REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Pn-254/2018-80

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Jeleni Mavrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Goran Šljivić, odvjetnik iz Rovinja, protiv tuženika Auto SL 91 d.o.o. [adresa], OIB: 88171231644, zastupanog po punomoćniku Aleksandru Puhu, odvjetniku iz Pule, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 23. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, 30. travnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Auto SL 91 d.o.o. [adresa], OIB: 88171231644 da tužitelju JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplati iznos od 2.191,81 eura sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana podnošenja tužbe 28. rujna 2018. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u iznosu od 854,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe 28. rujna 2018., kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe sadržana u podnesku tužitelja od 9. veljače 2024.

II. Nalaže se tuženiku Auto SL 91 d.o.o. [adresa], OIB: 88171231644 da tužitelju JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.606,40 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana; dok se u preostalom dijelu iznad dosuđenog odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je tužbu od 28. rujna 2018. prvotno podnio protiv tuženika Hrvatski autoklub, Zagreb, Avenija Dubrovnik 44, OIB: 53540975485 i Auto SL 91 d.o.o. [adresa], OIB: 88171231644, međutim, pravomoćnim rješenjem od 29. travnja 2019. utvrđeno je da je tužba povučena u odnosu na tuženika Hrvatski autoklub, Zagreb, Avenija Dubrovnik 44, OIB: 53540975485.

1.1. U tužbi navodi da je on vlasnik osobnog vozila marke BMW 5 530 XD, registarskih oznaka [registarska oznaka] s kojim je doživio prometnu nezgodu u Medulinu u srpnju 2017. Zbog zadobivenih povreda prevezen je u bolnicu, a po pozivu policije, tuženik Auto SL 91 d.o.o. je vozilo 8. srpnja 2017. odvukao do službenog parkirališta Hrvatskog autokluba u [adresa]. Za vrijeme dok je vozilo bilo na parkiralištu Hrvatskog autokluba, s vozila su nestale sve četiri gume s felgama i to: dva kotača s Dunlop gumama dim. 275/30/20 i dva kotača s Dunlop gumama dim. 245/35/20 i aluminijskim naplatcima od 20 cola marke Vossen, o čemu je obavijestio Policijsku postaju u Puli. Da bi odvukao vozilo s parkirališta do mjesta popravka vozila, tužitelj je morao iznajmiti 4 gume s felgama od lokalnog vulkanizera za što je platio 500,00 kuna / 66,36 eura, te kupiti vijke za kotače za cijenu od 296,00 kuna / 39,29 eura. Prilikom preuzimanja vozila, utvrdio je da su mu iz pretinca vozila nestale sunčane naočale marke Police i oprema za korištenje mobitela. Vrijednost naočala i opreme za korištenje mobitela, iznosi najmanje 1.200,00 kuna / 159,27 eura. Također je utvrdio da su pragovi na automobilu oštećeni jer je skidanjem felgi i guma došlo do habanja pragova koji su bili plastificirani. Za popravak vozila tužitelj je platio 19.347,85 kuna / 2.567,90 eura, odnosno imao je ukupnu štetu u iznosu od 21.343,85 kuna / 2.832,82 eura. Tuženici su, umjesto da naknade tužitelju nastalu štetu na vozilu, poslali račun za prijevoz vozila do njegovog parkirališta i naknadu za ležarinu. Prije podnošenja ove tužbe tužitelj se obratio Hrvatskom autoklubu radi dogovora oko naknade štete. Na dopis upućen Hrvatskom autoklubu, odgovorio je tuženik Auto SL 91 d.o.o., koji prema dopisu istoga, na području [adresa] i [adresa] obavlja poslove iz nadležnosti Hrvatskog autokluba. U svom dopisu, odgovorio je da ne snosi nikakvu odgovornost za štetu na tužiteljevom vozilu. Također je naveo da je tužitelj bio upoznat s uvjetima pod kojima je vozilo preuzeto i to tako što je navodno potpisao obrazac oznake AK-US, serija C, br. 416002 od 8. srpnja 2017., te da je tim prihvatio uvjete pod kojima je njegovo vozilo preuzeto i istovareno. Da bi mogao odrediti tuženika odnosno pravnu osobu koja snosi odgovornost za krađu dijelova s vozila i nastalu štetu, tužitelj je tražio obavještenje o tome na koji je način uređen njihov međusobni poslovni odnos, odnosno na koji način je uređena njihova odgovornost za štetu nastalu trećim osobama, kao i da mu se dostave uvjeti pod kojima je vozilo bilo preuzeto, a na koje se u svom odgovoru poziva tuženik. Međutim, na ovaj upit tužitelj nije dobio odgovor ni od Hrvatskog autokluba, ni od tuženika. Kako tužitelj nikada nije bio upoznat sa naprijed navedenim uvjetima, a nije mu poznato ni da je potpisivao takvo što, to je od punomoćnika tuženika ponovno 11. lipnja 2018. tražio da mu se citirani obrazac dostavi, a u nemogućnosti dostave istog da će smatrati da takva dokumentacija ne postoji. S obzirom da do danas tužitelj nije zaprimio traženo, to je zaključio da tuženik takvu dokumentaciju ne posjeduje.

1.2. Predlaže da sud nakon provedene rasprave donese presudu kojom se tuženiku nalaže da tužitelju na ime naknade štete naknadi iznos od 2.832,82 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od podnošenja tužbe pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Navodi da je nesporno je da je tužitelj doživio prometnu nezgodu sa svojim vozilom marke BMW 5 530 HD, u mjestu Medulin, kao što je nesporno da je 8. srpnja 2017. šlep-kamionom u vlasništvu tuženika vozilo tužitelja uklonjeno s mjesta prometne nezgode po pozivu i nalogu policije, prevezeno do parkirališta te tamo parkirano, a sve do preuzimanja od strane prijevoznika tužitelja. Također je nesporno da je tuženik za izvršene usluge prijevoza vozila na relaciji Medulin – Hak Pula, Auto SL 91 d.o.o., [adresa], otežanog utovara, ležarine i izdavanja vozila, tuženiku ispostavio Račun R1-1614/AST/1. Ističe kako je tužitelj bio upoznat s uvjetima pod kojima je vozilo preuzeto s mjesta prometne nezgode, dopremljeno i parkirano u dvorište koje koristi Auto klub "Pula - Rovinj", a što je potvrdio potpisom na obrascu AK-US, serija C, br. 416002 od 8. srpnja 2017. te je time prihvatio uvjete pod kojima je njegovo vozilo preuzeto i istovareno. U pogledu štete na vozilu tužitelja, a koja je nastala uslijed krađe kotača s vozila, navodi kako dvorište koje se koristi nije štićeno parkiralište, niti je u tom smislu uređeno kao ograđeni, čuvani ili zaštićeni prostor. Također, ukazuje da sukladno Općim uvjetima Hrvatskog autokluba, a prilikom prijevoza vozila u slučaju prometne nezgode, oštećena je vozila dužan držati od dva do najduže sedam dana isključivo za članove i to bez obveze njihova držanja u ograđenim kao i štićenim prostorima, nakon čega njegova obveza držanja oštećenih vozila prestaje. Ističe kako nije imao nikakvu obvezu čuvanja predmetnog vozila, niti je ugovorena i obračunata naknada za čuvanje, niti je tuženik takvu uslugu povećane vrijednosti zatražio, stoga je sva odgovornost jedino i isključivo na tužitelju. U konkretnom slučaju, tužitelj je nakon obavljenog izvida štete, dana 12. srpnja 2017. od strane djelatnika Jadranskog osiguranja d.d. obaviješten kako je slobodan preuzeti predmetno vozilo, međutim, isti je oštećeno vozilo došao vidjeti tek u ponedjeljak 31. srpnja 2017., a njegov je prijevoznik vozilo preuzeo tek 6. rujna 2017., dakle tužitelj je oštećeno vozilo ostavio gotovo dva mjeseca bez ikakvog nadzora, čime je u značajnoj mjeri doprinio nastanku štetnog događaja, s obzirom da se radi o nečuvanom i javno dostupnom parkiralištu. Također, navodi kako je tužitelju ponudio osigurati zamjenski, rabljeni, komplet kotača na posudbu dimenzija 16, 17, 18 cola, a koji odgovaraju predmetnom vozilu, sve kako bi se omogućio nesmetani odvoz oštećenog vozila sa parkirališta do mjesta popravka. Međutim, tužitelj se na navedeni prijedlog oglušio te je samostalno u dogovoru sa vulkanizerom montirao rezervne kotače na oštećeno vozilo. Nadalje, tužitelj je priložio račun broj: 4119-001-10, u iznosu od 9.243,44 kuna / 1.226,82 eura od 20. rujna 2017. za gume kao i otpremnicu-račun broj: 713/01/2, u iznosu od 6.912,00 kuna / 917,38 eura od 28. rujna 2017. za naplatke. Međutim, tuženik ističe kako se navedeni računi odnose na nove gume i naplatke i to dimenzija 275/20 R 20 te 245/35 R 20, ističe i kako je riječ o kotačima i gumama koje su kupljene nakon štetnog događaja i ne mogu biti dokazom nastanka štete tužitelja, a pored toga ističe kako se radi o nepripadajućoj opremi, a to s obzirom da ista uopće nije evidentirana u prometnoj dozvoli. Naime, u prometnoj dozvoli upisani su kotači dimenzija 225/55 R 17. Također, ukazuje kako tužitelj niti jednim dokazom ne potvrđuje koje su vrste guma i naplataka bili montirani na vozilu u trenutku krađe, kao ni kolika je bila njihova starost, odnosno stanje te amortiziranost. O navodnoj krađi sunčanih naočala marke „Police“ i opremi za korištenje mobitela, kao i oštećenih pragova na automobilu, ističe kako nema nikakvih saznanja, a budući da na te okolnosti tužitelj nije dostavio nikakve dokaze te se ti predmeti ne spominju niti u policijskoj prijavi, smatra da ne postoji nikakav osnov za raspravljanje o eventualnoj šteti u tom dijelu.

2.1. Predlaže da naslovni sud po provedenom postupku odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz obvezu naknade troškova postupka zajedno sa zateznom kamatom.

3. Tužitelj je podneskom od 9. veljače 2024., a nakon provedenog vještačenja, konačno specificirao tužbeni zahtjev na način da s osnova zamjene pneumatika potražuje iznos od 1.104,40 eura, zamjene naplataka iznos od 663,70 eura, zamjene obloga pragova iznos od 423,71 eura, kupnje nadomjesnih vijaka iznos od 39,29 eura, najma nadomjesnih kotača iznos od 66,36 eura, naknade za naočale i opremu za mobitel iznos od 159,27 eura, prisilne naplate računa 1614/AST/1 iznos od 393,19 eura, te troškova ovršnog postupka poslovni broj: Ovrv-2/2020 iznos od 196,40 eura. Dakle, tužitelj ukupno potražuje iznos od 3.046,31 eura (iako je ispravnim matematičkim izračunom zbroj navedenih iznosa 3.046,32 eura) zajedno za zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe.

4. Opisano uređenje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbe, jer je tužbeni zahtjev povećan. Tuženik se preinaci nije usprotivio, a sud je preinaku dopustio smatrajući ju svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama. Osim toga, za preinaku tužbe postoji uporište u odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) kojom je propisano da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a koja je u sudskoj praksi protumačena na način da je tužitelj ovlašten nakon vještačenja preinačiti tužbu.

4.1. Slijedom navedenog, na temelju čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a odlučeno je kao u toč. I. izreke rješenja.

5. U dokaznom postupku pročitani su Potvrda MUP PU Istarska PP Pula od 2. kolovoza 2017., račun broj: 3499/36/2 od 5. rujna 2017., račun broj: 4119-001-10 od 20. rujna 2017., račun broj: 713/01/2 od 28. rujna 2017., ponuda broj: 5-30-17000275 od 12. rujna 2017., račun broj: R1-1614/AST/1 od 2. listopada 2017., dopis od 14. rujna 2017., dopis od 2. listopada 2017., dopisi od 25. listopada 2017., dopis od 11. lipnja 2018., ispisi iz registra udruga na dan 13. prosinca 2018., djelomični izvadak iz sudskog registra od 13. prosinca 2018., Ugovor o obavljanju dijela poslova tehničke pomoći vozačima na cesti 15. lipnja 2011. uz Dodatak, obrazac AK-US serija C br. 416002 od 8. srpnja 2017., preslik prometne dozvole, Pravilnik o pružanju usluga tehničke pomoći vozačima na cesti od 6. studenog 2012., pregled naknada HAK-a za usluge tehničke pomoći od 18. prosinca 2014., izvršen je uvid u fotografije, pročitani su dopis MUP PU Istarska PP Pula od 13. svibnja 2019., iskazi svjedoka ZF, SF, OF i ČF, zakonskog zastupnika tuženika UF i tužitelja JF, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Marka Lakovića od 24. svibnja 2023., te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Srećka Hlišća od 14. studenog 2023. i dopuna nalaza i mišljenja od 26. kolovoza 2024.

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu štete (imovinske) koja mu je nastala na vozilu marke BMW 5 530 XD, registarskih oznaka [registarska oznaka] za vrijeme dok se nalazilo na službenom parkiralištu u [adresa], na koje ga je dovukao tuženik na poziv Hrvatskog autokluba.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj doživio prometnu nezgodu sa svojim vozilom marke BMW 5 530 HD, u mjestu Medulin, kao što je nesporno da je 8. srpnja 2017. šlep-kamionom u vlasništvu tuženika vozilo tužitelja uklonjeno s mjesta prometne nezgode po pozivu i nalogu policije, prevezeno do parkirališta te tamo parkirano, a sve do preuzimanja od strane prijevoznika tužitelja. Nesporno je i da je tuženik za izvršene usluge prijevoza vozila na relaciji Medulin – Hak Pula, Auto SL 91 d.o.o., [adresa], otežanog utovara, ležarine i izdavanja vozila, tuženiku ispostavio Račun R1-1614/AST/1. Sporno je je li tuženik odgovoran za štetu nastalu na vozilu tužitelja u vrijeme dok se nalazilo na parkiralištu tuženika.

9. Odredbom čl. 5. st.1. Pravilnika Hrvatskog autokluba o pružanju usluga tehničke pomoći vozačima na cesti od 6. studenog 2012. (dalje: Pravilnika) propisano je da tehnička pomoć vozačima na cesti, kao javna ovlast, podrazumijeva sljedeće usluge: u toč. 1. otklon kvara na vozilima na cesti, u toč. 2. uklanjanje vozila u kvaru, uklanjanje napuštenih vozila i uklanjanje (po potrebi i izvlačenje) vozila oštećenih u prometnim nesrećama s prometnicama, u toč. 3. smještaj uklonjenih vozila na sigurno mjesto i njihovo čuvanje, i u toč. 4. prijevoz vozila u kvaru ili vozila oštećenih u prometnoj nesreći.

9.1. Sukladno čl. 16. st. 1. Pravilnika usluga smještanja i čuvanja vozila podrazumijeva čuvanje vozila uklonjenog s prometnice od dana njegovog smještaja u smjestilište do trenutka napuštanja smjestilišta. Sukladno čl. 3. istog članka prilikom preuzimanja vozila na čuvanje autoklub, trgovačko društvo u isključivom vlasništvu autokluba ili ugovorni suradnik obavezno sastavlja zapisnik o preuzimanju vozila i stvari.

10. Ugovorom o obavljanju dijela poslova tehničke pomoći vozačima na cesti broj:

673-50/2011-28/2011-1, sklopljenim 15. lipnja 2011. između Hrvatskog autokluba i tuženika Auto SL 91 d.o.o. (dalje: Ugovor), ugovoreno je da će tuženik obavljati poslove definirane u čl. 5. st. 1. Pravilnika (čl. 1. Ugovora) koje će pružati za potrebe članova Hrvatskog autokluba, članova inozemnih auto-moto i touring klubova, kao i drugih vozača koji od njega zatraže pružanje usluge tehničke pomoći vozačima na širem području grada [adresa] i grada [adresa], odnosno županije Istarske (čl. 3. Ugovora).

10.1. Između ostalog, sukladno čl. 3. tog Ugovora, tuženik za obavljanje poslova iz čl. 5. st. 1. Pravilnika stavlja Hrvatskom autoklubu na raspolaganje prostor za čuvanje vozila sukladno čl. 23. Pravilnika iz Dodatka ugovora.

10.2. Sukladno odredbi čl. 6. Ugovora tuženik snosi odgovornost za štetu koju tuženik, odnosno njegov zaposlenik pri obavljanju djelatnosti iz čl. 1. Ugovora počini trećoj osobi (korisniku usluge, sudioniku u prometu ili bilo kojem drugom slučaju), a istu je dužan namiriti na temelju polica osiguranja navedenih u čl. 21. Pravilnika.

11. Prema čl. 4. Dodatka Ugovoru o obavljanju dijela poslova tehničke pomoći vozačima na cesti broj: 673-50/2011-28/2011-1 od 15. lipnja 2011. zaključenom između Hrvatskog autokluba, i tuženika Auto SL 91 d.o.o. (dalje: Dodatak) za obavljanje poslova iz čl. 1. Ugovora, Autoklub stavlja na raspolaganje prostor za čuvanje vozila sukladno čl. 23. Pravilnika na adresi [adresa], površine cca 1200 m2 koji je u vlasništvu/najmu tuženika.

12. Iz obrasca AK-US serija C br. 416002 od 8. srpnja 2017. proizlazi da je isti potpisan od strane tužitelja te da je u istom navedeno da isti svojim potpisom potvrđuje da vozilo nije oštećeno prilikom pružanja usluga uklanjanja/prijevoza oštećenog vozila.

13. U svom iskazu svjedok ZF naveo je da je kao djelatnik Jadranskog osiguranja negdje u ljetno doba 2017. sačinio izvid štete za predmetno vozilo tužitelja. Ne sjeća se koje gume su bile na tom vozilu, niti da li su pragovi vozila biti pohabani. Za potrebe izvida izvršio je fotografiranje vozila te bi uvidom u tu dokumentaciju koju je donio sa sobom možda mogao reći o kakvim je gumama riječ te da li su oštećeni pragovi vozila. Ne zna da li je tužitelju isplaćena šteta na vozilu te ne zna je li netko iz osiguranja obavijestio tužitelja da je izvid štete izvršen i da može preuzeti vozilo. Navodi da je uobičajeno, posebno kada su vozila nepokretna, da se izvid štete sačini što ranije i obavijesti stranku kako ista ne bi plaćala troškove ležarine koja se plaća u Hrvatskom autoklubu jer priznaju samo troškove ležarine do izvida štete, te obično odmah po izvidu kaže stranci da može uzeti auto, no ne može reći da li je to rekao tužitelju jer ima po 15 izvida dnevno. Koliko se sjeća tužitelj nije bio nazočan kada je vršio izvid štete u Hrvatskom autoklubu. Kada su mu predočene fotografije s lista 74 navodi da je na istoj vidljivo oštećenje praga vozila, ali ne može reći da li se radi o istome vozilu. Pregledom odštetnog spisa oštećenje praga nije zabilježeno, a u vrijeme izvida štete vozilo je imalo i gume i felge.

13.1. Iz iskaza svjedoka SF proizlazi da on predmetno vozilo nikada nisam vidio, a nije siguran je li kontaktirao vlasnika u svezi štete. Po predmetu je radio jer je odgovoran za utvrđivanje visine štete na vozilima njihovih osiguranika. Misli da mu je šteta isplaćena po polici kasko osiguranja, a po polici AO ne. Ne sjeća se da li su štetom bile obuhvaćene gume na vozilu ili oštećenja pragova. Misli da se radilo o totalnoj šteti, ali nije siguran. Navodi da je uobičajena procedura da se nakon prijave štete izda nalog za slikanje, izvrši procjena i obavijesti stranka o izvidu i procjeni te ukoliko nema potrebe za dopunskim izvidom, stranka može preuzeti vozilo. U konkretnom slučaju misli da je bila riječ o totalnoj šteti i da nije bilo potrebe za dopunskim izvidom. Navodi da se u spisu izvida štete može vidjeti sve što su prilikom te procjene utvrdili, oštećenja, ostatak vozila, popis oštećenja, a što je uzeto u obzir ne može reći. Kada utvrđuju vrijednost ostataka vozila prema pravilima struke uzima se vrijednost neoštećenih dijelova i to se na poseban način obračunava. Ukoliko su kotači zajedno sa felgama bili na vozilu neoštećeni u trenutku izvida, isti su uzeti u obzir kao ostatak vrijednosti vozila, a to se odnosi na pragove vozila i sve druge neoštećene dijelove. Ukoliko je popravak vozila ekonomski neisplativ osiguranje utvrđuje totalnu štetu i isplaćuje kao takvu. Ne zna koliko je u konkretnom slučaju utvrđena vrijednost preostalog neoštećenog dijela vozila.

13.2. Svjedok OF u svom iskazu navodi da je zaposlenik tuženika od 2000. i bio je pozvan na mjesto nezgode u konkretnom slučaju kada mu je policija rekla da vozilo preuzme i odveze na parkiralište. Nakon toga nikada se nitko za to vozilo nije javio niti se interesirao, što se gotovo nikada ne događa jer ljudi nakon nezgode dođu i uzmu si auto. Koliko mu je poznato oni nemaju čuvanje auta, a to vozilo nije imalo ni ključeve tako da je bilo čitavo vrijeme otključano. Kada je jednoga dana došao na posao vidio je da su sa vozila skinute gume, o tom je obavijestio svoje nadređene i prijavio policiji. Čini mu se da je policija došla drugi dan i uzela otiske. O kakvim je gumama riječ se ne može sjetiti. Navodi da nemaju običaj nazivati vlasnike tih vozila jer niti ne znaju tko su, neki nakon nezgode završe u bolnici, već oni sami dođu i preuzmu svoje vozilo. Nemaju mogućnost takva vozila koja budu otključana, odnosno bez ključa, staviti u nekakav zatvoreni prostor. Jedino što imaju je radni prostor, ali na taj način bi im se onemogućio rad. Kada su skidane gume oštećeni su pragovi tog auta. Navodi da dok on nije obavijestio policiju za taj auto nitko nije bio. Vozilo je prevezao na parkiralište u [adresa], a osobno ne zna čije je to parkiralište. Zna da tuženik naplaćuje ležarinu za vozilo 30,00 kuna / 3,98 eura na dan. Kada mu se predočava fotografija s lista 76, navodi da je to vozilo koje je prevezao pa su to vjerojatno i kotači koji su skinuti s njega, ali da se sve vidi u foto elaboratu policije. Ne zna kada su djelatnici Jadranskog osiguranja napravili izvid štete. Pretpostavlja da onaj tko ima i čuvanje za čuvanje naplaćuje i veći iznos u odnosu na ležarinu koju naplaćuje tuženik u iznosu od 30,00 kuna / 3,98 eura + PDV. Ne zna postoji li pravilnik o pružanju usluga tehničke pomoći vozačima na cesti od strane Hrvatskog autokluba. Nema saznanja niti tko je vlasnik tog auta, a niti da li je on član Hrvatskog autokluba. Poznato mu je da članovi Hrvatskog autokluba nekoliko dana ovisno o paketima imaju besplatno čuvanje.

13.3. Iz iskaza svjedoka ČF proizlazi da su ga prijatelji obavijestili da je tužitelj, njegov brat imao nezgodu u Medulinu, a kasnije je slike vidio i u Regional Expressu. Sa vozilom hitne tužitelj je prebačen u bolnicu, ali je istoga dana pušten kući, po njega je u bolnicu došao tata. Nakon nezgode auto je uzela polija jer nije bio u voznom stanju, a tužitelj ga je preuzeo kada su ga zvali iz Hrvatskog autokluba. Ne sjeća se zašto su ga zvali i ne zna niti zašto nije išao prije po vozilo. Nitko ga nije zvao, niti je bio gotov zapisnik policije. Kada je tužitelj došao po auto u Hrvatski autoklub bio je iznenađen u kakvom mu je stanju auto, nije bio zaključan, bez kotača na nekim starim gumama. Taj auto proizveden je 2011., a tužitelj ga je kupio iz druge ruke u Njemačkoj. Bio je zajedno s tužiteljem u Makedoniji 3. ožujka 2017. kada je stavio te gume i felge. Gume su bile marke Dunlop velike od 20 cola run flat, što znači da su malo čvršće jer i nakon što guma pukne se može voziti još 50 do 80 km. Ne zna koliko je te gume platio, ali ima račun za one koje su kasnije kupili iste. Zna da komplet od 4 gume dođe 2.000,00 eura bez felgi. Za felge ne zna koliko koštaju, ali nisu bile original BMW, a i ne razumije se u felge pa ne zna da li su bile čelične ili aluminijske. Kada mu se predočavaju fotografije s lista 73 navodi da je to vozilo tužitelja koje je on slikao ispred dućana u Makedoniji kada su stavili te nove gume i felge. Zna da je bratu isplaćen neki iznos od osiguranja, te da se dosta s njima maltretirao, aktivirao je i kasko policu, koliko mu je poznato osiguranje mu je procijenilo totalnu štetu i isplatilo neki manji iznos, ali ne sjeća se koliko je osiguranje procijenilo vrijednost preostalog dijela vozila. Ne zna koliko je prošlo vremena od nezgode pa dok su tužitelja zvali iz Hrvatskog autokluba kada mu nisu preko telefona htjeli reći zašto ga zovu, a kada je došao vidio je da mu je auto u jako lošem stanju i odmah ga je nazvao i rekao mu da je auto otključan i da su mu iz auta uzete stvari. Zna da je imao punjač za mobitel, držač za mobitel i naočale. Za naočale zna jer ima problema sa očima pa mu je dao svoje naočale nakon te nezgode. Kada su doznali da su mu naočale nestale on mu je svoje poklonio. Tužitelj nije bio kriv za nezgodu, policija ga nije zvala i misli da zato nije uzeo auto. Ne zna je li tužitelj nakon nezgode imao kod sebe ključ, jedan je sigurno bio.

14. Tužitelj u svom iskazu navodi da se ne sjeća točno kada, ali da je možda nakon mjesec dana došao do auta. Bio je u velikom stresu, osiguranje je reklo da ne dira vozilo dok ne dođe policijski zapisnik, bila je špica sezone i on je slijedio upute osiguravajuće kuće. Znao je da su mu u autu ostale naočale Ray ban stare godinu, dvije, a platio ih je oko 120, 130 eura. U autu mu je ostao i punjač za mobitel. S mjesta nezgode odvezen je kolima hitne pomoći nakon što je imao frontalni sudar. Ključ je ostao u autu, možda ga je dao nekom poznaniku koji je tamo bio, a na kraju ga je preuzela policija. Od uvijek je imao dva ključa od auta, u trenutku nezgode jedan mu je bio kod kuće, a ovaj drugi je kasnije preuzeo od tuženika kada i auto. Policajci su mu u bolnici rekli da je vozilo preuzeo Hrvatski autoklub, a nije znao gdje se vozilo nalazi, na dan kada je došao, došao je putem navigacije. Kada je došao, djelatnica tuženika rekla mu je da sačeka, kada se vratila rekla mu je da ga treba direktor, upoznali su se, a prvo pitanje koje mi je postavio bilo je da li je dobio poziv od njih jer mu je bilo neugodno da ga mora obavijestiti da su ukradeni kotači na autu. Bio je ljut jer se to dogodilo 3, 4 dana prije, a o tome ga nisu obavijestili, auto je bio otključan, vrata od suvozača nisu bila zatvorena, pa je i kiša ušla u auto, a mogla su se zatvoriti samo da ih se malo jače gurnulo. Ključ su imali, a ako nije bilo baterije u ključu mogli su jednostavno izvaditi ključ koji se nalazi unutar ključa i vozilo zaključati. Nije istina da bi oni vozila pokrivali jer je njegovo vozilo bilo otkriveno i otvorena vrata od suvozača. Navodi da je gume i felge kupio u Makedoniji u trećem mjesecu iste godine u kojoj se dogodila nezgoda i radi se o kotačima u krugu onoga što to vozilo dopušta bez posebnog atestiranja. Kasnije je kupio nove kotače, vozilo je popravio, pa i pragove, za to ima ponude, ali misli da nema račun za sve. Osiguranje ja obavijestio o šteti dan, dva nakon nezgode, oni su ga nakon što je izvid napravljen kontaktirali, prošlo je možda mjesec dana, ne zna točno koliko i obavijestili su ga da je totalna šteta. Ne zna da li ima račun za gume kupljene u Makedoniji. Problem sa registracijom zbog guma nije imao, na vozilo se mogu postaviti gume od 17-20 inča za što nije potrebno posebno atestiranje. Na autu su i prije i nakon krađe postavljene iste gume i felge, a riječ je o kopiji Volssen. Nije siguran koje osiguranje je izašlo radi izvida, da li njegovo ili od štetnika. Kada mu se predočavaju fotografije s lista 73-87 navodi da je riječ o njegovom vozilu i o naočalama koje su mu ostale u autu.

15. Zakonski zastupnik tuženika UF navodi da je vidio auto tužitelja kada je dovezeno, po pozivu policije auto su preuzeli sa mjesta nezgode i smjestili na otvorenom prostoru. Koliko mu je poznato tužitelj nije bio kriv za prometnu nezgodu i oni od policije nisu dobili nalog za neizdavanje toga vozila. Bilo mu je čudno da taj auto dugo stoji, pa su mu djelatnici rekli da se čeka procjena i misli da u autu nije bilo ključa. I kada su bili iz osiguranja radi procjene potvrđeno je da u autu nema ključa. Vrijeme je i dalje prolazilo i jednoga dana djelatnici su ga obavijestili da su vozilo tužitelja našli na postranama, naime, jedne subote popodne vjerojatno netko je skinuo kotače s auta tužitelja. Nije mu jasno kako su pored sigurnosnih vijaka to uspjeli učiniti, ne zna tko je to učinio, kada su kontaktirali policiju oni su rekli da ne mogu oni to prijaviti nego vlasnik vozila. Kada je tužitelj došao ponudili su mu zamjenske kotače i pokušavali naći načina da taj problem koji se dogodio riješe, međutim nisu našli zajedničko rješenje. Nije pitao da li je osiguranje priznalo štetu, ali je provjerio koliko koštaju takve original gume BMW-a i koštaju više od onoga što tužitelj traži. Kasnije je čuo da su ti kotači ušli u procjenu i da je tužitelju isplaćena totalna šteta. Ti kotači nisu bili atestirani i upisani u prometnu dozvolu. Ono što ga je iznenadilo je da se tužitelj obratio drugom vulkanizeru, iako su mu ponudili da će mu oni montirati gume, što onda ne bi trebao platiti, pa bi mu šteta bila manja. Navodi kako nemaju čuvanje vozila, već smještaj, niti su sa tužiteljem ugovorili čuvanje s osiguranjem. Kasnije je upozorio punomoćnika tužitelja da je vidio te felge, jedne u Rijeci, druge u Zagrebu, no ne zna da li je on o tome obavijestio policiju ili nekog drugog. Na svakakav način željeli su izaći u susret tužitelju, iako za to što mu se dogodilo nisu krivi. Koliko on zna u autu nije bio ključ, niti su ga imali, a u slučaju da se dostavi vozilo koje ima ključ, zaključaju ga ako je moguće, a ako i nije ključ uzmu i spreme u sef. Tužitelju je bio slobodan pristup njegovom autu. Tuženik imao zaključen ugovor sa Hrvatskim autoklubom te je upoznat sa Pravilnikom o pružanju usluga tehničke pomoći vozačima na cesti. Upoznat je da po tom ugovoru postoji obveza prevoženja vozila od mjesta nezgode do mjesta gdje će vozilo biti smješteno. Vozilo je bilo smješteno u djelu koje su osigurali za smještaj vozila preuzetih po pozivu policije zbog prometne nezgode. Tužitelju je za smještaj tog vozila naplaćena naknada. U tom prostoru nema prostora koji je posebno odvojen isključivo za smještaj vozila. Taj prostor nema osigurano čuvanje, radi sprječavanja oštećenja, krađe i sličnoga. Po svemu onome što on zna i što je čuo od ranijih svjedoka ključ nisu imali. Nisu sačinili zapisnik o preuzimanju vozila, a tužitelju su naplatili naknadu za smještaj, a ne za čuvanje, i u tom su slučaju postupili su po nalogu policije. Obavijest o uočenim kotačima koju je uputio punomoćniku tužitelja nije proslijedio policiji.

16. U nalazu i mišljenju od 24. svibnja 2023. stalni sudski vještak za cestovni promet i procjenu motornih vozila Marko Laković navodi da troškovi prema računima broj:

3499/36/2 od 5. rujna 2017., broj: 4119-001-10 od 20. rujna 2017. i broj: 713/01/2 od 28. rujna 2017. (listovi 6-8 spisa) nisu bili opravdani jer je tuženik ponudio zamjenske kotače na posudbu. Nadalje, navodi da zbog velikog raspona cijene i nemogućnosti iz dostupnih podataka utvrditi o kojim se gumama radi nije u mogućnosti utvrditi opravdanost troška za gume. Također, iz slika dostupnih u spisu nije moguće utvrditi o kojim se felgama radi, a ne postoji ni podatak o starosti felgi te zbog toga nema dovoljno podataka za utvrditi opravdanost troška za navedene felge. Smatra da nije opravdan trošak najma kotača i kupnje vijaka, budući je prema podatcima iz spisa tuženik ponudio tužitelju zamjenske kotače na posudbu. Konačno, zaključuje da visinu štete na pragovima iz dostupnih podataka nije moguće utvrditi. Zbog navedenih razloga ukupnu vrijednost štete na vozilu tužitelja nije mogao utvrditi.

16.1. Obzirom da je navedeni nalaz i mišljenje sačinjen paušalno i protivno pravilima struke, ovaj je sud prihvatio prijedlog tužitelja da se odredi novo vještačenje.

16.2. U nalazu i mišljenju od 14. studenog 2023. stalni sudski vještak za cestovni i zračni promet Srećko Hlišč navodi da je na vozilu tužitelja BMW 530d xDrive/11, registarske oznake [registarska oznaka], nastala šteta u iznosu od: 8.321,09 kuna / 1.104,40 eura za zamjenu pneumatika, 5.000,64 kuna / 663,70 eura za zamjenu naplataka, 3.192,45 kuna / 423,71 eura za zamjenu obloga pragova, 296,00 kuna / 39,29 eura za kupnju nadomjesnih vijka, ako iste nije bilo moguće posuditi bez troška te 500,00 kuna / 66,36 eura za najam nadomjesnih kotača, ako iste nije bilo moguće posuditi bez troška.

16.3. U svom očitovanju od 26. kolovoza 2024. vještak je istaknuo da je datum štetnog događaja bio 8. srpnja 2017., a vještačenje je proveo 9. studenog 2023., pa zbog vremenskog odmaka pregled vozila za provedbu zadanog vještačenja nije svrhovit, budući da se činjenično stanje utvrđuje nakon nastanka štete kada je vozilo u stanju u kojem se nalazi nakon štetnog događaja, a ne s protekom od 5 godina. Vještačenje je provedeno prema dostupnoj dokumentaciji iz vremena nakon štetnog događaja, koju je analizirao prema pravilima struke, pa nema novih elemenata zbog kojih bi bila moguća dopuna nalaza i mišljenja.

17. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Srećka Hlišča prihvatio u cijelosti, smatrajući ga stručnim, objektivnim, izrađenim na temelju dokumentacije u spisu i u skladu sa zadatkom suda. Također, ovaj sud je prihvatio i iskaze saslušanih svjedoka, jer su isti u svojem bitnom dijelu, onom važnom za predmet ovog postupka, oni suglasni. Iz iskaza je utvrđeno da su gume i naplatci koji su bili montirani na vozilu u trenutku krađe bili stari svega par mjeseci, te da su oštećeni i pragovi na automobilu.

18. Tužitelj zahtjev temelji na institutu naknade štete iz čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO). Da bi se ispunile pretpostavke za naknadu štete tužitelj, na kojem je teret dokaza mora dokazati kumulativno ispunjenje općih pretpostavki odgovornosti za štetu i to: štetnika, oštećenika, štetnu radnju štetnika, štetu, uzročno posljedičnu vezu i protupravnost štetne radnje.

19. Tužitelj sebe u ovom postupku smatra oštećenikom, dakle, osobom koja potražuje odštetu. Da bi se osoba smatrala oštećenikom potrebno je dokazati da mu je nastala šteta i tužitelju je nesumnjivo nastala šteta na vozilu, kako to i proizlazi iz dokumentacije te provedenog dokaznog postupka.

20. Nadalje, tužitelj mora dokazati da je upravo tuženik štetnik kako bi isti bio odgovoran za predmetnu štetu.

21. Prema odredi čl. 1045. st. 1. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, stoga pogrešno tuženik smatra kako on ne odgovara za štetu nastalu tužitelju.

21.1. Naime, Hrvatski autoklub i tuženik su u čl. 6. Ugovora ugovorili da tuženik snosi odgovornost za štetu koju tuženik, odnosno njegov zaposlenik pri obavljanju djelatnosti iz čl. 1. Ugovora počini trećoj osobi (korisniku usluge, sudioniku u prometu ili bilo kojem drugom slučaju, a istu je dužan namiriti na temelju polica osiguranja navedenih u čl. 21. Pravilnika.

21.2. Obzirom da je u čl. 1. Ugovora ugovoreno da tuženik obavlja poslove definirane u čl. 5. st. 1. Pravilnika, obveza tuženika je, osim smještaja vozila na sigurno mjesto, bila i njegovo čuvanje, prema čl. 5. st 1. toč. 3. Pravilnika, obzirom da navedeno niti jednom odredbom Ugovora nije isključeno iz poslova koje je tuženik dužan obavljati prema istome.

21.3. Stoga je ocjena ovog suda da tuženik nije obavljao poslove čuvanja sukladno čl. 1. Ugovora i čl. 5. Pravilnika, čime su ostvarene preostale pretpostavke za naknadu štete, radi čega je tuženik temeljem čl. 6. Ugovora odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju na njegovom vozilu u vrijeme dok je bilo smješteno na parkiralištu tuženika.

21.4. Prema ocjeni ovoga suda tužitelju stoga pripada naknada štete po osnovi zamjene pneumatika u iznosu od 1.104,40 eura, zamjene naplataka u iznosu od 663,70 eura, te zamjene obloga pragova u iznosu od 423,71 eura, odnosno u ukupnom iznosu od 2.191,81 eura. Na ovaj iznos tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od dana njezinog nastanka (čl. 1086. ZOO-a), odnosno od dana podnošenja tužbe 28. rujna 2018. (pravno shvaćanje u odlukama revizijskog suda Revr-829/2012., Revr- 1536/2014). U tome je dijelu tužbeni zahtjev osnovan pa je sud odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.

22. Tužitelju prema ocjeni ovog suda ne pripada naknada štete najma nadomjesnih kotača u iznosu od 66,36 eura i kupnje nadomjesnih vijaka u iznosu od 39,29 eura, jer je navedeno mogao posuditi od tuženika, što mu je isti i ponudio. Također, ne pripada mu ni naknada štete za naočale i opremu za mobitel u iznosu od 159,27 eura, prisilne naplate računa 1614/AST/1 u iznosu od 393,19 eura, te troškova ovršnog postupka poslovni broj: Ovrv-2/2020 u iznosu od 196,40 eura, jer tijekom ovog postupka tužitelj nije dokazao da mu je ova šteta nastala.

22.1. Prema odredbi čl. 221.a ZPP-a kada sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o njezinom postojanju će suditi na temelju opravila o teretu dokazivanja. S obzirom da tužitelj nije predložio dokaze iz kojih nedvojbeno proizlazi da je tužitelju ova šteta u iznosu od 854,50 eura nastala, stoga nije utvrđena niti odgovornost tuženika za nastalu štetu u tom dijelu. Tužitelj na kojemu je teret dokaza nije sudu predočio dokaze koji njegov zahtjev čine osnovanim u dijelu tužbenog zahtjeva u iznosu od 854,50 eura (jer je tužitelj ukupni iznos svog potraživanja naznačio kao 3.046,31 eura, koji ne odgovara zbroju pojedinih iznosa koje traži), pa je sud primjenom čl. 221.a ZPP-a u svezi s čl.1045. ZOO-a tužbeni zahtjev u tom dijelu odbio kao neosnovan i odlučio kao u toč. II. izreke ove presude.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a. Naime, tužitelj je u odnosu na osnovu uspio 100%, dok je u odnosu na visinu uspio 72%, pa prosječan uspjeh tužitelja iznosi 86%. Oduzimajući od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (tužitelja) postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tuženika), odnosno 14%, uspjeh tužitelja u ovom postupku iznosi 72%.

23.1. Tužitelju pripada iznos od po 100 bodova za sastav tužbe (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – „Narodne novine“ broj: 138/23, 107/25, dalje: Tarifa), za zastupanje na ročištima 3. travnja i 18. listopada 2019., 15. rujna 2022., 4. studenog 2025. i 23. ožujka 2026. (Tbr. 9.1. Tarife) te za sastav podnesaka od 6. rujna 2023. i 9. veljače 2024. (Tbr. 8.1. Tarife). Pripada mu i 125 bodova za sastav žalbe od 6. svibnja 2019. (Tbr. 10.1. Tarife), po 25 bodova za sastav obavijesti tuženiku od 25. listopada 2017. i 11. lipnja 2018. (Tbr. 37.1. Tarife), te po 25 bodova za sastav podnesaka od 10. srpnja 2020., 21. listopada 2021., 21. travnja 2022. i 11. prosinca 2025. (Tbr. 8.4. Tarife). Ukupno mu pripada 1.075 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 2.150,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV (Tbr. 46. Tarife), iznosi 2.687,50 eura. Također, tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 74,72 eura, kao i trošak vještačenja u iznosu od 783,06 eura, pa ukupan parnični trošak koji je dosuđen tužitelju iznosi 3.620,00 eura.

23.2. U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška je odbijen kao previsoko postavljen i time neosnovan. Naime, tužitelju nije priznat trošak 4 opomena odnosno dopisa jer je tuženiku uputio samo 2, a nije mu priznat ni trošak sastava podneska od 5. svibnja 2021. jer takav podnesak ne postoji u spisu.

23.3. Dakle, ukupan parnični trošak tužitelja iznosi 3.620,00 eura, a tuženik je dužan tužitelju naknaditi 72% toga iznosa, što iznosi 2.606,40 eura. Tužitelju pripadaju zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

24. Tuženiku primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a ne pripada pravo na trošak, već je razmjerno njegovom uspjehu u sporu umanjen priznati trošak tužitelja.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. II.-III. izreke ove presude.

U Puli, 30. travnja 2026.

Sudac:

Jelena Mavrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude i rješenja za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku