REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1050/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Adžiću, odvjetniku u Zagrebu, Držićeva 6b, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, radi utvrđenja, 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 045-50-4402506, sklopljenog 20. rujna 2007. između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora i tužitelja GO kao korisnika kredita, kojima je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, dakle, točka 3. Ugovora u dijelu u kojemu je ugovoreno da se Korisnik kredita obvezuje Kreditoru platiti naknadu 2.00% od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita.

II. Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, da tužitelju GO, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 303,10 eur sa zateznom kamatom od 29. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 20. rujna 2007. zaključio sa tuženikom potrošački Ugovor o kreditu broj 045-50-4402506 po kojem mu je tuženik isplatio kredit u iznosu od 30.000,00 kn. Točkom 3. Ugovora određeno je da se naplaćuje naknada - 2.00 % od iznosa kredita, jednokratna, i to prilikom prvog korištenja kredita. Ističe da mu je prilikom isplate kredita naplaćena naknadu za obradu kredita u iznosu od 600,00 kn, dakle, upravo 2,00% od iznosa odobrenog kredita. Predmetni ugovor o kreditu parnične stranke su sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničarsko društvo, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Tuženik je na opisani način postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Nadalje navodi da tuženik prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije pojedinačno pregovarao o odredbi čl. 5. Ugovora, već je tužitelj bio stavljen u poziciju „uzmi ili ostavi“. Također, nije mu prezentirano koje to točno tuženik ima troškove u vezi postupka odobravanja kredita pa da bi iste on morao naknaditi niti mu je objasnio strukturu tih troškova i zašto iznos te naknade izravno ovisi o visini iznosa kredita koji se traži. Polazeći od nesporne činjenice da su odredbe koje su se odnosile na naplatu naknade za obradu kredita bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika, o kojim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama mu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta prekomjerna i potpuno neopravdana obveza, nameće se zaključak kako takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku- trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava. Stoga je predmetna ugovorna odredba nepoštena jer je protivna prisilnim propisima, a on svakako ima pravni interes da sud utvrdi ništetnost predmetne ugovorne odredbe jer će biti obveza tuženika da vrati tužitelju sve što je primio temeljem ništetne odredbe ugovora sa zateznim kamatama od dana stjecanja jer je tuženik nepošteni stjecatelj. Slijedom navedenog, predlaže da sud presudom utvrdi da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu te da naloži tuženiku da mu naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio pisani odgovor na tužbu u dodijeljenom mu roku od 30 dana, unatoč upozorenju na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu.

3. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a ove činjenice nisu u suprotnosti sa dokazima koje je sam tužitelj podnio, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika opravdani razlozi spriječili da podnese odgovor na tužbu, to je temeljem odredbe čl. 331. b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. 338. st. 5. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.

4. Odluka o kamatama i kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05 i 41/08).

5. Odluka o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Priznat je trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. u iznosu od 200,00 eur, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 50,00 eur, kao i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eur te na presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 eur, odnosno trošak u ukupnom iznosu od 303,10 eur.

6. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zatražena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.

U Zagrebu 29. travnja 2026.

Sudac:

Vanesa Peruzović Čuić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa te presude zbog ogluhe. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stana (čl. 353. st. 2. ZPP).

DNA

- pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 eur

- tuženiku