REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj:Pž-1483/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u izvanparničnom predmetu predlagatelja osiguranja Consultants d.o.o., Dubrovnik, Šipčine 2, OIB: 69691931390, kojeg zastupa punomoćnik Marko Reš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar d.o.o., Zagreb, Jurja Žerjavića 19, protiv protivnika osiguranja HŽ Infrastruktura d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva ulica 12, OIB: 39901919995, radi privremene mjere, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-36/2026-4 od 24. veljače 2026., 30. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba protivnika osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-36/2026-4 od 24. veljače 2026. u točkama I., II., IV. i V. izreke.

II. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-36/2026-4 od 24. veljače 2026. u točki III. izreke i rješava:

Ova privremena mjera iz točke I. izreke rješenja trajat će do 31. prosinca 2026.

III. Odbija se zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 2.067,00 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj R1-36/2026-4 od 24. veljače 2026. odlučio:

„I. Radi osiguranja nenovčane tražbine Predlagatelja osiguranja CONSULTANTS d.o.o., Dubrovnik, Šipčine 2, OIB: 69691931390, prema Protivniku osiguranja HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva ulica 12, OIB: 39901919995, koja se sastoji u obvezi Protivnika osiguranja da se suzdrži i odustane od naplate Bankarske garancije br. 5402266665 za uredno ispunjenje ugovora od 21.12.2021. godine, sa svim Dodacima, za iznos od ukupno 74.633,01 EUR, određuje se

p r i v r e m e n a  m j e r a

a/ Zabranjuje se Protivniku osiguranja podnijeti zahtjev za naplatu i/ili naplatiti se po Bankarskoj garanciji ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., br. 5402266665, za uredno ispunjenje ugovora od 21.12.2021. godine, sa svim Dodacima, za iznos od ukupno 74.633,01 EUR.

b/ Zabrana i nalog iz točke a/ ovog rješenja provedeni su s danom dostave ovog rješenja Protivniku osiguranja.

c/ Zabranjuje se ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320 da po nalogu Protivnika osiguranja ili treće osobe postupa po podnesenom ili budućem zahtjevu za naplatu te da obustavi svaku daljnju obradu eventualno zaprimljenog zahtjeva za naplatu po Bankarskoj garanciji br. 5402266665, za uredno ispunjenje ugovora od 21.12.2021. godine, sa svim Dodacima, za iznos od ukupno 74.633,01 EUR, te joj se zabranjuje da protivniku osiguranja ili bilo kojoj trećoj osobi, na njegov račun isplati iznos naznačen u navedenoj bankarskoj garanciji.

d/ Zabrana iz točke c/ ovog rješenja provedena je s danom dostave ovog rješenja ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d.

II. Predlagatelju osiguranja određuje se rok od 30 dana od dostave ovog rješenja u kojem je dužan podnijeti ovom sudu tužbu protiv protivnika osiguranja radi odustanka od naplate po Bankarskoj garanciji br. 5402266665, za uredno ispunjenje ugovora od 21.12.2021. godine, sa svim Dodacima, za iznos od ukupno 74.633,01 EUR, u kojem slučaju ova privremena mjera ostaje na snazi najduže do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.

III. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji će se pokrenuti u roku iz točke II ovog rješenja ili do drukčije odluke suda.

IV. Tijek roka za žalbu niti žalba ne odgađaju provedbu privremene mjere ni izvršenje ovog rješenja.

V. Nalaže se protivniku osiguranja naknaditi predlagatelju osiguranja trošak ovog postupka u iznosu od 2.067,00 eura, sve u roku od 15 dana.“

2. Prema obrazloženju prvostupanjski sud je prihvatio prijedlog za određivanje privremene mjere jer je ocijenio da su u konkretnom slučaju kumulativno ispunjene pretpostavke iz članka 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ), u vezi s člankom 344. OZ-a.

3. Protiv rješenja žalbu je podnio protivnik osiguranja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti odluku prvostupanjskog suda i odbiti prijedlog predlagatelja osiguranja.

4. U odgovoru na žalbu predlagatelj osiguranja navodi da su žalbeni navodi protivnika osiguranja neosnovani, predlaže potvrditi prvostupanjsko rješenje uz naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 2.067,00 eura.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Rješenje je ispitano na temelju članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u svezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. OZ-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Pobijano rješenje nije zahvaćeno niti jednom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa niti onom iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju žalbenim navodima ukazuje žalitelj. Suprotno žalbenim navodima pobijano rješenje se može ispitati jer sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koje međusobno nisu proturječne, kao niti sadržaju isprava priloženih u spisu.

8. U postupku osiguranja sukladno odredbi članka 7. stavka 1. OZ-a propisano je da u ovršnom postupku i postupku osiguranja sud postupa na temelju podnesaka i drugih pismena stoga suprotno žalbenim navodima protivnika osiguranja prvostupanjski sud nije bio obvezan dostaviti prijedlog drugoj strani na očitovanje.

9. Predlagatelj osiguranja kao ugovaratelj i protivnik osiguranja kao naručitelj sklopili su 17. ožujka 2022. Ugovor broj 3/21-EU za pružanje Usluga izrade projektne dokumentacije za modernizaciju željezničke dionice Okučani – Vinkovci (dalje: Ugovor), koji je naknadno izmijenjen odgovarajućim dodacima, a rok za ispunjene obveza iz Ugovora je 31. prosinca 2026. Protivnik osiguranja je dopisom od 6. veljače 2026. izjavio raskid ugovora zbog toga što predlagatelj do 6. veljače 2026. nije započeo s ispunjenjem svojih ugovornih obveza, a slijedom toga obavijestio da ako predlagatelj osiguranja u daljnjem roku od 15 dana ne započne s izvršavanjem da će podnijeti na naplatu jamstvo. Predlagatelj osiguranja je tvrdio da takav raskid nije osnovan jer nisu navedene koje obveze nisu ispunjene, da je on izvršavao obveze iz Ugovora, pogotovo stoga što je ugovoreni rok za dovršetak svih usluga 31. prosinca 2026.

10. Predmet postupka je određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine koja se sastoji u obvezi protivnika osiguranja da se suzdrži i odustane od naplate bankarske Garancije broj 5402266665.

11. Iz Izjave o raskidu ugovora br. 3/21-EU od 6. veljače 2026. proizlazi da je protivnik osiguranja pozivom na odredbu članka 360. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO), dao izjavu o raskidu jer predlagatelj osiguranja do 6. veljače 2026. nije započeo s ispunjavanjem ugovorenih obveza, odredio mu je naknadni rok od 15 dana, od dana zaprimanja ove Izjave, da započne s ispunjavanjem ugovorenih obveza i upozorio ako predlagatelj osiguranja ne uskladi svoje postupanje s preuzetim obvezama da će protekom roka ugovor smatrati raskinutim sukladno zakonu, bez potrebe davanja daljnjih obavijesti, a protivnik osiguranja će podnijeti na naplatu jamstvo za uredno ispunjenje ugovora (list 171. i 172. spisa).

12. Iz priložene Garancije br. 5402266665 proizlazi da se predlagatelj osiguranja kao nalogodavac obvezao korisniku garancije, ovdje protivniku osiguranja, dostaviti jamstvo za uredno ispunjenje ugovora, da se Banka predmetnom garancijom neopozivo i bezuvjetno obvezala da će ako nalogodavac (ovdje predlagatelj osiguranja) ne izvrši obvezu iz Ugovora prema korisniku garancije, na prvi pisani poziv korisnika garancije bez prigovora, najkasnije u roku od sedam dana od dana zaprimanja, platiti iznos ili iznose koji u ukupnoj vrijednosti mogu najviše iznositi 74.633,01 eura (list 167. spisa). Protivnik osiguranja bankarsku garanciju može dati na naplatu najkasnije do 1. ožujka 2027. (list 170. spisa).

13. Prvostupanjski sud je iz isprava u spisu utvrdio da rok za izvršenje svih ugovorenih obveza istječe 31. prosinca 2026., da predlagatelj osiguranja nije u zakašnjenju s ispunjenjem ugovornih obveza jer rok za izvršenje preuzetih obveza iz Ugovora nije istekao, a da je predlagatelj osiguranja izvršavao ugovorene obveze, npr. pribavio je pravomoćnu lokacijsku dozvolu. Prvostupanjski sud je zaključio da nije točan navod protivnika osiguranja iz izjave o raskidu ugovora da predlagatelj osiguranja nije započeo s ispunjenjem svojih ugovornih obveza. Ocjena je prvostupanjskog suda da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 362. ZOO-a za raskid ugovora iz izjave protivnika osiguranja. Pravilno je stoga prvostupanjski sud zaključio da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine prema protivniku osiguranja u smislu članka 346. stavka 1. OZ-a, koja se sastoji u njegovom suzdržavanju i odustanku od naplate bankarske garancije, a što je protivnik osiguranja najavio u svojoj izjavi o raskidu ugovora. Tome je za dodati da opoziv izjave o raskidu Ugovora 3/21 – EU, koji je protivnik osiguranja dao 25. veljače 2026. i priložio uz žalbu, nije od utjecaja na predmetno rješenje .

14. Prvostupanjski sud je ocijenio i da je ispunjen drugi uvjet iz članka 346. stavka 1. točke 1. OZ-a – postojanje opasnosti da bi bez određivanja mjere osiguranja, ostvarenje tražbine bilo onemogućeno ili znatno otežano, jer je protivnik osiguranja najavio naplatu po garanciji, a rok za naplatu iz Izjave o raskidu bio je 24. veljače 2026. Nadalje, prvostupanjski sud je ocijenio da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim opasnost od nastanka nenadoknadive štete za predlagatelja jer bi došlo do umanjenja imovine predlagatelja i daljnjih troškova oko povrata tako naplaćenog iznosa. Prvostupanjski sud je ocijenio da određivanjem privremene mjere protivnik osiguranja ne bi trpio nikakvu štetu u smislu članka 346. stavka 2. u vezi s člankom 344. stavkom 2. OZ-a. Naime, kako nema pravo na naplatu garancije zbog nepostojanja valjanog razloga za raskid ugovora, zabrana naplate bankarske garancije ne dovodi ga u nepovoljniji položaj.

15. Odredbama članka 1039. ZOO-a do članka 1043. ZOO-a uređena je bankarska garancija na poziv. Člankom 1043. ZOO-a propisano je da bankarska garancija na poziv je svaka pisana obveza na plaćanje, bez obzira kako je nazvana, kojom se banka (garant) obvezuje da će na pisani zahtjev korisnika ovome isplatiti određeni novčani iznos ako je udovoljeno uvjetima iz garancije (st. 1.). Bankarska garancija je samostalna obveza neovisna o osnovnom poslu u vezi s kojim je izdana, pa i u slučaju da se taj posao u njoj spominje (st. 2. istog članka). Dakle, bankarska garancija je odvojena prema svojoj pravnoj prirodi od ugovora i banka se garancijom obvezuje prema korisniku garancije ovdje protivniku osiguranja, pod uvjetima iz garancije, da će mu namiriti obvezu u slučaju ako treća osoba ne ispuni svoju ugovorenu obvezu kada ona bude dospjela.

16. U odnosu na žalbeni navod protivnika osiguranja da je predlagatelj osiguranja trebao učiniti vjerojatnim da prema protivniku osiguranja nema neispunjenih obveza valja navesti da predlagatelj osiguranja ne može dokazivati tvrdnju koja istovremeno predstavlja tzv. negativnu činjenicu, tj. činjenicu koja ne postoji. Stoga je za zaključiti da su ispunjene pretpostavka iz članka 346. stavka 1. točke 1. OZ-a.

17. U konkretnom slučaju učinak privremene mjere je da se protivnik osiguranja suzdrži od naplate bankarske garancije prije nego što su se ispunili uvjeti za to. Bankarska garancija je izdana radi davanja jamstva za uredno ispunjenje ugovora. Vezivanje trajanja privremene mjere za pravomoćno okončanje parničnog postupka koji će predlagatelj osiguranja pokrenuti radi opravdanja privremene mjere moglo bi dovesti do toga da bankarska garancija prestane važiti i da protivnik osiguranja izgubi jamstvo za uredno ispunjenje ugovora. Ako bi se ugovor smatrao raskinutim izjavom protivnika osiguranja zbog neizvršenja obveza predlagatelja osiguranja postojala bi osnova za naplatu garancije izdane kao jamstva za uredno ispunjenje ugovora, međutim u situaciji kada predlagatelj osiguranja tvrdi da je neosnovan raskid ugovora, zbog čega je podnio prijedlog za osiguranje, tada zabrana naplate garancije može trajati do isteka ugovora i utvrđenja je li predlagatelj osiguranja ispunio svoju obvezu kako je ugovorena. Predlagatelj osiguranja je dostavio dokaz da je podnio tužbu protiv protivnika osiguranja radi opravdanja privremen mjere. Međutim s obzirom na neizvjesnost dužine trajanja parničnog postupka i činjenicu da bankarska garancija traje do 1. ožujka 2027. (list 170. spisa), trajanje privremene mjere je u konkretnom slučaju moglo biti određeno samo do isteka roka za izvršenje ugovornih obveza predlagatelja osiguranja koji je tvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za raskid ugovora. Kada bi se trajanje privremene mjere vezalo za ishod parnice radi opravdanja privremene mjere, nakon isteka trajanja garancije 1. ožujka 2027. protivnik osiguranja bi ostao bez jamstva za dobro izvršenje posla, a na što osnovano upire protivnik osiguranja u žalbi. Prema shvaćanju ovog suda privremena mjera zabrane naplate po garanciji može trajati samo do isteka ugovora odnosno do 31. prosinca 2026. stoga je pobijano rješenje u točki III. izreke valjalo preinačiti.

18. Žalitelj konkretnim žalbenim navodima nije osporio odluku o trošku koja je donesena sukladno članku 14. stavku 4. OZ-a.

19. Valjalo je stoga na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u svezi s člankom

21. OZ-a odlučiti kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja , a na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a u svezi s člankom 21. OZ-a kao u točki II. izreke. Ovaj sud nalazi da trošak odgovora na žalbu nije bio potreban radi vođenja ovog postupka u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a, jer se žalba protiv rješenja kojim je određena privremena mjera ne dostavlja na odgovor stoga je odbijen zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu tog troška u iznosu od 2.067,00 eura i odlučeno je kao u točki III. izreke. Kako je protivnik osiguranja uspio samo u neznatnom dijelu nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka.

Zagreb, 30. travnja 2026.

Sudac

Ivana Mlinarić