Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Poslovni broj Gž R-116/2025-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužitelja TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Kralju, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-61/2018-29 od 25. ožujka 2025., 30. travnja 2026.

r i je š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-61/2018-29 od 25. ožujka 2025. u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđeno je da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena. Točkom II. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

2. Tuženica je podnijela žalbu protiv točke II. izreke u dijelu kojim je odbijen njen zahtjev za naknadu troškova postupka zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25-dalje: ZPP) s prijedlogom da se rješenje preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda, predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi pobijano rješenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu odluke o troškovima postupka u toč. II. izreke, postupak koji je prethodio kao i žalbene navode tuženice, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP -a.

6. Prvostupanjski sud je odluku o spornom trošku donio imajući u vidu prirodu ovog spora (potraživanje radnika po osnovi plaće), stanje predmeta i materijalno - pravni odnos stranaka (odnos radnik-poslodavac) te je ocijenio da je odluku o troškovima postupka nužno donijeti temeljem načela pravičnosti, u skladu s čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.), u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i čl. 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju, odnosno vodeći računa da se takvom odlukom ne narušava ravnoteža između interesa stranaka, a kakvo stajalište zauzima presuda Europskog suda za ljudska prava predmetu A i Belišić protiv Hrvatske od 6. rujna 2016. (Zahtjev br. 72152/13).

7. Izneseno shvaćanje prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

8. Naime, prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka imao u vidu okolnosti konkretnog slučaja kao i stajališta izražena u odlukama Europskog suda za ljudska prava Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (Zahtjev broj 72152, presuda od 6. rujna 2016.) i Klauz protiv Hrvatske (Zahtjev broj 28963/10, presuda od 18. srpnja 2013.), te je protivno žalbenim navodima razvidno da je sud prvog stupnja provodio test proporcionalnosti u svrhu ispitivanja je li ostvaren zahtjev pravičnosti, je li iznos troškova koje bi tužitelj trebao naknaditi tuženici ne/znatan i da li bi plaćanje tih troškova dovelo u pitanje smisao i cilj predmetnog parničnog postupka odnosno predstavlja li to nerazmjeran teret za tužitelja a što bi sve dovelo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 14/02, 98/05, 1/06, 2/10)

9. U konkretnom slučaju, podnošenje tužbe radi realizacije prava na stanku kao jednog od temeljnih prava iz radnog odnosa, nije bilo očito neosnovano. Naime, u vrijeme podnošenja tužbe nije bilo stabilne, ustaljene sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao najvišeg suda, o pitanjima osnovanosti zahtjeva za isplatu po osnovi neiskorištenog dnevnog odmora (stanke) državnih službenika i namještenika, pa tužitelj nije trebao realno očekivati da neće uspjeti sa zahtjevom. Tužena strana u ovom sporu je država koju zastupa državno odvjetništvo, tako da nije imala prekomjerne troškove, dok bi za tužitelja koji je povukao tužbu plaćanje troškova protivnoj strani (čl. 158. st. 1. ZPP) u zatraženom iznosu prema popisanom troškovniku tuženice od 2.000,00 eura bio prekomjerni teret s obzirom na njegovu materijalnu situaciju jer prema podacima u spisu predmeta mjesečna neto plaća tužitelja iznosi oko 1.200,00 eura.

10. Stoga u cilju postizanja pravične ravnoteže, pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka .

11. Slijedom izloženog, žalbu tuženice je trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a, kao u točki I. izreke ovog rješenja.

12. Tuženici nije odmjeren trošak žalbenog postupka na temelju čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a.

13. Rješenje suda prvog stupnja u točki I. izreke i točki II. izreke u odbijajućem dijelu troškova tužitelja nije pobijano te ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 30. travnja 2026.

Sutkinja

Barbara Bosner