Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-422/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Sanji Barbarić, odvjetnici u Oroslavju, protiv tuženika GU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Martini Pečenko, odvjetnici u Svetom Ivanu Zelina, radi utvrđenja prava vlasništva, predaje posjeda i naknade štete te po protutužbi tuženika GU protiv tužiteljice AU, radi utvrđenja prava suvlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici, od 10. ožujka 2025. poslovni broj: P-432/2023-51, u sjednici vijeća održanoj 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se usvaja, pa se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici, od 10. ožujka 2025. poslovni broj: P-432/2023-51:

- potvrđuje u dijelu točke I izreke kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici preda u samostalan posjed nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] u [adresa] površine 644 m2 i čkbr. [katastarska čestica] šuma [adresa] u [adresa] površne 189 čhv, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te u točkama II i V izreke

- preinačuje u točki I izreke u dijelu kojim je utvrđeno da je tužiteljica temeljem zakona (dosjelošću) stekla pravo vlasništva na nekretninama označenim kao čkbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] u [adresa] površine 644 m2 i čkbr. [katastarska čestica] šuma [adresa] u [adresa] površne 189 čhv, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da se odbija zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava vlasništva

- potvrđuje u točki IV izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak postupka u iznosu od 2.876,90 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate

- preinačuje u točki IV izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužiteljici i daljnji iznos od 557,46 EUR na način da se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 557,46 EUR zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

II. Nepobijana točka III izreke presude ostaje neizmijenjena.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom utvrđeno je da je tužiteljica temeljem zakona (dosjelošću) stekla pravo vlasništva na nekretninama označenim sa čkbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] u [adresa] površine 644 m2 i čkbr. [katastarska čestica] šuma [adresa] u [adresa] površne 189 čhv, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je tuženiku naloženo da iste preda u samostalan posjed tužiteljici u roku 15 dana (točka I izreke). Pod točkom II izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od 2.174,75 EUR sa zateznom kamatom od 27. rujna 2023. do isp late, dok je točkom III izreke odbijen dio tužbenog zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 239,30 EUR. Ujedno je točkom IV izreke tuženiku naloženo da tužiteljici plati parnični trošak u iznosu od 3.434,36 EUR, sa zateznom kamatom od 10. ožujka 2025. do isplate , sve u roku 15 dana. Konačno, pod točkom V izreke sud je odbio protutužbeni kojim je tuženik zahtijevao da sud utvrdi da je on stekao vlasništvo 184/960 dijela čkbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] u [adresa] sa 644 m2 i 184/960 dijela čkbr. [katastarska čestica] šuma [adresa] u [adresa] sa 189 čhv upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] na ime tužiteljice te da je tužiteljica kao upisana zemljišno knjižna vlasnica dužna priznati i trpjeti da se tuženik temeljem presude upiše kao vlasnik uz istodobno brisanje toga prava sa imena tužiteljice, sve u roku od 15 dana. Odbijen je i tužbeni zahtjev tuženika kojim je zatražio da sud naloži tužiteljici naknaditi mu parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Navedenu presudu u točkama I, II, IV i V izreke pravodobnom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22, dalje: ZPP), posebno ističući da je sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a. Predlaže ovome sudu da usvoji njegovu žalbu i preinači pobijanu prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice i usvoji protutužbeni zahtjev te naloži tužiteljici plaćanje parničnog troška tuženiku, odnosno podredno da pobijanu presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu i naloži da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica ističe da je prvostupanjski sud u svojoj odluci pravilo ocijenio sve provedene dokaze, stavio ih u međusoban odnos, donio ispravnu na zakonu utemeljenu odluku, za koju je iznio jasne razloge. Stoga predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu, uz obavezu tuženika da joj naknadi troškove odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Predmet postupka zahtjev je tužiteljice za utvrđenjem da je temeljem zakona stekla pravo vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, potom zahtjev da se tuženiku naloži predaja tih nekretnina u njen posjed te zahtjev za naknadu štete s osnova neovlaštene sječe šume. Konačno, predmet spora je i zahtjev za utvrđenje da je tuženik suvlasnik dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to onog dijela na kojem je tuženica u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasnica.

6. Osnovanost tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud utemeljio je na nespornim i tijekom postupka utvrđenim činjenicama da djed tužiteljice ĐU **.**.1921. od prodavatelja LU, KU i JU (kao skrbnika malodobnih A i NU) kupio nekretnine čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 4.000,00 kruna. Ovu nekretninu su nakon njegove smrti naslijedila njegova djeca G, Đ, FU, PU, L, CU i TU te su prema utvrđenju suda L, CU i TU „Pogodnicama“ prodale svoje pripadajuće dijelove predmetnih nekretnina PU, dok je sestra FU svoj naslijeđeni dio ovih nekretnina bratu PU prodala 1931. Potom su braća G, Đ i PU postigli sporazum o uživanju naslijeđenih nekretnina iza pok. ĐU, tako da su PU pripale na uživanje predmetne čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti i on ih je nesmetano uživao sve do svoje smrt 1984., kada su ga naslijedile njegova supruga OU i ovdje tužiteljica, njegova kćer. Nakon smrti OU 1992. tužiteljica je naslijedila nekretnine u cijelosti, ali se tek rješenjem Općinskog suda u Zlataru poslovni br. O.351/13-5 od 03. svibnja 2013. upisala kao suvlasnica nekretnina u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na suvlasničkom dijelu svog oca PU, iako je u naravi odmah nakon njegove smrti stupila u samostalan posjed predmetnih nekretnina u cijelosti. Naime, na temelju iskaza svjedoka DU, VU, IU, MU, a posredno i ŽU, sud je utvrdio kako je tužiteljica bila u samostanom, zakonitom, savjesnom i poštenom posjedu ovih nekretnina, od smrti svog oca PU koji je umro 1984. nadalje.

7. Temeljem podataka katastra sud nadalje utvrđuje da je u trenutku podnošenja tužbe kao posjednik predmetnih nekretnina u posjedovnom listu br. 169 k. o. [katastarska općina] upisan tuženik, a iz povijesti promjena na katastarskim česticama utvrđuje da je do upisa došlo temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog ĆU, K iz [adresa], poslovni broj O-436/2011 od dana 3. kolovoza 2011., koji je bio njegov otac. Naknadno je stanje mijenjano rješenjem Odjela za katastar nekretnina Donja Stubica od 20. rujna 2023, na način da su kao suposjednici upisani suvlasnici uknjiženi u zemljišnim knjigama [adresa], CU, TU, ŠU, IU, HU, UU, EU, ČU i SU, da bi potom povodom žalbe ovdje tuženika rešenjem istog tijela, od 6. studenog 2023. bio obustavljen postupak po zahtjevu koji je podnijela ovdje tužiteljica radi upisa osoba u katastarskih operat i to do rješenja prethodnog pitanja. Ovo rješenje o obustavi poništeno je drugostupanjskim rješenjem Državne geodetske uprave od 18. siječnja 2024. te je odbijena žalba GU protiv rješenja Odjela za katastar nekretnina Donja Stubica od 20. rujna 2023. iz čega sud zaključuje da su sada iste osobe koje su upisane kao suvlasnici predmetnih nekretnina u zemljišnu knjigu, evidentirane i kao posjednici u posjedovnom listu.

8. Pored toga, sud je tijekom postupka iz iskaza ŽU utvrdio da je on od tužiteljice kupio dio predmetne čkbr. [katastarska čestica] te se upravo njoj obratio 2011. jer je čuo da je to njezina zemlja, pa je s njom sklopio pisani predugovor o kupoprodaji, prema kojem je ona trebala pribaviti očitovanja od tuženika, kojim bi tuženik dozvolio da se taj dio uknjiži na kupca, obzirom na činjenicu da je on bio upisan kao posjednik u katastru. Kupoprodajnu cijenu isplatio je tužiteljici, a 2021. angažirao je mjernika radi izrade geodetskog elaborata kojim je bila formirana nova čestica u koju je bio uključen i dio zemljišta kupljen od tužiteljice te je pokrenuo zk. ispravni postupak radi upisa prava vlasništva, time da mu je tuženik rekao "da mu to pušta", a iako je tuženik bio pozvan na očevid u tom postupku nije pristupio niti je pisao prigovor. Ovakvo držanje tuženika tijekom zemljišnoknjižnog postupka, kao i nesporna činjenica da je ovdje tuženik u drugom predmetu br. Z-12765/2023 u pojedinačnom zk. ispravnom postupku zatražio uknjižbu prava vlasništva na predmetnim čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji prijedlog je odbijen rješenjem suda od 28. ožujka 2024. budući da su upisani suvlasnici ovdje tužiteljica te IU, UU, EU, RU i SU podnijeli prigovor u kojem ističu da se predmetne nekretnine nalaze u kvalificiranom posjedu pravih slijednika pok. ĐU, koji je te nekretnine kupio još 1921., a da su od smrti njegovog sina [adresa]. iste u posjedu ovdje tužiteljice, sud je ocijenio kao dodatnu potvrdu zauzetog stava da su predmetne nekretnine upravo vlasništvo tužiteljice, a ne tuženika.

9. Pozivom na odredbe čl. 159. i čl.160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., dalje ZV) te odredbe čl. 28. st. 2. i čl.30. st. 1. i st. 2. Zakona o osnovnim i vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91.- dalje ZOVO) sud zaključuje da je tužiteljica nesumnjivo dosjelošću, prije utuženog čina sječe stabala na predmetnim nekretninama, stekla vlasništvo tih nekretnina, pa joj je tuženik koji joj je oduzeo posjed predmetnih nekretnina, u smislu čl. 161. st. 1. ZV-a dužan te nekretnine vratiti. Sukladno iznijetim zaključcima sud usvaja tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva i povrat u posjed te odbija protutužbeni zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva tuženika.

10. Konačno, temeljem neposrednog zapažanja na očevidu i nalaza i mišljenja mjerničnog i šumarskog vještaka sud utvrđuje lokaciju i opseg porušenog drveća te uvažavajući nespornu okolnost da je upravo tuženik izvršio sječu, pozivom na odredbe čl.1045. i čl.1085. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje ZOO) tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim potražuje naknadu štete, ocjenjuje djelomično osnovanim.

11. Ispitujući presudu u okviru žalbenih navoda stranaka i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su obrazložene jasnim i detaljnim razlozima, a koji imaju uporište u stanju u spisu te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati njena zakonitost, a nije počinjena niti ijedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

12. Razmotri li se zakonodavno uređenje stjecanja prava vlasništva dosjelošću vidljivo je da odredba čl. 388. st. 2. ZV-a propisuje da se pretpostavke za stjecanje prava vlasništva prosuđuju prema pravnim pravilima, koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja. U konkretnom slučaju vrijeme potrebno za dosjelost počelo je prema utvrđenju prvostupanjskog suda teći za prednike tužiteljice 24. prosinca 1921., dakle za vrijeme važenja pravnih pravila Općeg građanskog zakonika, koja su se primjenjivala na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj: 73/91.) do 1. rujna 1980. kao dana stupanja na snagu ZOVO-a, nakon kojeg Zakona je na snagu dana 1. siječnja 1997. stupio ZV.

13. Općim građanskim zakonikom (Austrijski građanski zakonik je proglašen 1. juna 1811. u [adresa] pod naslovom Allgemeines Burgerliches Gesetzbuch für die deutschen Erbländer, Opći građanski zakonik za njemačke nasljednje teritorije, dalje OGZ) vrijeme potrebno za dosjelost odnosno stjecanje prava vlasništva na nekretninama bilo je određeno rokom od 30 godina (§ 1465. i 1468.), odnosno na nekretninama u državnom, crkvenom i općinskom vlasništvu te vlasništvu neprofitabilnih (dobrotvornih) pravnih osoba – 40 godina (§ 1472.). Kako je prednik (djed) tužiteljice ĐU bio u posjedu predmetnih nekretnina od 24. prosinca 1921., a nakon njegove smrti 1926. prema utvrđenju suda njegov sin PU (otac tužiteljice), to se tridesetogodišnji rok navršio 24. prosinca 1951., kada su na snazi i dalje bila pravna pravila OGZ-a, budući je Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima stupio na snagu 01. rujna 1980., a prema odredbi čl. 388. st. 2. ZV-a kao što je rečeno stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona (01. siječnja 1997. g.) prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Nakon dakle zakonskog stjecanja dosjelošću predmetnih nekretnina od strane oca tužiteljice PU **.**.1951., tužiteljica je nekretnine najprije temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. PU dijelom naslijedila i uživala zajedno sa majkom FU, da bi nakon smrti [adresa]. nekretnine u cijelosti naslijedila i od tad ih nesmetano uživa.

14. U okviru iznesene ocjene ovoga suda o ispravnosti zauzetog stajališta prvostupanjskog suda da je tužiteljica sa svojim prednicima nesmetano uživala predmete nekretnine zakonito, istinito i pošteno od 24. prosinca 1921. do oduzimanja posjeda od strane tuženika početkom rujna 2023., žalbeni navodi tuženika u kojima ponavlja prigovore iznesene tijekom prvostupanjskog postupka da je upravo on nesmetani posjednik koji je i bio upisan u katastarskom operatu od 2011. a njegov otac od 1977., ovaj sud nalazi neosnovanim.

15. Naime, upis u posjedovni list pokazuje tko je u katastarskom operatu evidentiran kao posjednik određene nekretnine i ima samo deklaratorni karakter. Međutim osim formalnog upisa u posjedovni list te priloženog rješenja o nasljeđivanje iza pok. ZU iz kojeg proizlazi da je tuženik naslijedio među ostalim i predmetne nekretnine kao vanknjižno vlasništvo tijekom postupka, unatoč osporavanju tužiteljice, tuženik nije, prema pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda, dokazao da bi doista u stvarnosti i uživao predmetne nekretnine bilo kada, a pogotovo ne kroz dulji vremenski period. Upravo suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka saslušanih tijekom postupka koje, protivno žalbenim tvrdnjama tuženika, prvostupanjski sud valjano ocjenjuje. Tuženik, unatoč tvrdnji da sa svojim prednicima od 1977. uživa predmetne nekretnine prije 2023. nije niti pokušao uknjižiti svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama niti je na drugi jasan i nedvojben način izražavao vlasnička prava bilo u smislu posjeda bilo u smislu formalnog stjecanja vlasništva. Pojedinačni ispravni postupak radi uknjižbe svoga prava vlasništva na predmetnim nekretninama u zemljišne knjige pokreće tek 2023., a nakon prigovora istaknutih od strane tužiteljice te IU, UU, EU, RU i SU u kojem one tvrde da se predmetne nekretnine nalaze u kvalificiranom posjedu pravnih slijednika pokojnog ĐU tuženik ne pokreće novi parnični postupak, nego tek nakon tužbe tužiteljice radi predaje u posjed nekretnina i naknade štete podnosi protutužbu kojom traži utvrđenje prava suvlasništva na dijelu nekretnine na kojem je u zemljišnim knjigama uknjižena tužiteljica. Isto tako, tuženik ne podnosi prigovor i pristaje na postupanje tužiteljice kojim ona 2011. prodaje dio predmetne nekretnine ŽU. Njegovo objašnjenje koje je iznio u okviru žalbe da je ovakvim ponašanjem pokazao da je častan čovjek, a da je tužiteljica kao prodavateljica obmanula ŽU kao kupca i prodala mu zemljište koje nije bilo njezino i ovaj sud ocjenjuje promašenim te upravo vrednovanje značaja pasivnog držanja tuženika kako ga ocjenjuje prvostupanjski sud prihvaća i ovaj sud. Naime, prikazano pasivno držanje tuženika na koje ukazuje prvostupanjski sud u okviru svih drugih dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka potvrđuju ispravnost zauzetog stajališta da je upravo tužiteljica dugi niz godina uživala i raspolagala predmetnim nekretninama te da su njeni prednici temeljem zakona stekli pravo vlasništva koje su prenijeli dalje na nju.

16. U tom smislu i preocjenu dokaza, osobito iskaza svjedoka, koju daje tuženik u svojoj žalbi ovaj sud ocjenjuje neosnovanom i ukazuje da svi dokazi provedeni tijekom postupka u svojoj ukupnosti upućuju upravo na ispravnost činjeničnih navoda tužbe i same tužiteljice.

17. Irelevantnim sud nalazi okolnost da je tužiteljica utvrđena nasljednicom suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina iza svog oca tek donošenjem rješenja o naknadno pronađenoj ostavinskoj imovini 2013., a ne neposredno nakon njegove smrt 1984., jer je ona kao nasljednica pok. BU i ove nekretnine stekla u trenutku njegove smrti, a sam propust da ih prijavi u ostavinsku imovini kako bi sud mogao odmah raspraviti i o ovom dijelu ostavinske imovine ne može se tumačiti kao njena svijest o tome da nekretnine niti nisu njeno vlasništvo, kako to pogrešno tumači tuženik.

18. U okviru prikazane ocjene dokaza pravilno je sud prvog stupnja stoga izveo zaključak da je tužiteljica stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina. Međutim, neovisno o ovom utvrđenju osnovano tuženik ukazuje da tužiteljica samo u odnosu na njega, koji nije u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik niti suvlasnik predmetne nekretnina, nije mogla tražiti da sud u izreci odluke deklarira ovu činjenicu. Naime, za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama tužiteljice relevantno je stanje upisa u zemljišnim knjigama, odnosno evidentirano pravo su/vlasništva. Iako upisani suvlasnici konkretnih nekretnina nemaju položaj jedinstvenih suparničara (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-1287/93 i Revx-1202/15) tužiteljica je tužbom trebala obuhvatiti sve upisane zemljišnoknjižne suvlasnike kao tuženike, ukoliko je željela da sud pravilno usvoji njen zahtjev, kojim traži utvrđenje da je vlasnica predmetnih nekretnina u cijelosti. Kako u konkretnom slučaju tužbu uopće niti nije podnijela protiv upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika, nego protiv treće osobe, koja nikada niti nije bila upisana u zemljišne knjige kao nositelj prava, niti su tijekom postupka stranke iznosile teze da postoji bilo kakvo pravno sljedništvo tuženika u odnosu na osobe koje su upisane u zemljišnim knjigama, (nego je tuženik tvrdio da su njegov otac i on upisani kao posjednici predmetnih nekretnina), to je ovaj dio njenog zahtjeva valjalo odbiti.

19. Ipak kako bi mogao odlučiti o ostalim zahtjevima tužiteljice dakle o predaji u posjed i o naknadi štete te o protutužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je osnovano kao prethodno pitanje utvrdio stjecanje prava vlasništva tužiteljice te je pravilno u okviru prikazanih utvrđenja temeljem čl. 161. ZV-a naložio tuženiku, koji od rujna 2023. nesporno posjeduje predmetne nekretnine, da vrati nekretnine u posjed tužiteljice.

20. Isto tako kraj nesporne činjenice da je upravo tuženik izvršio sječu šume i pravilnog utvrđenja prvostupanjskog suda, po stručnim osobama i neposrednim zapažanjem , o opsegu štete nastale sječom drveta u šumi, osnovano je prvostupanjski sud temeljem odredbe čl.1045. st.1. i 1085. st.1. i st. 2. ZOO-a obvezao tuženika na naknadu štete.

21. U okviru svega iznesenog ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud osnovano ocijenio i da tuženik nije dokazao da je upravo on vlasnik suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina u 184/960 dijela.

22. Rezimirajući iznijeto ovaj je sud djelomično odbio i djelomično prihvatio žalbu tuženika te je primjenom čl. 373. točka 3. ZPP-a preinačio presudu pod točkom I izreke presude u dijelu kojim je utvrđeno da je tužiteljica temeljem zakona (dosjelošću) stekla pravo vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je odbio zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava vlasništva. Ujedno je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a presudom djelomično odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu u preostalom dijelu točke I izreke te u točkama II i V izreke.

23. Tuženik u svojoj žalbi iznosi i tvrdnje kako je tužiteljici neosnovano priznat trošak u previsokom iznosu jer je sud pogrešno utvrdio uspjeh stranaka u postupku te nije ispravno cijenio činjenicu da je tijekom postupka tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev , odnosno da je povukla dio zahtjeva, na koje povlačenje je tuženik pristao, ali je i zatražio naknadu troškova za povučeni dio.

24. Iz stanja spisa proizlazi kako je tužiteljica u prvotno postavljenoj tužbi naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu od 5.000,00 EUR, koji iznos je potraživala na ime naknade štete. Potom je podneskom od 01. kolovoza 2024. tražila isplatu naknade štete u visini od 3.932,89 EUR, a tuženik se u svom očitovanju na ovakvo raspolaganje tužiteljice nije izričito protivio povlačenju dijela zahtjeva, nego se protivio postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti. Nakon preotvaranja glavne rasprave na ročištu od 10. veljače 2025. tužiteljica je ponovno smanjila zahtjev za isplatu naknade štete na iznos od 2.414,05 EUR. Tuženik je pristao na to povlačenje, ali je ovog put zatražio naknadu troškova za povučeni dio tužbe.

25. U odnosu na tužbu tužiteljica je u osnovi uspjela u pretežitom dijelu te nije uspjela jedino sa utvrđenjem da je stekla pravo vlasništva na nekretninama upisanim z. k. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] međutim, kao što je već rečeno sud nalazi kako je utvrđenje ove činjenice bilo nužno za odluku o preostalim dijelovima tužbenog zahtjeva te je nedvojbeno bilo potrebno kao o prethodnom pitanju odlučiti o tome da li je tužiteljica doista stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina. U odnosu na visinu njen uspjeh u postupku povodom tužbe je 55,29 % te ovaj sud nalazi kako je njen ukupan uspjeh u odnosu na tužbu 77,64 %. U odnosu na protutužbu tužiteljica je uspjela i u osnov i i u visini u cijelosti, tako da je njen ukupni uspjeh u postupku 88,82 %, dok je uspjeh tuženika 11,18 %, koji kada se stave u omjer daju pozitivnu razliku na strani tužiteljice od 77,64 %.

26. Osnovani trošak tužiteljice sastoji se od troška sastava tužbe po Tbr. 7/1 Tarife o nagradama iz naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine„ broj: 138/23. i 107/25., dalje Tarifa) potom troškova sastava podneska od 16. studenog 2023., 19. lipanja 2024., 1. kolovoza 2024. i 22. listopada 2024. po Tbr. 8/1 Tarife u visini od po 100 bodova, zatim troška sastava podneska od 12. veljače 2024. po Tbr. 8/4 Tarife u visini od 25 bodova, troškova zastupanja na ročištima 15. siječnja 2024., 25. travnja 2024., 4. studenog 2024. i 13. siječnja 2025., svako od po 100 bodova, odnosno ukupno je to 925 bodova, što kad se obračuna prema vrijednost boda je 2,00 EUR iz Tbr. 54. Tarife daje iznos od 1.850,00 EUR, na koji je prema Tbr. 46. Tarife obračunat porez na dodanu vrijednost u iznosu od 462,50 EUR. Pored toga, tužiteljici je priznato i pravo na naknadu plaćenih troškova očevida u iznosu od 64,18 EUR, troškove provedenog geodetskog vještačenja u iznosu od 641,25 EUR te šumarskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, a u konačnici joj je priznat i trošak plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 48,23 EUR kao i na presudu u iznosu od 68,20 EUR, prema Tar. br. 1/1. i Tar. br. 2/1 Tarife sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023.). Na taj način dobiven je ukupni iznos od 3.434,36 EUR. Kada se iznos od 2.493,11 EUR (dakle ukupni iznos priznatih troškova bez troškova predujmova mjerničkog i šumarskog vještačenja) stave u omjer sa pozitivnom razlikom koja se pojavila na strani tužiteljice od 77,64 % dobije se iznos od 1.935, 65 EUR, kojem iznosu je pribrojen trošak oba vještačenja u punom opsegu od 941,25 EUR (koji su kao nužni za donošenje odluke priznati u punim iznosima) te je dobiven konačno priznati trošak tužiteljice u iznosu od 2.876,90 EUR.

27. U navedenom smislu valjalo je djelomično odbiti i djelomično prihvatiti žalbu tuženika i potvrditi odluku o troškovima postupka u dijelu u kojem je tužiteljici dosuđen iznos od 2.876,90 EUR temeljem čl. 380. točka 2. ZPP-a te je temeljem čl. 380. točka 3. ZPP-a točku IV. izreke prvostupanjske presude djelomično valjalo i preinačiti na način da se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka odbija za iznos od 557,46 EUR. U konačnici je tužiteljici priznata naknada troškova parničnog postupka od 2.876,90 EUR, koja je dosuđena uz pravilnu primjenu čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

28. Trošak žalbe tuženiku nije dosuđen, jer je isti uspio samo sa dijelom zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje vlasništva i s neznatnim dijelom zahtjeva u pogledu troškova postupka, koji nije mjerodavan za ocjenu uspjeha kada je pobijana i odluka o glavnoj stvari (čl.35. ZPP-a). Ovaj sud nalazi da su svi troškovi vezani za utvrđenje prava vlasništva koji su eventualno i nastali zasebno bili osnovani jer je sud za odluku o predaju u posjed, kao i za odluku o naknadi štete, kao prethodno pitanje morao utvrditi da li je tužiteljica doista sukladno svojim tvrdnjama stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću.

29. Trošak odgovora na žalbu nije ocjenjen potrebnim za donošenje odluke u ovom predmetu u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

30 . Nepobijana točka III. izreke ostaje neizmijenjen.

U Varaždinu 30. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun