REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1646/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja STRABAG d.o.o., Zagreb, Ulica Petra Hektorovića 2, OIB 74971361430 , protiv tuženika INOX 1 d.o.o., Rijeka, Zagrebačka 16, OIB 41992427783, kojeg zastupa punomoćnik Đorđe Perković, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-80/2024-58 od 27. ožujka 2026., 30. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-80/2024-58 od 27. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-80/2024-58 od 27. ožujka 2026. odbijen je prijedlog tužitelja za prijenos „zaplijenjenih tražbina“ radi naplate na temelju dva rješenja o prethodnoj mjeri od 7. travnja 2025. i 6. listopada 2025. na račun tužitelja.
2. Protiv tog rješenja tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud uopće nije primijenio niti cijenio odredbu članka 335. stavka 4. Ovršnog zakona iako se na nju predlagatelj osiguranja više puta pozivao u svojim podnescima. Smatra da iz te zakonske odredbe, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, proizlazi pravo predlagatelja osiguranja da se iznos novčanih sredstava protivnika osiguranja prenese s računa protivnika osiguranja dok zabrana odnosno prethodna mjera još traje, upravo radi namirenja osigurane tražbine. Poziva se i na odredbu članka 336. stavka 3. Ovršnog zakona koja također daje mogućnost da sud, na temelju prijedloga predlagatelja osiguranja, odredi da se na predlagatelja osiguranja prenese zaplijenjena tražbina radi naplate, u slučaju u kojem postoji opasnost da se ta tražbina neće moći naplatiti ili drukčije ostvariti kasnije, dok prethodna mjera još traje odnosno dok presuda nije postala pravomoćna i nisu nas tupili uvjeti za ovrhu po presudi. Zaključno žalitelj navodi kako je za ocjenu zakonitosti pobijanog rješenja irelevantna točka 3.1. obrazloženja, ali ipak polemizira sa stajalištem prvostupanjskog suda o utjecaju otvaranja stečajnog postupka na položaj tužitelja i mogućnost naplate njegove osigurane tražbine u tome postupku. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje tako da odredi prijenos zaplijenjenih sredstava radi naplate na temelju rješenja o prethodnoj mjeri.
3. Žalba je neosnovana.
4. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
5. U obrazloženju pobijanog rješenja u bitnom je navedeno kako su u ovoj pravnoj stvari donesena dva rješenja kojima je određena prethodna mjeru radi osiguranja novčane tražbine, koja su postala pravomoćna i da je tužitelj u podnescima od 9. ožujka 2026., 12. ožujka 2026. i 17. ožujka 2026. tražio od suda da Financijskoj agenciji izda nalog za prijenos „zaplijenjenih tražbina“ radi naplate na temelju rješenja o prethodnoj mjeri na račun tužitelja, pozivajući se na odredbe članaka 336. stavka 3. i članka 335. stavka 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24) i činjenicu da je Financijska agencija podnijela prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad tuženikom zbog koje postoji opasnost da se tražbina osigurana prethodnim mjerama neće moći ostvariti u stečajnom postupku. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog kao neosnovan s obrazloženjem da se iznos novčanih sredstava protivnika osiguranja za koje je određena zabrana isplate ne može prenijeti s tog računa dok zabrana traje i da je prethodna mjera određena do proteka roka od 15 dana od dana nastupanja uvjeta za ovrhu. Kako presuda poslovni broj Povrv-80/2024-40 od 6. listopada 2025. još nije postala pravomoćna, nema uvjeta za isplatu zaplijenjenog iznosa na račun predlagatelja osiguranja, jer svrha prethodnih mjera nije namirenje tražbine, nego njezino osiguranje.
6. U čanku 335. Ovršnog zakona koji ima naslov „Vrste prethodnih mjera“ određeno je koje sve prethodne mjere prvostupanjski sud može odrediti radi osiguranja predlagateljeve tražbine i ta se odredba po prirodi stvari ne primjenjuje na prethodnu mjeru koja je u ovoj pravnoj stvari određena na temelju članka 501.a ZPP-a. Ovo zbog toga što su pretpostavke i sadržaj te prethodne mjere propisani tom odredbom tako da sud kada nađe da su ispunjene pretpostavke za određivanje prethodne mjere može odrediti samo jednu vrstu prethodne mjere zabranom banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine. Ta prethodna mjera po svom sadržaju odgovara onoj u članku 335. stavku 1. točki 3. Ovršnog zakona i stavkom 4. toga članka određeno je da se ona ostvaruje tako da se iznos novčanih sredstava protivnika osiguranja kod banke, za koji je određena zabrana isplate, ne može prenijeti s toga računa dok zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine. Prema tome, u ovoj zakonskoj odredbi nije sadržano pravo predlagatelja da prije nastupanja uvjeta za ovrhu traži prijenos zaplijenjenih sredstava na svoj račun, kako to potpuno pogrešno smatra žalitelj. Kada bi bilo tako onda bi tužitelj prije pravomoćnosti presude ostvario svoju tražbinu, a to bi bilo protivno svrsi osiguranja prethodnom mjerom koja se određuje radi osiguranja budućeg ostvarenja tražbine kada zato budu ispunjeni uvjeti.
7. S druge strane, odredba članka 336. Ovršnog zakona ima naslov „Prodaja zaplijenjenih pokretnina i prijenos tražbine protivnika osiguranja“ i odnosi se na one vrste prethodnih mjera iz članka 335. stavka 1. točke 2. Ovršnog zakona u vezi s člankom 300. točkama 3. i 4. Ovršnog zakona, dakle kada je prethodna mjera određena zapljenom pokretnina ili pljenidbom i prijenosom tražbine protivnika osiguranja. Stavak 3. toga članka odnosi se na prethodnu mjeru pljenidbom tražbine koju protivnik osiguranja ima prema svom dužniku i u tome slučaju sud može, na prijedlog predlagatelja osiguranja ili protivnika osiguranja, odrediti da se na predlagatelja osiguranja prenese zaplijenjena tražbina radi naplate ili drukčijeg ostvarenja, u slučaju u kojem postoji opasnost da se ta tražbina, zbog zakašnjenja u njezinu ostvarenju, neće moći naplatiti ili drukčije ostvariti ili da će se izgubiti pravo na regres prema trećim osobama. Stoga se žalitelj potpuno pogrešno poziva na tu zakonsku odredbu tražeći da mu se protivno pravilima osiguranja određivanjem prethodne mjere na temelju članka 501.a ZPP-a, namiri osigurana tražbina, prije nego što su se stekli uvjeti za ovrhu.
8. U vezi s tim valja dodati da prvostupanjski sud u izreci rješenja, kao i u njegovom obrazloženju, nepravilno navodi da je riječ o prijenosu „zaplijenjene tražbine“, iako je očito riječ o prijenosu novčanih sredstava tuženika na njegovom računu kod banke za koje je izrečena zabrana isplate tuženiku ili trećim osobama po njegovom nalogu (članak 501.a ZPP-a).
9. Prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih na temelju rješenja o određivanju prethodne mjere na predlagatelja osiguranja, bit će moguć onda kada se ispune pretpostavke za ovrhu i kada predlagatelj osiguranja zatraži ovrhu radi naplate osigurane tražbine. Tada će sud na prijedlog predlagatelja osiguranja istim rješenjem odrediti ovrhu i obustaviti postupak osiguranja te naložiti prijenos sredstava zaplijenjenih po rješenju o osiguranju radi namirenja tražbine iz rješenja o ovrsi (članak 339.a Ovršnog zakona).
10. Pitanje kako će otvaranje stečajnog postupka utjecati na tražbinu koja je osigurana prethodnom mjerom, nije predmet razmatranja i odlučivanja u ovom postupku, pa se prvostupanjski sud nepotrebno bavio tim pitanjem. Dovoljno je ponoviti da tužitelj nema pravo tražiti prijenos novčanih sredstava sve dok se ne ispune uvjeti za ovrhu i ukazati na odredbu članka 335. stavka 3. Ovršnog zakona prema kojoj provedbom prethodne mjere predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na predmetu osiguranja.
11. Prema tome, nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji ukazuje žalitelj, jer odredbe na koje se poziva uopće nisu mjerodavne za odlučivanje o njegovom zahtjevu za prijenos novčanih sredstava za koje su određene prethodne mjere u ovoj pravnoj stvari, prije nastupanja uvjeta za ovrhu. Nisu ostvareni ni drugi žalbeni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, njegova žalba odbijena kao neosnovana i prvostupanjsko rješenje potvrđeno.
Zagreb, 30. travnja 2026.
Sudac
Lenka Ćorić
