REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-321/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari tužitelja LIND-GRAD d.o.o., OIB: 81530401884, Zagreb, Ulica Božidara Adžije 19, kojeg zastupa punomoćnica Anamarija Udiljak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika CALISTO OTPREMNIŠTVO d.o.o., OIB: 13487877068, Rijeka, Jadranski trg 1, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Krpan & partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-62/2025-10 od 31. listopada 2025., 30. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-62/2025-10 od 31. listopada 2025. u točkama I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-62/2025-10 od 31. listopada 2025. u točki I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Maria Brajdića iz Delnica, poslovni broj Ovrv-3669/2024 od 11. travnja 2024. kojim je naloženo tuženiku CALISTO OTPREMNIŠTVO d.o.o. Rijeka, Jadranski trg 1, OIB: 13487877068, u roku od 8 dana platiti tužitelju LIND-GRAD d.o.o. Zagreb, Ulica Božidara Adžije 19, OIB: 81530401884, tražbinu u visini od 995,43 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. veljače 2024. pa do isplate i za troškove ovršnog postupka u iznosu od 175,00 eura uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate. U točki II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 602,32 eura (šestodva eura i tridesetdva centa) u roku od 15 dana, a u točki III. izreke odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 39,82 eura.
2. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je tuženik fiducijarni vlasnik nekretnine, a tužitelj nije dokazao niti je predložio dokaze o tome da je tuženik stekao punopravno vlasništvo na nekretnini, stoga je sud ocijenio tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije osnovanim te je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku u vezi s čl. 219. st. 1. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP). i čl. 89. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV) ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev. O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa).
3. Protiv presude u točkama I. i II. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo utvrđujući osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije, a ujedno je pogrešno tumačio i primijenio odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u pogledu čl. 89. i čl. 90. istoga Zakona u pogledu obveze plaćanja zajedničke pričuve, a posljedično i glede pasivne legitimacije tuženika. Sukladno čl. 90. st. 1. ZV-a, obveznik plaćanja zajedničke pričuve je suvlasnik nekretnine. Vlasnik, odnosno suvlasnik nekretnine je onaj tko je kao takav upisan u zemljišnim knjigama. Tužitelj je u tijeku postupka nedvojbeno dokazao da je tuženik, vlasnik predmetne. Iz Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine (Z-56504/10) koji prileži spisu razvidno je da je tražbina tuženika kao fiducijarnog vjerovnika dospjela prije više od 13 godina. Nadalje navodi ako je tuženik više od 15 godina uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine, ako fiducijarni dužnik evidentno nije namirio potraživanje radi čijeg osiguranja je izvršen prijenos prava vlasništva, te ako nasljednici fiducijarnog dužnika nisu uspjeli uknjižiti svoje pravo vlasništva, a tuženik je ishodio i rješenje o dosudi, tada je jasno da je tuženik punopravniji vlasnik nekretnine od fiducijarnog dužnika. Ukazuje da popis suvlasnika nije priložen Ugovoru o upravljanju stambenom zgradom, nego Međuvlasničkom ugovoru. Ako je Međuvlasnički ugovor sklopljen prije sklapanja Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine (Z-56504/10), tada nije niti moguće da potpisnik Međuvlasničkog ugovora bude ovdje tuženik. Predlaže da ovaj sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te da naloži tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka prema postavljenom zahtjevu kao i troškove sastava žalbe u iznosu od 187,50 EUR uvećano za PDV (25%) te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 79,64 EUR, podredno ukine presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP -a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je zaključio da je presuda u pobijanom dijelu pravilna ni zakonita.
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za plaćanje zajedničke pričuve koju je tuženik prema tužiteljevim navodima dužan plaćati kao fiducijarni vlasnik nekretnine E27. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerima etažno vlasništvo na k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].
8. Pravilno je sud utvrdio da se radi o pričuvi za nekretninu u odnosu na koju je izvršen fiducijarni prijenos vlasništva radi osiguranja tuženikove novčane tražbine. S obzirom na to da je tuženik u svojstvu fiducijarnog vjerovnika zaključio Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine s ranijim vlasnikom koji i dalje koristi predmetnu nekretninu i zajedničke dijelove zgrade on je obveznik plaćanja zajedničke pričuve, a ne tuženik koji je u zemljišnim knjigama zabilježio da se radi o prijenosu vlasništva izvršenom radi osiguranja tražbine pod poslovnim brojem Z-56504/10.
9. Žalbeni navod da je tuženik pogrešno ocijenio prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom na to da je sukladno čl. 90. st. 1. ZV-a obveznik plaćanja zajedničke pričuve suvlasnik nekretnine, a vlasnik, odnosno suvlasnik nekretnine je onaj tko je kao takav upisan u zemljišnim knjigama, nije osnovan.
10. Točno je to kako to navodi žalitelj da je na temelju odredbe čl. 90. st. 1. ZV-a obveznik plaćanja zajedničke pričuve suvlasnik nekretnine, a vlasnik, odnosno suvlasnik nekretnine je onaj tko je kao takav upisan u zemljišnim knjigama. Međutim, Fiducijarni vlasnik nije u obvezi plaćanja zajedničke pričuve u smislu odredbe čl. 89. st. 2. ZV-a osim ako nije drugačije ugovoreno sporazumom o osiguranju na temelju kojeg je na fiducijarnog vjerovnika preneseno vlasništvo na nekretnini. Naime, obveza plaćanja zajedničke pričuve tereti fiducijarnog dužnika potonjeg vlasnika nekretnine koji vrši vlasnička ovlaštenja na nekretnini (istu posjeduje, koristi, upotrebljava).
11. Tužitelj tijekom postupka nije osporio tuženikove tvrdnje da je on u svojstvu fiducijarnog vjerovnika zaključio Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine s ranijim vlasnikom koji i dalje koristi predmetnu nekretninu i zajedničke dijelove zgrade. Dakle, odgovornost za plaćanje zajedničke pričuve, u smislu odredbe čl. 89. st. 2. ZV-a, i nadalje tereti fiducijarnog dužnika, jer se isti i dalje koristi nekretninom, te izvršava sva vlasnička ovlaštenja, pod uvjetom da sporazumom o osiguranju nije što drugo određeno, a što u konkretnom slučaju tužitelj nije tvrdio ni dokazivao. Pritom nije ni od kakvog utjecaja činjenica da je Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine (Z-56504/10) sklopljen prije više od 13 godina. Fiducijarni vlasnik postao bi obveznik plaćanja zajedničke pričuve tek s danom kada bi stekao punopravno vlasništvo spornih posebnih dijelova (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-258/2016-2 od 24. siječnja 2018.).
12. Kako tužitelj nije dokazao niti je predložio dokaze o tome da je tuženik stekao punopravno vlasništvo na nekretnini, pravilno je sud ocijenio tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije osnovanim te je pravilnom primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 219. st. 1. ZPP-a, čl. 221.a ZPP-a i čl. 89. st. 2. ZV-a ukinuo platni nalog i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev.
13. Tužitelj osim što navodi da pobija i odluku o trošku ne ukazuje na konkretne razloge zbog kojih bi obračun troškova postupka, kako ga je sačinio prvostupanjski sud i dosudio tuženiku, bio nepravilan, a ovaj sud na temelju ovlasti iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a nije ovlašten ispitivati pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima.
14. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a potvrditi presudu u pobijanom dijelu.
Zagreb, 30. travnja 2026.
Sudac
Tatjana Kujundžić Novak
