REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1544/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Filip Lisac, odvjetnik u Opatiji, protiv tužene IL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Nikola Ivošević, odvjetnik u Rovinju, radi brisanja zemljišno-knjižnog upisa, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž Zk-33/2025-2 od 26. kolovoza 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-1502/2024-16 od 17. ožujka 2025., u sjednici održanoj 29. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž Zk-33/2025-2 od 26. kolovoza 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-1502/2024- 16 od 17. ožujka 2025.
1.1. Prijedlog podnosi i pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25
- dalje: ZPP) uz tvrdnju da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovi povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pošteno i pravično suđenje.
1.2. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dopustiti podnošenje revizije.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prijedlog je neosnovan u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja, dok je nedopušten u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.
4. Odredbom čl. 387. st. 2. ZPP-a propisano je da prijedlog za dopuštenje revizije mora sadržavati određeno naznačeno pravno pitanje iz čl. 385.a st. 1. ZPP -a i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da je Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.
4.1. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385. i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je utvrdio da su u odnosu na postavljena pitanja izneseni neodgovarajući razlozi važnosti u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer se shvaćanjem iznesenim u odlukama naznačenim kao razlog važnosti postavljenih pitanja ne odgovara niti na jedno postavljeno pitanje, pa utoliko za postavljena pitanja nisu izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti. Osim toga, iz prijedloga nije moguće nedvojbeno utvrditi zašto bi postavljena pitanja bila važna za jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, iz sadržaja postavljenih pitanja te navoda iznijetih u prijedlogu proizlazi da tužitelj prijedlog podnosi ne zato jer smatra da bi odluka revizijskog suda bila važna za jedinstvenu primjenu prava ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, već isključivo zato što nije zadovoljan odlukom drugostupanjskog suda koja ne ide u njegovu korist.
4.3. Tvrdnja tužitelja kojom pokušava dokazati osnovanost (ali ne i važnost) postavljenih pitanja se u potpunosti svodi na preispitivanja vlastitih navoda. Tužitelj u prijedlogu uopće ne navodi, odnosno ne ukazuje na ujednačenost sudske prakse u pogledu naznačenih pitanja, odnosno na postojanje prakse kojom bi se moglo opravdati podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije nego zapravo u prijedlogu samo ukazuje na navodnu pogrešnu primjenu materijalnog prava prilikom donošenja pobijanih presuda, a što u vidu ispunjenja zakonskih pretpostavki za dopuštenje revizije nije dovoljno za dopuštenost prijedloga.
4.4. Pogrešno je i predlagateljevo shvaćanje da odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva i u opravdanju postavljenih pitanja (rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3574/2022-2 od 23. travnja 2024. te rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1185/2021-3 od 8. rujna 2022.) usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u rješenju Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1185/2021-3 od 8. rujna 2022. izraženo je sljedeće shvaćanje: „Međutim, prema shvaćanju ovog suda primjena načela ekonomičnosti u parničnom postupku ne može se temeljiti na nezakonitom postupanju suda kojim se stranci ne daje mogućnost da raspravlja pred sudom (pa tako i da predlaže saslušanje svjedoka na pravno relevantne okolnosti), kako je to u konkretnom slučaju učinio prvostupanjski sud.“,
dok je u pobijanoj drugostupanjskoj odluci odbijen prijedlog za saslušanje tužitelja i svjedoka CL s obzirom da je provedenim dokazima činjenično stanje dovoljno utvrđeno te je glavna rasprava zaključena. Naime, u tom predmetu na koje se tužitelj poziva odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju. Naime, odluka o sporu o postavljenom pitanju ovisi o načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, pa stoga ta odluka ne daje značaj važnosti postavljenim pitanjima niti je pozivanjem na navedenu odluku tužitelj opravdao značaj važnosti postavljenog pitanja. U odnosu na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1574/2022-2 od 23. travnja 2024., a na koju se također kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelj poziva nije izraženo nikakvo pravno shvaćanje glede postavljenih pitanja pa stoga to rješenje ne daje također razlog važnosti postavljenim pitanjima.
4.5. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, te da valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP-a koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
5. S obzirom na izloženo valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja pa je riješeno kao u točki I. izreke rješenja.
6. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP -a valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno ustavno zajamčeno pravo na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
6.1. Imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom postupku ne mogu biti predmetom preispitivanja), shvaćanje suda je izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tužitelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom. Naime, činjenica da tužitelj nije uspio u ovom predmetnom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorijama Ustava i Konvencije. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačije pravno shvaćanje i različito procjenjuje dokaze od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
6.2. Glede navoda tužitelja da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, valja istači da čl. 6. st. 1. Konvencije, čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, a što ovdje nije slučaj.
7. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tuženika, iznositi činjenice, predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode kako tužitelja tako i tuženice. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima, ali očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravo na pravično i pošteno suđenje.
8. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 29. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
