Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

[adresa], SL

Poslovni broj: P-230/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah-Stojan, u pravnoj stvari tužitelja UL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Nikoli Žganecu, odvjetniku u Čakovcu protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, zastupanog po punomoćniku Kristini Raguž Mandurić, odvjetnici u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i dovršene glavne rasprave dana 19.ožujka 2026., u nazočnosti tužitelja uz punomoćnika, dana 29.travnja 2026.godine,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1.Proglašava se nedopuštenom ovrha temeljem rješenja Općinskog suda u Čakovcu, posl.br. Ovr-149/2025 od dana 21.03.2025. godine, koju je tuženik CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Jagićeva 33, pokrenuo protiv tužitelja UL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], te se pljenidba i prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u tom ovršnom predmetu proglašavaju nedopuštenim.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR.

Obrazloženje

1.Tužitelj je u tužbi naveo da se zaključkom Općinskog suda u Čakovcu, posl.br. Ovr-149/2025 od 28.05.2025. godine, kao ovršenik upućuje da u roku od 15 dana pokrene parnicu protiv tuženika radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Ovr-149/2025 od 21.03.2025. godine. Tuženik je kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak protiv tužitelja kao ovršenika, radi prisilnog namirenja novčane tražbine, a temeljem ovršne isprave Ugovora o kreditu broj 166/236/2006, zaključen između tužitelja i Hypo Alpe-Adria Bank d.d. Zagreb, koji ugovor je solemniziran po javnom bilježniku Ignacu Vugeru, iz Sesveta broj OU-224/06 od 22.12.2006. godine. Tuženik je isplatio banci predmetno potraživanje, te je time postavio regresni zahtjev prema tužitelju.

1.1. Tuženik je u prijedlogu za ovrhu naveo da njegovo novčano potraživanje prema tužitelju iznosi 100.179,50kn a sve uvećano za zakonske zatezne kamate od dana dospijeća tj. od dana 24.09.2012. godine. Tužitelj smatra da je sukladno odredbi čl. 233 Zakona o obveznim odnosima predmetna tražbina u zastari. Naime, ovršna isprava je nastala i solemnizirana dana 22.12.2006. godine, a postupak ovrhe je pokrenut dana 2022. godine, odnosno nakon proteka zastarnog roka od 10 godina. Osim toga, tuženik je naveo kako je isplatio potraživani iznos dana 24.09.2012. godine i time je stekao pravo regresa prema tužitelju, te je uz prijedlog dostavio i potvrdu o izvršenoj transakciji. Ovršenik smatra da je i s osnova regresne naplate novčane tražbine ovrhovoditelj u zastari sa svojim potraživanjem, budući da regresni zahtjev zastarijeva u roku od tri godine od dana plaćanja. Tuženik je temeljem Ugovora o ustupanju potraživanja preuzeo od Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. Ugovor o kreditu čime je preuzeo je sva prava iz tog Ugovora kao i sredstva osiguranja. Dakle, tuženik je preuzeo i instrumente osiguranja opisane u čl. 9 navedenog Ugovor o kreditu, a to znači da je preuzeo i zadužnicu ovjerenu po javnom bilježniku Vuger Ignacu iz Sesveta, OV-24589/2006 na iznos od 56.792,00 CHF. Iz navedenog slijedi da tuženik ima instrument osiguranja kojim može provesti ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika i to pljenidbom i isplatom, no umjesto neposrednog provođenja ovrhe putem zadužnice tuženik traži da se temeljem solemniziranog ugovora provede ovrha ista ovrha te time prouzrokuje ovršeniku veće troškove postupka. Tuženik osim toga je prilikom ugovaranja kredita nije bio potrošač, što proizlazi iz same odredbe čl. 2 predmetnog Ugovora o kreditu proizlazi kako se radi o potrošačkom kreditu, a ne o poduzetničkom kreditiranju. Predmetni ugovor je sastavljao pravni prednik tuženik, odnosno Banka i tuženik nije imao utjecaja na njegov sadržaj, a iz čega slijedi kako je Banci već prilikom samog odobravanja kredita bilo poznato kako se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom kreditu. Navedeno je i tuženik bilo poznato prilikom ustupanja potraživanja, budući da u preuzetoj dokumentaciji izričito stoji kako se radi o potrošačkom kreditu. Budući da iz Ugovora o kreditu proizlazi kako je predmetni kredit vezan za tečaj CHF i da se ugovorna kamatna stopa mijenja jednostranom odlukom banke, a što su sve nepoštene ugovorne odredbe na koje sud pazi po službenoj dužnosti, to je sud trebao odbiti prijedlog za ovrhu na tužiteljevim novčanim sredstvima. Slijedom navedenog predložio je da sud donese presudu kojom se proglašava nedopuštenom ovrha temeljem Rješenja Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: Ovr-149/2025 od 21.3.2025. koju je tuženik pokrenuo protiv tužitelja, te se pljenidba i prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u tom ovršnom postupku proglasio nedopuštenom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da zastara potraživanja nije nastupila budući da je prijedlog za ovrhu podnesen 23.5.2022. po ovršnoj klauzuli predmetnog Ugovora o kreditu, a koji javnobilježnički akt je ovršan 31.5.2021. Stoga nije protekao rok od 10 godina propisan odredbom čl. 233.st.1. ZOO, te nije osnovan prigovor zastare istaknut od strane tužitelja. Sukladno Ugovoru o osiguranju tuženik je isplatio osigurninu i time stupio u pravnu poziciju davatelja kredita sukladno čl.91. ZOO., te je zastarni rok u tom slučaju 5 godina sukladno čl.225. ZOO , a ne tri godine kako to pogrešno navodi tužitelj. U odnosu na navode tužitelja da bi se u konkretnom slučaju radilo o potrošačkom ugovoru tuženik navodi da se u tri ukidne odluke višeg suda u ovosudnom postupku koji se vodi pod brojem Ovr-149/2025, a u kojem je saslušan tužitelj detaljno navodi iz kojeg se razloga u ovom predmetu ne može govoriti o potrošačkom ugovoru. Sukladno svemu navedenom budući da su neosnovani prigovori zastare i prigovori da se radi o potrošačkom kreditu, a tužitelj nije podmirio svoje dugovanje tuženiku tuženik je predložio da se tužba tužitelja odbije kao neosnovana uz nalaganje obveze tužitelju da naknadi troškove postupka tuženiku.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u zaključak u predmetu Ovr-149/2025- 9 od 28.svibnja 2025. kojim je ovršenik UL upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ( list 5-6 spisa), odgovor na tužbu s prilozima ( list 11-32 spisa), žalbu tužitelja kao ovršenika u predmetu Ovr-149/2025, te je saslušan tužitelj u svrhu dokazivanja.

4. Tužitelj UL je izjavio da je dobio poziv od banke za potpisivanje ugovora. Pri dolasku u banku primila ga je djelatnica i počela objašnjavati. Na temelju zaprimljene dokumentacije od firme Poljonove odobren mu je kredit za kupnju traktora za vlastite potrebe. Kredit mu je odobren kao potrošački kredit na rok otplate od 120 mjeseci sa iznosom od mjesečne rate 2.740,00 HRK. Osiguranje kredita je traktor. Na isti način mu je bilo objašnjeno i kod javnog bilježnika. Po povratku od javnog bilježnika u poslovnicu banke djelatnica mu je dodatno objasnila da u slučaju nekog težeg problema ili bolesti banka odobrava odgodu otplate kredita do 180 dana i da se taj iznos neplaćenog kredita pribrojava ostalim ratama koje se uvećavaju za taj iznos. On je redovito otplaćivao kredit do kraja 2011. Tada je u telefonskom razgovoru sa centralnom bankom u Zagrebu objasnio da mora ići na teži zahvat desnog ramena, pa ih je zamolio za odgodu otplate kredita i pitao kome da se obrati. Djelatnica banke mu je odgovorila da se obrati djelatnici NL u Poslovnici [adresa]. Javio se u poslovnicu [adresa] djelatnici koja mu je ispunila formular za odgodu otplate kredita na rok od 120 mjeseci i on ga je potpisao. Umjesto pozitivnog rješenja dobio je obavijest o otkazu kredita. Zvao je u centralnu banku Zagreb koji su ga uputili u poslovnicu Sesvete. Kada je došao na razgovor u poslovnicu Sesvete objasnio je da su mu otkazali kredit i gospođa je otišla u neku drugu sobu i nakon povratka ga je pitala da li ima zemljište i nekretnine na moru, i kad je objasnio da nema, gospođa ga je „otpilila kao najgoreg zločinca“. Dobio je dopis od Croatia osiguranje Rijeka gdje je bio jako razočaran jer nije bilo rečeno prilikom razgovora da mora uplatiti osiguranje za kredit. Prvi razgovor sa djelatnicom ZL iz [adresa], bili su obećavajući jer je rekla da će pomoći da traktor ostane kod njega i da se riješi pitanje kredita. Pri četvrtom pozivu javio se djelatnik EL kojemu je isto objasnio u kakvoj se situaciji nalazi, djelatnik je bio bezobrazan prema njemu i poklopio mu je slušalicu. Traktor je predao u skladište Jurval i isti je bio procijenjen na 73.441,17 HRK, što se dešavalo 2011.godine, te su isti traktor prodali za 23.000,00 EUR. Nakon toga nisu se pokretale ovrhe protiv njega do sada.

5. Ocjenom provedenih dokaza sukladno odredbi čl.8. Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet ovog spora je utvrđenje nedopuštenosti ovrhe temeljem Rješenja Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: Ovr-149/2025 od 21.3.2025.

7. Između stranaka sporno je da li je nastupila zastare tražbine tuženika kao vjerovnika.

8. Nakon provedenog postupka utvrđeno je:

- da je ovosudnim zaključkom broj: Ovr-149/2025-9 od 28.svibnja 2025. upućen ovršenik, ovdje tužitelj, UL da u roku od 15 dana od primitka zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim ovrhe određene ovosudnim rješenjem o ovrsi, poslovni broj: Ovr-149/2025 od 21.ožujka 2025. iz razloga jer smatra da je nastupila zastara potraživanja ovrhovoditelja,

- da je u ovosudnom predmetu broj: Ovr-149/2025 od 21.ožujka 2025. ( Ovr- 472/2023, Ovr-346/2022, Ovr-213/2022) donijeto rješenje temeljem ovršnog javno bilježničkog akta Ugovora o kreditu broj: 166-239/2006 zaključenog 20.prosinca 2006. solemniziranog kod javnog bilježnika Ignaca Vugera iz Sesveta pod brojem OU-2204/06 dana 22.prosinca 2026. i to radi namirenja tražbine u iznosu od 13.296,10 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24.9.2012., pa do isplate, te radi namirenja troškova ovršnog postupka u iznosu 593,93 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi, pa do isplate određena ovrha pljenidbe novčanih sredstava ovršenika po svim računima i oročenim sredstvima u svim bankama prema osobnom identifikacijskom broju ovršenika, a koji nisu izuzeti od ovrhe zakonom, prijenosom radi naplate tako zaplijenjenim novčanih sredstava sa svih računa ovršenika i oročenih sredstava na ovrhovoditeljev račun, a sve radi prisilne naplate ukupnog potraživanja ovrhovoditelja iz ovog rješenja.

- da se u ovosudnom rješenju Ovr-149/2025 navodi da je ovrhovoditelj podnio ovome sudu prijedlog za ovrhu 23.svibnja 2022. na novčanim sredstvima ovršenika, ovdje tužitelja temeljem ovršne isprave Ugovora o kreditu broj: 166239/2006 od 20.prosinca 2006. kao solemnizirane privatne isprave.

- da je dana 1.lipnja 2022. donijeto rješenje o ovrsi broj. Ovr-213/2022 kojim je odbijen prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika kao neosnovan, a koje rješenje je ukinuto rješenjem Županijskog suda u Puli, broj: Gž Ovr-267/2022 od 19.kolovoza 2022. zbog razloga što je prvostupanjski sud propustio obrazložiti razloge utvrđenja ovršenika kao potrošača. Nakon toga je dana 13.veljače 2023. ovaj sud donio rješenje broj. Ovr-346/2022-7 kojim je ponovno odbio prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika kao neosnovan, a koje rješenje je ukinuto rješenjem Županijskog suda u Puli, broj: Gž Ovr-217/2023 od 10.srpnja 2023. zatim je Općinski sud u Čakovcu, pod brojem Ovr-472/2023 dana 21.kolovoza ponovno donio rješenje kojim je odbio prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja jer smatra da je ovršenik potrošač, te da su odredbe ugovora o kreditu ništetne, a koje rješenje je ponovno ukinuo Županijski sud u Puli rješenjem pod brojem Gž Ovr-497/2024 od 19.veljače 2025., te je predmet vraćen na ponovni postupak pred drugim sucem pojedincem. Nakon toga dana 21.ožujka 2025. donijeto je rješenje pod brojem Ovr-149/2025-4 kojim se određuje ovrha pljenidbom novčanih sredstava po svim računima i oročenim sredstvima ovršenika.

- da je na navedeno rješenje o ovrsi, broj: Ovr-149/2025-4 ovršenik podnio žalbu navodeći da je nastupila zastara predmetne tražbine sukladno odredbi čl. 233. Zakona o obveznim odnosima, te je donijet zaključak u ovršnom predmetu kojim se ovršenik upućuje na pokretanje parnice,

- da je Ugovor o kreditu sklopljen između Hypo Alpe Adria Bank d.d. i OL dana 20.12.2006.,

- da je isti solemniziran dana 22.12.2006. kod javnog bilježnika Vuger Ignaca iz Sesveta, pod brojem OU-2204/2006,

- da je utvrđeno da je ovaj javnobilježnički akt ovršan 31.5.2012.,

- da je tužitelj temeljem ugovora o ustupanju potraživanja preuzeo od Hypo Alpe-Adria Bank d.d. ugovor o kreditu.

- da je odredbom čl.11. predmetnog ugovora o kreditu određeno da korisnik kredita, ovdje tužitelj, izričito izjavljuje da je suglasan da se temeljem ovog ugovora kao javnobilježničke ovršne isprave, protiv njega neposredno provede ovrha na svim predmetima ovrhe predviđenim ovršnim zakonom radi potpune naplate tražbine iz ovog ugovora.

9. Odredbom čl. 233.st.1. ZOO propisano je za sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

10. Odredbom čl.23.st.1. točka 5 Ovršnog zakona propisano je da ovršne isprave jesu ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava.

11. Odredbom čl.54.st.1. Zakona o javnom bilježništvu ( NN broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/17, 75/09, 120/16, 57/22, dalje ZJD) propisano je da je javnobilježnički akt izvršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obveznika o tome da na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe nakon dospjelosti obveze neposredno provesti prisilno izvršenje, a prema st.6. ovog članka isti učinak kao isprava iz st. 1. ovog članka ima i privatna isprava takvog sadržaja na kojoj je javni bilježnik ovjerio potpis dužnika.

12. Utvrđeno je da je ugovor o kreditu sklopljen 20.12.2006.godine, da je potvrda ( solemnizacija) navedenog ugovora izvršena 22.12.2006.godine, te da je ovaj javnobilježnički akt ovršan dana 31.5.2012.godine. Prijedlog za ovrhu podnijet je dana 23.svibnja 2022., a slijedom čega je prigovor zastare ovaj sud ocijenio kao neosnovan smatrajući da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje članak 233.st.1. Zakona o obveznim odnosima, dakle desetogodišnji zastarni rok. Zastarni rok počinje teći nastupom ovršnosti, pa je tek tada ovdje tuženik stekao mogućnost ostvariti tražbinu u ovršnom postupku.

13. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen.

14. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbi članka 164. i članka 154. st. 1. ZPP-a, te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa).

15. Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu ( Tbr.8.1. Tarife) u iznosu od 200,00 eura, pripadajući PDV u iznosu od 50,00 EUR slijedom čega je tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 250,00 eura.

Čakovec, 29.travnja 2026.

Sutkinja:

Jasna Vehtersbah-Stojan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda nenadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22 ), pismeno u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.