REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1189/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Marija Bakula Vugrinec, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Jagićeva 33, kojeg zastupa punomoćnica Adrijana Jovanović, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Tulija Zele-Janjanin i Adrijana Jovanović iz Rijeke, protiv tuženika LOVAČKA UDRUGA „ŠLJUKA“ BELEJ, OIB 50104586939, Belej, Belej 5, kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krpan & partneri d.o.o., Zagreb, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Pisarnica Rijeka, radi isplate iznosa od 1.929,92 EUR, odlučujući o žalbama tuženika i umješača protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-223/2025-21 od 19. siječnja 2026., 30. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe tuženika i umješača na strani tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-223/2025-21 od 19. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom označenom u izreci prvostupanjski sud je naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.929,92 EUR sa zateznim kamatama (točka I. izreke) te je naložio tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.373,51 EUR sa zateznim kamatama (točka II. izreke).
2. Protiv ove presude žalbe su podnijeli tuženik i umješač.
3. Tuženik je podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, uz naknadu troška žalbe u iznosu od 378,86 EUR.
4. Umješač je podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Iz sadržaja žalbe proizlazi da žalbu podnosi i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže ovome sudu preinačiti, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, uz naknadu troška žalbe u iznosu od 512,50 EUR.
5. Odgovor na žalbe nije podnesen.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 6.630,00 EUR, radi se o sporu male vrijednosti sukladno čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Sukladno čl. 467. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (st. 1.). U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ZPP-a (st. 2.). Stoga, žalbeni razlozi koji se odnose činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dopušteni u sporovima male vrijednosti.
8. Pobijana presuda ispitana je sukladno čl. 365. st. 2. ZPP -a, u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i zakonita.
9. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se pozivaju žalitelji u žalbama. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku te samih tih isprava i zapisnika.
10. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.929,92 EUR sa zateznim kamatama koji je iznos tužitelj prethodno isplatio svom osiguraniku 11. listopada 2021. po osnovi popravka vozila registarske oznake [registarska oznaka] oštećenog naletom divljači na vozilo koje se kretalo cestom D100/2, općina Mali Lošinj.
11. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom prihvatio tužbeni zahtjev, jer je nakon provedenog dokaznog postupka u bitnom utvrdio:
- 11. lipnja 2021. dogodila se prometna nezgoda na cesti D100/2, općina Mali Lošinj, kojom prilikom je oštećeno vozilo osiguranika tužitelja registarskih oznaka [registarska oznaka]
- iz iskaza saslušanog svjedoka i zapisnika o očevidu proizlazi da se radilo o naletu na jelensku divljač, koja je pronađena
- iz iskaza svjedoka proizlazi da je divljač došla iz lovišta kojim gospodari tuženik
- na tom dijelu ceste brzina kretanja vozila je ograničena prometnim znakom na 70 km/h i nije bio postavljen znak „divljač na cesti“
- prema nalazu i mišljenju vještaka naletna brzina na divljač je bila 40 km/h, a vozač bi mogao izbjeći nalet da je vozio brzinom do 61 km/h
- budući da tuženik gospodari lovištem gdje se dogodio štetni događaj, postoji njegova odgovornost kao lovoovlaštenika
- ne postoji suodgovornost vozača za nastanak štetnog događaja, jer je vozio unutar dozvoljene brzine kretanja.
12. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
13. Naime, sukladno čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19, 32/20 i 127/24; dalje: ZL) za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:
- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi
- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.
14. Odredbama Zakona o lovstvu nije propisana situacija kada do štete dođe naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov pa sukladno odredbi čl. 76. st. 2. ZL-a u toj situaciji valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) kojima se određuje odgovornost za štetu u slučajevima u kojima je do naleta vozilom na divljač došlo uslijed istrčavanja divljači na kolnik ceste, ako u to vrijeme nije provođen lov te divljači (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-166/2024-2 od 24. rujna 2024.). Lovoovlaštenik kao osoba kojoj je vlasnik povjerio opasnu stvar (čl. 1066. st. 1. ZOO-a) odgovara za štetu po načelu uzročnosti, jer je divljač u okolnostima istrčavanja na cestu opasna stvar.
15. Stoga neosnovano žalitelji smatraju da je prvostupanjski sud trebao primijeniti čl. 80. st. 6. ZL-a, kao i da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje odgovornost za štetu po načelu uzročnosti. Osim toga, lovište na čijem području je nastala šteta relevantno je u smislu čl. 80. st. 6. ZL-a ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. No, sukladno odredbama čl. 1064. i čl. 1066. st. 1. ZOO -a, koje se primjenjuju u konkretnom slučaju odlučno je tko je lovoovlaštenik kojem je vlasnik povjerio opasnu stvar. U situaciji, kao u konkretnom slučaju, kada divljač istrči na javnu prometnicu koja se nalazi u neposrednoj blizini lovišta, lovoovlaštenik iz čijeg lovišta potječe divljač odgovara za štetu. Prema tome, neosnovani su žalbeni navodi da cesta nije dio lovišta i da u vrijeme štetnog događaja nije provođen lov. Neosnovano se žalitelji pozivaju i na načelo presumirane krivnje sukladno čl. 50. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19), kojom odredbom je propisana odgovornost za štetu pravne osobe koja upravlja cestom, kao i na obvezu pravne osobe koja upravlja cestom u donošenju Programa zaštite divljači, budući da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se vodi protiv lovoovlaštenika, a ne protiv pravne osobe koja upravlja cestom.
16. U odnosu na odluku o troškovima postupka, žalitelji nisu iznijeli konkretne žalbene navode, a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
17. Slijedom navedenog, ovaj sud je sukladno čl. 368. st. 1. ZPP -a odbio žalbe kao neosnovane i potvrdio pobijanu presudu.
Zagreb, 30. travnja 2026.
Sutkinja
Marija Bakula Vugrinec
