REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 78 Pn-2480/2023-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda dr.sc. Ljiljani Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZB, iz [adresa] Republike 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Brunu Milinkoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje d.d. Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547, zastupan po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda mr.sc. Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić, iz Ludbrega, Vladimira Nazora 1, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 17. ožujka 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Brune Milinkovića, odvjetnika i punomoćnice tuženika Melite Kuharić, odvjetnice, dana 30. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje d.d. Zagreb, Martićeva 73, isplatiti tužiteljici ZB, iz [adresa] Republike 2, s osnova neimovinske štete i imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu iznos u visini od 3.969,89 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 05. prosinca 2021. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica zahtjeva isplatu daljnje štete s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlja i imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu u visini iznosa od 2.018,53 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 05. prosinca 2021. godine do isplate kao prekomjerno zatraženim iznosom.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje d.d. Zagreb, Martićeva 73, isplatiti tužiteljici ZB, iz [adresa] Republike 2, s osnova imovinske štete iznos u visini 1.721,87 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- na iznos od 42,16 EUR (vuča vozila ) tekuće od 30. studenog 2021. godine do isplate,

- na iznos od 849,43 EUR (skladištenje vozila – ležarina) tekuće od 16. veljače 2022. godine do isplate,

- na iznos od 830,28 EUR (totalna šteta na vozilu) tekuće od 14. studenog 2021. godine do isplate,

sve u roku od 15 dana.

IV. Odbije se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim zahtjeva isplatu imovinske štete na vozilu, troškova vuče i ležarine preko iznosa od 1.721,87 EUR do iznosa od 2.734,51 EUR tj. za iznos od 1.021,64 EUR, kao neosnovan te u dijelu u kojem zahtjeva isplatu zatezne kamate:

- na iznos od 42,16 EUR (vuča vozila ) tekuće od 14. studenog 2021. godine do 30. studenog 2021. godine,

- na iznos od 849,43 EUR (skladištenje vozila – ležarina) tekuće od 14. studenog 2021. godine do 16. veljače 2022. godine.

V. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje d.d. Zagreb, Martićeva 73, naknaditi tužiteljici ZB, iz [adresa] Republike 2, parnični trošak u iznosu od 2.008,77 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 30. travnja 2026. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica navodi u tužbi da je dana 13. studenog 2021. u Osijeku sudjelovala u prometnoj nezgodi kao putnica u osobnom automobilu registarske oznake [registarska oznaka] kojim je kao vozač upravljao HB i da za prometnu nezgodu je odgovoran RB koji je kao vozač vozila stranih registarskih oznaka [registarska oznaka] (Crna Gora) oduzeo prednost prolaska vozilu u kojem se kao putnica nalazila tužiteljica. Navodi da je vozilo koje je prouzročilo prometnu nezgodu osigurano po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti policom broj [broj police] u osiguravajućem društvu Sava osiguranje kojem je korespondent u Republici Hrvatskoj Sava osiguranje d.d. Podružnica Hrvatska. Tužiteljica nadalje navodi da je u prometnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede, pa za pretrpljenu povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te potrebu za tuđom pomoći i njegom, a vodeći računa o svim okolnostima slučaja, napose pretrpljenim bolovima i strahu, trajnom smanjenju životne i radne aktivnosti, zaostaloj naruženosti te uništenoj odjeći, potražuje pravičnu novčanu naknadu te potražuje naknadu imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu sve u ukupnom iznosu od 12.000,00 EUR, a kako joj je korespondent tuženika u mirnom postupku za gore navedene vidove štete isplatio iznos u visini od 6.011,58 EUR (od čega na tuđu pomoć i njegu otpada 461,58 EUR), potražuje daljnju naknadu štete u visini od 5.988,42 EUR. Nadalje navodi da je na vozilu u vlasništvu tužiteljice nastala totalna šteta, uz prateće troškove, slijedom čega tužiteljica na ime naknade imovinske štete na vozilu, troškova vuče i skladištenja neispravnog vozila (ležarine) potražuje ukupan iznos od 4.271,19 EUR, a kako joj je korespondent tuženika isplatio iznos u visini od 1.536,68 EUR to tužiteljica potražuje preostalih 2.734,51 EUR. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupak sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do dana isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, osporava isključivu odgovornost svog osiguranika s obzirom da ne postoji pravomoćna kaznena presuda protiv TB, smatra da postoji odgovornost tužitelja u omjeru od 50%. Nadalje osporava visinu tužbenog zahtjeva, i to naknadu neimovinske štete i naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege te imovinske štete na vozilu, troškove vuče te troškove skladištenja neispravnog vozila. U odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na naknadu neimovinske štete i imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege, tuženik smatra da je isplatom od sveukupno 6.011,58 EUR-a u potpunosti namirio cjelokupnu neimovinsku i imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege. U odnosu na potraživanje tužiteljice na ime naknade imovinske štete na vozilu, tuženik smatra kako je u mirnom postupku prvom izjavom o namirenju u iznosu od 10.350,00 kn/1373,68 EUR-a te drugom izjavom o namirenju od dana 01.06.2022. godine isplatom od sveukupno 10.550,00 kn/1.400,00 EUR-a u potpunosti nadoknadio štetu na vozilu, uzimajući obzir da je na autu nastala totalna šteta odnosno vrijednost spašenih dijelova te imajući u vidu doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja u omjeru od 50%. Navodi u odnosu na potraživanje troškova vuče automobila kako je drugom izjavom o namirenu od dana 01.06.2022. godine, a nakon dostave računa za vuču automobila podmirio 50% u iznosa od 1.056,25 kn/140.19 EUR-a, odnosno 528,12 kn/70,00 EUR-a, a u odnosu na potraživanje troška skladištenja neispravnog vozila, tuženik je u mirnom postupku prigovorio iznosu ležarine koji potražuje tužiteljica jer smatra kako je isti nerealan, a iz razloga što tužiteljica potražuje trošak za 69 dana na parkiralištu servisa u iznosu od 8.625,00 kn/1.144,73 EUR-a, dok tuženik smatra kako je realno priznati 10 dana ležarine jer je iz sustavnog hodograma vidljivo da je od same prijave štete do proglašenja totalne štete na vozilu prošlo 6 dana, pa je tužiteljica trebala prije reagirati i maknuti predmetni automobil, a ne čekati više od 2 mjeseca na micanje istog. Tuženik prigovara i cijeni ležarine koja iznosi čak 100,00 kuna/13,27 EUR-a dnevno, dok je na službenoj stranici HAK-a dnevna cijena ležarine svega 3,98 EUR-a/30,00 kuna. Slijedom navedenog tuženik smatra kako je isplatom iznosa od 500,00 kn/66,36 EUR-a u potpunosti nadoknadio trošak skladištenja neispravnog vozila. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te zahtjeva naknadu troškova sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do dana isplate.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-857/2021 od 15.12.2021.g. (list 5-7 spisa), obavijest o žrtvi kaznenog djela (list 8-9 spisa), potvrdu PPP Osijek od 26.07.2021.g. (list 10-12 spisa), zapisnik o očevidu od 13.11.2021.g. (list 13-22 spisa), medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu i potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad (list 23-50 spisa), fotografije vozila (list 52-54 spisa), račun broj 8990-2 od 30.11.2021.g., nalog za postupanje od 15.11.2021.g., račun za skladištenje vozila od 16.02.2022.g., prometna dozvola (list 55-58 spisa), odštetni zahtjev od 04.12.2021.g. i dopis tuženika (list 59-65 spisa), obrazloženu ponudu Sava osiguranje, izjave o namirenju (list 72-84 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Božidaru Šebečiću, kojeg vještaka je sud dopunski saslušao, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po Darfin d.o.o. Zagreb, vještak Darko Prpić, proveden je dokaz prometnim vještačenjem po vještaku Berislavu Šimunoviću, kojeg vještaka je sud dopunski saslušao, saslušan je svjedok HB i tužiteljica kao stranka u postupku (list 206- 208 spisa).

Sud je izvršio uvid u spis Sava osiguranje d.d. Zagreb (list 132-197 spisa), te je izvršen uvid u spis Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-857/2021 (list 270-416 spisa), izvršen je uvid spis PPP Osijek (list 224-228 spisa).

Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88105, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

4. U tijeku postupka tužiteljica osporava suodgovornost za nastanak štetnog događaja, navodi kako iz cjelokupne medicinske dokumentacije proizlazi da tužiteljica trpi štetu po svim utuženim vidovima štete i kvalifikatornim okolnostima te da joj posljedično i pripada naknada u zatraženom iznosu. Navodi da je bila na dugotrajnom liječenju pa nije se mogla posvetiti tome gdje se nalazi njezino vozilo odnosno koliko to skladištenje košta, pa slijedom navedenog osporava navode tuženika u odnosu na visinu troškova ležarine. Tuženik ostaje kod odgovora na tužbu.

5. Sud je na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i odgovornosti/suodgovornosti izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži u spisu te je proveden dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Berislavu Šimunoviću. Izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-857/21. Sud je saslušao svjedoka HB i tužiteljicu na okolnost nastanka štetnog događaja.

Svjedok HB u svom iskazu navodi da su se kretali vozilom od istoka prema zapadu, autobus je dolazio s desne strane njihovog vozila, nije se zaustavio na znak "stop" te je presjekao put kojim su se kretali vozilom, kada je shvatio da autobus neće stati on je pokušao zaustaviti vozilo kočenjem, ali nije uspio zaustaviti vozilo. Nadalje navodi da na ovom dijelu ceste gdje se dogodio sudar je "čistina" tj. pregledno je bilo, brzina kretanja vozilom ograničena je 50 ili 60 km/h. Svjedok navodi da je vidio kako dolazi vozilo s desne strane, ali je očekivao da će se zaustaviti na znak "stop" kao i svaki put što se vozila zaustave jer tim dijelom ceste vozi svaki dan. Iskazuje da se kretao brzinom od 90 km/h time da ne zna točno kojom brzinom se kretao autobus, ali je sporo vozio tj. nije se kretao prevelikom brzinom, da je on u stvari shvatio da se autobus neće zaustaviti 40 do 50 metara prije nego što im je autobus prepriječio putanju kretanja, a oni su se kretali glavnom cestu. Nadalje, navodi da je upravljao vozilom i uslijed ove prometne nezgode on i tužiteljica su bili ozlijeđeni, došlo je vozilo hitne pomoći i prevezeni su u bolnicu. Iskazuje da mu je izrečena kazna zbog brzine kretanja vozilom.

Tužiteljica u svom iskazu navodi da je slušala iskaz svjedoka, svojeg supruga i sa istim je suglasna u cijelosti. Ističe da su joj pomoć i njegu pružali članovi obitelji, a prvenstveno stariji sin, svekrva i ostali. Navodi da do ove prometne nezgode vodila je aktivni život, voljela je trčati, plesti, radila je sve kućanske poslove, no međutim sada više ne može plesti niti trčati, nakon bržeg hoda se umori, ne može čučnuti do kraja zbog bolova u koljenima. Tužiteljica iskazuje da su joj zaostale posljedice u odnosu na disanje, sada teže diše, kratki joj je dah i liječnik joj je i rekao da je to posljedica ozljede u ovoj prometnoj nesreći. Tužiteljica navodi da je njihovo vozilo u ovoj prometnoj nesreći uništeno i nisu ga mogli niti popraviti, da nakon sudara njihovo vozilo se moglo maknuti i dok su oni bili u bolnici njihov šogor je nazvao vučnu službu i vozilo je premješteno kako se to navodi u tužbi jer ga nisu imali gdje staviti, time da su morali platiti ležarinu koju su platili prema cjeniku.

Iskazu svjedoka i tužiteljice sud je u cijelosti poklonio vjeru jer su isti iznijeti logično i uvjerljivo.

6. Vještak Berislav Šimunović u nalazu i mišljenju od 26.09.2025. godine (list 234-248 spisa) navodi da u ovom štetnom događaju vozilo tužiteljice je u radnji intenzivnog kočenja s prednjim više lijevim dijelom naletjelo na prednji lijevi bočni dio autobusa stranih registarskih oznaka, u predjelu prednjeg lijevog kotača i poklopca prednjeg lijevog tovarnog prostora. Nadalje navodi da je vozač vozila tužiteljice iz brzine od oko 103 km/h poduzeo radnju intenzivnog kočenja i da na ovom putu vozač vozila tužiteljice nije uspio zaustaviti vozilo, pa je s brzinom od oko 41,5 km/h naletio na autobus, koji se kretao brzinom od oko 26,3 km/h i bio je u cijelosti prepriječen preko sjeverne i južne prometne trake, u radnji skretanja u lijevo. Vješta navodi da je vozač autobusa koji se kretao sporednom cestom ispoštivao prometnu signalizaciju i znak "STOP–obavezno zaustavljanje" i ostao zaustavljen ispred raskrižja i propustio vozilo tužiteljice koje se kretalo kolnikom državne ceste D2 i imalo prednost prolaska raskrižjem da prođe raskrižjem, i da je tek nakon toga poduzeo radnju uključivanja, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Radnjom ulaska u raskrižje, autobus stranih registarskih oznaka je presjekao put kretanja vozilu tužiteljice. Na način kako je u ovoj prometnoj situaciji reagirao vozač vozila tužiteljice, intenzivnim kočenjem udaljen oko 69,1 m od mjesta sudara, uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara, i time bi izbjegao ovaj štetni događaj, da se kretao brzinom manjom od 95,7 km/h. Prema zapisniku o očevidu, na dijelu kolnika na kojem je došlo do ovog štetnog događaja, brzina kretanja vozilima je bila ograničena prometnim znakom na 60 km/h.

U ovom štetnom događaju na vozilu tužiteljice nastala je totalna šteta u iznosu od oko 2.787,84 EUR. Visina troška prijevoza oštećenog vozila tužiteljice iznosi oko 140,19 EUR, dok trošak skladištenja oštećenog vozila tužiteljice iznosi oko 1.144,73 EUR. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je dan na jasan i određen način u skladu s pravilima struke. Tužiteljica predlaže pozvati vještaka radi dopunskog očitovanja kako bi se razjasnila brzina kretanja vozila (podnesak tužiteljice od 29.10.2025. godine). Tuženik nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, predlaže dopunski saslušati vještaka na okolnost utvrđivanja cijene skladištenja i čuvanja vozila kod HAK-a.

7. Sud je dopunski saslušao vještaka Berislava Šimunovića koji u svom dopunskom očitovanju navodi da odstupanja u izračunu nalazi se u granicama +/- 10%. Nadalje navodi da prema Cjeniku HAK-a u promatranom razdoblju cijena čuvanja vozila iznosila je 30,00 kn/dan bez PDV-a odnosno 37,50 kuna /dan tj. 4,98 €/dan s PDV-om.

Ovakvim dopunskim očitovanjem po mišljenju suda otklonjene su sve primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje vještaka Berislava Šimunovića.

8. Sud je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-857/2021 (list 270- 416 spisa) te je utvrđeno da je podignuta optužnica protiv okrivljenika RB, iz [adresa], da je nakon provedenog kaznenog postupka donesena presuda poslovni broj K-857/2021 dana 26. travnja 2024. godine kojim je oglašen krivim RB, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci a temeljem čl.56. Kaznenog zakona okrivljenom RB izrečena je uvjetna osuda tako da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku kušnje od 2(dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Kž-411/2024-7 od dana 21. svibnja 2025. godine odbijena je žalba okrivljenika RB te je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-857/2021 od dana 26. travnja 2024. godine.

Uvidom u spis Sava osiguranja d.d. (list 132-197 spisa) sud je utvrdio da je tužiteljici ponuđena naknada štete u mirnom postupku u iznosu od 22.000,00 kn, da je tužiteljici u mirnom postupku isplaćen iznos u visini 6.011,58 EUR. Nadalje je utvrđeno da je dana 07.12.2021. godine pregledano vozilo u vlasništvu tužiteljice te su utvrđena oštećena na vozilu i da je utvrđena totalna šteta na vozilu tužiteljice.

9. Sud je na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i odgovornosti za nastanak štetnog događaja u bitnom utvrdio:

- da se tužiteljica nalazila kao putnica u vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je vozilom upravljao HB i koji se kretao vozilom brzinom od 90 m/h (iskaz svjedoka HB),

- da je autobus registarskih oznaka [registarska oznaka] (Crna Gora) dolazio s desne strane vozila u kojem se nalazila tužiteljica, da se autobus nije zaustavio na znak "stop" te je presjekao im put,

- da je HB kada je shvatio da autobus neće stati pokušao zaustaviti vozilo kočenjem, ali nije uspio zaustaviti vozilo (iskaz svjedoka),

- da je HB vidio kako dolazi vozilo s desne strane, ali je očekivao da će se zaustaviti na znak "stop" kao i svaki put što se vozila zaustave jer tim dijelom ceste vozi se svaki dan (iskaz svjedoka HB),

- da je vozač autobusa koji se kretao sporednom cestom ispoštivao prometnu signalizaciju i znak "STOP–obavezno zaustavljanje" i ostao zaustavljen ispred raskrižja i propustio vozilo tužiteljice koje se kretalo kolnikom državne ceste D2 i imalo prednost prolaska raskrižjem da prođe raskrižjem, i da je tek nakon toga poduzeo radnju uključivanja, do ovog štetnog događaja ne bi došlo (nalaz i mišljenje vještaka Berislava Šimunovića)

- radnjom ulaska u raskrižje, autobus stranih registarskih oznaka je presjekao put kretanja vozilu tužiteljice. Na način kako je u ovoj prometnoj situaciji reagirao vozač vozila tužiteljice, intenzivnim kočenjem udaljen oko 69,1 m od mjesta sudara, uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara, i time bi izbjegao ovaj štetni događaj, da se kretao brzinom manjom od 95,7 km/h. Prema zapisniku o očevidu, na dijelu kolnika na kojem je došlo do ovog štetnog događaja, brzina kretanja vozilima je bila ograničena prometnim znakom na 60 km/h (nalaz i mišljenje vještaka Berislava Šimunovića).

10. Tuženik ističe prigovor suodgovornosti tužiteljice za nastanak štetnog događaja. Tužiteljice osporava istaknuti prigovor suodgovornosti, navodi i pod pretpostavkom da je vozač vozila GB u kojem vozilu je tužiteljica bila putnica imao prekoračenje brzine takva činjenica ne može utjecati na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari u pogledu odgovornosti tužiteljice jer je ona bila putnik u vozilu, a zahtijeva neimovinsku štetu. Tuženik smatra da se postotak suodgovornosti primjenjuje i na tužiteljicu.

Sud je ocijenio prigovor suodgovornosti na strani tužiteljice u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim zahtjeva naknadu neimovinske i imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu kao neosnovan. U tijeku postupka tuženik na kojem je teret dokaz (čl.221.a. ZPP-a) ne dostavlja Uvjete za osiguranje od posljedica nesretnog slučaja za vrijeme upravljanja i vožnje motornim vozilom i drugim vozilima da bi sud mogao sa sigurnošću utvrditi da je isključena obveza osiguratelja za isplatu osigurane svote putniku osiguraniku u vozilu ako je nesretni slučaj nastao i zbog suodgovornosti vozača vozila koje je osigurano kod Sava osiguranje d.d. Zagreb. Kako je tužiteljica sudjelovala u štetnom događaju u svojstvu putnika (treće osobe) te kako je utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja vještaka Berislava Šimunovića da vozač autobusa koji se kretao sporednom cestom nije ispoštivao prometnu signalizaciju i znak "STOP–obavezno zaustavljanje" i ostao zaustavljen ispred raskrižja i propustio vozilo tužiteljice koje je imalo prednost prolaska raskrižjem da prođe raskrižjem, i da je tek nakon toga poduzeo radnju uključivanja, do ovog štetnog događaja ne bi došlo.

11. Nadalje u odnosu na prigovor suodgovornosti na strani tužiteljice isti je neosnovan budući je tužiteljica sudjelovala u štetnom događaja u svojstvu putnika (treća osoba). Tuženik na kojem je teret dokaza ne dostavlja dokaz niti predlaže provođenje dokaznog postupka na okolnost utvrđivanja eventualne suodgovornosti tužiteljica za nastanak štetnog događaja. Pri tome sud ističe ukoliko bi eventualno postojala suodgovornost vozača HB za nastanak prometne nezgode zbog prekoračenja brzine kretnja vozilo takva činjenica ne utječe na odluku ovog suda jer tužiteljica kao putnica nije suodgovorna za upravljanje vozilom protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama kako to pogrešno tvrdi tuženik. Tuženik nije dostavio dokaza niti je dokazao postojanja uzročne veze između upravljanja vozilom HB vozilom tužiteljice u njezinom vlasništvu preko dozvoljene brzine kretanja vozila tj. preko 60 km/h i tužiteljice kao putnice u vozilu (tj. tužiteljice u vozilu i vozača).

12. Sud je na okolnost osnova i visine neimovinske štete i imovinske šteta za pruženu tuđu pomoć i njegu proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Božidaru Šebečiću te je izvršen uvid u medicinsku dokumentaciju koja prileži u spisu.

Vještak Božidar Šebečić u nalazu i mišljenju od 12. rujna 2024. godine (list 102-104 spisa) navodi da je tužiteljica zadobila u štetnom događaju ozljede i to višeiverni, zglobni prijelom lijeve goljenične kosti u koljenu; višeiverni prijelom gornjeg dijela lijeve lisne kosti; prijelom 3.-11. rebra na lijevoj strani prsišta; prijelom 7. i 9. rebra na desnoj strani prsišta; natučenje pluća obostrano; prijelom prsne kosti; nakupljanje slobodnog zraka u sredogruđu (medijastinumu); razdor donjeg pola slezene; razderotnu ranu petog prsta lijeve šake. Nakon ozljeđivanja primljena je u jedinicu intezivne njege. Tužiteljica liječena prema pravilima struke. Navodi da je po završetku liječenja kod tužiteljice zaostala slabost lijeve noge zbog hipotrofije mišića, kronični bolovi u koljenu kod većeg opterećenja noge, kretnje u koljenu su ograničene u manjem stupnju uz nešto krepitacija kao posljedica razvoja posttraumatske artroze. Ne može trčati, klečati, plesati (što je ranije često radila).Navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 15% usljed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Stanje po višestrukim ozljedama prsnog koša ( po obostranim serijskim prijelomima rebara, po prijelomu prsne kosti, natučenju pluća i nakupljanju slobodnog zraka u medijastinumu) uzrok je smanjenja životne aktivnosti od 13%. Ukupno smanjenje životne aktivnosti iznosi 25% uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Vještak navodi da je tužiteljica trpjela fizičke boli jakog intenziteta pet (5) dana, bol srednjeg intenziteta trpjela je dvanaest (12) dana, manjeg intenziteta tri (3) mjeseca kumulativno. Tužiteljica je trpila primarni strah jakog intenziteta kratkotrajno, sekundarni strah jačeg intenziteta trpjela je dva (2) dana, srednjeg intenziteta sedam (7) dna, manjeg intenziteta šest (6) tjedana kumulativno. Kod tužiteljice zaostaje naruženje manjeg stupnja uslijed čega trpi odgovarajuće duševne boli (postoperativi ožiljak u području lijevog koljena duljine 19 cm, širine 5 mm, boje okolne kože i mali ožiljci na prsnom košu i trbušnoj stijenci. Vještak navodi da je tužiteljica trebala tuđa pomoć i njega u opsegu od četiri (4) sata dnevno tijekom tri (3) tjedna, potom u opsegu od tri (3) sata dnevno tijekom tri tjedna, u opsegu od dva (2) sata dnevno šest (6) tjedana za pomoć kod održavanja osobne higijene u prvoj fazi liječenja, za vođenje na kontrolne preglede, za obavljanje kućanskih poslova, za nabavku i pripremu hrane i slično. Liječenje tužiteljice je završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo dana 13. rujna 2022. godine.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je dan na jasan i određen način u skladu s pravilima struke. Tužiteljica nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Tuženik ističe primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka dr. Božidara Šebečića u dijelu ocjene smanjenja životnih i radnih aktivnosti (podnesak tuženika od 16.10.2024. godine - list 120- 121 spisa).

13. Sud je dopunski saslušao vještaka dr. Božidara Šebečića na primjedbe tuženika. Vještak dr. Božidar Šebečić u dopunskom očitovanju navodi da je točno da pri izradi vještačenja nije imao na uvid zdravstveni karton tužiteljice, ali je u spis priložena liječnička potvrda u kojoj je navedeno da uvidom u zdravstveni karton pacijentica prije prometne nesreće nije imala iste ili slične ozljede niti je bolovala od kroničnih bolesti. Navodi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila višeiverni prijelom lijeve koljenične kosti u koljenu zbog čega se razvila posttraumatska artroza u koljenu, da zbog ozljede i zbog artroze izražena je hipotrofija mišića i slabost lijeve noge, tužiteljica ima kronične bolove u koljenu kod većeg opterećenja, ne može klečati, trčati i plesti što je po izjavi ranije često radila. Kretnje u koljenu su bolne, ograničene u manjem stupnju uz izražene krepitacije kod pokreta. Sve je to uzeto u obzir i data je ocjena o smanjenju životne aktivnosti od 15 % što je primjereno zaostalim trajnim posljedicama. Nadalje u odnosu na zahtjev tuženika da objasni na koji način su ozljede prsnog koša uzrok smanjenja životne aktivnosti od 13% navodi da prema orijentacijskim medicinskim tablicama za smanjenje životne aktivnosti serijski prijelom rebara s pneumotoraksom ili hematotoraksom ili natučenjem pluća a bez promjena u respiracijskoj funkciji predstavlja smanjenje životne aktivnosti od 10 %. Budući je tužiteljica imala obostrane serijske frakture rebara, imala je natučenje pluća, prijelom prsne kosti i nakupljanje slobodnog zraka u medijastunuma (sredogruđe – sredina grudi) kao znak ozljede medijastunuma dao je ocjenu smanjenja životne aktivnosti od 13 % što smatra da je adekvatno i u cijelosti ostaje kod date ocjene. Vještak navodi da u slučaju višestrukih ozljeda odnosno višestrukih trajnih posljedica postoci za pojedine ozljede nikada se aritmetički jednostavno ne zbrajaju već se primjenjuje različite formule odnosno metode za objedinjavanje ocjena, a on je kao najjednostavnije za izračun koristio da se prvi najveći postotak uzima 1/1, a slijedeći ¾.

Ovakvim dopunskim očitovanjem vještaka po mišljenju suda otklonjene su sve primjedbe tužitelja.

14. Odredbom čl. 19. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) je propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, dok je u st. 2. čl. 19. ZOO-a pojašnjeno pravo osobnosti na način da je pored ostaloga pod tim utvrđeno i pravo na tjelesno i duševno zdravlje. Sud je uzevši u obzir sve navedene i utvrđene činjenice, posebno trajanje i intenzitet fizičkih boli i straha, te zaostalih trajnih posljedica, kao i naruženje koje zaostaje nakon liječenja i operativnih zahvata a kako je to utvrdio vještak u nalazu i mišljenju, ocijenio da tužiteljici je povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje. Zakon o obveznim odnosima u odredbi čl. 1100. st. 1. propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Također, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO).

15. Analizirajući nalaz i mišljenje vještaka dr. Božidara Šebečića sud je ocijenio da je taj nalaz stručan, obrazložen, te izrađen na temelju priležeće medicinske dokumentacije pa ga je kao takvog u cijelosti prihvatio. Sud je utvrdio da kod tužiteljice zaostaje smanjenje životne aktivnosti od 25% uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli, da je tužiteljica trpjela fizičke bol jakog intenziteta pet (5) dana, bol srednjeg intenziteta trpjela je dvanaest (12) dana, manjeg intenziteta tri (3) mjeseca kumulativno, trpjela je primarni strah jakog intenziteta kratkotrajno, sekundarni strah jačeg intenziteta trpjela je dva (2) dana, srednjeg intenziteta sedam (7) dana, manjeg intenziteta šest (6) tjedana kumulativno. Kod tužiteljice zaostaje naruženje manjeg stupnja uslijed čega trpi odgovarajuće duševne boli (postoperativi ožiljak u području lijevog koljena duljine 19 cm, širine 5 mm, boje okolne kože i mali ožiljci na prsnom košu i trbušnoj stijenci.

16. S obzirom na ovako prihvaćeni nalaz i mišljenje i dopunsko očitovanje medicinskog vještaka sud je utvrdio da je kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti iz čl. 19. ZOO- a jer je oštećeno njezino tjelesno odnosno duševno zdravlje u vidu tjelesnih ozljeda te imajući u vidu utvrđenje suda da težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja tužiteljici daju pravo na pravičnu novčanu naknadu (čl. 1100. st. 1. ZOO).

17. Sud bi tužiteljici zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosudio iznos u visini od 9.203,00 EUR imajući u vidu kriterije pretrpljenih fizičkih bolova i pretrpljenog straha, naruženja te smanjenje životnih aktivnosti koje je utvrđeno u omjeru od 25%. Sud je imao u vidu tijek liječenja tužiteljice te njezinu životnu dob (rođena 1967.g.), da višestruke ozljede prsnog koša, zaostala slabost lijeve noge zbog hipotrofije mišića, kronični bolovi u koljenu kod većeg opterećenja noge, kretnje u koljenu su ograničene u manjem stupnju i da tužiteljica više ne može trčati, klečati, plesati (što je ranije često radila). Sud je imao u vidu i stupanja naruženja kod tužiteljice koje je u blažem stupnju i koje je vidljivo trećim osobama samo ponekad (primjerice u ljetnim mjesecima kada tužiteljica nosi kupaći kostim, pa su vidljivi mali ožiljci na prsnom košu i trbušnoj stijenci, kada nosi suknju pa je vidljiv ožiljak u području lijevog koljena duljine 19 cm, širine 5 mm, boje okolne kože.

18. Tužiteljici je trebala tuđu pomoć i njega, nestručna pomoć, trebala tuđa pomoć i njega u opsegu od četiri (4) sata dnevno tijekom tri (3) tjedna, potom u opsegu od tri (3) sata dnevno tijekom tri tjedna, u opsegu od dva (2) sata dnevno šest (6) tjedana, ukupno 231 sat tuđe nestručne pomoći.

19. Sud je na okolnost utvrđivanja visine cijene sata za NKV osobe za područje Osijeka u 2021. i 2022. godini proveo dokaz financijskim vještačenjem po Darfin d.o.o. Zagreb, vještaka Darko Prpić.

Na temelju nalaza i mišljenja vještaka od 10.10.2024. godine (list 115-117 spisa) sud je utvrdio da u 2021. godini cijena sata za NKV osobe za područje Osječko-baranjske županije iznosi 23,91 kn/3,17 EUR. Cijena sata u 2022. godini za NKV osobe za područje Osječko- baranjske županije iznosi 25,42 kn/3,37 EUR. Vještak u zaključku navodi da mu nije poznato da bi Državni zavod za statistiku objavio prosječne neto plaće po gradovima uključivo za Grad Osijek.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je dan na jasan i određen način u skladu s pravilima struke. Tužiteljica i tuženik nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

20. Tužiteljici bi sud dosudio s osnova imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu ukupan iznos u visini od 778,47 EUR (231 sat x 3,37 EUR = 778,47 EUR). Cijeneći opseg utvrđene tuđe pomoći kao i cijenu satnice takve pomoći sud je temeljem nalaza i mišljenja vještaka Darka Prpića utvrdio da je cijena sata pružanja takve pomoći u 2022. godini za NKV osobe za područje Osječko-baranjske županije iznosi 25,42 kn/3,37 EUR. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Božidara Šebečića utvrdio da je tužiteljica primljena u KBC Osijek dana 13.11.2021. godine, odmah po prometnoj nezgodi, i da je tužiteljica otpuštena iz bolnice dana 25.11.2021. godine, da joj je tuđa pomoć i njega trebala ukupno 12 tjedana (3 mjeseca) dakle sve do 26. veljače 2022. godine. Sud je odredio visinu cijene sata iz 2022. godine imajući u vidu da je tužiteljica trebala pomoć cca dva (2) mjeseca u 2022. godine te je pri tome sud imao u vidu troškove života (visinu inflacije) za navedeno razdoblje od mjeseca studenog 2021. godine pa do kraja mjeseca veljače 2022. godine te da je cijena sata utvrđivana 2024. godine a koju visinu tuđe pomoći i njege sud utvrđuje na dan presuđenja.

Time bi sud dosudio tužiteljici iznos s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlja u iznosu od 9.203,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 05.12.2021. godine (dan podnošenja odštetnog zahtjeva) i s osnova imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 778,47 EUR, ukupno 9.981,47 EUR.

21. Tužiteljica navodi da joj je uništena odjeća u prometnoj nezgodi te na okolnost utvrđivanja da je uništena odjeća dostavlja fotografije koji prileže na listu 52 spis. U svom iskazu tužiteljica ne navodi niti je u tijeku ovog postupka dostavila dokaz i predložila provođenje dokaznog postupka na okolnost utvrđivanja visine cijene jakne za koju sud nije mogao utvrditi sa sigurnošću da je d oista pripadala tužiteljici i da je istu imala na sebi u času prometne nezgode, niti tužiteljica navodi kada je jaknu kupila, koliko dugo ju je oblačila odnosno koristila do dana prometne nezgode, tko je proizvođač jakne i slično, a na temelju kojih podatka bi sud eventualno mogao utvrditi visinu imovinske štete za uništenu odjeću da je tužiteljica dokazala da je doista riječ o njezinoj jakni koju je imala na dan prometne nezgode. Slijedom navedenog sud nije dosudio naknadu imovinske štete za uništenu odjeću niti je utvrđivao visinu iste (nije dokazan osnov).

22. Tužiteljica je ukupno zahtijevala naknadu štete s osnova neimovinske i imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 12.000,00 EUR. Nije sporno između stranaka da je tuženik isplatio tužiteljici s osnova neimovinske ištete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje iznos u visini od 6.011,58 EUR od čega na tuđu pomoć i njegu iznos od 461,58 EUR, pa potražuje daljnju isplatu s osnova neimovinske i imovinske štete u iznosu od 5,988,42 EUR. Sud je uvidom u spis Sava osiguranje d.d. Zagreb utvrdio da je tuženik isplatio nesporni iznos štete kao to navodi tužiteljica (list 137-147 spisa).

Budući je tuženik isplatio tužiteljici u mirnom postupka nesporni iznos u visini od 6.011,58 EUR, a sud bi tužiteljici dosudio ukupan iznos s osnova neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje i s osnova imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu u visini od 9.981,47 EUR, umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 6.011,58 EUR to je sud dosudio tužiteljici s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje i s osnova imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu daljnju naknadu štete u visini od 3.969,89 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 05. prosinca 2021. godine (dan podnošenja odštetnog zahtjeva) pa do isplate sve kao pod točkom I. izreke presude.

Tužiteljica je zahtijevala daljnju isplatu štete u visini iznosa od 5.988,42 EUR, a kako bi joj sud dosudio iznos daljnje štete u visini od 3.969,89 EUR to je sud odbio tužiteljicu u dijelu tužbenog zahtjeva kojim zahtijeva isplatu neimovinske i imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 2.018,53 REUR sa zateznom kamatom tekućom od 05. prosinca 2021. godine do isplate kao pod točkom II. izreke presude.

23. Tužiteljica uz tužbu dostavlja odštetni zahtjev od 04. prosinca 2021. godine (list 60-61 spisa). Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obvezna pravična naknada dospijeva danom podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Sud je uvidom u odštetni zahtjev utvrdio da je isti podnijet dana 04. prosinca 2021. godine, to je sud dosudio tijek zatezne kamate od prvog dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. 05. prosinca 2021. godine. Slijedom navedenog sud je odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je do 31. srpnja 2015. sukladno odredbi čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05), a u smislu čl. 1165. ZOO/05, a od 1. kolovoza 2015. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.) i čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/2022).

Tuženik u tijeku postupka osporava tijek zatezne kamate na imovinsku štetu za pruženu tuđu pomoć i njegu navodeći da se visina utvrđuje danom presuđenja. Sud je navode tuženika ocijenio kao neosnovane imajući u vidu citiranu odredbu čl. 1103. ZOO-a.

24. Tužiteljica zahtijeva naknadu imovinske štete – totalna šteta na vozilu uz prateće troškove tj. troškove vuče i skladištenja neispravnog vozila (ležarine) u ukupnom iznosu od 4.271,19 EUR. Navodi da je tuženik isplatio iznos u visini od 1.536,68 EUR s osnova imovinske štete pa tužiteljica potražuje preostalih 2.734,51 EUR.

Tuženik se protivi naknadi troškova skladištenja i ležarine vozila jer smatra da se postotak suodgovornosti primjenjuje i na tužiteljicu

25. Odredbom 1085. ZOO-a propisano je da odgovorna osoba je dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.

Odredbom čl. 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11, 80/13, 158/13 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24) propisano je stavkom 1. da vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku, dočim je člankom 53. stavak 1. citiranog Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano da na cesti u naselju vozač se ne smije vozilom kretati brzinom većom od 50 km na sat, odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje ili njegov dio.

26. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Berislava Šimunovića utvrdio da je vozač autobusa koji se kretao sporednom cestom ispoštivao prometnu signalizaciju i znak "STOP– obavezno zaustavljanje" i ostao zaustavljen ispred raskrižja i propustio vozilo tužiteljice koje se kretalo kolnikom državne ceste D2 i imalo prednost prolaska raskrižjem da prođe raskrižjem, i da je tek nakon toga poduzeo radnju uključivanja, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Nadalje je utvrđeno da je radnjom ulaska u raskrižje, autobus stranih registarskih oznaka presjekao put kretanja vozilu tužiteljice. Na način kako je u ovoj prometnoj situaciji reagirao vozač vozila tužiteljice, intenzivnim kočenjem udaljen oko 69,1 m od mjesta sudara, uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara, i time bi izbjegao ovaj štetni događaj, da se kretao brzinom manjom od 95,7 km/h. Prema zapisniku o očevidu, na dijelu kolnika na kojem je došlo do ovog štetnog događaja, brzina kretanja vozilima je bila ograničena prometnim znakom na 60 km/h. Iz iskaz svjedoka HB utvrđeno je da se on kretao vozilom brzinom oko 90 km/h i da je očekivao da će se autobus zaustaviti na znak "STOP" jer se uključivao u promet na glavnu državnu cestu.

27. Nije sporno da je tužiteljica povjerila vozilo HB na upravljanje, pa je prema stajalištu ovog suda suodgovorna jer je HB prekoračio dopuštenu brzinu kretanja vozila. Sud nalazi suodgovornosti tužiteljice u omjeru od 20% za nastanak štetnog događaja, pa je sukladno navedenom sud imao utvrđeni omjer suodgovornosti u odnosu da dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica zahtjeva naknadu imovinske štete za uništenje vozila (totalna šteta) troškovi vuče vozila i skladištenja neispravnog vozila (ležarine).

28. U odnosu na potraživanje troškova vuče vozila nakon dostave računa za vuču vozila automobila tuženik je podmirio 50% od iznosa od 1.056,25 kn/140,19 EUR odnosno isplatio je 70,00 EUR (528,12 kn). Tuženik navodi da na ime naknade imovinske štete na vozilu isplatio iznos od 10.350,00 kn/1.373,68 EUR, a dana 01.06.2022. godine daljnji iznos od 200,00 kn, ukupno je isplatilo 1.400,00 EUR pa je time naknadio imovinsku štetu na vozilu uzimajući u obzir da je na vozilu tužiteljice nastala totalna šteta odnosno vrijednost spašenih dijelova te imajući u vidu doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja u omjeru od 50%.

29. Tužiteljica zahtjeva ukupnu imovinsku štetu na vozilu, troškove vuče vozila i skladištenja vozila (ležarine) u iznosu od 4.271,19 EUR umanjeno za nesporni iznos štete daljnji iznos od 2.734.51 EUR.

30. Tuženik navodi da je izvršena procjena štete na vozilu nakon 6 dana te da je nakon procjene štete opravdan trošak od 10 dana ležarine, a da tužiteljica zahtjeva trošak za 69 dana na parkiralištu servisa u iznosu od 1.144,73 EUR (8.625,00 kn. Ujedno prigovara cijeni ležarine koja iznosi čak 100,00 kn/13,27 EUR dnevno, dok na službenoj stranici HAK-a dnevna cijena ležarine svega 3,98 EUR (30,00 kn). Tuženik smatra da je isplatom iznosa od 66,36 EUR (500,00 kn) u potpunosti naknadio trošak skladištenja neispravnog vozila.

Sud je navode tuženika ocijenio kao neosnovane. Uvidom u medicinsku dokumentaciju koja prileži u spisu i nalaza i mišljenja vještaka dr. Božidara Šebečića sud je utvrdio da je tužiteljica primljena u KBC Osijek dana 13.11.2021. godine, odmah po prometnoj nezgodi, i da je tužiteljica otpuštena iz bolnice dana 25.11.2021. godine, da joj je tuđa pomoć i njega trebala ukupno 12 tjedana (3 mjeseca) dakle sve do 26. veljače 2022. godine.

31. Uvidom u račun broj 11/1/3 od 16.02.2022. godine (list 57 spisa) utvrđeno je da vozilo tužiteljice skladišteno je od 14. studenog 2021. godine do 21. siječnja 2022. godine (69 dana).

Kako je tužiteljica bila na liječenju od 14. studenog 2021. godine, otpuštena je iz bolnice 25. studenog 2021. godine te je nastavila liječenje sve do 26. veljače 2022. godine (dan dovršetka liječenja) to po stajalištu ovog suda tužiteljica za vrijeme liječenja zasigurno nije bila sposobna preuzeti vozilo koje se nalazilo na skladištenju te poduzimati radnje u odnosu vozilo na kojem je nastala totalna šteta kako bi ga premjestila na neko drugo mjesto radi skladištenja. Slijedom navedenog sud je stajališta kako tužiteljica opravdano zahtjeva naknadu troškova skladištenja vozila (ležarine) za vremensko razdoblje od 14. studenog 2021. godine do 21. siječnja 2022. godine u ukupnom iznosu od 8.625,00 kn/1.144,73 EUR, a koju visinu troškova skladištenja sud je utvrdio i na temelju nalaza i mišljenja vještaka.

32. U odnosu na visinu cijene sata od 100,00 kn po danu koja je cijena utvrđena uvidom u račun od 16.02.2022.g. tuženik prema stajalištu ovog suda neosnovano osporava cijenu po dana jer da na službenoj stranici HAK-a dnevna cijena ležarine iznosi svega 3,98 EUR (30,00 kn). Tužiteljica nakon što je dovezena u bolnicu sa suprugom HB koji je upravljao vozilom u vlasništvu tužiteljice zasigurno nije imala mogućnosti zbog zdravstvenog stanja i zadobivenih ozljeda pretraživati koja mjesta za skladištenje su povoljnija i izdavati naloge gdje bi se trebalo skladištiti njezino vozilo. Tuženik na kojem je teret dokaza (čl.221.a. ZPP-a) ne dostavlja dokaz niti predlaže provođenje dokaznog postupka da je uobičajeno da se neispravna vozila nakon prometne nezgode skladište na mjestima gdje se primjenjuju cijene HAK-a, pa da je tužiteljica odlučila uskladištiti svoje vozilo na neko drugo mjesto gdje je viša cijena koju uobičajeno ne plaćaju vlasnici vozila za svoja neispravna vozila.

Slijedom navedenog sud je o visini troškova skladištenja neispravnog vozila tužiteljice (ležarini) odlučivao temeljem visine cijene od 100,00 kn/13,27 EUR za 69 dana koliko je vozilo bilo skladišteno.

Sud je imajući u vidu utvrđenu suodgovornost od 20% na strani tužiteljice dosudio iznos za skladištenje vozila (ležarinu) u iznosu od 915,79 EUR (1.144,73 EUR – 228,94 EUR (20%) = 915,79 EUR), a kako je tuženik isplatio s osnova skladištenja neispravnog vozila (ležarine) iznos od 66,36 EUR, to bi sud dosudio tužiteljici iznos od 849,43 EUR.

33. Sud utvrdio uvidom u račun broj 8990-A-2 od 30.11.2021. godine da je ukupan trošak vuče vozila iznos od 1.056,25 kn/140,19 EUR) (list 55-56 spisa). Kako je utvrđena suodgovornost tužiteljice (20%) to je sud umanjio iznos od 140,19 EUR za iznos od 28,03 EUR (suodgovornost tužiteljice) i za iznos od 70,00 EUR koji je tuženik isplatilo tužiteljici (nesporno isplaćeni iznos) tako da je tužiteljici dosuđen daljnji iznos za vuču vozila u iznosu od 42,16 EUR.

Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Berislava Šimunovića i uvidom u dokumentaciju koja prileži u spisu te spis Sava osiguranje d.d. Zagrebu utvrđeno je da je nastala totalna šteta na vozilu tužiteljice u iznosu od 2.787,84 EUR. Sud je umanjio zahtijevani iznos za utvrđeni omjer suodgovornosti od 20% tj. za iznos od 557,56 EUR, te za nesporno isplaćeni iznos od 1.400,00 EUR, pa je sud tužiteljici dosudio daljnji iznos imovinske štete u visini od 830,28 EUR.

34. Time je sud dosudio tužiteljici ukupan iznos s osnova imovinske štete za skladištenje neispravnog vozila (ležarinu), trošak vuče vozila i za nastalu totalnu štetu na vozilu tužiteljice u visini od 1.721,87 EUR sa zateznom kamatom tekućom i to:

- na iznos od 42,16 EUR (vuča vozila ) od 30. studenog 2021. godine jer je dospijeće obveze plaćanja vuče vozila prema računu broj 8990-A-2 dana 30. studenog 2021. godine (točka III. izreke presude). Sud je odbio tužbeni zahtjev za isplatom zatezne kamate na iznos od 42,16 EUR tekuće od dana 14. studenog 2021. godine pa do 30. studenog 2021. godine kao neosnovan jer dospijeće obveze plaćanja nije nastalo danom 14. studenog 2021. godine (točka IV izreke presude),

- na iznos od 849,43 EUR (skladištenje vozila – ležarina) od 16. veljače 2022. godine jer je dospijeće obveze plaćanja skladištenja neispravnog vozila (ležarine) prema računu broj 11/1/3 dana 16. veljače 2022. godine ( točka III. izreke presude). Sud je odbio tužbeni zahtjev za isplatom zatezne kamate na iznos od 849,43 EUR tekuće od dana 14. studenog 2021. godine pa do 30. studenog 2021. godine kao neosnovan jer dospijeće obveze plaćanja nije nastalo danom 14. studenog 2021. godine (točka IV izreke presude),

- na iznos od 830,28 EUR (totalna šteta na vozilu) od 14. studenog 2021. godine kada je nastala šteta na vozilu tužiteljice (točka III. izreke presude).

Kako je tužiteljica zahtijevala na ime naknade imovinske štete iznos od 2.734,51 EUR to je sud odbio tužiteljicu za ukupan iznos od 1.021,64 EUR sa zateznom kamatom tj. preko iznosa od 1.712,87 EUR.

Slijedom navedenog sud je odlučio kao pod točkom III. i IV. izreke presude.

35. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.2. ZPP-a. Sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92.,112/99. , 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., i 70/19. – dalje: ZPP) najprije utvrdio da je tužitelj prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspio u postotku u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva od 100% te u odnosu na visinu od 53,50% što ukupno iznosi 153,50% (100%+53,50%=153,50%/2=76,75%). Daljnjom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a sud je od postotka u kojem je tužitelj uspio u sporu oduzeo postotak u kojem je tuženik uspio u sporu, a to je 46,50% te na taj način utvrdio ukupan uspjeh tužitelja u parnici od 30,25% (76,75%-46,50%=30,25%).

Trošak tužiteljice se sastoji od sastava odštetnog zahtjeva od 04.12.2021.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), sastava tužbe od 08.10.2023.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. točak 1. OT-a), sastav podneska od 11.01.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točak 1. OT-a), pristup na ročište dana 14.06.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točak 1. OT-a), sastav podneska od 18.10.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točak 1. OT-a), sastav podneska od 15.11.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točak 1. OT- a), pristup na ročište dana 21.02.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točak 1. OT-a), sastav podneska od 29.10.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točak 1. OT-a), pristup na ročište dana 03.02.2026.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. točak 2. OT-a), pristup na ročište dana 17.03.2026.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točak 1. OT-a), pristup na ročište za objavu presude dana 30.04.2026.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr.9. točka 3. OT- a) u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. točak 3. OT-a), ukupno 2.000,00 EUR, trošak poreza u iznosu od 500,00 EUR, ukupno 2.500,00 EUR, a razmjerno uspjehu u parnici (30,25%) priznat je trošak 756,25 EUR te je priznat trošak vještačenja u iznosu od 1.000,00 EUR, trošak pristupa vještaka 50,00 EUR trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 68,84 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznos od 133,68 EUR, ukupno 2.008,77 EUR.

Tužiteljici nije priznat trošak sastava dva odštetna zahtjeva od 034.12.2021. g. svaki u iznosu od 200,00 EUR jer je tužiteljica mogla zahtijevati jednim odštetnim zahtjevom nakanu neimovinske i imovinske štete, nije priznat trošak sastav podneska od 01.07.2024.g. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. točka 3. OT-a) i sastav podneska od 28.11.2025.g. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.8. točka 3. OT-a), jer nisu bili nužni.

Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove od presuđenja do isplate, priznata je sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 30. travnja 2026. godine

Sudac:

dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dna:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku