Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-589/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice AU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Dilber, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri, Zagreb, protiv ovršenice ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Tina Drnjević Kotarac, odvjetnica u Splitu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-533/2026- 3 od 19. ožujka 2026., dana 29. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-533/2026-3 od 19. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe uz polaganje jamčevine i prijedlog ovršenice za hitno određivanje podataka za uplatu u sudski depozit od 16. ožujka 2026. godine.

2. Ovršenica pobija žalbom rješenje suda prvog stupnja zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na odgovarajući način na temelju odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024. – dalje: OZ) s prijedlogom da sud pobijanu odluku preinači, podredno ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba je neosnovana.

4. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je ovršenica 16. ožujka 2026. podnijela prijedlog za odgodu ovrhe uz polaganje jamčevine i prijedlog za hitno određivanje podataka za uplatu u sudski depozit. Navedenim prijedlozima ovršenica zahtijeva da sud prvog stupnja odgodi sve ovršne radnje radi naplate novčane tražbine i daljnje provedbene radnje koje bi bile nepotrebne i štetne, tim više što u ovom slučaju nema rizika za ovrhovoditeljicu s obzirom na to da je privremena mjera, određena presudom i rješenjem suda prvog stupnja, poslovni broj: P-922/2024-21 od 15. svibnja 2025., u cijelosti provedena.

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji je prethodio donošenju rješenja utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavka 2. ZPP, u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

6. Pravilno sud prvog stupnja ističe da će sud odgoditi ovrhu samo ako su za to ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 65. stavka 1. OZ, koje moraju biti istodobno (kumulativno) ispunjene.

7. Nadalje, pravilno sud prvog stupnja ističe da je odgoda ovrhe procesnopravni institut kojim se privremeno zaustavlja provedba ovrhe, te je osnovni uvjet za njezinu odgodu (na prijedlog ovršenika) da se ovršni postupak mora aktivno voditi te se stoga može odgoditi samo postupak koji je u tijeku. Dakle, sud prvog suda ističe da je odgoda ovrhe institut koji zaustavlja provedbu već određene ovrhe.

8. Polazeći od utvrđenja da ovršni postupak među parničnim strankama nije započeo, a što proizlazi iz priloga (dokaza) ovršenice dostavljenih uz podneseni prijedlog kao i iz sadržaja samog prijedloga, a što ovršenica u žalbi niti ne spori, pravilno je sud prvog stupnja prijedlog ovršenice odbacio kao nedopušten jer sud ne može odgoditi nešto što još nije započelo.

9. U odnosu na žalbene navode ovršenice kojima ističe da sud prvog stupnja tumači institut odgode ovrhe krajnje formalistički, valja odgovoriti sljedeće.

10. Prema shvaćanju ovog suda, konkretnom slučaju se ne radi o pretjeranom formalizmu, jer sud prvog stupnja nije dao veće značenje formi (formalnom izričaju) propisa umjesto pravnom smislu i stvarnom cilju pravne norme, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja.

11. Ovo stoga jer je smisao instituta odgode ovrhe, kako je on propisan odredbom članka 65. OZ, je privremeno zaustaviti provedbu ovrhe koja je u tijeku pa primjena iste ne predstavlja pretjerani formalizam koji uključuje nerazumnu i posebno strogu primjenu postupovnih pravila kojima se neopravdano ograničava pravo ovršenice na pristup sudu zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske(„Narodne novine“, broj 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010. i 5/2014. – dalje: Ustav) i člankom 6. Konvencije („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori, broj 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006. i 2/2010. – dalje: Konvencija), te se prema ocjeni ovoga suda ne radi se o pretjeranom formalizmu, nefleksibilnosti i mehaničkom načinu primjene i tumačenju prava.

12. Pravni je standard da primjena mjerodavnog prava u svakom konkretnom slučaju ne smije prelaziti zakonske okvire niti se primjenjivati arbitrarno već se moraju uvažavati zahtjevi pravičnog (poštenog) postupka i odlučivanja u smislu odredbi članka 29. stavka 1. Ustava i članka 6. stavka 1. Konvencije. Pravo na pravično suđenje obuhvaća, među ostalim, postupovno jamstvo zabrane proizvoljnosti (arbitrarnosti) u postupanju i odlučivanju sudova, a svaka primjena prava koja je objektivno nerazumna, mehanička i arbitrarna, može prouzročiti pretjerani pravni formalizam. No, mora postojati ravnoteža između pretjeranog formalizma koji bi s jedne strane ugrozio pravičnost postupka, te pretjerane fleksibilnosti koja bi s druge strane učinila besmislenim postupovne zahtjeve utvrđene zakonima. Postojanje jasnih procesnih pravila i zahtjev za poštivanjem propisane forme predstavlja branu koja sprečava sudove da postupaju proizvoljno (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, rješenje broj: Rev-349/2025-3 od 2. srpnja 2025.).

13. Stoga, upravno suprotno navodima ovršenice, a prema ocjeni ovoga suda zbog karaktera instituta odgode ovrhe, koja je prije svega privremeno zaustavljanje provedbe ovrhe koja je već započela, sud prvog stupnja je bio dužan tumačiti isti stricto sensu, jer bi u suprotnom bila dovedena u pitanje njena svrha.

14. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP, u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 29. travnja 2026.

Sutkinja:

Vesna Žulj