REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2744/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DA iz [adresa]. odvojak 1, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Kristini Pavlic, odvjetnici u Zagrebu, Zagrebačka cesta 143a, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB 36514183925, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. u Zagrebu, D. T. Gavrana 13, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 19. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice te zamjenika punomoćnika tuženika, 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 2. i čl. 3. Ugovora o kreditu broj 01631 od 27. veljače 2008. kojeg su sklopili tužiteljica DA, OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik Porsche Mobiliti d.o.o., OIB 36514183925, kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o., OIB 36514183925, da tužiteljici DA, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.934,93 eur sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od:

- 3,17 eur od 20.3.2008. do isplate

- 3,01 eur od 20.5.2008. do isplate

- 1,34 eur od 18.11.2008. do isplate

- 7,75 eur od 18.11.2008. do isplate

- 5,88 eur od 20.1.2009. do isplate

- 13,04 eur od 18.2.2009. do isplate

- 14,89 eur od 18.3.2009. do isplate

- 15,74 eur od 18.4.2009. do isplate

- 13,63 eur od 19.5.2009. do isplate

- 12,54 eur od 18.6.2009. do isplate

- 10,65 eur od 18.7.2009. do isplate

- 9,16 eur od 18.8.2009. do isplate

- 9,16 eur od 18.9.2009. do isplate

- 10,76 eur od 20.10.2009. do isplate

- 9,81 eur od 18.11.2009. do isplate

- 20,06 eur od 15.12.2009. do isplate

- 12,47 eur od 20.1.2010. do isplate

- 13,91 eur od 17.2.2010. do isplate

- 14,03 eur od 17.3.2010. do isplate

- 18,56 eur od 16.4.2010. do isplate

- 16,58 eur od 19.5.2010. do isplate

- 18,50 eur od 16.6.2010. do isplate

- 25,79 eur od 21.7.2010. do isplate

- 23,25 eur od 19.8.2010. do isplate

- 31,48 eur od 18.9.2010. do isplate

- 27,85 eur od 19.10.2010. do isplate

- 24,90 eur od 18.11.2010. do isplate

- 33,61 eur od 22.12.2010. do isplate

- 41,83 eur od 19.1.2011. do isplate

- 36,08 eur od 18.2.2011. do isplate

- 38,29 eur od 16.3.2011. do isplate

- 32,85 eur od 19.4.2011. do isplate

- 36,01 eur od 20.5.2011. do isplate

- 47,67 eur od 17.6.2011. do isplate

- 43,95 eur od 19.7.2011. do isplate

- 65,55 eur od 19.8.2011. do isplate

- 69,66 eur od 17.9.2011. do isplate

- 47,44 eur od 21.10.2011. do isplate

- 49,28 eur od 16.11.2011. do isplate

- 48,39 eur od 22.12.2011. do isplate

- 50,65 eur od 19.1.2012. do isplate

- 53,25 eur od 17.2.2012. do isplate

- 52,55 eur od 17.3.2012. do isplate

- 51,34 eur od 21.4.2012. do isplate

- 51,81 eur od 18.5.2012. do isplate

- 53,08 eur od 21.6.2012. do isplate

- 52,11 eur od 18.7.2012. do isplate

- 52,36 eur od 18.8.2012. do isplate

- 50,84 eur od 19.9.2012. do isplate

- 49,78 eur od 19.10.2012. do isplate

- 51,65 eur od 17.11.2012. do isplate

- 50,61 eur od 19.12.2012. do isplate

- 51,99 eur od 18.1.2013. do isplate

- 48,84 eur od 19.2.2013. do isplate

- 50,20 eur od 20.3.2013. do isplate

- 51,15 eur od 17.4.2013. do isplate

- 50,23 eur od 18.5.2013. do isplate

- 47,27 eur od 19.6.2013. do isplate

- 45,76 eur od 17.7.2013. do isplate

- 47,80 eur od 23.8.2013. do isplate

- 48,98 eur od 21.9.2013. do isplate

- 50,84 eur od 18.10.2013. do isplate

- 49,74 eur od 21.11.2013. do isplate

- 50,72 eur od 18.12.2013. do isplate

- 50,85 eur od 17.1.2014. do isplate

- 52,67 eur od 18.2.2014. do isplate

- 53,11 eur od 21.3.2014. do isplate

- 52,92 eur od 19.4.2014. do isplate

- 51,58 eur od 21.5.2013. do isplate

- 50,69 eur od 17.6.2013. do isplate

- 51,75 eur od 15.7.2013. do isplate

- 52,70 eur od 19.8.2013. do isplate

- 53,59 eur od 20.9.2013. do isplate

- 54,21 eur od 21.10.2013. do isplate

- 54,94 eur od 20.11.2013. do isplate

- 55,76 eur od 18.12.2014. do isplate

- 55,44 eur od 20.1.2015. do isplate

- 52,65 eur od 21.2.2015. do isplate

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se ostali dio zahtjeva u iznosu od 151,56 eur.

IV. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o., OIB 36514183925, da tužiteljici DA, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.006,43 eur sa zateznom kamatom od 29. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 27. veljače 2008. zaključila s tuženikom Ugovor o kreditu broj 01631 na iznos od 14.779,09 CHF u kunskoj protuvrijednosti i to u svojstvu potrošača te je svrha ugovora bila financiranje troškova kupnje vozila za njene osobne potrebe. Ističe da je ugovorena valutna klauzula pri čemu je tuženik koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Naime, korištene su ugovorne odredbe koje su bile lako uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, te su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. U fazi pregovaranja tuženik joj nije dao sve potrebne informacije, a na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose time da se radi i o tipskom ugovoru. Nastavno navodi da je tuženik prije sklapanja Ugovora nije u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tog Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Slijedom svega navedenog, prema konačno postavljenom zahtjevu (podnesak od 1. rujna 2025.) traži da sud presudom utvrdi djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora kako je to pobliže navedeno pod toč. I. izreke ove presude te naloži tuženiku da joj isplati iznos od 2.934,93 eur sve sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih iznosa pa do isplate i uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik osporava zahtjev u cijelosti te ističe prigovor zastare pa predlaže zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Sporazum radi osiguranja novčane tražbine, Ugovor o kreditu, Dodatak Ugovoru o kreditu, plan otplate, knjigovodstvenu karticu i promjene kamatnih stopa. Proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao i financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz društva Darfin d.o.o.

4. Na osnovu provedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP)) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan do visine u toč. I. izreke.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka u dijelu kojim su ugovorena valutna klauzula te posljedično zahtjev za isplatu.

6. Nema spora o tome da je između tužiteljice, kao korisnika kredita, i tuženika, kao kreditora zaključen 27. veljače 2008. Ugovor o kreditu broj 01631 u kunskoj protuvrijednosti 14.779,09 CHF prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja radi financiranja kupnje vozila Seat Ibiza sa rokom otplate 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima.

7. Tužiteljica je u iskazu u bitnom navela da joj je nakon izbora vozila djelatnik u autokući rekao kako postoji mogućnost kreditiranja u valuti CHF i da je to najpovoljnija valuta te da bi rate mogle rasti ali da se ujedno radi o sigurnoj valuti koja zadnjih godina nije imala drastičnih promjena. Nije bilo mogućnosti pregovaranja o pojedinim odredbama ugovora već je dobila gotov tekst ugovora na potpis. Rečeno joj je da postoje krediti u valuti EUR i kunski krediti no sugerirano joj je sklapanje kredita u valuti CHF jer da se radi o najpovoljnjijem kreditu.

8. U vrijeme sklapanja pravnog posla između tužitelja i tuženika na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP).

9. Prema odredbi čl. 3. st. 1. navedenog Zakona, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

10. S obzirom da je u konkretnom slučaju tužiteljica kao fizička osoba sklopila Ugovor sa tuženikom i to radi kupnje vozila koje joj je bilo potrebno za privatne svrhe i koje je korišteno, to ista ima svojstvo potrošača.

11. Tuženik u vrijeme sklapanja Ugovora sa tužiteljicom nije imao svojstvo banke pa stoga navedeni Ugovor nije ugovor o kreditu u smislu odredbe čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO).

12. Iako ga stranke nazivaju ugovorom o kreditu, isti po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o zajmu.

13. Prema odredbi čl. 499. ZOO ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

14. Prema odredbi čl. 56. ZZP ugovorom o potrošačkom zajmu obvezuje se zajmodavac da potrošaču stavi na raspolaganje određeni iznos novca, a potrošač se obvezuje da mu plaća određenu kamatu i dobiveni iznos vrati u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Zajmodavac je svaka osoba ili skupina osoba koja u okviru svoje djelatnosti ili svoga zanimanja sklapa s potrošačima ugovore o zajmu. Za potrebe ovoga Zakona, zajmodavac se smatra trgovcem.

15. Prema odredbi čl. 81. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

16. Prema odredbi čl. 83. ZZP prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

17. Prema odredbi čl. 84. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

18. U konkretnom slučaju u Ugovoru koji je sklopljen između tužiteljice i tuženika ugovorena je valutna klauzula koja doslovno glasi „sve novčane obveze koje proizlaze iz ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja“. Isto tako je navedeno da su kamatna stopa i visina mjesečnih obroka promjenjivi sukladno čl. 9. ugovora kojim je određeno: „Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna godišnja kamatna stopa na kredit.“. Valja reći i to da je odredbom čl. 4. ugovora određeno: “Prilagodba visine obroka kredita i ostalih plaćanja iz Ugovora povodom izmjene valute ugovora/valute plaćanja, izmjene propisa, odluka ili mjera nadležnih tijela, nadalje zbog izmjena uvjeta refinanciranja kao i izmjene drugih uvjeta navedenih u tč. 9.1. ovih Ugovornih uvjeta, ne smatraju se izmjenom ili dopunom Ugovora. Za takve prilagodbe ne traži se suglasnost Korisnika kredita“.

19. Odredba čl. 81. ZZP temelji se na Direktivi Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L95/29; dalje u tekstu: Direktiva 91/13).

20. Prema čl. 3. st. 2. Direktive 93/13 smatra se da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu. Dakle, iz polja primjene ove Direktive isključene su klauzule o kojima se pojedinačno pregovaralo. Ovo pravilo u svjetlu ostalih odredaba i cilja Direktive 93/13 tumači se restriktivno, na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba smatra jednostrano određenom.

21. Kako je u konkretnom slučaju Ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81. ZZP smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. U situaciji kada se radi o unaprijed formuliranom ugovoru od strane tuženika, ne može se ugovor tumačiti na štetu tužitelja radi činjenice što isti nije pročitao, jer je na tuženiku teret dokazivanja da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo, pri čemu bi bio dužan dokazati da su stranke o spornoj odredbi doista pregovarale, što tuženik u postupku ničim nije dokazao niti je u tom pravcu predlagao izvođenje dokaza.

22. Sud nije prihvatio kao dokaz izjavu PA ne samo jer se ne radi o dokazu izvedenom sukladno zakonu već i iz razloga što niti sam tuženik za istog ne tvrdi da je osobno sudjelovao u postupku sklapanja predmetnog ugovora i kontaktirao sa tužiteljicom.

23. Na temelju navedenih dokaza nedvojbeno je utvrđeno da je predmetni Ugovor standardni ugovor kojeg je tuženik zaključivao.

24. Također je utvrđeno da tužiteljici prilikom sklapanja Ugovora nisu objašnjene relevantne odredbe ugovora te mehanizam promjene tečaja.

25. Time što je tužiteljica znala da ugovara kredit uz valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu i što je institut valutne klauzule općeprihvaćen od svih subjekata i njegovo ugovaranje uobičajena praksa u sklapanju pravnih poslova, ne znači da je taj institut potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem bio razumljiv na način da bez prethodno predočenih točnih, jasnih, razumljivih kriterija može razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule u CHF.

26. Dakle, tuženik prije sklapanja Ugovora nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tog Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

27. Takve ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu su stoga bile lako uočljive i jasne, međutim, nisu bile razumljive.

28. Stoga se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 84. ZZP te navedene odredbe podliježu testu poštenosti.

29. Naime, zahtjev prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena obvezuje tuženika da korisnicima zajma pruži dovoljno informacija kako bi mogli donositi razborite i informirane odluke.

30. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja potrošač može razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit izražen, već da može i procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.

31. Konkretno, korisnik kredita mora, s jedne strane, biti jasno obaviješten o činjenici da se, sklapajući ugovor o kreditu u stranoj valuti, izlaže tečajnom riziku koji će gospodarski teško moći snositi u slučaju pada vrijednosti valute u kojoj ostvaruje svoj dohodak, u odnosu na stranu valutu u kojoj je nominiran zajam. S druge strane, pružatelj usluge mora iznijeti moguće promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti (vidjeti u tom smislu presudu od **.**.2017., D i dr., C 186/16, EU:C:2017:703, t. 50.).

32. Stoga je tuženik sklapanjem Ugovora o kreditu povrijedio pravo tužiteljice kao potrošača, jer je u njemu koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem promjenjive kamatne stope i valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

33. Kako je prethodno utvrđeno da su odredbe predmetnog ugovora nepoštene u dijelu u kojem je ugovorena klauzula vezana uz švicarski franak to su i ništetne pa je valjalo utvrditi djelomičnu ništetnost ugovora i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

34. U odnosu na spornu visinu zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću čiji nalaz i mišljenje vještaka sud prihvaća u cijelosti jer je izrađen objektivno i u skladu sa pravilima struke.

34.1. Vještak je u pisanom nalazu i mišljenju utvrdio da ukupno razlika u iznosu obroka primjenom tečaja na dan početka ugovora iznosi 22.112,91 kn za obroke za koje je nalazom utvrđen više uplaćeni iznos odnosno eurska protuvrijednost iznosi 2.934,93 eur.

35. Slijedom svega navedenog, sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužiteljici vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule iznosi 2.934,93 eur, pri čemu su pojedini mjesečni iznosi s datumima dospijeća pobliže navedeni u tablici, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao u stavku II. izreke presude, sve temeljem odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO.

36. Posebno valja dodati kako se odluka o zateznim kamatama temelji na odredbi čl. 1115. ZOO i čl. 29. st. 2. ZOO, a iste su dosuđene od dana kada je tužiteljica obavila plaćanje više zaračunatih iznosa, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

37. Prigovor zastare nije osnovan.

37.1. Naime, prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2) zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Imajući na umu da odluka stavka I. ove presude još nije pravomoćna pa nije počeo niti teći petogodišnji zastarni rok, neosnovano tuženik tvrdi da je zahtjev za isplatu zastario.

38. S obzirom da je tužiteljica u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu djelomično smanjila tužbeni zahtjev za ukupan iznos od 151,56 eur, a tuženik se usprotivio toj procesnoj dispoziciji, to nije bilo mjesta donošenju odluke u smislu odredbe čl. 193. ZPP već je taj dio zahtjeva valjalo ocijeniti neosnovanim obzirom na utvrđenje vještaka i odlučiti kao pod toč. III. izreke presude.

39. Imajući u vidu da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi to se odluka o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP te se trošak tužiteljice odnosi na zastupanje po punomoćnici odvjetnici sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Priznat joj je trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 6. lipnja 2024. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur, za sastav podneska od 11. srpnja 2024. prema Tbr. 8. toč. 1. – 100,00 eur, za zastupanje na ročištu 5. prosinca 2024. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, za zastupanje na ročištu 8. svibnja 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 14. svibnja 2025. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur, za sastav podneska od 1. rujna 2025. prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 eur te za zastupanje na ročištu 19. ožujka 2026. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, sve uz 25 % PDV-a u iznosu od 325,00 eur, a što ukupno iznosi 1.625,00 eur. Priznat joj je i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 38,66 eur i na presudu u iznosu od 77,32 eur tako da joj je konačno dosuđen trošak u iznosu od 2.006,43 eur.

40. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.

U Zagrebu 29. travnja 2026.

Sudac:

Vanesa Peruzović Čuić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa te presude.

DNA.

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika