Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž -545/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Kristini Vukelić Aničić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Stalna služba u Đakovu, protiv tuženika HV OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Tomislav Filaković, odvjetnik u Osijeku, radi otkaza stanarskog prava, odlučujući o žalbi tužene protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu posl.br. P-2/2021 od 22. prosinca 2025., 30. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužene te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Đakovu posl.br. Pu P-2/2021 od 22. prosinca 2025.

Obrazloženje

1.Rješenjem prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je prijedlog tužene za ponavljanje postupka kao neosnovan dok je u točki II. izreke naloženo tuženoj nadoknaditi tužitelju trošak u iznosu od 364,00 eur.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi tužena zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. čl. 353.st. 1. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP.).

3. Tužena paredlaže uvaženje žalbe uz naknadu joj troška žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužene je neosnovna.

6. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje uz utvrđenje;

-da je presudom prvostupanjskog suda posl.br. P-446/95-4 od 11. srpnja 1995. koja je postala pravomoćna dana 3. kolovoza 1995. usvojen otkaz stanarskog prava te je naloženo tuženicima ZV i HV iseliti iz stana u [adresa] te isti predati na raspolaganje tužitelju Republici Hrvatskoj putem Ministarstva obrane,

- da je tužena 4. studenog 2014. podnijela prijedlog za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka u sadržaju kojeg navodi da joj u naprijed navedenom postupku nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom, te da je stečena mogućnosti da upotrijebi nove dokaze zbog kojih je mogla biti povoljnija odluka da se za te dokaze prije znalo (čl. 421 st. 1. t. 2. i t. 10. ZPP-a),

- da osnovanost podnesenog prijedloga tuženica temelji na tvrdnji da je presudu primila putem punomoćnika 14. listopada 2014., da je imala prebivalište u [adresa] u [adresa] od 7. prosinca 1977. do 12. travnja 2012. i da nikada nije zaprimila poziv za ročište niti je primila presudu iako je imala poznato boravište. Da joj je suprug preminuo **.**.1991. time da ona nije imala namjeru napuštanja stana već je isti napustila zbog straha za vlastitu sigurnost te da za nju nisu stekli rokovi iz čl. 99. Zakona o stambenim odnosima. Predložila je stoga da se dopusti ponavljanje pravomoćno završenog postupka i ukine presuda ovog suda broj P -446/95-4 od 11. srpnja 1995.,

- da se tužitelj protivi prijedlogu tužene za ponavljanje postupka,

- da je tužena imala prijavljeno prebivalište u [adresa] od 07.12.1977. do 12.04.2012. u [adresa].

- da iz iskaza tužene proizlazi daje nakon 15. rujna 1991. otišla iz [adresa] u Makedoniju, gdje je jedno vrijeme živjela u [adresa], da je nakon toga otišla u Tuzlu gdje je bila sve do početka 1999. kao civilna osoba na službi u tadašnjoj JNA te da od početka 1999. do danas živi u [adresa].

7. Na temelju iznijetih utvrđenja zaključuje prvostupanjski sud da ne postoje razlozi za ponavljanje pravomoćno završenog postupka presudom prvostupanjskog suda posl.br. posl.br. P-446/95-4 od 11. srpnja 1995. iz odredbe čl. 421.st.1.t.2. i 10 ZPP-a slijedom čega kao neosnovan odbija prijedlog tužene te odlučuje kao u točki I. izreke pobijanog rješenja.

8. Obrazlaže prvostupanjski sud da su neosnovani navodi i tvrdnje tužene da joj nezakonitim postupanjem i propuštanjem dostave nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom koji zaključak temelji na činjenici da ista nije živjela na prijavljenoj adresi, te da joj je stoga u tijeku postupka bio postavljen staratelj za poseban slučaj u osobi TV, dipl. pravnice Centra za socijalni rad Đakovo po kojoj je u navedenom postupku bila zastupana pa da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 421. st. 1. t. 2. ZPP-a temeljem kojih bi tužena opravdano mogla predlagati ponavljanje postupka.

9. Nadalje smatra prvostupanjski sud da tužena nije predložila niti iznijela nikakve nove činjenice i nove dokaze na temelju kojih je za nju mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku (čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP-a) zaključujući da je provedenim dokazima i saslušanjem svjedoka utvrđeno da je tužena odselila iz stana sa svojom djecom u 9. -om mjesecu 1991. godine, da je u postupku bila zastupana po staratelju za poseban slučaj slijedom čega izvodi zaključak da su kako je to i utvrđeno u pravomoćno okončanom postupku bili ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 93. st. 1. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" br. 51/85., 42/86., 37/88., 47/89., 12/90., 22/90., 51/90., 22/92., 58/93., 70/93., dalje ZSO )koji je vrijedio u trenutku donošenja presude za otkaz stanarskog prava pa budući nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 421. st. 1. t. 2. i t. 10. ZPP-a odbija kao neosnovan prijedlog tužiteljice za ponavljanje postupka te odlučuje kao u točki I. izreke a kako tužiteljica nije uspjela s istim temeljem pozivom na odredbu čl. 154.st.1. ZPP -a obvezuje istu na naknadu parničnog troška tužitelju te odlučuje kao u točki II. izreke pobijano rješenja.

10. U postupku donošenja pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

11. U pobijanom rješenju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, isti ne proturječe sadržaju priloženih isprava te provedenih dokaza pa rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te zbog toga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tužitelj.

12. Protivno žalbenim navodima tužitelja pravilno prvostupanjski sud nije dopustio ponavljanje postupka koji je pravomoćno okončan, za što je dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća kao pravilne ovaj sud.

13. U konkretnom slučaju predlagateljica svoj prijedlog za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka temelji na razlozima propisanim odredbom čl. 421. st.1. t.2. i 10. ZPP-a.

14. Prema odredbi čl. 421.st.1.t.2. ZPP-a postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

15. U odnosu na ovaj razlog za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka protivno navodima žalbe pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da su neosnovani navodi i tvrdnje tužene da je u postupku koji je prethodio donošenju pravomoćne presude prvostupanjskog suda posl.br. P-446/1995 -4 od 11. srpnja 1995. tuženoj nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

16. Ovo iz razloga jer je tužena u tom postupku, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud bila zastupana po staratelju za poseban slučaj TV, dipl. pravnici u Centru za socijalni rad Đakovo, koji joj je bio postavljen rješenjem Klasa:

UP-I-552-02/95-02, Ur.broj: 2121-40-03/4-95-1 od 23. lipnja 1995. radi zaštite njezinih prava i interesa upravo za potrebe vođenja parničnog postupka radi otkaza stanarskog prava kao osobi odsutnoj i nepoznata boravišta.

17. Kako je tužena bila zastupana po staratelju za poseban slučaj koji je tuženoj postavljen u upravnom postupku rješenjem Centra za socijalnu skrb Đakovo u osobi TV nakon što je prethodnom provjerom utvrđeno da je tužena napustila [adresa], da nije poznato gdje se nalazi niti je poznata njezina adresa, to istoj nije bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom pa pravilno prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije ispunjen razlog za ponavljanje postupka propisan odredbom čl. 421 t. 2 a ZPP-a na kojem razlogu tužena temelji svoj prijedlog.

18. Naime i iz navoda tužene kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud proizlazi da je otišla iz [adresa] u rujna 1991 u Makedoniju, gdje je jedno vrijeme živjela u [adresa], da je nakon toga otišla u Tuzlu gdje je bila sve do početka 1999. kao civilna osoba na službi u tadašnjoj JNA te da od početka 1999. do danas živi u [adresa], to s obzirom da je ista napustila [adresa] u rujnu 1991. a da pritom u MUP- u kao nadležnom tijelu nije prijavila svoju novu adresu i prebivalište upravo upućuje na zaključak, protivno navodima žalbe, da je postojao opravdani razlog da se tuženoj kao osobi odsutnoj i nepoznata boravišta imenuje staratelj za poseban slučaj kako osobi odsutnoj i nepoznata boravišta kako je to učinjeno rješenjem Centra za socijalnu skrb od 23. lipnja 1995. , koji pritom predstavlja i upravni akt kojim je sud vezan, i to sve radi zaštite njezinih prava i interesa u postupku otkaza stanarskog prava.

19. Na žalbene navode tužene valja istaći da je dužnost suda bila da tuženoj kao osobi odsutnoj i nepoznata boravišta omogući zastupanje pred sudom u osobi staratelja a što je u konkretnom slučaju i omogućen, pri čemu dužnost suda nije bila istraživati stvarno neprijavljeno mjesto boravka tužene bilo u Republici Hrvatskoj bilo izvan njenih granica slijedom čega u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za ponavljanje postupka propisane odredbom čl. 421. st. 1 t. 2 ZPP-a.

20. Činjenica što staratelj tužene protiv donesene presude nije iskoristio mogućnost podnošenja pravnog lijeka te motivi zbog kojih to nije učinio, nisu razlozi zbog kojih bi sud osnovano mogao dopustiti ponavljanje postupka s obzirom odredbu čl. 421 st. 2 ZPP-a. Staratelj tužene u pravomoćno okončanom postupku je imao svojstvo njezino zakonskog, kao zastupniku iste dana mu je mogućnost raspravljanja pred sudom kao i podnošenja pravnog lijeka, to činjenica što isti to pravo nije iskoristio nije okolnost na kojem tužena može osnovano temeljiti svoj prijedlog.

21. Kako je tužena u tom postupku bila pravilno zastupana te kako je zakonski zastupnik tužene imao mogućnost predlaganja i iznošenja dokaza kao i činjenica u prilog osporavanja navode i tvrdnje tužitelja na kojima je isti temelji podnesenu tužbu radi otkaza stanarskog prava, pri čemu tužena u podnesenom prijedlogu ne iznosi niti jedan novi dokaz ili činjenicu koju bez svoje krivnje nije mogla iznijeti u postupku koji je odlukom suda pravomoćno završen to pravilno prvostupanjski sud zaključuje da nije ispunjen ni razlog za ponavljanje postupka iz odredbe čl. 421.st.1.t.10. ZPP -a.

22. Glede žalbenih navoda tužene kojima ista upire da je postojao opravdani razlog za nekorištenje stana u [adresa] u odnosu na koji je otkazano stanarsko pravo a koje vezuje uz potrebu sahrane supruga u Makedoniji kojeg je tamo i pokopala te useljenje u stan UV, predstavljaju tvrdnju tužene da je za napuštanje stana imala opravdanih razloga što predstavlja činjenice od kojih zavisi ispunjenost pretpostavki za otkazivanje joj stanarskog prava propisanih odredbama ZSO-a, što ukazuje da tužena zapravo prijedlog za ponavljanje postupka temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava iz odredbe čl. 97. - 99 ZSO-a u prijašnjem postupku donesenoj pravomoćnoj presudi a što ne predstavlja razlog na kojem se osnovano može tražiti ponavljanje postupka.

23. Također pravilna i odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška obzirom da tužena nije uspjela s prijedlogom pri čemu u žalbi ni ne navodi zbog čega odluka o trošku ne bi bila pravilna, a ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka .

24. Slijedom iznijetog kako je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem pravilno utvrdio da ne postoje razlozi za ponavljanje pravomoćno završenog postupka na kojima tužena temelji svoj prijedlog to je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a žalbu tužene kao neosnovanu valjalo je odbiti i pobijano rješenje kao pravilno i zakonito potvrditi te odlučiti kao u izreci.

U Rijeci, 30. travnja 2026.

Sutkinja

Kristina Vukelić Aničić