REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Starom Gradu

Novo riva 3

21460 Stari Grad

Poslovni broj: 90 : P-154/2026-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Mariji Pavlinović u pravnoj stvari tužitelja KE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Igor Prvinić, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika HE, ž. K rođ. Vranković, zastupanog po punomoćniku Mirko Butorović odvjetnik u Hvaru, radi pravo vlasništva nekretnine, 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj, KE, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška], KO [katastarska općina], za 1/3 dijela prava vlasništva, stoga je tužitelj temeljem ove presude ovlašten zatražiti i postići upis uknjižbe prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška], KO Dol za 1/3 dijela prava vlasništva uz istodoban izbris istog prava sa imena tuženice, a sve bez njezinog daljnjeg sudjelovanja.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 15. siječnja 2026. godine ovom sudu podnio tužbu radi utvrđivanja prava vlasništva stečenog dosjelošću na predmetnoj nekretnini u dijelu kako je to pobliže navedeno u izreci.

2. Kako je tuženik odustan i nepoznata boravišta, a što je utvrđeno i provjerom u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova, to mu je postavljen privremeni zastupnik. U odgovoru na tužbu privremeni zastupnik je naveo kako se opreza radi protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te je predložio da se izvedu svi dokazi predloženi u tužbi.

3.U dokazne svrhe sud je izvršio pregled : izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, su saslušani svjedoci ĆE i IE.

4. Tužbeni zahtjev je pravno osnovan.

5.Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22 i 114/22 dalje:), dalje: ZPP, prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice:

- iz ovom spisu priloženih dokaza proizlazi kako je tužitelj stekao vlasništvo dosjelošću, a uzimajući u obzir i iskaze navedenih svjedoka, kojima je ovaj sud dao vjeru, a koji su iskazivali u skladu s materijalnim dokazima priloženih spisu, a koji također nisu osobno zainteresirani za ishod postupka.

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a ocjenjujući dokaze sve zajedno i svakog zasebno, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan. Naime, slijedom navedenog, a što nedvojbeno proizlazi iz ovom spisu priloženih isprava, te na činjenicu kako tuženik nije osporavao ili doveo u pitanje način stjecanja vlasništva tužitelja na dijelu predmetne nekretnine, a kako nedvojbeno proizlazi da je tužitelj stupio u miran i nesmetan posjed predmetne nekretnine, u kojem se dakle nalazi sigurno i više od 20 godina, to je odlučeno kao u izreci.

7.Paragrafa 1460 bivšeg OGZ-a glasi.“Da se kroz dosjelost steće nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći:nego je još potrebno da onaj koji ovim načelom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo uz to valja da mu je posjed, zakonit pošten i istinit i da trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paraf 309,316,326 i 345).“Po pravnom pravilu iz paragrafa 328 bivšeg OGZ-a presumira se da je posjed pošten. Sukladno navedenom pravnom pravilu, a i kasnije sukladno načelnom mišljenju proširene Opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60 od 04. 04. 1960. godine, kojim je najdulji rok za dosjedanje skraćen na 20 godina, a temeljem kojeg su se ocjenjivale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjedanjem, sve do donošenja zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (NN 53/91, 9/92, 77/92 – dalje: ZOVO) nužna pretpostavka za dosjedanje uvijek je bio pošten posjed. Pošten posjed je ako posjednik u vrijeme kada ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, pri čemu se posjed smatra poštenim dok se ne dokaže suprotno. Nepošten posjednik je ona tko zna ili je mogao znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Prema odredbi čl. 28. st. 2 i 4. ZOVO-a postojanje posjeda određenih kvaliteta kroz zakonom određeno vrijeme pretpostavka je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Također u smislu čl. 159. st. 3. ZV-a traži se pošteni posjed.

8.Odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN (91/96,68/98,137/99,22/00,73/00,129/00,114/01,79/06,141/06,146/08,38/09,153/09,1 43/12,152/14-. dalje ZV), određeno je kako se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom stvari, ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Također je određeno da ako je njegov posjed zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, da stječe vlasništvo dosjelošću ako je samostalni posjed neprekidno trajao dvadeset godina. Nadalje je određeno da je samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka. Odredbom članka 160.ZV-a određeno je kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, te da se za vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kako pošten, zakonit i istinit samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

9. Naime, slijedom navedenog, a što nedvojbeno proizlazi iz ovom spisu priloženih isprava, a pogotovo uzimajući u obzir iskaze svjedoka, te činjenicu kako tuženik u predmetnom postupku nije osporavao način stjecanja vlasništva tužitelja na dijelu predmetne nekretnine, te polazeći od navedenih zakonskih odredbi, u pogledu pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i to: samostalan posjed određene kakvoće, neprekidno trajanje posjeda kroz zakonom određeno vrijeme, sposobnost stvari da bude objekt stjecanja, te sposobnost stjecatelja da bude vlasnikom te stvari, to je odlučeno kao u izreci. Također se ističe kako je u konkretnom slučaju nesporno utvrđeno da je tužitelj stupio u posjed dijela predmetne nekretnine.

U konkretnom slučaju neminovno je utvrđeno kako je tužitelj stekao pravo vlasništva na dijelu predmete nekretnine dosjelošću, i to tzv. izvanrednom dosjelošću, za koju se traži pošten i neprekidan posjed koji je trajao zakonom propisano vrijeme. Naime, pošten posjed je posjed (bona fides) odnosno posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, sukladno gore navedenim zakonskim odredbama posjed se smatra pošten dok se ne dokaže suprotno. Kako tuženik nije tijekom postupka ničim dokazao ( a teret dokaza je na njemu ukoliko je želio osporiti poštenje posjeda tužitelja), te kako je također utvrđeno da je posjed tužitelja u konkretnom slučaju trajao neprekidno i više nego od dvadeset godina, to je odlučeno kao u izreci.

10. Naime, iz samih dokaza priloženih spisu te sukladno izjavi svjedoka koji su između ostalog naveli je tužitelj imao neprekidan posjed na predmetnoj nekretnini, koji nitko nikad nije osporio, a kako tijekom postupak nije ničim dovedeno u pitanje samostalnost i poštenje posjeda, niti sposobnost vlasnika i stvari, te kako je također u predmetnom slučaju protekao vremenski rok, potreban za stjecanje vlasništva na navedeni način, to je razvidno da su se u konkretnom slučaju ostvarile sve pretpostavke za stjecanje vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću. Nadalje, odredbom članka 114 i 115. ZV-a.,određeno je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, te da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom. Slijedom navedenog, a kako je nesporno utvrđeno kako je tužitelj imao neprekidno, od nikoga ne ometan pošten posjed na predmetnoj nekretnini to je između ostalog odlučeno kao u izreci.

U Starom Gradu, 30. travnja 2026. godine

Sutkinja:

Marija Pavlinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po privremenom zastupniku

3. spis