REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Povrv-1487/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, a po prijedlogu sudske savjetnice Ene Kalember Skoko, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. – PODRUŽNICA ČISTOĆA, sa sjedištem u [adresa], OIB: 85584865987, zastupan po punomoćniku Jakovu Delipetaru, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Leko & partneri d.o.o. u Zagrebu, Domagojeva 18, protiv tuženika BĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tvrtko Gverić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, 29. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba poslovni broj Ovrv-17755/2024 od 5. travnja 2024. kojim se nalaže tuženiku BĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. – PODRUŽNICA ČISTOĆA, sa sjedištem u [adresa], OIB: 85584865987 iznos od 47,76 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:
- na iznos od 5,97 EUR od 16.03.2023. pa do isplate,
- na iznos od 5,97 EUR od 16.04.2023. pa do isplate,
- na iznos od 5,97 EUR od 16.05.2023. pa do isplate,
- na iznos od 5,97 EUR od 16.06.2023. pa do isplate,
- na iznos od 5,97 EUR od 16.07.2023. pa do isplate,
- na iznos od 5,97 EUR od 16.08.2023. pa do isplate,
- na iznos od 5,97 EUR od 16.09.2023. pa do isplate,
- na iznos od 5,97 EUR od 16.10.2023. pa do isplate,
po stopi koja se određuje do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 17755/2024 od 5. travnja 2024. kojim se nalaže tuženiku BĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. – PODRUŽNICA ČISTOĆA, sa sjedištem u [adresa], OIB: 85584865987 iznos od 25,00 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate.
III. Svaka strana snosi svoje troškove postupka.
r i j e š i o j e
I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba poslovni broj Ovrv-17755/2024 od 5. travnja 2024. kojim se nalaže tuženiku BĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. – PODRUŽNICA ČISTOĆA, sa sjedištem u [adresa], OIB: 85584865987 iznos od 132,06 EUR uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-17755/2024 radi naplate dospjelih neisplaćenih računa s osnova isporučene usluge sakupljanja komunalnog otpada u iznosu od 179,82 EUR zajedno s pripadajućom zakonskim zateznim kamatama potražujući i troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.
2. Rješenjem o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-17755/2024 od 5. travnja 2024. određena je ovrha, na koju je ovršenik pravovremeno podnio prigovor u kojem osporava osnov i visinu potraživanja te ističe i prigovor zastare potraživanja za siječanj 2023. te svih starijih. Navodi kako ne duguje potraživanje tužitelju iz razloga što ne proizvodi otpad s obzirom da stan ne koristi već godinama te da je tužitelj o tome i obaviješten 30. studenog 2015. te ponovno 14. lipnja 2018. Navodi kako se nekretnina trajno ne koristi odnosno dulje od 12 mjeseci pa stoga ne duguje niti potraživanje za one mjesece koji nisu u zastari.
Predlaže ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te potražuje trošak sastava prigovora, pristojbe u iznosu od 13,27 EUR te trošak preslika i HP -a 8,23 EUR, sveukupno 71,50 EUR.
3. Povodom prigovora tuženika, temeljem članka 58. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 15/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 155/23., i 144/22. - dalje OZ) rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tome dijelu su ukinute sve provedene radnje te je riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. Pun. tužitelja u podnesku od 19. veljače 2025. (koji se sada smatra tužbom) ističe kako potraživanje temelji na izvatku iz poslovnih knjiga te na prijepisu računa iz koje je razvidna specifikacija dugovanja tuženika. Uređuje tužbeni zahtjev na način da sada potražuje iznos od 47,76 EUR uz zakonsku zateznu kamatu od dana dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate te potražuje trošak ovršnog postupka i sastava podneska od 19. veljače 2025., kao i trošak pristojbe.
5. Tuženik se dana 14. kolovoza 2025. očitovao na podnesak tužitelja (a koji se sada smatra odgovor na tužbu) na način da pristaje na djelomično povlačenje tužbe tužitelja te ponovno naglašava kako ne koristi predmetnu nekretninu te kako tužitelj nije dokazao da je usluga izvršena od strane tužitelja. Poziva se na članak 67. Zakon o gospodarenju otpadom te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.
6. Kako se radi o sporu male vrijednosti, u ovom postupku sud nije održao ročište jer isto nije smatrao potrebnim radi provođenja dokaznog postupka, a povrh toga niti jedna od stranaka nije podnijela takav obrazloženi prijedlog, sve u skladu sa čl. 461.a st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – dalje ZPP).
7. Sud je izvršio uvid u Izvadak iz poslovnih knjiga (list 13 spisa), uvid u dopise tuženika upućenih tužitelju (list 24-29 spisa), knjigovodstveno stanje obveznika (list 40- 45 spisa), uvid u račune (list 46-78 spisa).
8. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 179,82 EUR s osnove isporučene usluge sakupljanja komunalnog otpada na adresi [adresa], sistemski broj objekta: 09854940, sistemski broj obveznika: 9034015152715.
10. Među stranka je sporna osnov i visina potraživanja te je li potraživanje u zastari.
11. Nije sporna pasivna ni aktivna legitimacija budući da je tuženik zaveden kao korisnik usluga tužitelja, a isto nije nikad niti osporio tijekom postupka, odnosno nikada nije osporio postojanje poslovnog odnosa s tužiteljem.
12. U članku 70. st. 4. toč. 5. Zakonom o gospodarenju otpadom (Narodne novine br. 48/21 i 142/23, dalje u tekstu ZGO) propisano je da je korisnik usluge dužan platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina, koja se trajno ne koristi te se sukladno čl. 71 ZGO smatra da se nekretnina trajno ne koristi ako se ne koristi za stanovanje u razdoblju od najmanje 12 mjeseci ili nije pogodna za stanovanje, boravak ili obavljanje djelatnosti, odnosno nije useljiva te se trajno nekorištenje nekretnine utvrđuje na temelju očitovanja vlasnika nekretnine, a dokazuje se temeljem podataka očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije ili plina ili pitke vode ili na drugi odgovarajući način uključujući očevid lokacije.
13. Uvidom u prigovore tuženika od dana 30. studenog 2015 koji je upućen tužitelju navodi da se mjesecima u stanu ne prikuplja otpad, a to dokazuje računom za vodne usluge i to za period od 28.09.2016. do 31.10.2016., te u prigovoru od dana 14. lipnja 2018. upućen tužitelj u kojem dostavlja račun za vodne usluge i to za period 28.03.2018. do 28.04.2018., a kako bi tuženik dokazao sukladno čl.71. ZGO da trajno ne koristi predmetnu nekretninu pa iz tih računa proizlazi da je tuženik za vodne usluge i naknade imao potrošnju 0, te iznos oba računa iznosi 18,92 kn, odnosno iz tih računa proizlazi da se radi o paušalnim iznosima, a ne o stvarnoj potrošnji , što upućuje na to da tuženik ne koristi predmetnu nekretninu.
14. Iz gore navedenog proizlazi da tuženik u prigovorima upućenim tužitelju od dana 30. studenog 2015. i dana 14. lipnja 2018. nije dokazao da trajno ne koristi nekretninu, već je oba puta dostavio samo jedan račun, odnosno račun za period od malo više od mjesec dana te time nije dokazao da trajno ne koristi nekretninu odnosno dulje od 12 mjeseci pa da samim time nije dokazao da nije u obvezi plaćati cijenu minimalne javne usluge.
15. Također je neosnovan prigovor tuženika da tužitelj nezakonito vodi evidenciju odvoza odnosno da evidencija nije vođena za svakog pojedinog korisnika po kriteriju količine za svaki stvarni odvoz jer je tužitelj naznačio na svakom računu kako iznos od 5,97 EUR predstavlja cijenu obveze minimalne javne usluge.
15. Minimalna javna usluga je dio javne usluge koju je potrebno osigurati kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu poštujući pritom obvezu o osiguranju primjene načela »onečišćivač plaća«, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja javne usluge .
16. Člankom 20. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom (Narodne novine br. 50/2017, 84/2019, 14/2020, 31/2021, 84/2021, 106/2022, dalje Uredba) određeno je da se cijena javne usluge plaća radi pokrića troškova iz čl. 18. Uredbe. Kao i da strukturu cijene javne usluge čini: 1. cijena javne usluge za količinu predanog miješanog otpada, 2. cijena obvezne minimalne usluge i 3. te ugovorne kazne.
16.1. Stajalište o naplati fiksnog dijela cijene javne usluge, koje se naziva Obveza minimalna javna usluga, zauzeto je u presudi VSRH Rev-101/2023 od 14.02.2023. godine, a prema kojoj vlasnici nekretnine moraju plaćati cijenu obvezne minimalne javne usluge, tzv. fiksni dio cijene za sve mjesece tijekom kalendarske godine unatoč činjenici da nekretninu ne koriste svaki mjesec”, a koje stajalište je potvrđeno u presudi Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gž- 4656/2022 od 18.07.2023. godine.
17. Imajući u vidu sve gore navedeno, sud je zaključio da tuženik nije dokazao pretpostavke za oslobođenje od plaćanja javne usluge gospodarenja otpadom prije utuženog razdoblja, a niti tijekom ovog postupka nije dostavio dokaz da u navedenoj nekretnini nema potrošnje vode ili struje u razdoblju od 12 mjeseci, niti je dostavio drugi odgovarajući dokaz da se nekretnina ne koristi.
18. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio uvidom u račun koji je dostavio tužitelj za sporno razdoblje, a koje je sud cijenio kao vjerodostojne, a vjerodostojnost istih tuženik nije doveo u sumnju. Navodi tuženika da tužitelj ne isporučuje javnu uslugu nije pravnorelevantna jer tužitelj ima pravo naplatiti fiksnu naknadu svim vlasnicima i kad ne koriste nekretnina uslugu, sve dok se ne dokaže da se nekretnina trajno ne koriste.
19. S obzirom da je tužitelj dokazao pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a da tuženik nije dokazao da je tražbinu platio, to je valjalo djelomično održati na snazi u platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i odlučiti kao u točkom I. izreke presude.
20. Osim iznosa od 47,76 EUR tuženik je dužan tužitelju sukladno čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( ,,Narodne novine '' br. 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18 ,126/21 ,114/22,156/22 i 155/23-dalje ZOO ) platiti zakonsku zateznu kamatu od dana dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate.
21. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, isti je djelomično osnovan te je podneskom od 19. veljače 2025. tužitelj je djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 132,06 EUR, a na koji je tuženik pristao u podnesku od dana 14. kolovoza 2025. Stoga je ostalo potraživanje od 47,76 EUR sa zakonskom zateznom kamatom a koje potražuje tužitelj, a koji nije obuhvaćen zastarom potraživanja sukladno 232. stavku 1. točki 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023). Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja
22. S obzirom na to da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, stoga je sud u točci II. izreke presude ukinuo platni nalog u dijelu kojim je određen trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR (prema Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017.)
23. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 4. ZPP-a s obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.
U Zagrebu, 29. travnja 2026.
Sutkinja:
Vanesa Brizić Bahun
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi elektronički / pisano putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).
DNA:
1. Pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu
2. Pun. tuženika
Nacrt odluke izradila sudska savjetnica: Ena Kalember Skoko