Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-529/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Zlatku Jurlini, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 (kao pravne slijednice Volksbank d.d., OIB. 2703963388908), koju zastupa zaposlenica IJ, radi utvrđenja i isplate, odlučujući povodom žalbi tužiteljice i tuženice izjavljenih protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru od 20. ožujka 2025., poslovni broj: P-1437/2023-10, u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužiteljice se prihvaća dok se žalba tuženice odbija te se presuda Općinskog suda u Zadru od 20. ožujka 2025., poslovni broj: P-1437/2023-10

- potvrđuje pod točkom I. izreke kojom je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 3.672,94 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom

- potvrđuje pod točkom II. izreke

- potvrđuje pod točkom III. izreke presude kojom se nalaže tuženici da tužiteljici na ime plaćene naknade za obradu kreditnog zahtjeva isplati iznos od 257,30 EUR, zajedno sa zateznim kamatama od 11. travnja 2006. do isplate

- preinačava pod točkom III. izreke kojom je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadom preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i sudi:

Nalaže se tuženici da tužiteljici u roku od 15 dana isplati iznos od 1.103,09 EUR zajedno sa zateznom kamatom:

na iznos od 7,52 EUR od dana 01.04.2008. do isplate,

na iznos od 7,30 EUR od dana 02.05.2008. do isplate,

na iznos od 7,22 EUR od dana 02.06.2008. do isplate,

na iznos od 7,32 EUR od dana 01.07.2008. do isplate,

na iznos od 7,16 EUR od dana 01.08.2008. do isplate

na iznos od 7,19 EUR od dana 01.09.2008. do isplate,

na iznos od 7,29 EUR od dana 01.10.2008. do isplate,

na iznos od 7,92 EUR od dana 03.11.2008. do isplate,

na iznos od 7,46 EUR od dana 01.12.2008. do isplate,

na iznos od 12,51 EUR od dana 02.01.2009. do isplate,

na iznos od 12,62 EUR od dana 02.02.2009. do isplate,

na iznos od 12,54 EUR od dana 02.03.2009. do isplate,

na iznos od 12,67 EUR od dana 01.04.2009. do isplate,

na iznos od 12,52 EUR od dana 02.05.2009. do isplate,

na iznos od 12,32 EUR od dana 01.06.2009. do isplate,

na iznos od 12,14 EUR od dana 01.07.2009. do isplate,

na iznos od 12,20 EUR od dana 01.08.2009. do isplate,

na iznos od 12,33 EUR od dana 01.09.2009. do isplate,

na iznos od 16,65 EUR od dana 01.10.2009. do isplate,

na iznos od 16,55 EUR od dana 02.11.2009. do isplate,

na iznos od 16,78 EUR od dana 01.12.2009. do isplate,

na iznos od 17,00 EUR od dana 02.01.2010. do isplate,

na iznos od 17,23 EUR od dana 01.02.2010. do isplate,

na iznos od 17,17 EUR od dana 01.03.2010. do isplate,

na iznos od 17,56 EUR od dana 01.04.2010. do isplate,

na iznos od 17,46 EUR od dana 03.05.2010. do isplate,

na iznos od 17,65 EUR od dana 01.06.2010. do isplate,

na iznos od 18,75 EUR od dana 01.07.2010. do isplate,

na iznos od 18,50 EUR od dana 02.08.2010. do isplate,

na iznos od 19,44 EUR od dana 01.09.2010. do isplate,

na iznos od 18,95 EUR od dana 01.10.2010. do isplate,

na iznos od 18,57 EUR od dana 02.11.2010. do isplate,

na iznos od 19,71 EUR od dana 01.12.2010. do isplate,

na iznos od 20,41 EUR od dana 03.01.2011. do isplate,

na iznos od 19,90 EUR od dana 01.02.2011. do isplate,

na iznos od 19,97 EUR od dana 01.03.2011. do isplate,

na iznos od 19,61 EUR od dana 01.04.2011. do isplate,

na iznos od 19,72 EUR od dana 02.05.2011. do isplate,

na iznos od 20,96 EUR od dana 01.06.2011. do isplate,

na iznos od 21,13 EUR od dana 01.07.2011. do isplate,

na iznos od 22,51 EUR od dana 01.08.2011. do isplate,

na iznos od 22,01 EUR od dana 01.09.2011. do isplate,

na iznos od 21,23 EUR od dana 01.10.2011. do isplate,

na iznos od 21,21 EUR od dana 02.11.2011. do isplate,

na iznos od 21,13 EUR od dana 01.12.2011. do isplate,

na iznos od 21,41 EUR od dana 02.01.2012. do isplate,

na iznos od 27,72 EUR od dana 01.02.2012. do isplate,

na iznos od 21,73 EUR od dana 01.03.2012. do isplate,

na iznos od 21,53 EUR od dana 02.04.2012. do isplate,

na iznos od 21,61 EUR od dana 02.05.2012. do isplate,

na iznos od 21,73 EUR od dana 01.06.2012. do isplate,

na iznos od 21,60 EUR od dana 02.07.2012. do isplate,

na iznos od 21,62 EUR od dana 01.08.2012. do isplate,

na iznos od 21,50 EUR od dana 01.09.2012. do isplate,

na iznos od 21,29 EUR od dana 01.10.2012. do isplate,

na iznos od 21,55 EUR od dana 02.11.2012. do isplate,

na iznos od 21,64 EUR od dana 01.12.2012. do isplate,

na iznos od 21,60 EUR od dana 02.01.2013. do isplate,

na iznos od 21,22 EUR od dana 01.02.2013. do isplate,

na iznos od 21,49 EUR od dana 01.03.2013. do isplate,

na iznos od 83,82 EUR od dana 01.04.2013. do isplate,

i to do 30. lipnja 2011. po kamatnoj stopi od 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi od 12 % godišnje, od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

r i j e š i o  j e

I. Uvaža se žalba tužiteljice i preinačava se rješenje Općinskog suda u Zadru od 20. ožujka 2025., poslovni broj: P-1437/2023-10 u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke i rješava:

Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici povrh dosuđenih troškova pod točkom II. izreke rješenja Općinskog suda u Zadru od 20. ožujka 2025., poslovni broj: P -1437/2023-10 i daljnji trošak od 570,73 EUR sa zateznom kamatom od 30. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nepobijana točka I. izreke rješenja Općinskog suda u Zadru od 20. ožujka 2025., poslovni broj: P-1437/2023-10 ostaje neizmijenjena.

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici troškove žalbenog postupka u iznosu od 234,37 EUR u roku od 15 dana, a u preostalom dijelu tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženici da tužiteljici isplati iznos od 27.673,75 kn / 3.672,94 EUR sa zateznom kamatom tekućom na pojedine, u toj točki izreke mjesečno specificirane novčane iznose od tamo navedenog dospijeća (koji obuhvaća period od 1. lipnja 2006. do 1. travnja 2013.) do isplate. Pod točkom II. izreke utvrđeno je da je ništetna odredba pod točkom 2. naziva KAMATNA STOPA Ugovora o kreditu broj 350083, koji glasi: “ godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“ Potom je u točki III. izreke tuženici naloženo da tužiteljici isplati i iznos od 1.938,62kn/257,30EUR, zajedno sa zateznim kamatama od 11. travnja 2006. do isplate. Točkom ponovno označenom kao III. izreke sud je kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim potražuje isplatu iznosa od 8.311,20 kn/1.103,09 EUR zajedno sa zateznom kamatom na pojedine u toj točki mjesečno specificirane novčane iznose od tamo navedenog dospijeća (koji obuhvaća period od 1. travnja 2008. do 1. travnja 2013.) do isplate. Uz to sud je donio i rješenje kojim je u točki I. izreke kao neosnovan odbio prigovor mjesne nenadležnosti. Konačno, pod točkom II. izreke rješenja naloženo je tuženici da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 726,38 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Presudu u točki III. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadom preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi pobija tužiteljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te odluku pobija i u dijelu koji se odnosi na troškove postupka o kojima je odlučeno točkom II. izreke rješenja.

3. Pravovremenom žalbom i tuženica pobija navedenu presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da sud preinači pobijanu presudu, odbije tužbene zahtjeve u cijelosti te odredi da joj je tužiteljica dužna naknaditi trošak parničnog postupka, odnosno podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tužiteljice je osnovana, dok žalba tuženice nije osnovana.

6. Obrazlažući zauzeto materijalno-pravno stajalište sukladno kojem je tužbeni zahtjev ocijenio djelomično osnovanim, prvostupanjski sud polazi od utvrđenja da su tužiteljica kao korisnik kredita i prednica tuženice kao kreditor 6. travnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, kojim je prednica tuženice odobrila tužiteljici kredit u iznosu od 37.865,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora važećoj na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 84 mjeseca, sa promjenjivom kamatom prema odluci banke o kreditiranju građana, koja je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 5,10%. Sud je utvrdio i da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženice za CHF važećim na dan plaćanja i da je tužiteljica predmetnu obvezu otplatila. Sud prvog stupnja nadalje obrazlaže da je u sporu po kolektivnoj tužbi za zaštitu prava Udruge potrošač protiv osam banaka (između ostalih i prednice tuženice) u pogledu ugovorene promjenjive kamatne stope sukladno odluci banke presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., utvrđeno da je prednica tuženice u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koristeći se nepoštenim i time ništetnim odredbama na način da je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva jednostranom odlukom banke, a da se prije zaključenja nije pojedinačno pregovaralo o egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Sud ističe i da je povodom iste kolektivne tužbe u pogledu ugovaranja valutne klauzule u CHF po odluci banke presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., utvrđeno da je tuženica u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora povrijedila kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koristeći se nepoštenim i time ništetnim odredbama i na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u CHF, a da prije zaključenja ugovora nije u cijelosti informirala potrošače o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Vezano uz izneseno sud je nadalje ocijenio i da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju i na način kako je to utvrđeno u postupku povodom kolektivne tužbe, odnosno da su predmetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i tečaju u CHF-u ništetne sukladno čl. 81., čl. 84. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03. – dalje: ZZP/03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i da se u konkretnoj pravnoj stvari tužiteljica u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli osnovano poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora. Uz to, sud temeljem iskaza tužiteljice i priložene dokumentacije ništetnom utvrđuje i odredbu predmetnog ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita, ocjenjujući da je banka bez pregovaranja o ovoj ugovornoj odredbi istu unijela u unaprijed pripremljen ugovor bez da je tužitelj icu upozorila na posljedice sklapanja ugovora sa ovom ugovornom odredbom i bez da je odredila na što se točno odnose troškovi ove naknade.

7. Pored toga, sud ocjenjuje da je prigovor zastare tuženice djelomično osnovan pozivom na pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. te obrazlaže da je zastara počela teći od 14. lipnja 2018. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenog ugovaranja valutne klauzule i naknade za obradu kreditnog zahtjeva, a s naslova preplaćene kamate, zastara da je počela teći 13. lipnja 2014. trenutkom pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13, u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenosti ugovorene odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope. Kako je predmetna tužba podnesena 12. lipnja 2023. to sud nalazi da potraživanje tužiteljice nije u zastari u odnosu na restitucijski zahtjev s osnova ništetnosti valutne klauzule, dok je u zastari u odnosu na jednostranu promjenu kamatne stope jer je u odnosu na ovo potraživanje tužiteljice protekao petogodišnji zastarni rok od pravomoćnosti presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. do podnošenja ove tužbe. Visinu potraživanja sud je odredio temeljem priložene dokumentacije i izračuna tužiteljice koji je sadržan u tužbenom zahtjevu budući samom matematičkom izračunu tuženica nije niti prigovarala.

8. Slijedom prikazanih utvrđenja sud zaključuje da je odredba pod točkom 2. naziva KAMATNA STOPA Ugovora o kreditu broj 350083, koji glasi: “ godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora .“ ništetna pa primjenom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., dalje: ZOO) obvezuje tuženicu da tužiteljici radi promjene tečaja isplati iznos od 27.673,75 kn / 3.672,94 EUR, a radi naplate naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita iznos od 1.938,62 kn / 257,30 EUR. Ujedno uvažavajući prigovor zastare sud odbija zahtjev tužiteljice da joj tuženica s osnova restitucijskog zahtjeva plaćenog temeljem ništetne ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi isplati zatraženi iznos sa pripadajućom zateznom kamatom.

9. U žalbi tuženica u bitnom ističe da su odredbe u Ugovoru jasne i lako uočljive pa čak i u situaciji da se o spornim odredbama Ugovora nije pregovaralo (a što tužitelj ica nije dokazala), smatra da navedene odredbe koje su jasne i iz kojih je moguće egzaktno utvrditi njihovu svrhu, namjenu i opseg, nisu ni na koji način mogle uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa ih nije bilo moguće pozivanjem na čl. 81. ZZP/03 utvrditi ništetnima. Uz to tuženica i nadalje iznosi jednake tvrdnje koje je iznosila tijekom postupka o osnovanosti prigovora zastare u cijelosti.

10. S druge strane tužiteljica u svojoj žalbi iznosi stav kako je sud odlučujući o prigovoru zastare pogrešno primijenio materijalno pravo, budući je previdio da je tek pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u odnosu na prednika tuženice Sberbank d.d. odlučeno o ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odlukama banke. Stoga smatra da tek od pravomoćnosti ove odluke teče i zastarni rok koji prema mišljenju tužiteljice nije istekao.

11. Ispitujući presudu u okviru žalbenih navoda stranaka i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba postupka na koju ukazuju stranke niti bilo koju drugu povredu odredaba postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku, temeljem čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – dalje: ZPP).

12. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja koje pravilnim prihvaća i ovaj sud, obzirom je rezultat temeljite analize i ocjene dokaza kako to nalaže čl. 8. ZPP -a, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnim odredbu pod točkom 2. naziva KAMATNA STOPA Ugovora o kreditu broj 350083, koja glasi: “ godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“ Pravilan je isto tako i zaključak suda prvog stupnja o ništetnosti odredaba o načinu ispunjenja ugovorne obveze anuitetnom otplatom uz valutnu klauzulu i obvezi plaćanja tzv. ulazne naknade o čemu je sud odlučivao kao o prethodnom pitanju . Zaključak u pogledu pravne valjanosti ovih odredaba predmetnog Ugovora o kreditu, koje je pitanje prvostupanjski sud riješio i na individualnoj razini ovog konkretnog parničnog spora , ali i uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi čl. 126. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 19/22.) te čl. 502.c ZPP-a, ispravan je i zakonit. Kako je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o načinu promjenjivosti kamatne stope i ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a da je predmetnim Ugovorom o kreditu redovna kamata kao i valutna klauzula uz koju je vezana glavnica sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je pravomoćnom presudom u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, a da i tužiteljica u iskazu potvrđuje da nije bila obaviještena o načinu promjene kamatne stope i tečajnom riziku koji je vezan uz valutu CHF, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne.

13. Imajući u vidu i dosljedan iskaz tužiteljice koja tvrdi da se nije pregovaralo o pojedinačnim odredbama ugovora o kreditu, pa tako niti o odredbi o isplati naknade za obradu kreditnog zahtjeva i administraciju kredita, pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza tužiteljice zaključio da se u konkretnom slučaju nije pregovaralo o navedenim dijelovima ugovorne odredbe čl. 6.1. Ugovora o kreditu i da tuženica nije dokazala suprotno tom zaključku, jer se radilo o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sastavljenom od strane prednice tuženice, koji tužiteljica nije mogla mijenjati, a iz sadržaja sporne ugovorne odredbe čl. 6.1. Ugovora o kreditu, nije vidljivo na što se točno odnose troškovi za obradu kredita u iznosu od 1,10% iznosa kredita, niti su djelatnici banke tužiteljici objasnili na što se odnosi takva naknada te je li banka doista imala kakve stvarne troškove vezane za navedenu naknadu.

14. Osim što u čl. 6.1. Ugovora o kreditu nije navedeno na što se naknada za obradu kreditnog zahtjeva konkretno odnosi, čl. 11.6. Ugovora o kreditu tužiteljica je obvezana na snašanje i svih ostalih troškova pa tako i svih javnobilježničkih i sudskih pristojbi i svih drugih troškova vezanih uz zaključivanje ugovora, ugovorene instrumente vraćanja kredita i za naplatu tražbine te sve eventualne poreze utvrđene posebnim propisima, a obzirom tuženica u ovom postupku ne obrazlaže (niti dokazuje) koje usluge ili troškovi su podmireni iz naknade za obradu kreditnog zahtjeva, a koji bi bili u izravnoj vezi s Ugovorom o kreditu i da je visina određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tuženica nije dokazala opravdanost ugovaranja tzv. ulazne naknade u postotku od odobrenog iznosa glavnice kredita, a iz čega slijedi i daljnji zaključak da je predmetna ugovorna odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Naime, u situaciji kada tuženica ne obrazlaže na što se odnosi ugovorena naknada pod čl. 6.1. Ugovora o kreditu (na uslugu i/ili trošak), niti ne navodi (niti dokazuje) da je u vezi ugovaranja obrade imala bilo kakvih stvarnih troškova, a ne dokazuje da se o t im odredbama pregovaralo, to je prvostupanjski sud pravilno usvojio tužbeni zahtjev i tužiteljici dosudio troškove zatražene naknade.

15. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Kako je tijekom postupka iz priložene dokumentacije utvrđeno da je tužiteljica temeljem ništetne odredbe o načinu ispunjenja kreditne obveze uz valutnu klauzulu, radi promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je važio u vrijeme plasiranja kredita, preplatila tuženici iznos od 3.672,94 EUR te u okviru nesporne činjenice da je tuženica tužiteljici naplatila naknadu za obradu kreditnog u iznosu od 257,30 EUR, sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženicu isplatiti tužitelj ici navedene iznose sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u izreci presude i to od izvršenih uplata do isplate primjenom čl. 1115. ZOO-a, obzirom se tuženica koja je stekla navedene novčane iznose temeljem ništetnih odredaba koje je unijela u sadržaj ugovora mora smatrati nepoštenim stjecateljem.

16. Slijedom svega iznijetog ovaj je sud odbio žalbu tuženice te je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio presudu pod točkama I., II. i III. izreke (u dijelu povrata tzv. ulazne naknade), s time da su novčani iznosi iskazani isključivo u važećoj valuti EUR sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 57/22. i 88/22.).

17. Međutim, kada je odbio tužbeni zahtjev podnesen 14. lipnja 2023. za vraćanje iznosa od 1.103,09 EUR kojeg je tuženica stekla temeljem ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu o kamatnim stopama promjenjivim jednostranim odlukama tuženice - kreditora sa zateznim kamatama od stjecanja do isplate, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio mjerodavne materijalno pravne odredbe čl. 214. st. 1. i 2., čl. 215. st. 1., čl. 225. i čl. 300. st. 2. ZOO-a.

18. Naime, prema shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/2022-2), pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz tog postupka nastaju i u pogledu zastare jer ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju a povodom individualnih parnica potrošača.

19. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. djelomično je preinačena presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče promjenjive kamatne stope i to u odnosu na prednika tuženice (tamo VIII-tuženice) Sberbank d.d., protiv koje je tužbeni zahtjev odbijen. Nakon što je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt- 249/14-2 odbijena revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude br. Pž- 7129/13-4 kojom je preinačenjem prvostupanjske presude posl. br. P-1401/2012 odbijen zahtjev protiv VIII-tuženice odnosno prednice ovdje tuženice, Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom br. U-III-2521/2015 i dr. od 13. prosinca 2016. djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja i ukinuo odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14-2 u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje da su tuženici "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo" (točka I.1. izreke drugostupanjske presude) kao i u dijelu kojim je odbijena revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na VIII- tuženicu Sberbank d.d. (točka I.2. izreke drugostupanjske odluke) i u tom dijelu je predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak, koji je potom ukinuo odluku Visokog trgovačkog suda. Tek presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., utvrđeno da je tamo VIII- tuženica Sberbank d.d. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. U ponovnom je postupku presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. odbijena revizija VIII-tuženice Sberbank d.d. protiv drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu (točke 8. izreke) kojom je utvrđeno da je ta banka u određeno navedenom razdoblju povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. a koje povrede traju i dalje, kao i da je povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom VIII-tuženice i drugim internim aktima a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora VIII-tuženica kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali i utvrdili parametre koji utječu na odluku o promjenjivoj stopi ugovorne kamate te joj je naloženo prekinuti s takvim postupanjem uz zabranu takvog ili sličnog postupanja.

20. Stoga su osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je zastara u odnosu na tuženicu (kao slijednika VIII-tuženice u navedenom postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača) i u pogledu ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i u pogledu valutne klauzule u CHF počela teći 14. lipnja 2018. (danom donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017- 10).

21. Budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 14. lipnja 2023., to nije protekao opći petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a, slijedom čega je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio prigovor zastare istaknut po tuženici i odbio tužbeni zahtjev za povrat stečenog po osnovi ništetne odredbe o kamatnim stopama promjenjivim jednostranim odlukama tuženice i odlučio kao pod točkom III. izreke prvostupanjske presude.

22. Kao što je rečeno prema odredbi čl. 323. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO-a propisano da je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan vratiti ju, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO - a). S obzirom da se i u pogledu jednostrano promjenjive kamatne stope radi o ništetnoj ugovornoj odredbi te kraj utvrđenja da zahtjev s ovog osnova nije zastario, to je tuženica kao nesavjestan stjecatelj obvezana na povrat preplaćenih iznosa (utvrđenih prema stanju u priloženoj dokumentaciji) po ovoj ništetnoj ugovornoj odredbi, sa kamatama od dana izvršenih uplata.

23. Slijedom svega navedenog primjenom odredbe čl. 373. točka 3. ZPP-a u svezi čl. 215. st. 1., čl. 225. i čl. 1115. ZOO-a te čl. 87. st. 1. ZZP/03 preinačena je prvostupanjska presuda u točki III. izreke (u dijelu kojem je prvostupanjskog odlukom odbijen tužbeni zahtjev), prihvaćanjem osnovanog zahtjeva za isplatu iznosa od 1.103,09 EUR stečenog po ništetnoj ugovornoj odredbi o promjenjivim kamatnim stopama sa zateznim kamatama od dana stjecanja do isplate, kao u izreci presude.

24. Posljedično je valjalo preinačiti i odluku o naknadi parničnog troška u pobijanom dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu tog troška preko iznosa od 726,38 EUR do iznosa od 1.465,50 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Primjenom čl. 380. točka 3 u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa) tužiteljici koja je u cijelosti uspjela u sporu pripada naknada parničnog troška od 400 bodova koja se odnosi na trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7.1.), sastava podneska od 28. siječnja 2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 8.1.), pristupa ročištima od 20. siječnja 2025. i 26. listopada 2023. u visini od po 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9.1.), što uz obračun vrijednosti boda od 2,00 EUR po Tbr. 54. Tarife iznosi 800,00 EUR, a uz uvećanje od 25% za PDV po Tbr. 46. iznosi 1.000,00 EUR. Uz naknadu troška vještačenja od 250,00 EUR i troška pristojbe na tužbu od 47,11 EUR sveukupni trošak iznosi 1.297,11 EUR. Stoga je tužiteljici dosuđen i daljnji trošak od 570,73 EUR i uz primjenu čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u stavku točke I. izreke rješenja.

25. U konačnici je tužiteljici, koja je uspjela sa žalbom, valjalo dosuditi troškove žalbenog postupka u iznosu 234,37 EUR sukladno Tbr. 10. točka 1. i Tbr. 46. Tarife. Ovdje valja naglasiti kako je vrijednost predmeta žalbe u postupku 1.103,09 EUR sukladno kojoj vrijednost je i odmjeren žalbeni trošak koji uključuje trošak sastava žalbe u visini od 75 bodova koja vrijednost obračunata po 2,00 EUR za jedan bod daje iznos od 150,00 EUR. Ovaj iznos je uvećan za 25% sukladno Tbr. 10/1 Tarife na koji način je dobiveni iznos od 187,50 EUR, kojem iznosu je pribrojen i PDV po Tbr.46. Tarife od 25% u iznosu 46,87 EUR te je u konačnici dobiven iznos od 234,37 EUR.

26. Nepobijana točka I. izreke rješenja Općinskog suda u Zadru od 20. ožujka 2025., poslovni broj: P-1437/2023-10 ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 30. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun