REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2151/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Marku Ivrlaču, u pravnoj stvari tužitelja NO iz [adresa]. OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po Zoranu Baueru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ŽO, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćnici Emiliji Čibarić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Babić & Čibarić d.o.o., Zagreb , radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, i zamjenice punomoćnice tuženika, dana 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi :

"Utvrđuje se da je sporazum o prijenosu prava vlasništva na nekretnini upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a koje se sastoje iz zkčbr. [katastarska čestica], u naravi zgrada br.2., zgrada, izgrađeno zemljište, dvorište i oranica Svetojakobska ukupne površine 1572 čm i ro izgrađeno zemljište pov. 407 čm, zgrada pov 8 čm, oranica pov. 337 čm grada br 2 pov 320 čm i dvorište pov 500 čm, radi osiguranja tražbine kojeg su dana 16. 01, 2015. godine zaključili tuženik ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tužitelj NO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], solemniziran i ovjeren kod javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, zelinska 3 pod br. OV-572/15 prividan pravni posao i da u odnosu na stranke iz tog sporazuma nema nikakvog pravnog učinka.

Određuje se u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane kod Općinskog građanskog suda u zagrebu, zemljišnoknjižni odjel na nekretninama iz točke !. tužbe uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Sporazuma o prijenosu prava vlasništva predmetnih nekretnina na ime tuženika uz istovremeni upis prava vlasništva tužitelja NO.“

II. Nalaže se tužitelju NO iz [adresa]. OIB [osobni identifikacijski broj] platiti tuženiku ŽO, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 6.090,00 Eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. travnja 2026. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika ŽO, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 22,50 Eura, sa zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je bio upisan kao vlasnik nekretnine upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu te da je tuženik stekao vlasništvo nekretnina temeljem Sporazuma o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine zaključenog dana 16. siječnja 2015. Navodi da je neko vrijeme po kupovini zbog ozbiljnih materijalnih i zdravstvenih poteškoća odlučio prodati nekretnine što je priopćio svom poslovnom partneru i prijatelju pokojnom ČO od čijeg trgovačkog društva je kupio nekretnine, a isti mu je rekao da već ima kupca koji je već pregledao nekretnine. Nadalje, navodi da je tuženiku postavio uvjete prodaje, odnosno da mu je rekao da vrijede oko 1.000.000,00 eura i da bi to bila kupoprodajna cijena, a tuženik je prihvatio uvjete kupoprodaje te mu je rekao da istu obavlja zajedno sa još nekim ljudima, a da će se on sam pojavljivati u ugovoru, da mu može odmah predati 70.000,00 eura, a ostatak prilikom zaključivanja ugovora o kupoprodaji te da će pripremiti dokumentaciju na temelju koje bi se on upisao hipotekom na nekretnini kao garanciju primljenog dijela kupoprodajne cijene i garancije kupoprodaje te da trebaju otići kod javnog bilježnika radi ovjere potpisa. Tužitelj navodi da nije imao razloga ne vjerovati dobrim namjerama pa je prihvatio prijedlog tuženika. Tužitelj navodi da je na ime kupoprodajne cijene tuženik platio 72.800,00 Eura i to na način da je tuženik uz njegovu suglasnost iznos od 37.800,00 Eura predao ČO, a da mu je nakon određenog vremena u odvjetničkom uredu Emilije Čibarić predao iznos od 35.000,00 Eura, dakle ukupno 72.800,00 eura, da je tuženik pripremio sporazum po kojem je tužitelj trebao vratiti iznos od 107.8000,00 Eura, a da mu je tuženik razliku između 107.800,00 Eura i predanih 72.800,00 Eura obrazložio eventualnom kamatom na primljeni iznos, ali da će kod kupoprodaje sve obračunati. Tužitelj navodi da je prihvatio obrazloženje tuženika i pristao je potpisati sporazum, ali da je bio pod utjecajem teške bolesti i da nije mogao dobro shvatiti pravne posljedice onoga što potpisuje , osim što je smatrao da su cijelo vrijeme dogovorili kupoprodaju. Nadalje, navodi da je nakon nekog vremena tražio od tuženika da idu u realizaciju kupoprodaje, a da mu je tuženik rekao da su se okolnosti izmijenile i da ne može doći do kupoprodaje jer ljudi s kojima on radi nemaju financijske mogućnosti. Navodi da je 14. veljače 2016. dobio od javnog bilježnika Branka Jakića zapisnik po kojem se obavještava da je dug dospio, da je solemnizirani akt ovršan i da se ide u prodaju nekretnine ili da ista prelazi u vlasništvo tuženika, a zbog čega se izbezumio ne vjerujući da se radi o posve drugom pravnom poslu od onoga koji je dogovorio sa tuženikom, da je nakon toga pokazivao volju da se nekretnina proda trećem kupcu, o čemu su vodili korespondencije, ali da je tuženik to izbjegavao realizirati. Tužitelj smatra da je tuženik do vlasništva nekretnina došao na prijevaran način i da su dogovorili kupoprodaju, a on je zloupotrijebio zajednički dogovor i tužiteljevo teško materijalno i zdravstveno stanje pa je sačinio ugovor o zajmu. Smatra da se radi o prividnom pravnom poslu budući da su kod dogovora o poslu cijelo vrijeme mislili na posao kupoprodaje i da su tako on i tuženik shvaćali naše pravne odnose. Tužitelj zahtjeva utvrđenje da je sporazum o prijenosu prava vlasništva na nekretnini prividan pravni posao i da u odnosu na stranke nema nikakvog pravnog učinka, a podneskom od 12. travnja 2023., prije upuštanja tuženika u raspravljanje zahtjeva uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu podnesenom 4. svibnja 2023. u bitnome navodi da je tužitelj je tražio zajam u iznosu od 107.800,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti jer je imao viziju sređivanja i prodaje nekretnine koja je predmet sporazuma, te iz razloga jer predmetnu nekretninu trebao platiti bivšem vlasniku nekretnine Segras plus d.o.o.. Ove navode tuženik navodi prema kazivanju tužitelja. Tuženik uopće nije ulazio u razgovore oko toga za što tužitelju treba zajam, jer mu isto u konačnici nije bilo ni bitno, a sve iz razloga jer mu je ponuđeno sredstvo osiguranja i jer je tužitelj imao viziju oko gradnje na predmetnoj nekretnini, u koju gradnju bi se vrlo vjerojatno uključio i tuženik, a sve u cilju rješavanja stambenog pitanja i stjecanja materijalne koristi , a iz kojeg razloga je predmetni iznos i posuđen beskamatno. Navod da je iznos od 107.800,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti trebao biti predan u cijelosti tužitelju je paušalan, jer je prilikom pregovora bilo dogovoreno da će se iznos od 72.800,00 eura u kunskoj protuvrijednosti biti isplaćen na dan potpisa Sporazuma, s tim da je već prije toga bilo dogovoreno da se isti iznos umanji za iznos od 190.000,00 kuna koji je potrebno platiti trgovačkom društvu Trgosirovina d.d. Sinj da bi se navedena nekretnina oslobodila tereta koji je bio upisan u korist Trgosirovine d.d. Sinj, a ostatak do 72.800,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti točnije iznos od 368.812,80 kuna isplatio se tužitelju koji je taj iznos koliko tuženik zna predao ČO s osnove isplate cijene koju je bio dužan platiti po osnovi kupoprodaje nekretnine koja je sredstvo osiguranja. Način isplate je dakle bio ugovoren sporazumno što je i utvrđeno u Sporazumu u članku 3. stavak 2. Tuženik navodi da se kod ovog suda vodio postupak pod poslovnim brojem P-751/17 u kojem se nalazi sporazum temeljem kojega je tuženik Trgosirovini d.d. Sinj isplatio iznos od 190.000,00 kuna, a temeljem koje isplate je navedena nekretnina oslobođena tereta. Osim predmetnog sporazuma tuženik ističe da je ta zabilježba koja je bila učinjena u korist Trgosirovine d.d. Sinj navedena i u Sporazumu u članku 3. stav. 1. 4. red., koje zabilježbe su brisane nakon plaćanja iznosa od 190.000,00 kuna, nakon čega odvjetničko društvo Hanžeković&partneri poduzelo potrebne pravne radnje radi brisanja predmetnih zabilježbi. Tuženik ističe da je predmetni sporazum potpisan po tužitelju, tuženiku i Trgosirovini d.d. Sinj. Slijedom navedenog očito je da su navodi tužitelja paušalni, i da je isti očito zaboravio pri podnošenju ove tužbe da postoje materijalni dokazi da je novac na ime zajma isplaćen. U Sporazumu nadalje ne piše u prvom članku da je tužitelj primio zajam u ugovorenom iznos nego je utvrđeno da postoji novčano potraživanje, a sve kako je i postojalo i kako je isplaćeno po dogovoru o čemu svjedoče potvrde koje je sve uredno potpisao tužitelj), te daljnje potvrde i uplate pokazuju da je iznos zaista i primio tužitelj, odnosno dio iznosa Trgosirovina d.d. Sinj temeljem sporazuma koji je potpisao i tužitelj.

3. Osim gore navedenog u predmetnom spisu naslovljenog suda P-751/17 nalazi se i potvrda o isplati iznosa od 35.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti. Nadalje, tužitelj je imao priliku (sukladno odredbama Sporazuma o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine) vratiti iznos od 107.800,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti. Tužitelj je čak prema prethodnom dogovoru s tuženikom, imao mogućnost s tuženikom na navedenoj nekretnini i ostvariti projekt (što je i bio smisao zajma), u konačnici tužitelj je imao i dodatno vremensko razdoblje od 45 dana i 3 mjeseca (koje se računa od dana dospijeća, s tim da tuženik nije isti dan nakon dospijeća zatražio da se pošalje obavijest) da proda predmetnu nekretninu, što nije učinio. Dakle tuženik nije stekao predmetnu nekretninu u punopravno vlasništvo odmah nakon proteka roka od 1 godinu, nego su se naknadno trebali ispuniti i drugi uvjeti iz Sporazuma, koji su konačno svi i ispunjeni. Kao bitnu činjenicu tuženik navodi i to da mu je tužitelj prilikom pokazivanja nekretnine prešutio da u predmetnoj nekretnini stanuje zaštićeni stanar (pregledom nekretnine tuženik nije ulazio u unutrašnjost kuće jer ga nije niti zanimala, jer je vjerovao da će mu tužitelj vratiti posuđeni iznos, a u konačnici predmetno zemljište je samo po sebi na dobroj poziciji i njegovom prodajom zasigurno bi se namirila tražbina zajmodavatelja ovdje tuženika), pa tuženik sada ima problem i oko toga kako osloboditi predmetnu nekretninu. Kao bitnu činjenicu tuženika navodi i to da tužitelj tek sada kada je ostao bez nekretnine iznosi neistine i navodi da mu navodno nije predan iznos naveden u Sporazumu i da nije znao što potpisuje, s tim da je predmetni Sporazum solemniziran i osim što mu je sve objasnio njegov odvjetnik isto mu je bilo objašnjeno i od strane javnog bilježnika. Konačno tužitelj nije poduzeo niti jednu radnju kako bi vratio predmetni zajam, nego je nastavio sa svojim špekulacijama, uvjeravajući tuženika da ima kupca, no nitko nikada nije bio zaista zainteresiran za predmetnu nekretninu na način da tuženiku vrati predmetni iznos koji je posuđen tužitelju. Tuženik je zahvaljujući ponašanju (očito prijevarnom postupanju) tužitelja bio uvučen u mnoge sudske postupke na strani tuženika, sve jer su se kada je tuženik uredno predao novac pojavile raznorazne osobe koje su navodno imale pravo na predmetnu nekretninu. Fascinantno je kako tužitelj kao dužnik kad je primio iznos od 107.800,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti (umanjeno za 190.000,00 kuna koje su plaćene Trgosirovini d.d. Sinj) nije imao prigovora na ništa, a sada kad nije vratio novac i kada je ostao bez nekretnine lažno iznosi kako predmetni iznos nije primio i da nije znao što potpisuje. Da li tužitelj, zaista smatra da bi pravni poredak i naslovljeni sud trebao štititi dužnike koje ne ispunjavaju svoje obveze, a sve na uštrub ljudi koji su dali svoj novac. Tuženik ističe kako se oko ove nekretnine vodio spor u kojem odvjetnik TO potražuje predmetnu nekretninu, s tim da tuženik naravno nije imao nikakva saznanja oko odnosa tužitelja i TO sve do podnošenja tužbe od strane TO, koja parnica je pravomoćno okončana u korist tuženika. Nadalje tuženik ističe kako je uredno zaprimao pozive TO u kojem ga poziva na nagodbu (naravno tuženik ni sam ne zna kakvu i radi čega) uz navode: „Zainteresirane stranke nisu trenutno sretne jer su izgubile nekretninu i već sada najavljuju da će u ponovljenom postupku dati sasvim drukčije izjave i svjedočenja.“ – ovdje je očito riječ o pokušaju dovođenja suda u zabludu i o pritiscima na tuženika, a sve da bi određene osobe pa i tužitelj ostvarile korist na štetu tuženika. Nadalje tužitelju je bilo omogućeno da i nakon odavno proteklog vremena dospijeća vrati novac koji je primio na osnovu zajma, no tužitelj to nikada nije učinio, nego je naprotiv tuženika raznim spletkama uvlačio u razne sudske postupke, koji su svi završili u korist ovdje tuženika. Dakle, tuženik ističe da se radi radi o res iudicata, obzirom da je i u predmetu P-751/17 ovdje tužitelj tužio na ništetnost, koji tužbeni zahtjev je odbijen, odnosno parnica je pravomoćno okončana u korist ovdje tuženika. Tuženik predlaže se tužbu odbaciti, podredno odbiti uz naknadu troškova ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

4. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije koja prileži spisu i to: izvadak iz zemljišne knjige (list 5-8 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 9-11, 31-35, 47-243 spisa), iskaznicu hrvatskog branitelja (list 12 spisa), sporazum o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine (list 248-257 spisa), saslušao je tužitelja (list 265-266 spisa) i tuženika (list 266-267 spisa) te je izvršen uvid u spis Općinskog građanskog suda u zagrebu posl.br. P-751/2017.

5. Sud nije izveo dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem svjedoka IO, ŠO, LO, KO, VO, BO, te za provođenjem medicinskog vještačenja, budući da isti nisu važni za utvrđivanje spornih, a pravno relevantnih činjenica.

6. Uvidom u sporazum o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine potvrđen od javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba pod posl.br. Ov - 572/15 od 16. siječnja 2015. proizlazi da je čl.1. stranke sporazumno utvrđuju da postoji novčano potraživanje tuženika prama tužitelju u iznosu od 107.8000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti te da ista dospijeva 16. siječnja 2016.. Čl. 2. utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu te da tužitelj dozvoljava tuženiku da izvrši prijenos prava vlasništva radi osiguranja potraživanja iz čl.1. ugovora. Nadalje. Čl. 17. Sporazuma ugovoreno je da će ako tužitelj ne postupi u skladu sa odredbom iz čl. 322. st.1. i.2. Ovršnog zakona, odnosno ako javni bilježnik ne uspije prodati predmet osiguranja tuženik postati punopravni vlasnik nekretnina koje su na njega prenesene radi osiguranja potraživanja za cijenu koja odgovara iznosu osigurane tražbine s kamatama i troškovima te porezom. Iz potvrde sporazuma vidljivo je da je javni bilježnik ispitao ispravu te da ista odgovara o propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta te da je javni bilježnik sudionicima ispravu pročitao te ih je upozorio da privatna isprava ima snagu javnobilježničkog akta, da ih je upozorio na postojanje aktivnih plombi br. Z-46298/13 i Z-56454/13 te pravne posljedice koje iz njih mogu proizać i te da su stranke izjavile da im je poznato zemljišnoknjižno stanje, da prihvaćanju pravne posljedice na koje su upozoreni i zahtijevaju od javnog bilježnika potvrdu privatne isprave. Nadalje stranke su izjavile da prihvaćaju pravne posljedice koje iz toga proizlaze za njih i da to odgovara njihovoj volji.

7. Iz spisa Općinskog građanskog suda u zagrebu posl.br. P -751/2017 proizlazi da je tužitelj 7. veljače 2017. podnio tužbu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu u kojoj u bitnome navodi da je bio vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je 16. siječnja 2015. sa tuženikom zaključio Sporazum o prijenosu prava vlasništva na nekretnini temeljem kojeg ugovora se tuženik upisao kao vlasnik te nekretnine. Tvrdi da je imao potrebu uzeti kratkoročni zajam radi podmirivanja određenih novčanih obveza i liječenja te da je putem svog poznanika, sada pok. ČO, došao u kontakt s tuženikom koji je bio voljan izvršiti pozajmicu na određeni rok ali pod uvjetom da se taj dug osigura upisom hipoteke. Tako su dogovorili da će mu tuženik predati iznos od 107.800,00 EUR, no niti prilikom niti nakon potpisa sporazuma taj mu novčani iznos nije predan već samo iznos od 35.000,00 EUR. Obzirom da između stranaka nije izvršena činidba jednakih vrijednosti smatra da je predmetni sporazum protivan moralu društva i zbog toga ništetan te da je tuženik iskoristio njegovo stanje nužde i za sebe ugovorio korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što mu je tuženik dao jer je predmetna nekretnina u trenutku sklapanja sporazuma vrijedila 600.000,00 EUR pa da se rad i o zelenaškom ugovoru. Slijedom navedenog traži da sud utvrdi da sporazum o prijenosu prava vlasništva na nekretnini od 15. siječnja 2015. ne proizvodi pravne učinke i da je ništetan, a postavlja i zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe sporazuma te traži naknadu parničnog troška.

8. Tužitelj NO je u postupku P-751/17 na glavnoj raspravi dana 5. rujna 2019. iskazao da je pokojnog ČO poznavao i da smo bili i kućni prijatelji i poslovni partneri i da je odradio dosta poslova za njegovu firmu Segras plus, da je on bio vlasnik predmetne nekretnine u Svetojakopskoj i u jednom razgovoru mu je rekao da je kuća na toj nekretnini u jako lošem stanju i da ima jako velike troškove u održavanju iste i pitao ga je za mišljenje da tu nekretninu proda i istovremeno je njemu ponudio da tu nekretninu kupi, obzirom da je u toj nekretnini vidio veliki potencijal odlučio ju je kupiti i nakon toga su razgovarali u pravcu da u pogledu kupoprodajne cijene napravimo neki prijeboj jer mu je njegova firma Segras plus ostala dužna nešto novaca time da bi se ostatak kupoprodajne cijene plaćao postepeno ovisno o njegovim prihodima. U konačnici je ČO ostao dužan oko 35.000 Eura i on ga je 2014. godine tražio da mu taj iznos vrati jer je u to vrijeme već bio teško bolestan, imao je karcinom, te je posljedično i njegovo životno i financijsko stanje bilo loše. Predložio je da se podigne kredit na tu nekretninu u Svetojakopskoj iz kojeg bi tužitelj ČO vratio tih 35.000 eura. Obzirom na stanje ČO i činjenicu da su bili prijatelji, on je na to pristao i a ČO je našao zajmodavatelja koji se hipotekom trebao upisati na tu nekretninu. Iskazao je da je 15. siječnja 2015. kod javnog bilježnika Jakića prvi put upoznao tuženika koji je trebao biti zajmodavatelj i ČO mu je pokazao ugovor u kojem je pisalo da on pozajmljuje od tuženika 107.800 Eura te mu je rekao da bude bez brige i da će sve to rješavati postepeno pa je on smatrajući da će sve biti u redu i taj ugovor potpisao i tom prilikom mu nije isplaćen nikakav novčani iznos od tuženika. Par sati nakon potpisivanja ugovora tuženik je donio iznos od 37.800 Eura i na nagovor ČO pristao je da se taj novac rasporedi pa je tako dio novca stavljen na stranu za firmu Trgosirovina Sinj, dio za odvjetnika Hanžekovića i na kraju je njemu predano 10.000 ili 11.000 Eura. Također mu je rečeno da ništa ne brine i da će ostat novca biti isplaćen kroz dva do tri tjedna. 04. veljače 2015. našli su se kod javnog bilježnika Lovrića predstavnik tuženika i on i tada mu je predano 35.000 Eura uz potvrdu na kojoj je pisalo da je preuzeo već 72.800 Eura, tvrdi da ih nikada nije primio. Tužitelj je iskazao da je od tuženika ukupno primio 72.800 eura što mu je isplaćeno na ruke, u gotovini, da dopušta mogućnost odnosno misli da je sigurno potpisao neki sporazum s firmom Trgosirovina, a da je Trgosirovini iznos plaćen sigurno preko računa, ne zna točno o kojem se iznosu radi, misli da je riječ o 20.000 eura.

9. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-751/17-12 od 30. rujna 2019. točkom I. odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se ništetnim i ne proizvodi nikakve pravne učinke Sporazum o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine kojeg su dana 16. siječnja 2015. godine zaključili tuženik ŽO, OIB [osobni identifikacijski broj], i tužitelj NO, OIB [osobni identifikacijski broj], solemniziran i ovjeren kod javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, Zelinska broj 3, pod brojem Ov-572/15. Nalaže se uspostava zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama upisanih kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk Granešina u zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk.č.br. 2988/11, u naravi zgrada broj 2, zgrada, izgrađeno zemljište, dvorište I oranica Svetojakobska ukupne površine 1572 čm I to izgrađeno zemljište pov. 407 čm,zgrada pov. 8 čm, oranica pov. 337 čm, zgrada br. 2 pov. 320 čm I dvorište pov. 500 čm, kakvo je bilo prije zaključivanja sporazuma od 16. siječnja 2015. godine na način da se izvrši upis brisanja tuženika kao vlasnika uz istovremeni upis tužitelja kao vlasnika predmetnih nekretnina. Nalaže se tuženiku naknaditi troškove postupka, sve to u roku od 15 dana." , a točkom II. naloženo je tužitelju NO, OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženiku ŽO, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 25.375,00 kn sa zateznom kamatom.

10. Iz obrazloženja presude proizlazi da tužitelj ničim nije dokazao niti da su ispunjene pretpostavke koje bi predmetni sporazum činile ništetnim u smislu odredbe čl. 329. ZOO prema kojoj je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću ugovori za sebe ili drugog korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je on dao ili učinio ili se obvezao dati ili učiniti te iz iskaza samog tužitelja ne proizlazi da je predmetni sporazum sklopio zbog postojanja vlastite nužde te se ne može uzeti da je tuženik iskoristio inferiorno stanje druge ugovorne strane, ovdje tužitelja. Povodom žalbe tužitelja Županijski sud u Zadru donio je presudu posl.br. Gž - 1480/2019-4 od 2. rujna 2020. kojom je u točki I. odbijena žalba tužitelja NO kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-751/17-12 od 30. rujna 2019., a točkom II. izreke je odbijen zahtjev tuženika ŽO za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

11. Odredbom čl. 66 Zakon o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78., 39/85., 46/85., 57/89., "Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05 dalje: ZOO/78 propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Ali, ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi važi ako je udovoljeno uvjetima za njegovu pravnu valjanost. Prividnost ugovora ne može se isticati prema trećoj savjesnoj osobi.

12. Prividni ugovor je onaj ugovor koji nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana nego je nastao voljom stranaka o stvaranju lažnog, prividnog dojma o sklopljenom ugovoru.

13. Iz iskaza tužitelja danog u ovom postupku dana 18. ožujka 2026. proizlazi da se vrlo loše sjeća trenutka kada je sklapao predmetni sporazum o prijenosu prava vlasništva, da je u trenutku sklapanja predmetnog sporazuma njegovo zdravstveno stanje bilo loše budući da je nastradao u ratu od PTSP, a potom je imao dvije prometne nezgode gdje je jedva preživio, da navedeno zdravstveno stanje dnevno utječe na njegovo raspoloženje i donošenje odluka te da da se liječi u bolnici u Zaboku, gdje ga vodi psihijatar koji mu određuje terapiju. Iskazao je da je od rata do sada njegovo zdravstveno stanje jednako, da nije svjestan svojih postupaka. Na poseban upit suda da li je prije potpisivanja sporazuma bio upoznat sa sadržajem sporazuma tj. da li ga je prije toga vidio odgovorio je da nije, da je sklapanje predmetnog sporazuma organizirao RO, da ga je RO dovezao do javnog bilježnika koji se nalazio u Vukovarskoj ulici, ne zna kako se zove, da je tamo samo potpisao papire, a g. RO je otišao u bolnicu se liječiti budući je bio jako bolestan jer je imao tumor mozga. Na poseban upit suda da li je pročitao sporazum odgovorio je da cijeli nije pročitao, da je pročitao samo zadnji dio u kojem se potpisuje. Na poseban upit suda da li mu je javni bilježnik objašnjavao vezano uz predmetni sporazum odgovara da možda je, ali da se on u to ne razumije, da mu je RO na dan potpisivanja ugovora rekao što ide potpisati, i on mu je rekao da potpiše taj sporazum koji je on potpisao, da mu je RO objasnio da on diže nekakve novce za gradnju na njegovoj parceli, da je tek kasnije shvatio da je izmanipuliran i da nije razumio ozbiljnost tog procesa zbog zdravstvenog stanja u tom momentu. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li je tuženik znao za njegovo zdravstveno stanje odgovorio je da on ne zna budući da je tuženika upoznao taj dan i da s njim uopće nije razgovarao. Na poseban upit punomoćnika tuženika da li mu je sporazum bio objašnjen od strane javnog bilježnika odgovorio je da nije imao odvjetnika i da mu nitko nije objasnio kakve štete potpisivanje tog sporazuma može imati, da on ne zna da mu javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora mora objasniti pravne posljedice ugovora.

14. Iz iskaza tuženika danog na ročištu održanom 18. ožujka 2026. proizlazi da on u vrijeme sklapanja ugovora nije znao ništa o zdravstvenom stanju tužitelja, da mu je sve o zdravstvenom stanju tužitelja naknadno ispričano, da se sa tužiteljem upoznao 2014. godine i tada je tužitelj predlagao da će izgraditi poslovno-stambeni objekt, te su se dogovorili da će on po dobroj cijeni od njega kupiti jedan stan budući da je tužitelj arhitekt, kako ništa od gradnje nije započeto, niti je tužitelj htio vratiti novce. Iskazuje da je dan prije nego što je sporazum potpisan sadržaj sporazuma bio dogovoren, tome su bili prisutni tužitelj i tuženikova odvjetnica Emilija Ćibarić, pri tome je dogovoreno da će tužitelj graditi nekretninu, da će tuženik kupiti stan po povlaštenoj cijeni, da je sporazum bio garancija da će na predmetnoj nekretnini tužitelj graditi zgradu, iskazao je da su i odvjetnica i javni bilježnik pročitali predmetni sporazum, te da je tužitelj bio prisutan navedenom čitanju sporazuma, da je novac dao tužitelju na ime kupoprodajne cijene za stan, radilo se o kapari. Na poseban upit suda tuženik je iskazao da je javni bilježnik upozorio tužitelja na pravne posljedice sklapanja predmetnog sporazuma, da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora djelovao normalno i da nije imao nikakvog vozača. Na poseban upit pun tužitelja o kojoj svoti se je radilo u sporazumu tuženik je odgovorio da se radilo o iznosu od 107.200,00 eura, od čega je dio trebao ići trgovačkom društvu koje je blokiralo navedene radove, a 30.000,00 ili 25.000,00 eura je ostalo položeno kod javnog bilježnik ili kod odvjetnice, nije siguran, da je predaja novca bila kod javnog bilježnika. Na daljnji upit da li je sastavljena potvrda o predaji novca tuženik je odgovorio da se ne sjeća, da je novac isplatio kod javnog bilježnika gdje je i potpisivao predmetni sporazum. Na poseban upit punomoćnika tuženika da li je tužitelj prije podnošenja tužbe osporavao sporazum o prijenosu prava vlasništva potpisan kod javnog bilježnika Jakića, potvrdu sastavljenu kod javnog bilježnika Biserke Jović od 4. veljače 2015. kao i sporazum od 16. siječnja 2015. odgovara da nije i da je tužitelj čak išao u banku da uplati iznos društvu Trgosirovina d.d. kako bi skinuli teret sa te nekretnine kako bi mogao početi graditi, na daljnji upit punomoćnika tuženika da li mu je prije podnošenja ove tužbe i prije podnošenja tužbe posl. br. P-751/17 tužitelj ikada osporavao primitak iznosa od 107.800,00 eura odgovorio je da nije, da je tuženik isplatio Trgosirovini iznos od 190.000,00 kn, da je nakon toga N maknula zabilježbu, da mu tužitelj nikada nije vratio predmetni iznos unatoč svim dogovorima, da je jedno vrijeme čekao tužitelja da mu vrati iznos, a nakon toga se upisao na tu nekretninu kao vlasnik.

15. Tužitelj je prigovorio istinitosti iskaza tuženika te je naveo da se novac nije dijelio ispred bilježnika Jakića, da je sve s tuženikom obavljao g. RO. Suglasan je sa činjenicom da je primio 35.000,00 eura i to nakon 15 dana i da nije plaćeno 108.000,00 eura već je plaćeno 78.000,00 eura, da je čista laž da je sklopljen bilo kakav ugovor vezano za stan, da je odvjetnica tuženika kriva što predmet nije riješen na miran način. Tužitelj je izjavio da smatra da je sve nekorektno i nepošteno i predlaže sudu da usvoji tužbeni zahtjev budući da ne mogu za 107.000,00 eura dobiti nekretninu koja vrijedi milijun eura te je istaknuo da se radi o lihvarskom kreditu.

16. Prvenstveno valja navesti da je iskaz tužitelja o predmetnom pravnom poslu dan u ovom postupku kontradiktoran u odnosu na iskaz tužitelja dan na ročištu održanom 5. rujna 2019. u parničnom postupku koji se vodio pod posl.br. P-751/17. Budući da je u iskazu danom 5. rujna 2019. tužitelj iskazivao da je ČO predložio tužitelju da „podigne kredit na tu nekretninu u Svetojakopskoj“ iz kojeg bi tužitelj ČO vratio tih 35.000,00 Eura, da je tužitelj na navedeno pristao te da je ČO našao zajmodavatelja koji se s hipotekom trebao upisati na tu nekretninu, sud je utvrdio da je namjera stranaka bila upravo sklopiti predmetni Sporazum o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine koji je potvrđen od javnog bilježnika Branka Jakića pod posl.br. OV-572/15. Nadalje, valja navesti i to da tužitelj u iskazu danom ovom sudu 18. ožujka 2026. nije niti tvrdio da je navedeni Sporazum o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine prividan pravni posao niti je tvrdio da je ugovor sklopljen da bi prikrio neki drugi ugovor, a osobito nije iskazivao koji drugi ugovor su stranke zapravo sklopile. Tužitelj nije naveo niti motivaciju stranaka zbog koje bi se sklapao prividan ugovor, odnosno nije naveo zašto bi u odnosu na treće želio stvoriti privid da je sklopljen Sporazum o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine. Tužitelj se pozivao na svoje loše zdravstveno stanje, koje nije relevantno za utvrđivanje prividnog ugovora, budući da mora postojati volja obiju stranaka za sklapanjem prividnog ugovora, koji ugovor nije sklopljen kako bi se izvršio, već da se samo stvori privid o sklapanju ugovora. Iz iskaza tuženika ne proizlazi da bi postojala namjera tužitelja ili tuženika za sklapanjem prividnog ugovora. Upravo suprotno, tužitelj je učinio nespornim da mu je tuženik platio iznos od 78.000,00 Eura.

17. Imajući u vidu sve navedeno, sud je utvrdio da namjera stranaka prilikom sklapanja Sporazuma o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine nije bila sklapanje prividnog ugovora pa je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

18. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP -a, sukladno vrijednosti predmeta spora koja je utvrđena na pripremnom ročištu i i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23- dalje: OT).

19. Tuženiku zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu (Tbr 7. toč. 1. OT - 812 bodova), zastupanje na ročištima 15. svibnja 2024. i 18. ožujka 2026 (Tbr. 9. toč. 1. OT-812 bodova svako), odnosno ukupno 2436 bodova, što uz vrijednost boda od 2 eura iznosi 4872,00 Eura. Tuženik ima pravo na naknadu troškova PDV-a u iznosu od 1.218,00 Eura što sveukupno iznosi 6.090,00 Eura.

20. Tuženik nema pravo na naknadu troškova preko dosuđenog iznosa budući da svaka radnja sukladno OT iznosi 1624 Eura uvećano za PDV pa je sud odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 22,50 Eura.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 29. travnja 2026.

Sudac

Marko Ivrlač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa: - od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.