj poštenog posjednika. Tako je propisano da pošteni posjednik, kada vlasnik zahtijeva da mu preda stvar, može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni (stavak 2.). Budući da su tuženici ulaganja u dio nekretnine u vlasništvu tužitelja izvršili uz suglasnost tužitelja, kao pošteni posjednici imaju pravo na naknadu za nužne i korisne troškove i imaju pravo zadržanja tog dijela nekretnine dok im ti troškovi ne budu naknađeni, kako je to odlučeno u nepobijanom dijelu izreke prvostupanjske presude (točka 3. i 4. izreke).

22. Predmetni tužbeni zahtjev kojim se traži predaja posjeda stana u potkrovlju, koji je prvostupanjski sud ocijenio osnovanim i obvezao tuženike da stan predaju tužitelju u roku 15 dana, i kumulirani protutužbeni zahtjev kojim se ističe prigovor zadržanja predstavljaju zahtjeve koji se uzajamno isključuju tako da osnovanost jednog isključuje osnovanost drugog jer je pravo zadržanja ovlaštenje vjerovnika da stvar koja se nalazi u njegovom posjedu može zadržati u posjedu dok mu ne bude isplaćeno potraživanje. To pravo prestaje gubitkom posjeda stvari, pa je po prirodi stvari da obveza predaje stvari ne može istodobno postojati uz pravo zadržanja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev- 898/1996 od 1. ožujka 2000., Rev-154/2008 od 18. studenog 2009., Rev-886/2022 od 22. siječnja 2025.)

23. Slijedom navedenoga, kako je nepobijanim dijelom prvostupanjske presude prihvaćen eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev tuženika za isplatu uz pravo zadržanja posjeda predmetnog stana dok im tužitelj ne ispuni dospjelo potraživanje u vidu naknade nužnih i korisnih troškova, uzimajući u obzir činjenicu da osnovanost prava zadržanja isključuje mogućnost usvajanja tužbenog zahtjeva na predaju stvari jer ne mogu istodobno postojati obveza na predaju stvari i pravo zadržanja posjeda te iste stvari, proizlazi da nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja na predaju u posjed predmetnog stana, pa je prvostupanjsku presudu u tom dijelu valjalo preinačiti te primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

24. S obzirom da je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka te imajući u vidu da je tužitelj u cijelosti izgubio u sporu, primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a obvezati tužitelja da tuženicima naknadi troškove parničnog postupka, dok je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

25. Daljnjom primjenom odredbe članka 155. ZPP-a te odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23., dalje: Tarifa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda (Tbr. 54. Tarife), tuženicima pripada trošak sastava odgovora na tužbu od 7. veljače 2020., podneska od 7. lipnja 2021. te podneska od 20. kolovoza 2021., za svako u iznosu od 1.000,00 eur prema Tbr. 8. točka 1. Tarife, zatim za sastav protutužbe od 20. veljače 2020. u iznosu od 1.000,00 eur prema Tbr. 7. točka 1. Tarife, za zastupanje na pripremnom ročištu 18. svibnja 2020. u iznosu od 500,00 eur prema Tbr. 9. točka 2. Tarife, za zastupanje na ročištima 19. kolovoza 2020. i 28. kolovoza 2024. za svako u iznosu od 1.000,00 eur prema Tbr. 9. točka 1. Tarife, te za zastupanje na ročištu za uviđaj 20. listopada 2020. u iznosu od 1.000,00 eur prema Tbr. 9. točka 7. Tarife, što ukupno iznosi 7.500,00 eur, a uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 1.875 eur (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 9.375,00 eur, čemu valja pribrojiti troškove vještačenja u iznosu od 454,28 eur, tako da troškovi prvostupanjskog postupka koji pripadaju tuženicima iznose 9.829,28 eur.

26. Tuženicima pripada trošak žalbe uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 1.562,50 eur (Tbr. 10. točka 1. i Tbr. 46. Tarife) kao i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eur. Budući da su tuženici uspjeli sa žalbom djelomično, samo u pogledu zahtjeva za predaju u posjed, koji uspjeh ovaj sud ocjenjuje sa 50%, u skladu s tako postignutim uspjehom tuženicima je na ime žalbenog troška dosuđen iznos od 807,80 eur, dok je preostali dio ovog zahtjeva tuženika valjalo odbiti kao neosnovan, primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavak 2. ZPP-a.

27. Prvostupanjska presuda u točkama 3. i 4. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 30. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić