Republika Hrvatska

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Krapini

Trg dr. Mirka Dražena Grmeka 1,Krapina

Poslovni broj: P-360/2024-54.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini, po sutkinji toga suda Jasmini Božić, u pravnoj stvari tužiteljice MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Vesna Narančić, odvjetnica u Krapini, protiv tužene MJĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], M str. 22, Köln, SR Njemačka, koju zastupa punomoćnik Marko Samaržija, odvjetnik Odvjetničkog ureda Marko Samaržija & Iva Hrkač Samaržija iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 31. ožujka 2026. u prisutnosti stranaka osobno i njihovih punomoćnika, 30. travnja 2026., donio je, objavio je, i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen dana 22. srpnja 2008. godine u Pregradi koji je ovjeren kod javnog bilježnika Irme Pavelić iz Pregrade pod brojem OV-3847/2008 između FJ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darodavatelja i MJĆ iz [adresa] kao daroprmatelja OIB: [osobni identifikacijski broj] ništetan u cijelosti.

Utvrđuje se da je tužiteljica MJ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnica nekretnine u 1/1 dijela koja je zemljišnoknjižno označena sa kat. čest. broj: [katastarska čestica] kuća i dvorište, površine 158 čhv, z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te joj je tuženica MJĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] s boravištem u [adresa], FJĆ, 51063 dužna izdati tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u 1/1 dijela na navedenoj nekretnini na ime tužiteljice jer će u protivnom takvu ispravu po pravomoćnosti zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženici da tužiteljici, nadoknadi parnični trošak sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate u skladu s člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici MJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženoj MJĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s boravištem u [adresa], FJĆ, 51063, nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.875,00 € sa zateznom kamatom od dana 30. travnja 2026. pa do isplate u skladu s člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prednik tužiteljice FJ podnio je ovome sudu tužbu u kojoj navodi da je tuženica formalno upisana kao vlasnica nekretnine zemljišnoknjižno označene sa kat.čest.broj: - 1240/55 kuća i dvorište, površine 158 čhv, z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Tuženica nikad nije stupila u posjed predmetne nekretnine već se u stvarnom posjedu iste nalazi tužitelj više od 20 godina, a stekao ju je temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina. Tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se utvrđuje se da je tužitelj FJ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine zemljišnoknjižno označene sa kat.čest.broj: - 1240/55 kuća i dvorište, površine 158 čhv, z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] pa se temeljem presude ima izvršiti zemljišnoknjižni prijenos predmetne nekretnine na njegovo ime i vlasništvo nakon pravomoćnosti presude.

2. U odgovoru na tužbu tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je tužena vlasnik i zakoniti posjednik predmetne nekretnine. Tužitelj očito pokušava prijevarno iskoristiti činjenicu da se tužena nalazi u [adresa] gdje boravi i radi, te se nadao kako tužena neće biti u mogućnosti pravovremeno osigurati adekvatnu pravnu pomoć kako bi dala odgovor na tužbu i izbjegla presudu zbog ogluhe. Navodi tužitelja iz tužbe su neistiniti, maliciozni i usmjereni ka protupravnom stjecanju nekretnine koja je vlasništvo tužene, koju je stekla na zakonit način i koja je uredno upisana u zemljišne knjige i nadležni katastar kao vlasnik i posjednik. Motivi tužitelja leže u činjenici da je pod utjecajem trećih osoba koje se žele dokopati imovine tužene spreman surađivati s njima na štetu tužene, a sve iz razloga što je isti slabog zdravstvenog i imovinskog stanja, te svjestan činjenice da u slučaju gubitka spora tužena nije u mogućnosti naplatiti moguće troškove postupka od njega. Ovakvo obijesno parničenje vidljivo je i iz činjenice što uz tužbu nisu priloženi nikakvi dokazi kojima bi se potkrijepili navodi tužitelja. Tužitelju je dobro poznato da je upravo tužena vlasnik i posjednik predmetne nekretnine. Osoba pod čijim utjecajem se tužitelj nalazi, već je pokušala od tužene nekretninu kupiti za nerealno nisku cijenu, te sada očito pokušavajući profitirati od činjenice da tužena boravi i radi u SR njemačkoj, kao i činjenice da se nekretnina nalazi u ROH-BAU stanju. Ta osoba je pokušavala zastrašivanjem prisiliti tuženu na prodaju nekretnine no tužena do primitka ove tužbe nije mogla niti pretpostaviti do koje mjere sežu njegove beskrupulozne namjere. Ukoliko bi tužitelj odmah povukao tužbu u ovom predmetu, tužena neće potraživati troškove postupka. Ukoliko bi tužitelj, unatoč svim navedenim činjenicama i okolnostima inzistirao na daljnjem vođenju ovog postupka, tužena predlaže Naslovu odbiti tužbu, uz naknadu parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-476/2021-12 od 1. veljače 2022. određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari radi smrti tužitelja.

4. Rješenjem poslovni broj P-476/2021-14 od 15. srpnja 2024. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari te je pozvana MJ iz [adresa] da preuzme postupak, a što je ista i učinila.

5. Tužena u podnesku od 27. siječnja 2025., osporava aktivnu legitimaciju tužiteljice za vođenje ovog postupka budući tužbeni zahtjev glasi na utvrđenje da se utvrdi da je FJ vlasnik nekretnine označene sa kčbr. [katastarska čestica] upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Također se navodi da je ugovorom o doživotnom uzdržavanju sklopljenim između pokojnog FJ i tužiteljice od 15. siječnja 2021. pod brojem OV-44/2021 određeno da primatelj uzdržavanja ostavlja davateljici uzdržavanja sva njegova prava i obveze u pogledu opoziva ugovora o darovanju koji je sklopljen između njega kao darodavatelja i njegove kćeri ovdje tužene MJĆ, u pogledu nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji ugovor je ovjeren kod Javne bilježnice Irme Pavelić iz [adresa] pod brojem OV- 3400/2006 od 3. kolovoza 2006. Dakle, nigdje nije ugovoreno pravo preuzimanja ovog postupka radi utvrđenja vlasništva, već postupka u pogledu opoziva darovanja.

6. Podneskom od 26. veljače 2025. tužiteljica navodi da je ugovor o doživotnom uzdržavanju poslovni broj OV-44/2021 sklopljen 15. siječnja 2021. dok je tužba u ovome predmetu podnesena 15. studenoga 2021. dakle, 10 mjeseci nakon toga, pa u momentu solemnizacije tužiteljice nije mogla znati pod kojim će se poslovnim brojem voditi parnični postupak, ali je nesporno da je pokojni FJ ovlastio tužiteljicu da ima sva prava i obveze u pogledu opoziva ugovor o darovanju, poslovni broj OV-3400/2006, a koji je sastavni dio ugovor o doživotnom uzdržavanju pod brojem OV-44/2021.Tužiteljica nadalje navodi da je predmetnu nekretninu stekla temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina OV-3024/2021 te je u posjedu iste više od 20 godina pa ista ima pravni interes i aktivno je legitimirana da nastavi voditi ovaj parnični postupak u svojstvu tužitelja. Tužiteljica navodi kako tužena nikada nije živjela niti boravila u [adresa], a pogotovo ne na njezinoj adresi [adresa] koju je tužena upisala kao svoju adresu u Ugovoru o darovanju nekretnina OV-3847/2008 i koja joj je upisana u zemljišne knjige. Navedenu činjenicu tužiteljica dokazuje Uvjerenjem o prebivalištu KLASA: 220-01/25-02/181, URBROJ: 511-17-08-25-67 od 26. veljače 2025. godine izdanu od MUP-a Pregrada iz kojeg je razvidno kako je tužena od 1974.

– 1981. godine imala prijavljeno prebivalište na adresi: [adresa], od 1981.-1987. na adresi [adresa], od 1987. – 2014. godine na adresi [adresa], a od 2014. godine tužena nema prijavljeno ni prebivalište ni boravište u [adresa], pa se slijedom navedenog predlaže da u budućim podnescima uklonih iz svojih osobnih podataka adresu [adresa]. Slijedom navedenog tužena u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju nije nikako mogla imati u svojoj osobnoj iskaznici napisanu adresu sa kojom se upisala kao vlasnica predmetne nekretnine, tj. [adresa] pa je takav upis prava vlasništva tužene u 1/1 dijela na predmetnoj nekretnini u zemljišne knjige suprotan javnom poretku i pravnoj sigurnosti obzirom se zemljišne knjige temelje na načelu točnosti i pouzdanosti. Upis temeljen na neistinitim podacima iz Ugovora koji je proveden u zemljišne knjige ne može proizvesti pravni učinak jer narušava načelo povjerenja u zemljišne knjige. Temeljem čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ( NN 155/23) Ugovor koji je protivan Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je. Obzirom na naprijed navedenu činjenicu o upisu neistinite adrese tužene taj Ugovor je zbog toga protivan prisilnim propisima RH, a posljedica istog je njegova ništetnost tj. može se zaključiti da između stranaka nije postojala stvarna volja za sklapanje istog, a činjenica da tužena nikada nije stupila u posjed darovane nekretnine to i potvrđuje. Dakle, prava predaja predmetne nekretnine u posjed tuženoj nikad nije učinjena, stoga iako je Ugovor sklopljen u pisanoj formi i potpis darodavatelja je ovjeren kod javnog bilježnika, i dalje povlači učinke ništetnosti. Čak ni zemljišnoknjižna provedba takvog ugovora ne može mu dati pravnu valjanost niti pravnu snagu jer je u zemljišnoj knjizi proveden ništetan ugovor. Dakle, nedostatak zakonom propisanog oblika ugovora mogao se nadomjestiti samo predajom stvari odnosno nekretnine u posjed daromprimatelja, no ne i uknjižbom u zemljišne knjige. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Rev -995/04-2 od 4. listopada 2005. zauzeto je identično stajalište: „… za prijenos nekretnine darovanjem u slučaju ako ovo darovanje ne slijedi i prava predaja darovane nekretnine daroprimcu, Zakonom o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93 i 29/04 - ZJB), propisana je forma javnobilježničkog akta, koja je potrebna za pravnu valjanost takvog ugovora (čl. 53. st. 1. toč. 3. ZJB). Predmetni darovni ugovor nije zadovoljavao ovaj oblik, jer iako sačinjen u pisanoj formi, nije imao formu javnobilježničkog akta. Slijedom toga, takav je darovni ugovor protivan zakonu, pa je zaključeni pravni posao ništav osnovom čl. 103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91 i 3/94 – dalje ZOO).“ Tužena više od 20 godina živi u [adresa], a nikada nije brinula o svom pok. ocu FJ niti je dolazila u RH pa je nejasno na koji način se nalazi u posjedu predmetne nekretnine. Nesporno je da je cijela predmetna nekretnina u rohbau fazi, u cijelosti nepogodna za život, a pravni prednik tužiteljice pok. FJ je živio u stanu koji su mu uredili tužiteljica i njezin suprug u njihovoj obiteljskoj kući na adresi [adresa] i o njemu su u cijelosti brinuli od 2008. godine bez ikakve novčane naknade, na ime čega im je on u cijelosti prenio neposredan, zakonit i istinit posjed predmetne nekretnine što je uključivalo i ključ iste. Tužiteljica u cijelosti osporava navod tužene da bi zlorabili bilo kakvu činjenicu ili situaciju, baš naprotiv, iznose istinu koja ne odgovara tuženoj, a to je da nikada nije stupila niti b ila u posjedu predmetne nekretnine. Što se tiče navoda tužene kako tužiteljica “nevješto pokušava obmanuti sud” ista navodi kako se nikada nije služila taktikom tužene već iznosi činjenice u cijelosti potkrijepljene dokazima pa tako vezano za privremeno porezno rješenje od 8. veljače 2022. godine i porezno rješenje od 7. prosinca 2023. godine koja su temeljena na Ugovoru o kupoprodaji predmetne nekretnine temeljem kojeg je pok. FJ prodao predmetnu nekretninu tužiteljici OV-3024/2021, tužiteljica navodi kako iz istih jasno proizlazi porezna obveza isključivo za predmetnu nekretninu koja su u cijelosti podmirena. Što se tiče parcelacijskog elaborate koji tužena dostavlja u spis predmeta isti je rađen 2006. godine, a tužiteljica se o pok. FJ počela brinuti 2008. godine š to nesporno proizlazi iz čl. VII. Ugovora o kupoprodaji nekretnina OV - 2745/2008 temeljem kojeg je TJ, suprug tužiteljice, kupio njihovu obiteljsku kuću od pok. FJ i u kojoj je isti živio do svoje smrti. Tuž iteljica nadalje, preinačuje tužbu i tužbeni zahtjev na način da predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi da je ugovor o darovanju nekretnine sklopljen 22. srpnja 2008., ovjeren kod javnog bilježnika Irme Pavelić iz [adresa], pod brojem OV-3847/2008 između FJ iz [adresa], kao darodavatelja i tužene MJĆ iz [adresa], kao daroprimatelja, ništetan u cijelosti. Također predlaže da se utvrdi da je tužiteljica MJ iz [adresa] vlasnica nekretnine u 1/1 dijela, kčbr. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te joj je tužena dužna izdati tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini na ime tužiteljice, jer će u protivnom takvu ispravu po pravomoćnosti zamijeniti ova presuda.

7. Podneskom od 27. veljače 2025. tužena se usprotivila preinaci tužbe.

8. Na ročištu održanom dana 6. ožujka 2025. sud je rješenjem prihvatio preinaku tužbenog zahtjeva kao u podnesku od 26. veljače 2025.

9. U podnesku od 27. veljače 2025. tužena između ostalog navodi da posjed tužene na predmetnoj nekretnini proizlazi iz ugovora o darovanju nekretnina od 22.07.2008. (čl. IV. Daroprimatelj stupa u posjed nekretnina iz točke I. ovog ugovora danom njegovog zaključenja), posjedovnog lista 1330 k. o. [katastarska općina] od 18.01.2022. dostavljenog uz odgovor na tužbu (tužiteljica upisana kao posjednik), poruka koje je tuženoj slao suprug tužiteljice - TJ, putem aplikacije WhatsApp dostavljene uz odgovor na tužbu (iz poruka je vidljivo da se ne osporava vlasništvo nekretnine tuženoj, te da se pokušava od tužene kupiti predmetna nekretnina), fotografija predmetne nekretnine dostavljenih uz podnesak od 31.01.2022. (vidljivo je da tužena ima posjed i pristup predmetnoj nekretnini i njezinoj unutrašnjosti što je moguće samo ukoliko ista ima ključeve), fotografija predmetne nekretnine dostavljenih uz podnesak od 27.01.2025. (vidljivo je da tužena kontinuirano i neometano vrši posjed na predmetnoj nekretnini obzirom u istu redovito dolazi i u njoj drži svoje stvari), navoda same tužiteljice iz podneska od 27.02.2025. gdje tvrdi da bi ona, navodno, bila u posjedu iste više od 20 godina, dočim je ugovor o kupoprodaji za tu nekretninu s pok. FJ sklopila tek 12.11.2021. (2 mjeseca prije njegove smrti(!!!) i više od 13 godina nakon što je predmetnu nekretninu darovao tuženoj), a u kojem ugovoru o prodaji su tužiteljica i pok. FJ u čl. VI konstatirali da ona u posjed nekretnine stupa odmah, dakle, tek s danom 12.11.2021. Ova činjenica je među strankama tog ugovora morala biti nesporna, a obzirom je iz samog ugovora vidljivo da su stranke u njegovu sastavljanju imale stručnu pravnu pomoć, navoda same tužiteljice iz podneska od 27.02.2025. koja tvrdi da bi tužena u predmetnu nekretninu mogla ući u bilo kojem trenutku i bez ključa ("ušao u istu sa bočne strane gdje se nalazi otvor kroz koji svatko može proći bez ključa"). Naime, imajući u vidu da je **.**.2021. pok. FJ s tužiteljicom sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim navodi da joj ostavlja "sva njegova prava i obveze u pogledu njegovog opoziva Ugovora o darovanju koji je sklopljen između njega, ovdje primatelja uzdržavanja kao darodavatelja i njegove kćeri MJĆ", u vezi predmetne nekretnine, te da nakon toga nikada nije pokrenuo postupak opoziva darovanja, već je dana 15.11.2021. (10 mjeseci kasnije!) pokrenuo tužbu u ovom postupku tražeći utvrđenje da je on vlasnik nekretnine, a dana 12.11.2021. (2 dana prije podnošenja tužbe!) sklopio je s tužiteljicom ugovor o prodaji nekretnine (znajući da je ugovorom o darovanju još 2008. prenio vlasništvo i posjed na tuženu), pa je očito da nije bio u posjedu, niti je mogao biti u posjedu premetne nekretnine, a samim time nije mogao niti predati posjed nekretnine tužiteljici, što upravo Ugovor o prodaji nekretnina od 12.11.2021. (OV-3024/2021) čini ništetnim jer nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta, odnosno sklopljen je suprotno prisilnim propisima i očito je suprotan moralu društva, jer mu je očita namjera bila stvoriti konstrukciju temeljem koje bi se predmetna nekretnina "otela" tuženoj, a sve sukladno čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23). Slijedom navedenog, tužena predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova postupka.

10. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u z.k. izvatke (list 4, 23,57,81 do 88 spisa), prijepis posjedovnog lista te izvod iz katastarskog plana (list 24 do 25 spisa), preslika WhatsApp-poruka (list 26 do 28 spisa), ugovor o doživotnom uzdržavanju od 15. siječnja 2021. (list 41 do 43 i 58 spisa), presudu i rješenje Općinskog suda u Pregradi, poslovni broj P-75/04-36 od 25. svibnja 2007. (list 46 do 53 spisa), Ugovor o darovanju nekretnina od 3. kolovoza 2006. ovjerenog pod brojem OV-3400/2006 (list 54 do 56 spisa), ugovor o prodaji nekretnina od 12. studenoga 2021. (list 59 do 60 spisa), porezna rješenja (list 76 do 79 spisa), preslike uplatnica (list 80 spisa), ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 19. siječnja 2022. (list 92 do 95 spisa), uplatnica (list 96 spisa), računi (list 98 do 105 spisa), ugovor o darovanju nekretnina od 22. srpnja 2008. ovjerenog pod brojem OV-3847/2008 (list 144 do 147 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnina od 20. svibnja 2008. ovjeren pod brojem OV-2745/2008 (list 185 do 189 spisa), parcelacijski elaborat (list 190 do 197 spisa), uvjerenje o prebivalištu (list 209 spisa), računi (list 210 do 211 spisa), proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog vještaka Tihane Artič (list 247 do 249 spisa), izvršen je uvid u nalaz i mišljenje vještaka (list 258 do 265 spisa), fotografije priložene spisu, saslušani su svjedoci CJ, EJ, BJ, TJ, te stranke.

11. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. U odnosu na prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tužiteljice, valja navesti da je istu sud Rješenjem od 15. srpnja 2024., pozvao na preuzimanje postupka budući se ista temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju legitimirala kao pravna slijednica pok. tužitelja. Protiv navedenog rješenja nije izjavljena žalba, isto je postalo pravomoćno tako da je po ocjeni ovog suda tužiteljica aktivno legitimirana nastaviti ovaj postupak.

13. Predmet tužbenog zahtjeva od 15. studenoga 2021. , bio je utvrđenje prava vlasništva na nekretnini opisanoj kao kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište površine 158 čhv, upisana u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U tužbi tužitelj navodi da je u posjedu predmetne nekretnine već više od 20 godina. Prema tome pravni osnov njegovog tužbenog zahtjeva bila bi dosjelost. Prednik tužiteljice u tužbi također navodi da je predmetnu nekretninu stekao pravnim poslom i to Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 1. veljače 1981., a što dokazuje povijesnim izvatkom iz zemljišne knjige. Prema tome tužitelj u prvotnoj tužbi navodi dva pravna osnova za stjecanje vlasništva predmetne nekretnine pravnim poslom i temeljem zakona tj. dosjelošću.

14. Preinakom tužbe, podneskom od 4. veljače 2025. godine, predlaže se utvrditi da je Ugovor o darovanju sklopljen 22. srpnja 2008. u [adresa], a koji je ovjeren kod javnog bilježnika Irme Pavelić pod brojem OV-3847/2008 između FJ kao darodavatelja i tužene kao daroprimatelja, ništetan u cijelosti, iz razloga što je na ugovoru navedena adresa tužene [adresa], dok iz uvjerenja o prebivalištu proizlazi da je tužena imala prijavljeno prebivalište na adresama u [adresa], tako da je adresa koja je navedena u ugovoru o darovanju odnosno takav upis u zemljišnu knjigu je suprotan javnom poretku i pravnoj sigurnosti jer je upis vlasništva utemeljen na neistinitim podacima iz ugovora o darovanju. Također radi neistinite adrese taj ugovor je protivan i prisilnim propisima RH, a kao razlog ništetnosti se navodi i činjenica da prava predaja predmetne nekretnine u posjed tuženoj nikada nije učinjena, stoga iako je ugovor sklopljen u pisanoj formi i ovjeren kod javnog bilježnika, taj ugovor je ništetan. Nadalje, se predlaže utvrditi da je tužiteljica MJ vlasnica predmetne nekretnine jer je zajedno sa svojim pravnim prednikom FJ već više od 30 godina u posjedu predmetne nekretnine, a stekla ju je temeljem ugovora o prodaji nekretnina od 15. studenoga 2021. godine, kao i ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je solemniziran kod javne bilježnice Gordane Večerić 15. siječnja 2021. pod brojem OV-44/2021 te dodaje da je tužiteljičini posjed, miran, zakonit i istinit. Prema tome tužiteljica je navela više pravnih osnova temeljem kojih je navodno stekla predmetnu nekretninu i to dosjelost, stjecanje pravnim poslom, ugovorom o prodaji te ugovorom o doživotnom uzdržavanju.

15. U odnosu na tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju, valja reći da prema odredbi čl. 322.st.1.ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan.

16. Ugovor o darovanju nekretnine je strogo formalni ugovor i da bi bio valjan mora biti sklopljen u pisanom obliku. Odredbe vezane uz ugovor o darovanju uređene su člancima 479. - 498. Zakona o obveznim odnosima (35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO/05). Ugovor o darovanju je dvostrani pravni posao u kojem jedna strana (darovatelj) dobrovoljno i besplatno prepušta drugoj strani (daroprimcu/obdareniku ) neku stvar ili imovinsku korist, a daroprimac to prihvaća. Ugovori o darovanju bez prave predaje stvari obavezno moraju biti sklopljeni u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Propisana forma za pravnu valjanost ugovora o darovanju bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca navedena je i u članku 53. stavku 1. toč. 2. Zakona o javnom bilježništvu (NN 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16), koji se primjenjuje kao lex specialis i u kojem je određeno da je za ovu vrstu pravnog posla potreban javnobilježnički akt. Dakle, nedostatak zakonom propisanog oblika ugovora mogao se nadomjestiti samo predajom stvari odnosno nekretnine u posjed daroprimca, no ne i uknjižbom u zemljišne knjige. Ovdje je potrebno reći da se pod pojmom prave predaje podrazumijeva realna predaja stvar i u neposredni posjed daroprimca, a ne fiktivna.

17. Uvidom u z.k.izvadak utvrđeno je da je predmetna nekretnina upisana kao kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 158 čhv, u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao vlasništvo MJĆ iz [adresa], u 1/1 dijela.

18. Uvidom u posjedovni list ispostave za katastar nekretnina [adresa] utvrđeno je da je tužena upisana kao posjednik na kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište [adresa] površine 568 m2.

19. Uvidom u parcelacijski elaborat od 29. rujna 2006. utvrđeno je da je kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište parcelirana na dvije nove parcele i to kčbr. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], površine 216 čhv, i kčbr. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište površine 158 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

20. Uvidom u ispis WhatsApp-poruka utvrđeno je da je tužena primila više poruka u kojoj se ista obavještava da joj je oluja razbila prozore i načela krov. U navedenim porukama je i prijedlog tuženoj da razmisli o prodaji kuće te navod da će se osoba koja šalje poruke upisati na njezinu nekretninu jer joj tužena duguje za održavanje dvorišta, komunalne naknade, troškove oko brige za F.

21. Uvidom u Ugovora o darovanju nekretnina od 3. kolovoza 2006. utvrđeno je da je pokojni FJ kao darodavatelj s tuženom kao daroprimateljem zaključio ugovor o darovanju kojim daruje svoje nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] odnosno kat.oznaka 737/2, u naravi kuća i dvorište površine 159 čhv odnosno kao novoformirana parcela dijela kčbr. [katastarska čestica]. Navedeni ugovor ovjeren je kod javne bilježnice Irme Pavelić dana 3. kolovoza 2006., pod brojem OV -3400/2006.

22. Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnina utvrđeno je da je pok. FJ kao prodavatelj, prodao kupcu TJ iz [adresa], nekretninu upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište površine 216 čhv. U točci VII. navedenog ugovora kupac se obvezuje da će u zapadnom prizemlju kuće urediti zasebni stan površine 70 m2, u kojem prodavatelj ima pravo stanovanja i uživanja do svoje smrti. Navedeni ugovor ovjeren je kod javne bilježnice Irme Pavelić iz [adresa] pod brojem OV-2745/2008 dana 20. svibnja 2008.

23. Uvidom u ugovor o darovanju nekretnina od 22. srpnja 2008. utvrđeno je da je pokojni FJ kao darodavatelj darovao tuženoj nekretninu upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica], kat.oznaka kčbr. [katastarska čestica]. Navedeni ugovor ovjeren je kod javne bilježnice Irme Pavelić pod brojem OV-3847/2008 dana 22. srpnja 2008. U Ugovoru u točki IV. stoji da daroprimatelj stupa u posjed nekretnine danom njegova zaključenja odnosno 22. srpnja 2008. U navedenom ugovoru nema odredbe kojim se tužena obvezuje predniku tužiteljice urediti stan

24. Uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju utvrđeno je da je pokojni FJ s tužiteljicom MJ sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju 15. siječnja 2021., a u navedenom ugovoru između ostalog u točci I. istog stoji da primatelj uzdržavanja ostavlja davateljici uzdržavanja sva njegova prava i obveze u pogledu opoziva ugovora o darovanju nekretnina koji je sklopljen između njega kao darodavatelja i njegove kćeri ovdje tužene kao daroprimateljice, u pogledu nekretnine koja je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] što u naravi predstavlja kuću i dvorište površine 158 čhv, a koji ugovor je ovjeren kod javne bilježnice Irme Pavelić pod brojem OV-3400/2006 dana 3. kolovoza 2006.

25. Uvidom u ugovor o prodaji nekretnina utvrđeno je da je pokojni FJ kao prodavatelj prodao tužiteljici nekretninu opisanu kao 1240/55 kuća i dvorište površine 158 čhv, upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 100.000,00 kuna. U navedenom ugovoru stoji, u točci III., da prodavatelj jamči kupcu da je predmetna nekretnina njegovo isključivo izvanknjižno vlasništvo i da se on nalazi u stvarnom posjedu predmetne nekretnine više od 20 godina. Potpis prodavatelja ovjeren je kod javne bilježnice Gordane Večerić, pod brojem OV- 3024/2021 od 15. studenoga 2021.

26. Uvidom u pravomoćnu Presudu i rješenje OS u Pregradi, poslovni broj: P - 75/2004-36 od 25. svibnja 2007. utvrđeno je da je tužiteljima ŠJ, FJ i MJĆ, dosuđen iznos od 363.221,75 € zajedno sa pripadajućim kamatama od 29. srpnja 2004. na ime povrata zajma.

27. Očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog vještaka te iz nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka utvrđeno je da je predmet postupka nekretnina upisana u k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] (u kat. nekretnina nosi oznaku 737/1) u naravi kuća [adresa] i dvorište. U katastru nekretnina je čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 568 m2 upisana u posjedovnom listu broj 1330 k. o. [katastarska općina] na ime MJĆ, [adresa], a u zemljišnoj knjizi navedena nekretnina je kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo tužene.

28. Na nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka stranke nisu imale primjedbi, te sud navedeni nalaz u cijelosti prihvaća budući je isti izrađen u skladu s pravilima struke.

29. Saslušana tužiteljica navodi da joj je poznato da je pokojni MJĆ darovao predmetnu nekretninu tuženoj, a to joj je poznato jer joj je to isti rekao. Tužitelj je tuženoj tj. svojoj kćerci nekretninu darovao nakon smrti svoje žene iz razloga što je imao velikih financijskih poteškoća te je istu darovao svojoj kćeri smatrajući da će ista mu srediti stan u kojem će živjeti. Druge nekretnine za stanovanje nije imao, a u toj nekretnini je živio bez struje i vode. Sa pokojnim MJĆ bila je u jako dobrim odnosima, ona ga je uzdržavala do kraja njegove smrti. Kupili su od njega kuću, uzdržavala ga je, jer nije imao nikoga, jer tužena nije brinula o njemu, nije dolazila i ona ju je vidjela prvi puta 2022. godine kada je došla na pogreb svojeg oca. Pokojni MJĆ bio je u kontaktu sa svojom kćerkom telefonski kada je dolazila u Hrvatsku na more rekao je da će se vidjeti i da je tražila od njega novac. Cijelo to vrijeme ona je bila u posjedu predmetne nekretnine, održavala je okućnicu i održavala je cijelu kuću iznutra i izvana i da se ista nalazi do njezine kuće. Pokojni MJĆ imao je primanja tj. primao je mirovinu od nekih 1.100,00 kn i to je bila hrvatska mirovina, a njemačku mirovinu je cijelu uzimala tužena, jer je imala punomoć. Navodi da tužena živi u [adresa] i nikada nije živjela u [adresa]. Nije uredila stan na predmetnoj nekretnini nakon sklapanja Darovnog Ugovora. Pokojni MJĆ ih je uveo u posjed 2006. godine, dao im je ključ tj. kada su stupili s njime u kontakt. Sve je bilo oko kuće zapušteno, te su sve to počistili. Nakon oluje, a i nakon potresa sanirali su na krovu crijepove. Osim nje nitko drugi ne posjeduje ključeve od predmetne nekretnine. Tužena nije nikada dolazila i radila ništa oko predmetne nekretnine. Pokojni MJĆ je 2008. godine imao kuću u kojoj je živio i koju je prodao njima a te iste godine predmetnu kuću je darovao tuženoj. Godine 2006. kupili su gradilište kojeg je vlasnik bio pokojni MJĆ, i od tada su oni s njime u kontaktu, tj. ona i suprug. Ključ im je dao od te kuće iz razloga što je sve bilo zapušteno, kao što je bilo i gradilište kojeg su kupili i da mu na neki način pomognemo to počistiti. Imao je veliko povjerenje u njih, pomogli su mu, živio je u jako lošim uvjetima. Ne sjeća se za koji iznos su kupili kuću od pokojnog MJĆ, jer je suprug radio Kupoprodajni ugovor s istim. Novci su mu bili isplaćeni. Pokojni MJĆ živio je s njima u kući u stanu kojeg su mu napravili i to u kući koju su oni kupili od njega. Pokojni MJĆ je imao financijskih problema jer je imao stan u [adresa] kojeg je tužena rentala, međutim nije plaćala režije i na tom stanu su ostali veliki dugovi i misli da su suvlasnici tog stana bili pokojni MJĆ i tužena, te je upravitelj te zgrade T zbog tih dugova otkupio za mali iznos, a novce od prodaje tog stana su podijelili pokojni FJ i tužena. Njezin suprug je vozio pokojnog FJ u [adresa] krajem 2008. ili početkom 2009. godine, kada se je to dešavalo sa tim stanom, a također je tada i ishodio da tužena više nema punomoć za podizanje njegove mirovine, te je on primao mirovinu od nekih 400,00 € mjesečno. Kupoprodajni ugovor sklopili su 2021. isključivo na inicijativu pokojnog MJĆ iz razloga što se sve te godine brinula o njemu, jer nije imao nikoga. Iz tog Ugovora isplatila mu je kupoprodajnu cijenu. Isplatu je izvršila iz razloga što je već pokojni FJ pokrenuo postupak u svezi predmetne nekretnine. Iz kojeg razloga je tužiteljica u studenom 2021. sklopila Ugovor o prodaji predmetne nekretnine sa pokojnim FJ i isplatila mu po vlastitoj izjavi 100.000,00 kn iz tog Ugovora, kada je u siječnju 2021. sa istim tim ČJ sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju temeljem kojeg bi joj nakon smrti pokojnog FJ pripala sva njegova pokretna i nepokretna imovina i koja bi onda obuhvaća i predmetnu nekretninu, tužiteljica navodi da je pokojni FJ je to učinio na svoju inicijativu, htio ju je zaštiti i htio je da ta predmetna nekretnina pripadne njoj. Pokojni FJ od 2008. godine nije joj plaćao za uzdržavanje, troškove sahrane je ona snosila. Također i troškove uređenja stana u kojem je živio je snosila ona, taj novac za uređenje joj nije vratio, a nije plaćao ni stanarinu. Tužiteljica mu je kuhala, ali samo vikendom, jer je on bio dobar kuhar, a svakodnevno mu je čistila stan. Pokojni FJ kupio je grobno mjesto u kojem je bio pokopan, ali ne zna kada.

30. Tužena saslušana navodi da je kuća sagrađena 1980. godine. Gradili su ju njezini roditelji. Njoj je njezin pokojni otac darovao kuću 2006. godine iz razloga što mu je ona jedino dijete. Taj Ugovor o darovanju nije bio ničim uvjetovan, ni usmeno ni pisano. U potkrovlje predmetne kuće stavljala je stvari koje joj nisu trebale, kao i stvari od njezine kćeri, a također i stvari koje je naslijedila od svoje pokojne bake. Nakon smrti majke posjećivala je oca svake godine kada su odlazili s mora, s ocem je bila stalno u kontaktu i to telefonskom. Brinula se o kući i to na način da bi ju nazvala njezina sestra ŠJ iz [adresa], a nju bi obavijestila ako je nešto trebalo mamina rođakinja C koja bi kada bi išla u [adresa] u apoteku vidjela da li nešto treba na kući napraviti. Ona je svojoj sestri ŠJ dala punomoć i tada bi ona rješavala ako bi nešto trebalo. Posebno napominje da njena sestra ŠJ je kćerka njezine mame, ali nije kćerka njezinog tate. Koliko se sjeća ŠJ je rješavala promjenu stakla na kući i u svezi vode. Kada je dolazila u [adresa], oca je posjećivala u toj predmetnoj kući, zajedno su tada odlazili kod C i na groblje. Njezin otac je živio u svojoj kući, odnosno u kući koju je otac prodao, ali ona sada ne može reći koje je godine i nakon prodaje te kuće otac i dalje nastavio živjeti u toj kući. Kuća u kojoj je otac živio i ova predmetna kuća su jedna do druge. Predmetna kuća je cijelo vrijeme rohbau, tj. nije dovršena, a kuća u kojoj je živio otac je bila sređena. Ona od predmetne kuće ima ključeve i ključeve od te kuće ima i ŠJ, jer joj ja ona dala te ključeve. Predmetna kuća ima priključak za vodu. Godine 2024. nakon mora bila je u predmetnoj kući, imala je ključ, ali joj nije trebao, jer su garažna vrata bila otvorena i preko garaže može ući u kuću. Oko kuće se ne treba kositi, jer je stavljen beton. Nakon potresa TJ joj je poslao poruku da treba promijeniti crijepove na kući i nitko nije promijenio te crijepove na kući, još uvijek tako stoje. Nije joj poznato i nije opunomoćila tužiteljicu da bi održavala okućnicu na predmetnoj nekretnini. Navodi da oca nije posjećivala u njegovoj kući u kojoj je živio radi neugodnosti zbog vrijeđanja gosp. TJ. E su kupili kuću od njenog oca, međutim otac je imao u prizemlju te kuće svoj jedan mali apartman od kojeg je imao ključ, a to joj je poznato jer su jedanput došli i to 2024. godine u 8. mjesecu i pokucali su na njegova vrata, tj. vrata gdje je on bio jer ih nije čuo, spavao je, nakon toga su otišli na groblje i kod tete C. Navodi da se zabunila i da je njen otac umro 2022. godine i kod oca je bila 2021. godine.

31. Svjedok EJ iskazao je da mu je poznato gdje živi tužiteljica, ona je supruga od njegovog brata, tako da je često bio kod njih. Iz njihove obiteljske komunikacije zna da je FJ darovao nedovršenu kuću svojoj kćeri uz neke uvjete, a to je bilo da se njemu napravi stan da može živjeti u toj novoj kući. FJ živio je u kući kod tužiteljice, u biti oni su kupili od njega kuću i u toj kući je FJ imao stan u kojem je živio. Na pitanje zbog čega je FJ kćer trebala napraviti stan, budući je imao stan kod tužiteljice, navodi da je darovanje bilo prije i to je bilo dogovoreno prije kupnje te kuće. Tu neizgrađenu kuću koristila je tužiteljica i njezin suprug. FJ im je dao ključeve, tamo su imali alat. Tu kuću tužena nije koristila, on ju tamo nikada nisam vidio. Koliko zna, predmetna kuća je bila u vlasništvu FJ odnosno ispravlja navod, prvo je bila od FJ, a onda ju je darovao MJĆ. Tužiteljica je predmetnu kuću stekla kupoprodajnim ugovorom koji je sklopljen s FJ, ali se ne sjeća kada je to bilo. Zna da je kasnije bio neki Ugovor, ali ne zna točno koji. Navodi da je kuću održavala MJ i njezin suprug, kosili su travu i održavali kuću, radili popravke nakon nevremena. Oko nedovršene kuće postoji ograda, koju je tužiteljica dala postaviti misli da je to bilo 2023. godine. Danas je, u posjedu te kuće je tužiteljica, tamo drži kante za smeće, ima ključeve od te kuće. Veći dio oko kuće je travnata površina i to kosi MJ. Predmetna kuća udaljena je od kuće tužiteljice nekih 20 ili 30 metara. Po njegovim saznanjima koliko je saznao u obiteljskim druženjima, FJ nije bio u nikakvim odnosima s tuženom, ona ga nije posjećivala niti se brinula za njega. Motiv pokojnog FJ da sklopi Kupoprodajni ugovor sa tužiteljicom i još neki ugovor je bio taj što je on živio u kući od tužiteljice, nije plaćao režije, ona mu je kuhala, brinula se za njega. Pokojni FJ bio je samostalan, bio je dobrog zdravlja. FJ je preminuo u nekoj ustanovi, ne zna točno kojoj, jer mu je u zadnjih par mjeseci bilo narušeno zdravlja. Koliko mu je poznato sve troškove za ustanovu u kojoj je pokojni FJ bio je podmirivala MJ. Koliko mu je poznato pokojnom FJ je tužiteljica platila kod sklapanja kupoprodajnog ugovora za predmetnu kuću, ali ne zna točno koliko. Nema saznanja da bi njegov brat TJ pokušavao kupiti predmetnu roubau kuću od tužene. Nema saznanja odnosno nije mu poznato da su njegov brat i šogorica slali poruke ili telefonski komunicirali tuženu. Oko roubau kuće je metalno žičana ograda, a s prednje srane je dio drvene. Ne zna tko je radio prednji drveni dio od ograde. Ne zna da li je to radila tužiteljica. Ne zna kada je to napravljeno taj drveno zidani dio ograde, ali od kada on tamo dolazi, to je tamo bilo. Na pitanje da li zna čiji je put koji vodi od ulice do kuće u kojoj živi njegova šogorica, odgovara da nije siguran. Ne zna da li ograda dijeli put od kuće. Ne zna točno godinu kada su se njegova šogorica i brat uselili u kuću u kojoj su živjeli s pokojnim FJ. Zna da ima više od 10 godina. njegova šogorica i brat su u toj kući u kojoj su živjeli uređivali stan za pokojnog FJ. Ne zna da li su taj stan uređivali prije nego što su kupili kuću ili nakon što su kupili kuću. Prije nego što su uselili u kuću, njegov brat i šogorica su živjeli u stanu u [adresa]. Pokojni FJ je živio u kući koju su tužiteljica i njegov brat kupili od njega. Nije siguran koliko ulaza ima u rohbau kuću.

32. Svjedok ŠJ iskazala je da je predmeta rohbau nedovršena kuća je od njene sestre. Još dok je pokojni FJ bio živ dogovoreno je da predmetna kuća pripadne tuženoj, tako da je napravljen takav ugovor. Pokojni FJ je tu kući MJĆ predao, a njoj je je sestra dala punomoć i ona je za nju dolazila u [adresa] i obavljala poslove vezano uz predmetnu kuću. U kuću je uvedena struja koja je glasila na MJĆ i voda i račune za struju i vodu je ona plaćala. Na lice mjesta je bio izašao i geometar koji je odmjeravao kuću i ona je odmah sestri predložila da si postavi ogradu oko kuće, ali ona je rekla kako će, tamo joj je otac jer u biti otac je živio u susjednoj kući i to je prije bila sve jedna parcela, jedno dvorište. MJĆ je imala u toj kući svoje stvari, svoju garderobu, od kćerke garderobu, ključ od kuće je imala MJĆ, a imala je i ona, i dan-danas ima te ključeve. Na kući su rađeni i popravci, ona je za sestru nalazila majstora za vrata, majstore za stakla. Za to sve postoje računi koje ona ima čak tu kod sebe, primjerice ima račun za vodu koju je plaćala, vidi se da na računu piše AJ. Tužiteljica nije ništa imala u toj kući, ona ju nije održavala, ona tamo nije imala ništa. Točno je da je tužiteljica bacala u kuću smeće i ona ih je zbog toga opominjala. Na kući je trebalo popraviti crijep, ali to dalje nisu radili, jer je već krenuo sud. Pokojni FJ od njezine sestre nikada nije tražio da mu ona uredi stan, jer je on imao svoju kuću u kojoj je živio. Oni ne znaju kako je vlasnicom kuće u kojoj je živio pokojni FJ postala tužiteljica i njezin suprug. Kada je ona dolazila u [adresa], ona je uvijek dolazila u tu kuću od AJ, nije zalazila u kuću od pokojnog FJ jer je njoj tamo poginuo sin, tako da se nije osjećala dobro kada bi tamo došla. AJ i pokojni FJ su bili u dobrim odnosima, iako je FJ bio malo teži čovjek. TJ i tužiteljica su htjeli kupiti predmetnu kuću, oni su ju zvali par puta i rekli su joj da razgovaram sa AJ u vezi prodaje te kuće i o tome su joj i slali poruke. Ona je o tome svaki put obavijestila AJ. AJ je imala svoju cijenu, gosp. TJ je imao svoje uvjete, on je čak nudio AJ da će joj izgraditi stan u toj kući, ali AJ u njega nije imala povjerenja. Pokojni FJ je imao dobra primanja, imao je njemačku mirovinu, nešto je naslijedio iza pokojne supruge novce, bilo je i nekretnina koje su se prodale, tako da on nije bio siromašan da bi ga netko trebao uzdržavati. Navodi da je ona angažirala staklara i on je popravke radio 2022. godine, to je bio ZJ. AJ joj je dala ovjerenu punomoć od javnog bilježnika Marijana Jurića iz Zagreb, Savska 56, dana 18. kolovoza 2005. godine za sve poslove koje je ona za nju odrađivala. Također joj je dala i još jednu punomoć da slobodno može ulaziti u njenu kuću u [adresa] i za vođenje plina, struje i svih drugih građevinskih radova. Predmetna kuća je imala dva ulaza i još jedan ulaz za garažu. Iz garaže se može ući u ostatak kuće. Ispred kuće se nalazi ograda, ona to zove drvena kapija. Jedanput kada je došla vidjela je da je drvena kapija skinuta i stavljena uz garažna vrata. Također je postavljena ograda između Dunjine kuće i kuće od pokojnog AJ, ali to na način da se ušlo u Dunjinu nekretninu i kada su pitali TJ zašto je to napravio, odgovorio je, to nije važno, to je nekih 10 cm. AJ je pokojnom ocu dozvolila da prolazi njenom nekretninom, iako je on do svoje kuće imao poseban ulaz. Ona je od 2005. pa do danas dolazila svaka dva mjeseca u [adresa] i dolazila bi pogledati kuću. Tamo bi ju viđali i susjedi, a jedna joj je jednom prilikom rekla " ŠJ, suze mi idu na oči kad vidim što rade od vas". Ne može reći ime te susjede, jer živi blizu njih. Zadnji put ju je suprug tužiteljice kontaktirao u 9. mjesecu 2025. povodom toga da će on doći iz Irske i da se nađu na kavi, da razgovaraju o kući, rekao joj je da će joj platiti troškove za suradnju, rekao joj je da ima neku ponudu u vezi kuće za AJ i da joj to želi prezentirati. Tu poruku ona ima u svojem mobitelu i dan danas. Ona na to nije ništa odgovorila i o tome je obavijestila AJ, a ona joj je rekla da ona s njim više nema što razgovarati i da su oni svoje rekli. Ona od sestre nije ništa krila, kad god bi ju netko zvao, ona bi ju o tome obavijestila. Nitko drugi ju nije zvao u vezi te kuće da bi joj nudio da bi je kupio, osim što je ona sestri predlagala da kuću da Agenciji i da ju proda i da se riješi više ovih muka. Zadnji puta je u [adresa] bila prije 2 mjeseca. Ne zna točno, jer ne pamti datume kada je bio sprovod pokojnog FJ, ali na tom sprovodu su ona i sestra bile. Ne zna da li je sprovod bio 18. veljače 2022., ali taj dan majstor nije došao u kuću, moguće da je ona slala ponudu taj dan. Zna da su se oni vraćali od sprovoda i došli su pred Dunjinu kuću, odnosno u dvorište Dunjine kuće gdje su bili parkirani automobili kao da je to parkiralište i one su tu stale i onda se pojavila tužiteljica, ona joj je rekla dajte nam papire iza F i iza naše pokojne majke, ona im je rekla to je sve od F i nije nam ništa dala. One su otišle jadne, tako da nisu niti stigle ući u kuću AJ. Također dodaje da u kući u kojoj je živio pokojni FJ tamo su bile stvari i pokućstvo od njihove majke i to je bilo vrijedno, jer je njihova majka radila u Njemačkoj i te stvari oni nikad nisu dobili, one su u biti opljačkane. U vezi toga nisu pokretali postupke, jer one nikog ne diraju, oni u biti navaljuju na njih. Nije joj poznato da bi tužiteljica imala Ugovor o doživotnom uzdržavanju s pokojnim FJ. Ona ne zna da bi tužiteljica uzdržavala pokojnog FJ, njemu to nije trebalo, jer je imao svoju mirovinu. On je u to vrijeme imao mirovinu od 500,00 eura. Pokojni FJ je jedno vrijeme imao ovrhu na mirovini zbog dugova koje je imao za stan u [adresa], pa su ona i sestra odlučile podmirit dio tog duga i nakon toga je pokojni FJ dobivao cijelu mirovinu, a on je bez veze govorio da mu AJ uzima mirovinu. Prema tome, ne vidi razloga da bi njega trebao netko uzdržavati. Pokojni FJ je imao i novce u Zagrebačkoj banci, iza pokojne majke su imali isto puno novaca, u biti on je bio pun ko brod, tako da on nije bio u potrebi s nekim sklapati Ugovore o uzdržavanju. Pokojni FJ je 1937. godište. Predmetna nekretnina nema trenutno struju i vodu, ali da li se to promijenilo, ne zna. U nekoliko navrata je ispred Dunjine kuće vidjela parkirane automobile, ali ne zna čiji su to automobili, možda od podstanara od gosp. TJ. Predmetna kuća nije podobna za stanovanje, i neće biti, jer će ju oni prodati. Navodi da podstanari žive u kući koju su navodno TJ i MJ kupili od pokojnog FJ, u biti to je kuća u kojoj je živio pokojni FJ. Grobno mjesto u kojem su pokopani njezina majka i pokojni FJ kupila je AJ. Grobno mjesto plaća onaj na koga je to prenijeto i sada se vodi na TJ i MJ. Ne vodi se više na ČJ da bi oni plaćali. Ostavinska rasprava nije bila iza pokojnog FJ jer je rečeno da nije bilo imovine, jer je sve u biti oduzeto.

33. Svjedok TJ iskazao je da predmetna kuća trenutno glasi na tuženu. To je njoj pokojni otac darovao 2006. godine. Njezin otac je za svog života pokrenuo postupak za razvrgavanje darovnog ugovora. Misli da je to bilo 2019. godine. To mu je poznato iz razloga što je živio u njegovoj kući i oni su o svemu razgovarali. Parnica je prekinuta jer je tužitelj umro, a tu parnicu je nastavila njegova supruga. Pojašnjava, radi se predmetnoj parnici, možda se krivo izrazio. Glavni razlog zbog kojeg je FJ pokrenuo ovaj postupak je bio jer je želio da se ta nekretnina vrati u njegov posjed, kćerka se o njemu nije brinula, a niti se brinula o toj predmetnoj nekretnini. On i njegova supruga su predmetnu nekretninu održavali od 2006. godine po nalogu FJ. Niti tužena niti njena sestra nisu dolazile na predmetnu nekretninu osim jednom. Tužena je došla 2007. jednom, a njena sestra je također jednom došla kada je prodala udio u zemlji njegovoj supruzi. On je financirao popravke na predmetnoj kući, a to je sve dalje dogovarala njegova supruga. Ugovor o kupoprodaji iz 2021. godine sklopila je njegova supruga sa pok. FJ, do tog ugovora je došlo jer je pok. FJ želio zaštiti tužiteljicu, odnosno želio joj se odužiti jer se ona za njega brinula od 2008. godine pa do njegove smrti. Oni su plaćali sve režije i on je u njihovom stanu živio besplatno. 2020. godine njegova supruga je sa pok. FJ sklapala i ugovor o doživotnom uzdržavanju, to je bila volja pokojnog FJ jer je želio da MJ naslijedi kuću i grobno mjesto jer je jedino u nju imao povjerenja, jer je znao da njegova kćer i pokćerka neće za njega brinuti. On je kontaktirao tuženu i njenu sestru emailom, porukama, telefonom jer je imao neke investitore. Nudili su tuženoj da oni urede kuću i onda podijele kuću, odnosno njezin prijedlog je bio da se u toj kući pokojnom FJ uredi stan, da on izađe iz njezine kuće, a po njegovoj smrti da taj stan dobije tužena, s obzirom da on već ima odraslu djecu kojima također treba stambeni prostor. Ključeve od predmetne kuće ima od 2006. godine kada mu ih je pokojni FJ dao. Kuću koriste tako što imaju ključeve, tamo im je skladišni prostor, sanirali su crijep na toj kući, na predmetnoj nekretnini parkiraju i automobile, okućnicu predmetne kuće održava njegova supruga. Navodi da je gornju kuću odnosno kuću u vlasništvu njegove supruge, kupio on 2008. godine, a onda ju je darovao supruzi. U susjednu kuću uselili su u jesen 2008. godine. Pokojni FJ je protiv tužene pokrenuo ovaj postupak zbog nebrige o njemu, zbog problema sa stanom u [adresa] i radi tog problema su njemu sjeli na mirovinu i on je ostao bez mirovine. Pokojni FJ je sklopio ugovor o kupoprodaji za predmetnu kuću iz zahvalnosti prema njegovoj supruzi jer se ona o njemu brinula. Na pitanje zbog čega je predmetnu kuću tužiteljici pokojni FJ prodao, odgovara: da sa njom ne može sklopiti ugovor o darovanju, a koliko on zna ugovor o kupoprodaji je jači pravni posao, a koliko se njemu čini pok. FJ je o tome savjetovao odvjetnik, i za tu kupoprodaju je njegova supruga platila porez. Njegova supruga je pokojnom FJ isplatila kupoprodajnu cijenu, nije siguran koliko, 150.000,00 kuna ili 200.000,00 kuna. S tim novcima, pokojni FJ poplatio je dugove i imao je dvije partnerice s kojima je trošio novac i provodio je život s njima. Navodi da je pokojni FJ bio odličnog zdravstvenog stanja sve do korone. Nakon sklapanja tog ugovora o prodaji za nekih godinu dana je on preminuo. On je znao da njegova supruga s pok. FJ ima ugovor o doživotnom uzdržavanju. Navodi da je nakon smrti pok. FJ njegova supruga stekla minus na tekućem računu u Zagrebačkoj banci, njegova supruga nije stekla nekretnine, ali je stekla grobno mjesto. Ne zna da li je njegova supruga pok. FJ dala novce u gotovini, ili mu je uplatila na račun. Koliko se sjeća isplatila mu je u gotovini. Nije bilo vrijednih pokretnina koje je njegova supruga stekla. Nije bilo niti nakita, vrijednijeg namještaja,ničega. On je pokušavao od tužene predmetnu kuću kupiti. Zvao ju je nekoliko puta da li je zainteresirana da ju kupi jer je kuća drastično propadala. S obzirom da je predmetna kuća udaljena 80 cm od njegove međe, njemu je u interesu bilo da si uredi taj prostor. Ugovor o darovanju iz 2006. nije jedini ugovor koji je pok. FJ sklapao sa svojom kćeri, on je radio više ugovora, sa tuženom i sa ŠJ, oni su se međusobno dijelili nakon smrti majke od tužene. Navodi da je pok. FJ 2006. sklopio ugovor o darovanju s tuženom iz razloga jer je želio da se predmetna kuća uredi, da u njoj on ima stan, jer je morao prodati kuću u kojoj je živio zbog dugova. Zna da je 2007. jednom prilikom došla tužena da joj da dozvolu da uvede plin u predmetnu kuću, on se s tim suglasio, međutim ona je saznala da je on kupio kuću od njenog oca, zbog toga je bila razočarana i ljuta. Pokojni FJ i tužena su bili u nikakvim odnosima, ona je kada je dolazila u Hrvatsku samo je uzela novce i otišla. Troškove sahrane je platila njegova supruga, međutim on je to financirao. Pokojni FJ, koji je dobio novce od prodaje kuće u kojoj je živio, od prodaje gradilišta, od prodaje predmetne kuće i to sve skupa je dobio najmanje 316.000,00 kuna, u što nije uračunato gradilište koje je navodno prodao, nije imao od čega živjeti i on je tim novcima morao platiti kredit koji je digla njegova pok. supruga i imao je ovrhu na mirovini.

34. Iskaz tužene i svjedokinje OJ, sud prihvaća te ih ocjenjuje logičnim i uvjerljivim, budući su isti u skladu s pisanim dokazima, Ugovorom o darovanju iz 2008., preslikama Whatsup poruka, iz kojih je jasno vidljivo da se suprug tužiteljice, saslušani svjedok HJ, a što je i sam u svom iskazu potvrdio, slao poruke tuženoj, te se u istima tuženoj obraća kao vlasnici i faktičnoj pos jednici predmetne nekretnine. Također svjedok HJ u svom iskazu navodi cit. „ glavni razlog zbog kojeg je FJ pokrenuo ovaj postupak je bio jer je želio da se ta nekretnina vrati u njegov posjed…“ Prema tome, saslušani svjedok potvrđuje činjenicu da pok. FJ nije bio u posjedu predmetne nekretnine. Sud nije prihvatio dio iskaza svjedoka HJ u kojem isti navodi da je pok. FJ za svog života pokrenuo postupak radi razvrgnuća darovnog ugovora, da predmetnu nekretninu održavaju od 2006., da tužena i njena sestra nisu dolazila na predmetnu nekretninu, da je financirao popravke na kući, da je pokojni FJ s kćeri sklopio ugovor o darovanju iz razloga da se predmetna kuća uredi i da u njoj ima stan. U ostalom djelu iskaz svjedoka sud prihvaća kao objektivno moguć. Iskaz tužene sud ne prihvaća u djelu u kojem ista navodi da je predmetna kuća darovana tuženoj iz razloga da mu ista sredi stan u kojem će živjeti, jer takva obveza u predmetnom ugovoru o darovanju nije nigdje navedena, već je uvidom u ugovor o kupoprodaji iz svibnja 2008., a koji sklopljen dva mjeseca prije predmetnog ugovora o darovanju, utvrđeno da se suprug tužiteljice obvezao u kući koju je pok. FJ istome prodao, urediti stan u kojem će isti živjeti do smrti, a radi se o susjednoj nekretnini. Prema tome pok. FJ je u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju iz srpnja 2008., s tuženom, bio stambeno zbrinut, jer je već dva mjeseca prije ugovorio da mu se uredi stan, tako da realno nije bilo potrebe takvu istu obvezu traži i od tužene. Po ocijeni ovog suda da je to stvarno bila volja pok. FJ to bi tako i u ugovoru pisalo, kao što je to pisalo u ugovoru o kupoprodaji iz svibnja 2008. Sud također nije prihvatio dio iskaza tužiteljice u kojem ista navodi da ju je tuženi 2006. uveo u posjed predmetne nekretnine, i da su od njega dobili ključ, budući nije logično i uvjerljivo da bi vlasnik nekretnine predao posjed trećim osobama, bez sklapanja nekog pravnog posla vezanog uz predmetnu nekretninu, a da bi onda dvije godine kasnije tu istu nekretninu predao u posjed i darovao tuženoj. Sud nije prihvatio dio iskaza tužiteljice u kojem navodi da su sanirali crijep, da tužena nikada nije dolazila i radila oko predmetne nekretnine, jer je to u suprotnosti s iskazom tužene i svjedokinje OJ. Iskaz svjedoka CJ sud nije posebno cijenio, jer isti nije imao odlučnih saznanja za predmet ovog postupka. Iskaz svjedoka PJ, šogora tužiteljice, očito je usmjeren da podrži zahtjeve tužiteljice, pa sud istog nije prihvatio, jer je isti u suprotnosti s ostalim provedenim dokazima.

35. Uvidom u dokumentaciju u spisu utvrđeno je da je prednik tužiteljice u svibnju 2008., prodao nekretninu opisanu kao kčbr. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište površine 216 čhv. U točci VII. navedenog ugovora kupac se obvezuje da će u zapadnom prizemlju kuće urediti zasebni stan površine 70 m2, u kojem prodavatelj ima pravo stanovanja i uživanja do svoje smrti. Zatim je dva mjeseca kasnije u srpnju 2008. pok. FJ darovao predmetnu nekretninu opisanu kao kčbr . 1240/55 k. o. [katastarska općina] svojoj kćeri ovdje tuženoj. U navedenom ugovoru je navedeno da se nekretnina predaje u posjed, ali u istom nema nikakve pisane obveze tužene da svom ocu uredi stan. Potom skoro trinaest godina nakon sklapanja spornog Ugovora o darovanju, pokojni FJ s tužiteljicom MJ sklapa Ugovor o doživotnom uzdržavanju 15. siječnja 2021., u kojem stoji da primatelj uzdržavanja ostavlja davateljici uzdržavanja sva njegova prava i obveze u pogledu opoziva ugovora o darovanju nekretnina koji je sklopljen između njega kao darodavatelja i njegove kćeri ovdje tužene kao daroprimateljice, u pogledu nekretnine koja je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] što u naravi predstavlja kuću i dvorište površine 158 čhv, a koji ugovor je ovjeren kod javne bilježnice Irme Pavelić pod brojem OV-3400/2006 dana 3. kolovoza 2006. Međutim pok. FJ nije ovlastio tužiteljicu za opoziv predmetnog Ugovora o darovanju sklopljenog 2008., koji se odnosi na nekretninu kčbr. [katastarska čestica], već ju je ovlastio za opoziv Ugovora o darovanju sklopljenog 2006. i odnosi se na nekretninu opisanu kao kčbr. [katastarska čestica], a to nije nekretnina koja je predmet ovog postupka, već se radi o susjednoj nekretnini, a koju je pok. FJ prodao suprugu tužiteljice još u svibnju 2008. Za to svo vrijeme prednik tužiteljice nije pokrenuo nikakav postupak protiv tužene u pogledu opoziva Ugovora o darovanju iz 2006., a niti u pogledu ugovora o darovanju iz 2008., već isti 12. studenog 2021. sklapa ugovor o prodaji predmetne nekretnine opisane kao kčbr. [katastarska čestica] s tužiteljicom, a 15. studenog 2021., podnosi tužbu da se utvrdi vlasnikom nekretnine koju je tri dana prije prodao ugovorom o prodaji.

36. Kada se svi ovi pravni poslovi dovedu u vezu s iskazima stranaka, očito je da je prednik tužiteljice 22. srpnja 2008., sklopio ugovor o darovanju s tuženom, da je istoj danom sklapanja ugovora predao u faktičan posjed nekretninu kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište, da je tužena od darovanja bila u faktičnom posjedu predmetne nekretnine, da se za istu brinula, vršila je popravke, a za što je ovlastila svoju sestru da ih ugovori i nađe majstore. Činjenicu da je tužena bila u posjedu predmetne nekretnine potvrdio je i sam svjedok TJ, koji se i obraćao tuženoj s namjerom da kupi kuću, iako je znao i bio upoznat s time da je njegova supruga sklopila s pok. FJ ugovor o kupoprodaji te iste kuće, koju je on pokušavao kupiti. Očito je, da je navodni ugovor o kupoprodaji iz 2021., fiktivno sklopljen, jer je tužiteljica bila svjesna odnosno morala je biti svjesna da tužitelj nije stvarni vlasnik niti posjednik predmetne nekretnine.

37. Kako je prilikom sklapanja predmetnog ugovora o darovanju od 22. srpnja 2008. izvršena i faktična predaja predmetne nekretnine tuženoj to navedeni ugovor nije ništetan, a niti je ništetan iz razloga što adresa tužene na predmetnom ugovoru ne odgovara uvjerenju o prebivalištu od 26. veljače 2025., budući isto nije nigdje propisano da bi bio razlog ništetnosti. Stoga je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o darovanju valjalo odbiti.

38. S obzirom da nije utvrđena ništetnost ugovora o darovanju od 22. srpnja 2008. to znači da je tužena zakonita vlasnica predmetne nekretnine, tako da tužiteljica nije mogla steći predmetnu nekretninu ugovorom o kupoprodaji koji je sklopljen 12. studenoga 2021.,a ovjeren 15. studenoga 2021., a niti ugovorom o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen 15. siječnja 2021., budući prednik tužiteljice pokojni FJ u vrijeme sklapanja naprijed navedenih ugovora nije bio vlasnik niti faktični posjednik predmetne nekretnine, tako da isti nije mogao prodati nekretninu koja nije bila njegova jer ju je darovao u srpnju 2008. godine. U odnosu na navod tužiteljice da bi predmetnu nekretninu stekla dosjelošću budući ju je posjedovala od 2006. odnosno putem svojeg pravnog prednika FJ, valja reći da niti taj način stjecanja vlasništva nije osnovan budući nisu ispunjene pretpostavke iz članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. - pročišćeni tekst., 94/17. – ispravak Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (pročišćeni tekst), dalje: ZV), koji propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnom posjedom te stvari ako posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, ist init i pošten, stječe dosjelošću vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten, stječe je dosjelošću protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. U ovom postupku nije utvrđeno da bi tužiteljica imala zakonom određenu kvalitetu posjeda odnosno da je sposobna da bude vlasnikom te stvari jer ista nije bila zakonita, istinita i poštena posjednica predmetne nekretnine.

39. Radi navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti u cijelosti.

40. Temeljem članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/0.8, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. - dalje: ZPP) tužiteljica je dužna tuženoj naknaditi parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.875,00 €, a koji se sastoji od troškova za sastav odgovora na tužbu, zastupanja na ročištima od 9. listopada 2024., 6. ožujka 2025., 7. svibnja 2025., 30. prosinca 2025., 10. veljače 2026., 31. ožujka 2026., za očevid od 15. rujna 2025., za sastav podnesaka od 12. prosinca 2024., 27. siječnja 2025. i 27. veljače 2025., za svaku radnju naknada u iznosu od 200,00 € ili 100 bodova, za ročište od 12. prosinca 2024. naknada u iznosu od 100 € ili 50 bodova, sve u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika uvećano za PDV u iznosu od 575,00 €, što ukupno iznosi 2.875,00 €.

41. Na dosuđeni trošak tuženoj su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 29. stavak. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22.) u vezi s člankom 151. stavak 3. ZPP - a, tekuće od presuđenja do isplate.

42. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci pod I. i II.

U Krapini, 30. travnja 2026.

Sutkinja

Jasmina Božić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Dostaviti:

1. Odvjetnica Vesna Narančić, Krapina

2. Odvjetnik Marko Samaržija, Zagreb