Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K.P. Krešimira IV br. 3

Poslovni broj: Pn-118/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba Valpovo, po sucu Zvonimiru Rogiću, u pravnoj stvari tužitelja Auto-Hrvatska, stanica za tehnički pregled d.o.o. Rijeka, Osječka 50, OIB: 62750394385, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri j.t.d., protiv tuženice ZU, OIB [osobni identifikacijski broj], vl. OPG Ideal iz Torjanaca, Ž. Tomića 1, zastupane po punomoćnici Daliji Bošnjak, odvjetnici u Belom Manastiru, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 24. ožujka 2026. na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), a objavljene 30. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

l. N a l a ž e s e tuženici ZU, vl. OPG Ideal iz Torjanaca, Ž. Tomića 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Auto-Hrvatska stanica za tehnički pregled d.o.o. Rijeka, Osječka 50, OIB: 62750394385, isplati iznos od 346.693,00 € (tristočetrdesetšesttisućašestodevedesettrieura), zajedno sa zateznim kamatama od 15.11.2011. do 31.07.2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja vrijedi zadnjeg dana polugodišta koje prethodi polugodištu za koje se određuje stopa, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. sve do isplate po stopi koju određuje Europska središnja banka, a koja je istu primijenila na posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. N a l a ž e s e tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 127.563,33 € (stodvadesetsedamtisućapetstošezdesettrieuraitridesettricenta) sa zakonskom zateznom kamatom počev od presuđenja tj. 30. travnja 2026. pa do isplate, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom troškova postupka u iznosu od 7.332,50 € o d b i j a

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se Ugovorom o pružanju poljoprivrednih usluga sklopljenim 24. kolovoza 2010. u Torjancima tuženica obvezala pružiti mu poljoprivredne usluge u jesen 2010. na površinama predlagatelja u k. o. [katastarska općina], 217,37 ha, k. o. [katastarska općina] 43,44 ha i k. o. [katastarska općina] 51,27 ha. Tuženica se obvezala zasijati uljanu repicu na površini od 210 ha te pšenicu na površini od 360 ha i u sklopu toga izvršiti dva tanjuranja za uništavanje korova, jedno predsjetveno tanjuranje, jedno razbacivanje mineralnog gnojiva, sjetvu sa kombiniranim strojem, jedno prskanje zaštitnim sredstvom, a zavisno od zimskih uvjeta prema procjeni obaviti i još jedno do dva prskanja i eventualno još jednu prihranu mineralnim gnojivom, a on se obvezao tuženici za obavljanje usluge uredno u roku od 15 dana izvršiti plaćanje i osigurati sav potreban materijal i gorivo. OU, suprug tuženice se prilikom usmenog dogovora o sadržaju ugovora kao i prilikom sastava ugovora predstavio kao osoba ovlaštena za zastupanje OPG Ideal Torjanci. Tuženica se u čl. 4. predmetnog ugovora obvezala i garantirala mu iznadprosječne rezultate prinosa u odnosu na prosječni prinos posijane kulture u RH, odnosno vrhunske prinose kakve i sama ima u vlastitim posijanim površinama.

1.1. Temeljem ugovora vršio je isplate u korist žiro računa OPG IDEAL, u vlasništvu tuženice, primanjem kojih isplata je tuženica potvrdila da je upoznata sa sadržajem ugovora i da je isti izraz i njene volje.

1.2. Ističe da posao koji je temeljem ugovora tuženica bila dužna obaviti na ugovoreni način i na ugovorenim površinama, nije obavila sukladno ugovoru i ugovorenim obvezama, niti ga je obavila u skladu s pravilima struke i pažnjom dobrog gospodarstvenika, a dio ugovorenih poslova na određenim nekretninama nije uopće izvršila. S obzirom da je u vrijeme kada su radovi bili ili trebali biti u tijeku saznao od očevidaca za takav način izvođenja ugovorenih radova, više puta je dopisima tražio dostavu izviješća o učinjenim radovima i o stanju, tj. višku materijala, no na iste upite nije dobivao odgovor. Bio je prinuđen na predmetnim nekretninama, koje je tuženica po ugovoru morala posijati sukladno pravilima struke, a to nije učinila, poduzeti hitne radnje dovršetka, zaštite i pripreme proljetne sjetve kako ne bi doživio štetu veću od one koja mu je već uzrokovala ponašanjem i načinom rada tuženice. Stoga je prije izvođenja tih radova 10. siječnja 2010. podnio Općinskom sudu u Valpovu prijedlog radi osiguranja dokaza (posl.br. R1-10/11). Provedeno je vještačenje 14.01.2011. te je utvrđeno da ugovorena sjetva pšenice nije u cijelosti izvršena odnosno da pšenica uopće nije posijana na ukupno 81,02 ha, da po izjavi OU zaštita uljane repice herbicidima nije izvršena kako je ugovorom određeno jedno prskanje, da na kčbr. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], nije izvršeno jedno tanjuranje koje je ugovoreno, da na kčbr. [katastarska čestica], u k. o. [katastarska općina] nije izvršeno ništa od ugovorenih usluga, da se procjena prinosa zbog neprskanja zaštite i ne pripremanja zemlje od strane tuženice sukladno ugovorenom može utvrditi neposredno pred žetvu pšenice ili repice, a radi čega je provedeno i drugo dopunsko vještačenje neposredno pred žetvu. Dopunskim vještačenjem u srpnju 2011. koje je obavljeno nakon uroda, utvrđeno je da je radi hitnosti radova, sam poduzeo nakon obavljenog prvog vještačkog nalaza sve potrebne agrotehničke mjere njege usjeva pšenice u proljetnom dijelu kako bi ostvario što bolji proizvodni rezultat (tj. umanjio štetu koja je prijetila), da je unatoč svim mjerama koje je poduzeo na zemlji koju je tuženica do tog trenutka obradila na prethodno izloženi način, ostvario 1.976,40 kg/ha manji urod pšenice u odnosu na urod koji je imala tuženica, odnosno, na cijeloj površini je ostvario urod od 132.912,90 kg pšenice manje nego što je definirano ugovorom.

1.3. Kako je vještačenjima u predmetu osiguranja dokaza utvrđeno da je nestručnim i neprofesionalnim obavljanjem ugovorenih poslova koji su obavljeni te neobavljanjem ugovorenih poslova na određenim nekretninama na kojima je posao sukladno ugovoru trebao biti objavljen i po obavljenom radu osigurati mu urod u najmanju ruku jednak onima koje je imala tuženica na svojim usjevima, tuženica mu je nanijela štetu u vidu umanjenog uroda pšenice na nekretninama na kojima je pšenicu zasijao (zasijana na 67,25 ha) za 132.912,90 kg pšenice u odnosu na urode koje je sama tuženica imala na svojim nekretninama, odnosno, lošim izvođenjem radova nanijela mu štetu u vidu izmakle koristi u iznosu od min. 179.432,40 kn (tržišna cijena pšenice po kilogramu iznosila min. 1,35 kn).

1.4. Navodi da se tuženica obvezala pšenicu posijati na nekretninama ukupne površine 360 ha, a posijana je na 67,25 ha te mu je nanijela štetu radi neispunjena ugovora jer je na preostalih 292,75 ha nezasijane površine mogao očekivati urod jednak urodu tuženice iste kulture koji je iznosio 3.483,52 kg po svakom neobrađenom hektaru (sukladno nalazu i mišljenju vještaka). Stoga mu je nanijela štetu u iznosu od 1.019.800,48 kg pšenice, a što u novčanoj vrijednosti i sukladnoj tržišnoj cijeni pšenice od 1,35 kn po kg iznosi 1.376.730,65 kn.

1.5. Osim toga, tuženica se kao davatelj usluga predmetnim ugovorom obvezala posijati uljanu repicu na površini od ukupno 164 ha te sukladno čl. 5. istog ugovora obvezala se dokazati mu da je radove izvela stručno. U postupku osiguranja dokaza izvršeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku ĆU koji je pregledom zasijanog usjeva i proizvodne površine organoleptički, u bitnome utvrdio da je sjetva uljane repice izvršena izvan optimalnog roka u loše pripremljeno i presatuirano tlo s dosta biljnih ostataka na površini tla i u nepovoljnim klimatskim prilikama u vrijeme izvođenja agrotehničke mjere. Vještak je u nalazu naveo da su kvaliteta i na vrijeme izvršena sjetva jedan od osnovnih preduvjeta uspješne i stabilne proizvodnje uljane repice. Navodi da je tuženica kao stručna osoba morala znati da usjev uljane repice sijan u vremenskom razdoblju od 24. rujna do 30. rujna 2010. neće polučiti nikakve rezultate pa mu je tuženica svojom krivnjom nanijela štetu te uopće nije zasijala 46,16 ha uljane repice. Ističe da je tuženica nesavjesno izvršavala preuzetu ugovornu obavezu, nije zasijala navedenu površinu, nije sjetvu realizirala u optimalno vrijeme i na način sukladno struci te na kraju nije sjetvu zaštitila. Na taj način je tuženica svojom krivnjom nanijela mu štetu te je ostao bez uroda od ukupno 161,56 tona na 46,16 ha nezasijane površine što iznosi 484.680,00 kn i bez uroda od ukupno 412,44 tone na loše zasijanim površinama od ukupno 117,84 ha loše zasijane površine što iznosi 1.237.320,00 kn (3,5 t/ha = 412,44 t x 3,00kn/kg). Stoga mu je tuženica nanijela štetu u novčanom iznosu od ukupno 1.722.000,00 kn.

1.6. Slijedom svega navedenog predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev od 10. studenog 2011. u cijelosti.

2. U pisanom odgovoru na tužbu od 28. studenog 2011. (list spisa 21-22) tuženica navodi da nikada nije potpisala niti na bilo koji način ovjerila ugovor na kojemu tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev, a to nije učinio niti njen suprug OU koji je taj ugovor prvi puta vidio prilikom postupka osiguranja dokaza. Osporava da bi ju obvezivale odredbe tog ugovora kao i njenog supruga OU koji nije vlasnik OPG IDEAL niti je ovlaštena osoba za zastupanje i ne može preuzimati obveze na ime i račun OPG IDEAL. Navodi da OU zasigurno ne bi tužitelju zagarantirao identične prinose kao one na poljoprivrednim površinama u vlasništvu OPG-a njegove supruge jer nema ovlasti ugovarati poslove u ime OPG IDEAL. Tužitelj je zakasnio s početkom priprema za uzgoj poljoprivrednih kultura jer je netočno da bi stranke bilo što dogovarale tijekom kolovoza 2019., jer se tada tužitelj i njezin suprug nisu poznavali. Poljoprivredno zemljište koje obrađuje OPG IDEAL za svoje potrebe ima puno bolje predispozicije za poljoprivrednu proizvodnju jer je sustavno obrađivano i tretirano te je i laiku jasno da se na različitim kvalitetama zemljišta ne može dobiti urod iste količine i kvalitete.

2.1. Navodi da dogovor tužitelja i OPG IDEAL bilo je etapno izvođenje određenih poljoprivrednih radova za tužitelja uz uvjet redovnog plaćanja izvršenja. Svi dogovoreni i plaćeni radovi su obavljeni, a kada tužitelj nije platio ispostavljeni račun za dio radova, poslovna suradnja je prestala te OPG IDEAL više nije bio u obvezi obavljati poljoprivredne radove tužitelja. Kako se radilo o radovima koji iziskuju visoke troškove, a tužitelj naknadu za te radove nije platio, nitko od osoba ovlaštenih za zastupanje OPG IDEAL nije primao naloge tužitelja za obavljanje bilo kakvih poljoprivrednih radova. Iz radnji tužitelja i OPG IDEAL vidljivo je da su oni bili u određenom poslovnom odnosu, a sadržaj nije ni sličan onome koji se navodi u navodnom postojećem ugovoru. Kako je na ime obrade tla plaćen iznos od 171.668,76 kn te još 50.000,00 kn na ime naknade repromaterijala, vidljivo je iz samog postupka osiguranja dokaza da su obavljeni radovi u znatno većoj vrijednosti od toga.

2.2. Osim toga, u tužbi se potražuje izgubljena zarada u iznosu od 3.278.163,05 kn, odnosno zarada od oko 1.500 % u odnosu na uloženo u samo jednoj sezoni, a ukoliko su takvi prinosi normalni u našoj poljoprivredi, upitno je radi čega se poljoprivrednici u RH uopće bune kad na svaku uloženu 1 KN kroz nepunih 10 mjeseci zarade dodatnih 150 kn. Smatra da se nalaz i mišljenje vještaka u postupku osiguranja dokaza temelji na ugovoru koji niti ona niti njen suprug nisu potpisali, a pretpostavka o radovima koji su navodno trebali biti obavljeni, prinosima i dr., ne mogu se prihvatiti kao istiniti i pravni temelji pa stoga niti poslužiti kao činjenična osnova tužbenog zahtjeva. Stoga prije svega ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tužitelj je podneskom od 09. ožujka 2018. (list spisa 35-36) specificirao tužbeni zahtjev koji glasi: "I. Nalaže se tuženici da tužitelju na ime naknade štete isplati ukupan iznos od 2.612.158,39 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teku po stopi o d15 % godišnje računajući od dana podnošenja tužbe sudu do 31.12.2007. godine, od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja vrijedi zadnjeg dana polugodišta koje prethodi polugodištu za koje se određuje stopa uvećanoj za osam postotnih poena te od 01.08.2015. godine pa nadalje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, do konačne isplate.

II. Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju prouzrokovane parnične troškove, sve u roku

15 dana pod prijetnjom ovrhe."

3.1. Na ročištu održanom 6. lipnja 2024. (list spisa 307) tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva kojeg je uskladio s važećom hrvatskom valutom tako da visina tužbenog zahtjeva iznosi 346.693,00 € predlažući da ga sud usvoji u cijelosti. Tuženica je na istom ročištu ostala kod odgovora na tužbu protiveći se tužbenom zahtjevu tužitelja tijekom cijelog postupka predlažući da ga sud odbije.

4. Sud je presudom br. Pn-187/2019-41 od 3. srpnja 2024. (list spisa 312-320) odbio tužbeni zahtjev tužitelja te je Županijski sud u Rijeci povodom žalbe tužitelja rješenjem br. Gž 1657/2024-3 od 30. travnja 2025. ukinuo presudu i predmet vratio ovome sudu na ponovno odlučivanje.

5. U ponovljenom postupku sud je pročitao iskaze vještaka ĆU, svjedoka OU i AU i z.z. SU, izvršio uvid u spis Općinskog suda u Đakovu br. Pu P-189/2019, spis ovog suda br. R1-10/2011 te izvršio uvid u kompletnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.

6. Sud nije provodio dokaz saslušanjem tuženice jer je punomoćnica tuženice odustala od tog prijedloga zbog lošeg zdravstvenog stanja tuženice iznijetog na ročištu održanom 12. veljače 2026. (list spisa 387).

7. Vještak ĆU iskazao je da ostaje u cijelosti kod pismenog nalaza i mišljenja koji je dao u predmetu osiguranja dokaza koji se vodio pod br. R1-10/11. Na upite pun. tužitelja odgovorio je da je prosječna tržišna cijena pšenice po kg iznosila 1,35 kn, a prosječni prinos uljane repice kretao se od 2,8 do 3,5 tona po hektaru s tim da je veći prinos bio kod dobrih proizvođača. Cijena uljane repice u 2011. iznosila je od 2,80 do 3,00 kn po kg. Na daljnji upit odgovorio je da ne može dostaviti podatke koliki bi bio urod uljane repice na konkretnim površinama obzirom da je usjev prije kraja vegetacije uništen i nije bilo mogućnosti utvrditi urod na tim površinama. Smatra da se mogao očekivati prosječni urod jer je 2010. bila izrazito kišna godina te agrotehnički uvjeti nisu bili dobri u momentu sjetve jer je tlo bilo prilično raskvašeno, a sjetva repice je trebala biti izvršena čak i 30 dana ranije.

7.1. Na upite pun. tuženika vještak je odgovorio da su optimalni agrotehnički uvjeti za sijanje repice krajem 8. i početkom 9. mjeseca odn. od 25.08. do 15.09. ovisno o vremenskoj situaciji. Po njegovom sjećanju, sjetva uljane repice se u to vrijeme 2010. mogla obaviti bez problema. Budući da je vlasnik uništio usjev uljane repice na to se područje više nije vraćao i nije mu poznato da li je umjesto uljane repice zasijano nešto drugo i da li je ostvaren nekakav prinos odn. prihod. Naveo je da mu nije poznato da li je 2011. proglašena elementarna nepogoda na površinama na kojima je zasijana pšenica. Iskazao je da tretiranje zaštitnim sredstvima imalo je svoju svrhu jer bi urod bio još značajnije manji iako je i ovako bio mali, zbog narušenih sklopova pšenice. Prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo je izjavu tuženika što je napravljeno na svakoj pojedinoj oranici prije samog vještačenja jer to nije bilo moguće utvrditi na licu mjesta. Izjavio je da je prema njegovim spoznajama sjetva obavljena u blato, da je mehanizacija mogla ući na zemljište, a to ovisi o procjeni tko vrši obradu. Sjetva pšenice u Ladimirevcima obavljena je od 25. do 28. studenog po izjavi tuženika. Prinosi se mogu garantirati uz određene uvjete, ali se ne mogu predvidjeti elementarne nepogode te se mogu garantirati prema uobičajenim vremenskim prilikama ili normalnim godinama. Dodao je da je prosječni urod uzet na temelju statističkih podataka iz Državnog statističkog ureda za posljednje tri godine, a mišljenja je da ne bi bilo značajnijih odstupanja da su uzeti statistički podaci samo za 2011.

8. Sud prihvaća iskaz vještaka jer je dan po osnovi očevida na licu mjesta sukladno pravilima struke u koji sud nije imao osnove posumnjati pa je odbio prijedlog tuženice za provedbu novog vještačenja.

9. Svjedok BU, zamolbeno saslušan kod Općinskog suda u Rijeci, iskazao je da je bio vlasnik Autohrvatske d.d., a nakon preoblikovanja Autohrvatske – Stanica za tehnički pregled d.o.o. i njezin direktor 15 godina, odn. sve do umirovljenja 1990. Nakon umirovljenja za tu tvrtku obavljao je posao prokuriste, a sin i kći su nastavili obavljati posao direktora u toj tvrtki. Oduvijek je želio i nastojao da tvrtka ostvaruje siguran prihod te je kao direktor tvrtke, a potom kao prokurist sklapao ugovore o otkupu zemljišta radi obavljanja poljoprivrednih radova koje bi obavljali razni djelatnici ovisno o dogovoru i opremi koju su isti imali za obradu zemljišta. Tako je od različitih vlasnika u tu svrhu kupio 350 ha zemljišta u Valpovštini, a od toga 200 ha u selu Bocanjevci koje je prvotno obrađivao RU iz [adresa] no kako on nije imao odgovarajuću mehanizaciju, na njegovu preporuku, nazvao ga je OU koji mu je rekao da ima kompletnu opremu-mehanizaciju i koji može obrađivati i više od 350 ha zemlje koje je imao. Nakon više razgovora i ponuda od strane OU i njegove supruge ZU, dogovorili su sklapanje ugovora o pružanju poljoprivrednih usluga – obrade zemljišta oko 350 ha te su ga vlastoručno potpisali u Valpovu u jednom kafiću. Ugovor je bio pripremljen od njihovog odvjetnika i on ga je potpisao kao i ZU i OU. Ugovor je sklopljen 24.08.2010. Prvi problemi su se javili kada su OU i ZU, nakon što su tražili da im se plati, nisu za taj novac obavili ugovorene radove. Po njegovom saznanju supružnici ZU bili su ovlašteni za podizanje novca i po njemu su oboje vlasnici OPG-a Ideal, tako su mu se predstavili i takvu su komunikaciju započeli i imali su cijelo vrijeme tijekom njihove poslovne suradnje. Sukladno zaključenom ugovoru Autohrvatska-Stanica za tehnički pregled je uredno plaćala gnojivo, sjeme, plavi dizel i zaštitna sredstva, sve ono što je bilo ugovoreno i o tome posjeduju uplatnice. Napomenuo je da je protiv OPG Ideal podnio kaznenu prijavu, ali nije siguran da li protiv oboje supružnika ZU ili samo ZU odn. OU. Odgovorio je da se na izvorniku Ugovora u zaglavlju nalazi njegovom rukom ispisano 164 ha uljane repice i 150 ha pšenice i to je bio dogovor što treba obrađivati na zemljištu i kojom kulturom. Na pitanja pun. tuženika odgovorio je da se ne sjeća koliko je novca dao za ugovorene radove, ali o tome postoje uplatnice i može se provjeriti istinitost navoda o plaćanju. Izjavio je da je bio vlasnik zemljišta kojeg je davao u poljoprivrednu obradu.

10. Svjedok OU, iskazao je da je u mirovini od 1995. a do mirovine se intenzivno bavio poljoprivredom te obrađivao 300-320 ha poljoprivrednog zemljišta. Imao je strojeve: sijačicu, razbacivač za mineralno gnojivo, tanjuraču, kombajn, tri traktora. Naveo je da se slučajno sreo s gospodinom BU koga do tada nikada nije poznavao na terasi kafića u Belišću. Pitao ga je da li bi htio obrađivati nečiju zemlju, a on mu je odgovorio da je sve moguće, ali da ništa nije sigurno. Tada mu je rekao da bi se htio baviti poljoprivredom i da nema ništa od strojeva i očito ga je htio angažirati da radi za njega. Nudio mu je i zaposlenje, a on mu je zvučao slatkorječiv. Napomenuo je da je BU imao aktovku punu eura koje mu je pokazao, a on mu je odgovorio da to za njega ne predstavlja ništa u životu. Rekao mu je da ako nešto napravi da mu se to odmah i plati a ne da se obeća plaćanje. Nakon toga čuli su se par puta preko telefona i on ga je pitao može li potanjurati za njega neku zemlju koju je trebalo obraditi, a radilo se oko 200-tinjak ha zemljišta obraslog travom. Kada ga je BU pitao koliko će to njega koštati, misleći na obradu, rekao sam mu da je to teško odrediti, a pitao ga je i koliko će od toga zaraditi, a on mu je odgovorio jednu kunu. Na to mu je rekao da mu je rečeno da može zaraditi 1.000,00 €, a on mu je odgovorio da kad bi zaradio 100,00 € po hektru, a ne 1.000,00 € da bi bio bogat čovjek, a ne čoban. Nakon toga zajedno su otišli u Bocanjevce vidjeti zemlju. Pristao je obrađivati tu zemlju i obavio je tanjuranje, uništavanje korova. Upozorio je BU da kasni sa sjetvom jer su svi rokovi već bili prošli, a on mu je rekao da se ništa ne sekira i da nastavi raditi. Nastavio je raditi na oranicama u Bocanjevcima i obradio je većinu, a i dio u Ladimirevcima. Odustao je od daljnjih radova kada mu je BU odbio platiti sve što je trebao platiti po fakturama. Platio je samo nekih 200.000,00 kn i rekao mu da ne može platiti gotovinom već da nađe neku pravnu osobu preko čijeg će mu računa platiti. Kada mu je ispostavio 2 ili 3 fakturu, koja nikada nije plaćena, došla mu je policija iz Belog Manastira i odvezla ga u postaju zbog navodne krađe, odn. podnesena je kaznena prijava od strane BU. Tvrdi da u toj prijavi ništa nije bilo istinito već Čulićeva izmišljotina kako bi izbjegao plaćanje do tada obavljenih radova. Navodi da u vezi s tom kaznenom prijavom nije dobio ništa tako da ne zna kako je taj predmet završio jer na sudu nije bio, niti ga je itko zvao kao okrivljenika niti kao svjedoka ili oštećenika, a on nije podnosio nikakvu kaznenu prijavu protiv bilo koga.

10.1. Na upite pun. tuženika odgovorio je da nikada nije imao OPG u svom vlasništvu niti ga je pravno mogao imati, a nije imao niti obrt već je sve radio "na crno". Nikada u životu nije potpisao nikakav ugovor o obavljanju poljoprivrednih usluga, a nije imao OPG pod nazivom Ideal Tiborjanci. Kada mu je sudac predočio ugovor o pružanju poljoprivrednih usluga od 24.10.2010. i potpis na mjestu gdje se nalazi faksimil OPG- a, odgovorio je da to nije njegov potpis premda mu sliči, a 2010. nije ni razgovarao s gosp. BU niti ga je poznavao te nikako nije zaključio s njime nekakav ugovor o poslovnoj suradnji. Predmetni ugovor koji mu je predočen prvi put je vidio 2011. u Bocanjevcima kada je bio nazočan i sudski vještak koji je obavljao procjenu izvedenih radova. Iskazao je da nije umjesto ZU potpisao navedeni ugovor jer je u to vrijeme bio razveden od nje te dodao da se razveo još 1985. Odgovorio je da, koliko mu je poznato, ZU nije mogla upoznati nikoga iz Auto-Hrvatske jer nije bila na terasi kafića kada je on upoznao gosp. BU i pregovarao o budućoj suradnji te nije bila uz njega kada je on telefonom razgovarao s BU. Naveo je da su svi optimalni agro tehnički rokovi za sjetu uljane repice istekli 15.08.2010., ali je BU inzistirao da se ipak zasije tako da je to i učinjeno, a ne zna kakav je bio krajnji rezultat odn. ne zna da li je BU imao pozitivan ili negativan rezultat odn. da li je zaradio ili izgubio. Nakon što je BU protiv njega podnio kaznenu prijavu i iznio niz optužbi, završio je suradnju s njim premda mu je BU ostao dužan jer nije platio ni ono što je obavljeno i fakturirano, a nije platio ni ono što nije fakturirano, a obavljeno. On mu je to oprostio i ne traži od njega ništa kao što je oprostio i drugima koji su mu ostali dužni. Inače je završio srednju metalsku školu, smjer automehaničar, a bivša supruga ZU je završila školu za upravno pravnog referenta.

10.2. Na upit pun. tužitelja odgovorio je da nije poslao Auto-Hrvatskoj nikakvu pisanu ponudu, a nakon što mu je predočen dokument na str. 159 spisa, odgovorio je da to nije njegov potpis te nema nikakva saznanja o tekstu koji se navodi u tom dokumentu. Iskazao je da s BU nije dogovorio ništa konkretno, a nije se s njim moglo ništa dogovoriti jer je bio neozbiljan i razgovor je stalno bio prekidan telefonom i pričao je neukusne šale tako da ga je procijenio neozbiljnim. Sa BU nije dogovorio ni cijenu niti što će se raditi već samo da bi trebalo biti zasijano, a on kao iskusan poljoprivrednik znao je što treba učiniti bez da bi mu to BU rekao jer je bilo očito da se BU ne razumije u poljoprivredu. BU je kupovao sjeme, gnojivo i zaštitna sredstva, a njemu je rekao gdje da ide po to. Nije mu poznato tko je BU rekao koje količine i što sve treba za sjetvu, ali je bilo očito da ima i druge savjetnike koji ga upućuju što bi trebalo i on ih je slušao, umjesto da je njega slušao jer mu je bilo na prvom mjestu da BU zaradi a ne izgubi. Iskazao je da nije predlagao BU od koga da nabavlja ranije navedeno jer je BU htio da da on to uzme preko sebe, što je on odbio. Račune tužitelju izdavao je Ideal Torjanci, vl. ZU jer je BU htio da to bude preko pravne osobe jer nije mogao plaćati u gotovini. Nikada s BU niti s bilo kime iz Auto-Hrvatske nije razgovarao o tome tko je vlasnik OPG-a Ideal niti ga je itko išta o tome pitao. Dodao je da je on bio vlasnik većine strojeva kojima se obavljala poljoprivredna djelatnost, a OPG Ideal je bio vlasnik manjeg dijela jer se za neke strojeve (prikolice) tražilo da vlasnik bude pravna osoba. U to vrijeme nije živio u zajedničkom kućanstvu s ZU. Na predočenje dokumenta na str. 175 spisa odgovorio je da nema saznanja o tekstu koji se navodi iznad potpisa na kojem je njegovo ime i prezime niti je to njegov potpis iako mu je vrlo sličan.

11. Zakonski zastupnik tužitelja SU iskazao je da je bio član uprave društva Auto-Hrvatska STP d.o.o. Rijeka kada je započeta suradnja s OU, a njegov otac BU bio je prokurist, a sestra drugi član uprave. Napomenuo je da se tvrtka tek počela baviti poljoprivredom i nije imala vlastitih osnovnih sredstava-mehanizacije niti stručnih osoba. Zbog toga je BU stupio u kontakt s OU, kao stručnom osobom za obavljanje agrotehničkih mjera kako bi se postigli zadovoljavajući prinosi, a njega je preporučio g. RU. Naveo je da nikada nije upoznao niti razgovarao s OU već je to činio njegov otac. Iskazao je da u početku nije bilo nikakvih problema, odn. OU se obvezao obraditi zemljište sve u skladu s pravilima struke, što radi i za svoj OPG Ideal i kao netko tko ima potrebnu mehanizaciju, a što obuhvaća oranje, gnojenje, sijanje, korištenje zaštitnih sredstava i prihrane te žetva. Međutim, kada je otac primijetio da usjevi ne niču ili slabo niču, a puno je korova, bilo je očito da nešto nije u redu, odn. da nisu poduzete sve potrebne mjere i tada je pokrenut postupak radi naknade štete. Napomenuo je da žetve uopće nije bilo jer se nije imalo što ovršiti tako da su od cijele poljoprivredne proizvodnje imali isključivo rashode, a ništa prihoda.

11.1. Na upit pun. tužitelja odgovorio je da je OU naručivao, nabavljao i preuzimao sav potreban repromaterijal koje je plaćao tužitelj, s tim da je tužitelj davao odobrenje dobavljačima da OU preuzme sav potreban repromaterijal.

11.2. Na upit pun. tuženika odgovorio je da ne može točno reći kada je uočeno da usjevi ne niču, a ne može točno reći koji su to usjevi, odn. koje su kulture bile posijane, a radilo se o dvije kulture – pšenici i uljanoj repici. Odgovorio je da nikada nije upoznao niti razgovarao s OU, a niti s njegovom suprugom već je to radio njegov otac. Suradnja je trajala samo jednu sezonu odn. tu jednu sjetvu i žetvu koje nije bilo. Dodao je da je tužitelj platio sve obavljene radove OPG Idealu, ali ne zna koji je bio dogovoreni rok plaćanja. Znao je da je bilo dogovoreno da se nakon obavljenih radova obavlja plaćanje i plaćeno je sve po ispostavljenim računima. Iskazao je da su vlasnici zemljišta bili on i sestra, a danas su parcele u vlasništvu tvrtke Agro-Rad d.o.o. Rijeka čiji su suvlasnici on i sestra. U kritično vrijeme suvlasnici na nekretninama su bili on i sestra koji su nekretnine dali u zakup tužitelju. Odgovorio je da su 2011. traženi poticaji od Auto-Hrvatska za predmetne nekretnine i dobiveni su. Ne zna točno koliko je tužitelj OPG Idealu isplatio, a misli preko 220.000,00 kn samo za obavljene usluge obrade tla i agrotehničke mjere za sjetvu i žetvu.

12. Iz izvršenog uvida u spis ovoga suda R1-10/2011 razvidno je da je tužitelj protiv KU podnio ovome sudu prijedlog radi osiguranja dokaza te je nakon provedenog osiguranja dokaza po poljoprivrednom vještaku ĆU iz njegovog pismenog nalaza i mišljenja od veljače 2011. razvidno da je protustranka OU za potrebe predlagatelja Auto-Hrvatska shodno Ugovoru izvršio sjetvu uljane repice na 163,84 ha, a pšenice na 67,25 ha te da shodno Ugovoru nije izvršio sjetvu pšenice na 81,02 ha. Vještak navodi da poljoprivredne pšenice od 81,02 ha u momentu izvođenja vještačenja bile su poorane (zimska brazda) tako da nije bio u mogućnosti utvrditi koje je dogovorene usluge (tanjuranje, mineralna gnojidba) protustranka izvršila i u kojem obimu. U trenutku vještačenja usjevi uljane repice i pšenice su izgledali jako loše, slabog sklopa, slabe kondicije i razvijenosti te je veliki dio usjeva stradao od prekomjerne vlažnosti (vode) što je vidljivo na oba usjeva. Vještak je mišljenja da predlagatelj treba hitno donijeti odluku da li nastaviti započetu proizvodnju uljane repice i pšenice te izvršiti prihranu i zaštitu usjeva, a procjenu uroda uljane repice i pšenice na proizvodnim površinama predlagatelja i komparaciju s urodima na proizvodnim površinama protustranke moguće je izvršiti na kraju vegetacije u fazi zriobe predmetnih usjeva.

12.1. Iz pismenog nalaza i mišljenja vještaka od srpnja 2011. razvidno je da je predlagatelj poduzeo sve potrebne agrotehničke mjere njege usjeva pšenice u proljetnom dijelu kako bi ostvario što bolji proizvodni rezultat te da je ostvario 1.976,40 kg/ha manji urod pšenice u odnosu na protustranku, odn. na cijeloj površini 132.912,90 kn pšenice manje nego je definirano ugovorom. U odnosu na prosječni trogodišnji rezultat u Republici Hrvatskoj predlagatelj je ostvario 3.483,52 kg/ha manji urod pšenice, odn. na cijeloj površini 234.266,72 kg manje nego je definirano Ugovorom.

13. Iz izvršenog uvida u spis Općinskog suda u Đakovu br. Pu P-189/2019 razvidno je da je tužitelj protiv tuženika ĐU, vlasnika OPG Ideal Torjanci 5. listopada 2011. podnio tužbu radi naknade štete u iznosu od 3.278.163,05 kn sa zakonskim zateznim kamatama koji se vodio pod br. P-476/2011. U odnosnom predmetu provedeno je dopunsko vještačenje po poljoprivrednom vještaku ĆU u listopadu 2012. te je iz pismenog nalaza i mišljenja razvidno da je priprema tla za sjetvu pšenice i uljane repice izvršena jako loše sa izostavljenim određenim vrlo bitnim agrotehničkim zahvatima te je izvršena izvan optimalnih agrotehničkih rokova u izuzetno loše pripremljeno i jako vlažno tlo. Shodno analiziranim uvjetima sjetva pšenice i uljane repice mogla je biti obavljena u agrotehničkim ili vrlo malo pomaknutim agrotehničkim rokovima. Vještak je mišljenja da količina padalina nije mogla utjecati na sjetvu uljane repice, a vrlo malo je mogla utjecati na sjetvu pšenice te proglašene elementarne nepogode za područje Valpova nikako nisu mogu utjecati na vrijeme, dinamiku i kvalitetu sjetve uljane repice i pšenice. Sukladno utvrđenim relevantnim činjenicama u proizvodnji uljane repice i pšenice te da se postupilo u izvođenju agrotehničkih zahvata u skladu sa strukom, izgubljena zarada tužitelja u proizvodnji uljane repice (163,84 ha) i pšenice (148,27 ha) iznosila bi 400.599,41 kn. Vještak navodi da navedeni iznos glede izgubljene zarade treba sagledati na način da bi tu zaradu zasigurno tužitelj ostvario da je predmetna poljoprivredna proizvodnja bila zasnivana na pravilima struke, odn. tužitelj bi zasigurno polučio navedeni naturalni rezultat u proizvodnji pšenice i uljane repice i ostvario navedeni dohodak-zaradu.

13.1. U dopuni nalaza i mišljenja istog vještaka od 12. prosinca 2012. (list 137- 140 spisa) vještak je ostao kod svog nalaza i mišljenja i pojasnio da nije bilo moguće utvrditi da li su izvršena dva tanjuranja poslije skidanja pšenice ili jedno te na koju dubinu, da li je izvršeno predsjetveno tanjuranje i na koju dubinu, da li je izvršeno razbacivanje mineralnih gnojiva (kojih i koja količina), na koji način je izvršena sjetva (s kakvih strojem, kojom količinom i kakvim sjemenom) te da li je izvršeno prskanje usjeva zaštitnim sredstvom ili nije. Stoga nije mogao kvantificirati izvedene agrotehničke zahvate na temelju kojih bi iskazao, obračunao vrijednost radova koje je OU u ime OPG Ideal obavio za tužitelja.

13.2. U tom predmetu sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženika OU, a koju odluku je potvrdio Županijski sud u Osijeku pod br. Gž- 2537/2021-3 od 14. prosinca 2023., a Vrhovni sud RH odbio je prijedloge za dopuštenje revizije tužitelja i tuženika.

14. Iz dokumentacije koja prileži spisu proizlaze činjenice koje su među strankama neprijeporne pa ih sud ne smatra potrebnim ponavljati.

15. Među strankama sud smatra utvrđenim i neprijepornim i to:

- da je Ugovor o pružanju poljoprivrednih usluga sklopljen 24. kolovoza 2010. između OPG Ideal Torjanci, zastupanog po OU kao davatelju usluga i tužitelja kao naručitelja usluga;

- da je čl. 1. Ugovora utvrđeno da je predmet istog pružanje poljoprivrednih usluga u sjetvenoj godini 2010/2011 na poljoprivrednim površinama u posjedu naručitelja usluga, a poljoprivredne površine nalaze se na području k. o. [katastarska općina] cca 50 ha, k. o. [katastarska općina] cca 250 ha, k. o. [katastarska općina] 50 ha te k. o. [katastarska općina] 220 ha;

- da naručitelj usluga želi zasijati uljenu repicu na površini od cca 210 ha i pšenicu na površini od 360 ha;

- da je čl. 3. Ugovora ugovoreno koje poljoprivredne usluge treba obaviti u jesen 2010. (2 tanjuranja za uništavanje korova, 1 predsjetveno tanjuranje, 1 razbacivanje mineralnih gnojiva, sjetvu s kombiniranim strojem, 1 prskanje sa zaštitnim sredstvom);

- da cijena tih usluga iznosi 159,26 € plus PDV po hektaru uz uporabu plavog dizela;

- usluge koje treba obaviti u proljeće 2011. (1 prehrana mineralnim gnojivom, 1 prskanje korova, 1 prskanje protiv štetnika, skidanje usjeva kombajnom);

- da cijena tih usluga točnije 1 prohod za razbacivanje mineralnih gnojiva ili prskanje iznosi 13,72 € po hektaru, a usluga kombajniranja iznosi 72,99 € po hektaru;

- da se čl. 5. Ugovora davatelj usluge obvezao da će nakon svake obavljene pojedinačne poljoprivredne radnje izdati račun za tu uslugu, a naručitelj se obvezao taj račun platiti u roku od 15 dana od dana ispostave računa;

- da je na preslici predmetnog Ugovora (list spisa158), vidljivo da se na kraju u ime davatelja usluga potpisao OU te da je isti faksiran 20. kolovoza 2010.;

- da tuženica ZU nije potpisala predmetni Ugovor;

- da je iz prepiske (list spisa 159) razvidno da OU šalje Obavijest tužitelju o tome koje sve radove treba obaviti te koja bi bila njihova cijena, a na istoj je rukom dopisano očitovanje tužitelja glede zatražene cijene, a koja je obavijest faksirana 20. kolovoza 2010.;

- da je tužitelj uplatio na račun tuženice, 2. rujna 2010. avans u iznosu od 6.636,14 €;

- da je navedeni obrt izvršio dio radova naručenih od strane tužitelja te da tužitelju nije ispostavio original račune za izvršene radove i tužitelj nije izvršio plaćanja za iste;

- da je tužitelj po traženju OU naručivao određene količine gnojiva i drugog repromaterijala te je posljednjim dopisom od **.**.2011. OU u ime tuženice pozvan da izvrši do kraja obveze preuzete Ugovorom od 24. kolovoza 2010.;

- da je po tužbi ovdje tužitelja, pod poslovnim brojem P-476/2011 vođen postupak protiv tuženika OU, radi iste činjenične i pravne stvari, a koji je okončan pravomoćnom presudom kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja;

- da je OU bio u braku s ZU do 1985. kada je brak razveden (iskaz OU);

- da je iz dopisa Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 9. prosinca 2021., razvidno da je za OPG Ideal odgovorna osoba ZU, koja je i nositelj tog obiteljskog gospodarstva i ima isključivo pravo isti zastupati;

- da iz sadržaja dostavljenih preslika računa br. 31. od 23. rujna 2010. te računa br. 34. od 8. listopada 2010., proizlazi da su izdani od strane tuženice i odnose se na određene poljoprivredne usluge (2 x tanjuranje, 1 razbacivanje mineralnih gnojiva);

- da je tužitelj na račun tog obrta, a temeljem ispostavljenih računa, isplatio 21. listopada 2010. ukupni iznos od 22.784,35 €;

- da je iz pismenog nalaza i mišljenja vještaka ĆU iz veljače 2011. (spis R1-10/2011) razvidno da je OU za potrebe tužitelja sukladno Ugovoru izvršio sjetvu uljane repice na 163,84 ha, a pšenice na 67,25 ha te da nije izvršio sjetvu pšenice na 81,02 ha;

- da je iz dopune nalaza i mišljenja vještaka ĆU u listopadu 2012. (spis P-476/2011) razvidno da je priprema tla za sjetvu pšenice i uljane repice izvršena jako loše sa izostavljenim određenim vrlo bitnim agrotehničkim zahvatima te je izvršena izvan optimalnih agrotehničkih rokova u izuzetno loše pripremljeno i jako vlažno tlo.

16. Među strankama je prijeporno i to:

- da li su osnovani prigovori tuženice nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja kao i nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženice;

- da li je postojao poslovni odnos među strankama, ako da, koja je njegova priroda;

- da li je tuženica neuredno izvršila svoju obvezu, ako da, koja je visina nastale štete.

17. Analizirajući iskaz vještaka ĆU, svjedoka AU, HU te z.z. tužitelja SU, spise broj R1-10/2011, Pu P-189/2019, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

18. Odredbom čl. 7. st.1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

19. Odredbom čl. 8. ZPP-a propisano je koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

20. Odredbom čl. 219.st.1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno čl. 221.a ZPP-a.

21. Odredbom čl. 1045. st.1. Zakona o obveznim odnosima („NN“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

22. Odredbom čl. 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

23. Odredbom čl. 1085. st. 1-3. ZOO-a propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu. Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

24. Odredbom čl. 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

25. U odnosu na prigovor tuženice nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja sud prihvaća navode tužitelja (list spisa 257) da je BU njegov prokurist te da je imao pravo pregovarati i dogovarati poslove za tužitelja. Stoga nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja.

26. Sud smatra da nije osnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženice jer iz sadržaja dostavljenih preslika računa br. 31. od 23. rujna 2010. te računa br. 34. od 8. listopada 2010. je utvrđeno da su izdani od strane tuženice, vlasnice OPG Ideal i da se ti računi odnose na određene poljoprivredne usluge (2 x tanjuranje, 1 razbacivanje mineralnih gnojiva) kao i da je tužitelj upravo na račun tog obrta, a temeljem ispostavljenih računa, isplatio 21. listopada 2010. ukupni iznos od 22.784,35 €.

27. Osim toga iz dokumentacije koja se nalazi na listu 160-202 spisa razvidno je i to: da je postojala pismena prepiska između tužitelja i KU te je iz sadržaja razvidno da je tužitelj uplatio na račun tuženice 2. rujna 2010. avans u iznosu od 6.636,14 €, da je navedeni obrt izvršio dio radova naručenih od strane tužitelja, da tužitelju nije ispostavio original račune za izvršene radove pa tužitelj nije izvršio plaćanja za iste, da je OU preuzeo jedan dio robe bez odobrenja tužitelja u [adresa] u “ Z, koji je tražio povratak iste, da je tužitelj po traženju OU naručivao određene količine gnojiva i drugog repromaterijala te da je posljednjim dopisom od **.**.2011. OU u ime tuženice pozvan da izvrši do kraja obveze preuzete Ugovorom od 24. kolovoza 2010.

28. Iz navedene dokumentacije proizlazi da je i tuženica, odnosno njen obrt unatoč tvrdnjama iznesenim u odgovoru na tužbu, u kojima negira bilo kakvu poslovnu povezanost sa tužiteljem, morala imati nekakvih saznanja o dogovorima OU s tužiteljem pa čak i ukoliko OU formalno nije imao nikakvu funkciju u obrtu. Nije logično ni životno s jedne strane da bi promaknula tuženici uplata navedenog iznosa, niti da bi tuženica dozvolila da u ime njenog obrta bilo tko dogovara sa trećom osobom određenu poslovnu suradnju ili da izdaje račune u ime njenog obrta, a da ona za to nije znala i na to pristala.

29. Stoga sud prihvaća navode tužitelja da je tuženica pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari a s obzirom činjenicu da je tužbeni zahtjev tužitelja protiv njenog bivšeg supruga OU pravomoćno odbijen.

30. Sud ne prihvaća navode svjedoka OU glede navoda u svezi sklapanja ugovora, a u odnosu na tuženicu i njenu odgovornost kao vlasnice OPG Ideal, jer je dan isključivo u interesu tuženice kao bivše supruge.

31. Naime, OU je u ime tuženice i njenog obrta po njenom znanju i odobrenju dogovarao i obavljao poljoprivredne radove i sjetve za tužitelja i za to je obrt tuženice primao naknadu od tužitelja.

32. Naime, iz iskaza svjedoka OU proizlazi da je slučajno upoznao BU na terasi kafića u Belišću i razgovarao s njim te na koncu odlučio surađivati s njim i zajedno su otišli u Bocanjevce pogledati zemlju koju bi trebao obrađivati. BU mu je rekao da ne može platiti gotovinom već da nađe neku pravnu osobu preko čijeg će mu računa platiti za obavljene radove. Naveo je da nikada nije imao svoj OPG, niti ga je pravno mogao imati, a nije imao niti obrt već je sve radio "na crno" te da nikada u životu nije potpisao nikakav ugovor o obavljanju poljoprivrednih usluga. Kada mu je predočen ugovor o pružanju poljoprivrednih usluga od 24.10.2010. i potpis na mjestu gdje se nalazi faksimil OPG-a, odgovorio je da to nije njegov potpis premda mu sliči, a 2010. nije ni razgovarao s gosp. BU niti ga je poznavao te nije zaključio s njime nekakav ugovor o poslovnoj suradnji. Predmetni ugovor koji mu je predočen prvi put je vidio 2011. u Bocanjevcima kada je bio nazočan i sudski vještak koji je obavljao procjenu izvedenih radova. Iskazao je da nije umjesto ZU potpisao navedeni ugovor jer je u to vrijeme bio razveden od nje te dodao da se razveo još 1985. Iskazao je da ZU nije mogla upoznati nikoga iz Auto- Hrvatske jer nije bila na terasi kafića kada je on upoznao gosp. BU i pregovarao o budućoj suradnji te nije bila uz njega kada je on telefonom razgovarao s BU. Naveo je da je nakon što je BU protiv njega podnio kaznenu prijavu i iznio niz optužbi, završio suradnju s njim premda mu je BU ostao dužan jer nije platio ni ono što je obavljeno i fakturirano, a nije platio ni ono što nije fakturirano, a obavljeno, a platio je samo nekih 200.000,00 kn.

33. Sud ne prihvaća navode tuženice iznijete u odgovoru na tužbu i tijekom postupka gdje tvrdi da OU, njen bivši suprug nije potpisao sporni Ugovor od 24. kolovoza 2010. U nastavku historijata odgovora na tužbu tuženica ne spori da je s tužiteljem bilo dogovoreno etapno izvođenje određenih poljoprivrednih radova za tužitelja, uz uvjet redovnog plaćanja izvršenog dijela radova te pojašnjava da tužitelj nije platio određene izvršene radove, zbog čega je prestala njihova poslovna suradnja. Dakle, tuženica ne spori da je postojao određeni poslovni odnos između nje i tužitelja iako ne obrazlaže kakav te tvrdi pri tome da nije bio onog sadržaja kako to tvrdi tužitelj, a ne spori isplatu izvršenu od strane tužitelja. U podnescima koje je dostavljala u spis tuženica nije posebno obrazlagala koje je obveze obrt prema tužitelju preuzeo, odnosno kakav je bio sadržaj njihovog pravnog odnosa te da na okolnost vjerodostojnosti tih navoda ista nije predlagala pravno relevantne dokaze.

34. Sud prihvaća navode tužitelja jer iz navoda tužbe te iskaza svjedoka OU i provedenih dokaza nije razvidno niti dokazano da je tužitelj imao poslovnu suradnju s tuženicom kao vlasnicom OPG Ideal jednog sadržaja, a s KU drugog sadržaja, odnosno da se radilo o različitim poslovnim odnosima.

35. Tužitelj je vjerodostojnost svojih tvrdnji dokazao opsežnom dokumentacijom priloženom u spisu, dok su kontradiktorni navodi tuženice u odgovoru na tužbu a i u ostalim podnescima i nisu potkrijepljeni vjerodostojnom dokumentacijom.

36. Bez obzira što je s tužiteljem oko obavljanja dogovorenih rokova pregovarao OU, bivši suprug tuženice, oni su djelovali zajedno i na štetu tužitelja jer je primala uplate tužitelja za obavljene radove čime je pristala na poslovni odnos s tužiteljem po osnovi ugovora o djelu. Dakle, sud prihvaća navode tužitelja da je između njega i tuženice kao vlasnice OPG Ideal postojao poslovni odnos i da je tužitelj ispunio svoju obvezu dok mu je tuženica pričinila štetu utvrđenu vještačenjem za koju je odgovorna.

37. Stoga sud smatra da je tužitelj dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva te da je postojao poslovni odnos između stranaka. Nije logično ni životno da bi tužitelj samoinicijativno uplatio pa i najmanji iznos na račun bilo obrta bilo pravne osobe, ukoliko s tim obrtom odnosno tom pravnom osobom nije imao poslovni odnos. Isto tako, tužitelj ne bi svoju pismenu prepisku upućivao na obrt, ako doista nije s njom dogovorio poslovnu suradnju te imao podatke o računima obrta radi potrebe isplate ranije navedenog iznosa, ukoliko OU nije s tužiteljem o izvođenju poljoprivrednih usluga pregovarao u ime obrta čiji je vlasnik tuženica.

38. Sud smatra da je tužitelj s tuženicom u konkretnom slučaju bio u poslovnom odnosu po ugovoru o djelu sukladno čl. 590. ZOO-a koji propisuje da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

39. Tužitelj je po ocjeni suda dokazao visinu nastale štete provedenim osiguranjem dokaza po poljoprivrednom vještaku ĆU u predmetu R1- 10/2011 kao i dopunskim vještačenjem u predmetu br. P-476/2011 (sada Pu P- 189/2019) jer su nalazi i mišljenja poljoprivrednog vještaka ĆU dani po pravilima struke i vještačenjem na licu mjesta.

40. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka ĆU u predmetu R1- 10/2011 razvidno je da je OU izvršio sjetvu uljane repice na 163,84 ha, a pšenice na 67,25 ha, ali da sukladno Ugovoru nije izvršio sjetvu pšenice na 81,02 ha. U trenutku vještačenja usjevi uljane repice i pšenice su izgledali jako loše, slabog sklopa, slabe kondicije i razvijenosti te je veliki dio usjeva stradao od prekomjerne vlažnosti što je vidljivo na oba usjeva te da su poduzete sve potrebne agrotehničke mjere njege usjeva pšenice u proljetnom dijelu kako bi se ostvario što bolji proizvodni rezultat, ali da je ostvario 1.976,40 kg/ha manji urod pšenice odn. na cijeloj površini 132.912,90 kn pšenice manje nego je definirano ugovorom. U odnosu na prosječni trogodišnji rezultat u Republici Hrvatskoj predlagatelj je ostvario 3.483,52 kg/ha manji urod pšenice, odn. na cijeloj površini 234.266,72 kg manje nego je definirano Ugovorom.

41. U dopuni nalaza i mišljenja vještaka ĆU u predmetu P- 476/2011 iz listopada 2012. razvidno je da je priprema tla za sjetvu pšenice i uljane repice izvršena jako loše sa izostavljenim određenim vrlo bitnim agrotehničkim zahvatima te je izvršena izvan optimalnih agrotehničkih rokova u izuzetno loše pripremljeno i jako vlažno tlo. Vještak je mišljenja da količina padalina nije mogla utjecati na sjetvu uljane repice, a vrlo malo je mogla utjecati na sjetvu pšenice te proglašene elementarne nepogode za područje Valpova nikako nisu mogu utjecati na vrijeme, dinamiku i kvalitetu sjetve uljane repice i pšenice. Sukladno utvrđenim relevantnim činjenicama u proizvodnji uljane repice i pšenice te da se postupilo u izvođenju agrotehničkih zahvata u skladu sa strukom, izgubljena zarada tužitelja u proizvodnji uljane repice (163,84 ha) i pšenice (148,27 ha) iznosila bi 400.599,41 kn. Vještak je naveo da bi tužitelj sigurno ostvario tu zaradu da je predmetna poljoprivredna proizvodnja bila zasnivana na pravilima struke. Osim toga, vještak nije mogao kvantificirati izvedene agrotehničke zahvate na temelju kojih bi iskazao, obračunao vrijednost radova koje je OU u ime OPG Ideal obavio za tužitelja, jer nije bilo moguće utvrditi da li su izvršena dva tanjuranja poslije skidanja pšenice ili jedno te na koju dubinu, da li je izvršeno predsjetveno tanjuranje i na koju dubinu, da li je izvršeno razbacivanje mineralnih gnojiva (kojih i koja količina), na koji način je izvršena sjetva (s kakvih strojem, kojom količinom i kakvim sjemenom) te da li je izvršeno prskanje usjeva zaštitnim sredstvom ili nije.

42. Kako je dakle po ocjeni suda, a sukladno i stavu županijskog suda u ukidbenoj odluci tužitelj tijekom postupka dokazao odgovornost tuženice kao vlasnice OPG Ideal za nastalu štetu tužitelju i njenu visinu, sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao pod st. I. izreke presude sukladno odredbama čl. 1045., 1046., 1085., 1086. ZOO-a.

43. Odluka o kamatnom potraživanju zasniva se na odredbi čl. 1103. u svezi čl. 29. st.1. i 2. ZOO-a.

43.1. Odredbom čl. 29.st.1 ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate koje teku od dana podnošenja tužbe tj. 15.11.2011. sukladno čl. 1103. ZOO-a.

44. Odluka o troškovima postupka zasniva se na odredbi čl. 154 st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a.

45. Tužitelj koji je ovu parnicu dobio u cijelosti zahtijeva troškove postupka u iznosu od 134.895,83 €, a priznati su mu troškovi postupka u iznosu od 127.563,33 € koji se sastoje od: iznosa od 5.216,00 € na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 138/23. dalje: Tarife), četiri iznosa od po 5.216,00 € na ime sastava podneska po punomoćniku od 09.03.2018., 09.01.2020., 16.05.2023. i 11.03.2024. sve po Tbr. 8/1. Tarife, iznosa od 50,00 € na ime sastava podneska po punomoćniku od 22.09.2021. po Tbr. 8/4. Tarife, trinaest iznosa od po 5.216,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 28.02.2012., 19.04.2012., 04.11.2019., 06.12.2019., 20.01.2020., 29.11.2021., 09.09.2022., 25.11.2022., 22.05.2023., 06.06.2024., 10.10.2025., 12.02.2026. i 24.03.2026. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 6.520,00 € na ime sastava žalbe po punomoćniku po Tbr. Tarife, iznosa od 25.114.50 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 100.458,00 €, tri iznosa od po 663,61 € na ime pristojbe na tužbu, presudu i žalbu.

45.1. Sud je odbio tužitelja s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 7.332,50 € koji se odnose na: devet iznosa od po 62,50 € (s uključenih 25 % PDV-a) na ime devet podnesaka po Tbr. 8/4. Tarife i to 29.02.2012. (naknadno dostavljena punomoć), 05.07.2017. i 31.05.2019. (ne priležu spisu) te požurnice od 07.06.2019., 14.06.2019., 21.06.2019., 28.06.2019., 01.10.2019. i 22.9.2021. te iznos od 6.520,00 € (s uključenih 25 % PDV-a) na ime pristupa na ročište 25.09.2012. koje nikada nije održano te iznos od 250,00 € na ime pogreške prilikom računanja (obračunato je 14 podneska po Tbr. 8/4., a ima ih 10).

46. Slijedom svega iznijetoga, sud je odlučio kao u izreci presude.

U Valpovu 30. travnja 2026.

Sudac

Zvonimir Rogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika