REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-9152/2023-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Boški Pavičić, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužitelja RADIKAL SERVIS d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 03628799264, kojeg zastupa punomoćnik Dobriša Rubes, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Matija Milčec, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. ožujka 2026., u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja i punomoćnika tužitelja te tuženika i zamjenice punomoćnika tuženika, 29. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tuženika traži isplatu 929,06 EUR (devetsto dvadeset devet eura i šest centa) sa zateznim kamatama od 22. siječnja 2022. do isplate.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 750,00 EUR (sedamsto pedeset eura) u roku 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 14. rujna 2023. ovom sudu podnio tužbu u kojoj navodi da je 21. prosinca 2021. s tuženikom sklopio ugovor o zajmu. Pojasnio je da se spomenutim ugovorom obvezao tuženiku pozajmiti 929,06 EUR (7.000,00 kn), a da se tuženik navedeni iznos pak obvezao vratiti tužitelju u roku mjesec dana. Tužitelj navodi da je ugovoreno da će se, ako tuženik pozajmljeni iznos ne vrati u spomenutom roku , na taj isti iznos obračunati kamate. Navodi da tuženik nije postupio sukladno predmetnom ugovoru, odnosno da mu tuženik nije vratio ranije navedeni iznos. Stoga traži donošenje presude kojom će tuženiku biti naloženo da tužitelju isplati 929,06 EUR sa zateznim kamatama od 22. siječnja 2022. do isplate. Također, traži da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva te u tom smislu navodi da utuženi iznos u biti predstavlja tuženikov osobni dohodak za studeni 2021. Pojašnjava da je kod tužitelja radio u razdoblju od 1. travnja 2021. do 23. veljače 2022., a da je ugovor o radu u konačnici raskinut pravomoćnom presudom Pr- 315/2022 od 25. studenog 2022. Navodi da iz same presude, kojom je tužiteljeva odluka o otkazu tuženiku utvrđena nedopuštenom, utvrđeno i da je tuženik radom kod tužitelja ostvarivao osobni dohodak u iznosu 7.000,00 kn. Upućuje na to da je tužitelj zadnju isplatu nezaštićenog dijela plaće na tuženikov račun izvršio 25. studenog 2021., a da je predmetni iznos isplaćen za tuženikov rad u listopadu 2021. Tuženik osporava da bi potpisao predmetni ugovor o zajmu. Tuženik navodi da je tužitelj povremeno isplaćivao svojim radnicima plaću na naprijed opisani način, kako bi izbjegao, odnosno prolongirao obveze po osnovi poreza i doprinosa. Stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.
3. Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem ugovora o pozajmici (list 4 spisa), izvoda prometa po računu (list 5, 21-28 spisa), elektroničke pošte (list 6-7 spisa) i odluke Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-315/2022-22 od 25. studenog 2022. (list 13-19 spisa), kao i dokaz saslušanjem stranaka (list 45-46, 50- 51 spisa) te svjedoka ĐČ (list 46-47 spisa) i svjedokinje CČ (list 51-52 spisa).
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa za koji navodi da je tuženiku isplatio na račun po osnovi zajma, odnosno isplatio na temelju ugovora o zajmu od 21. prosinca 2021.
6. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.
7. Iz ugovora o pozajmici od 20. prosinca 2021. (list 4 spisa) proizlazi da je tužitelj (kao zajmodavac) sklopio ugovor kojim se obvezuje dati zajmoprimcu zajam u iznosu 7.000,00 kn, a da se zajmoprimac pak obvezuje tužitelju po proteku roka od mjesec dana iznos vratiti na način da isti jednokratno uplati na račun tužitelja. Iz ugovora proizlazi da će se, ako zajmoprimac iznos zajma ne vrati u ugovorenom roku, na pozajmljeni iznos obračunavati kamate. Na predmetnom ugovoru kao zajmoprimac naznačen je tuženik. Također, na ugovoru se nalazi i potpis za koji tužitelj tvrdi da je tuženikov.
7.1. Treba reći da je, u konkretnom slučaju kada tuženik osporava da bi potpis na ugovoru o zajmu bio njegov, teret dokazivanja da je potpis na spornom ugovoru doista potpis tuženika, na strani tužitelja (čl. 219. st. 1. Zakon o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP). Tužitelj tijekom postupka nije predlagao podesno dokazno sredstvo (grafološko vještačenje) za utvrđivanje činjenica da li je potpis na ugovoru o zajmu tuženikov. Tuženik je pak u odgovoru na tužbi predlagao izvođenje dokaza grafološkim vještačenjem na okolnost da potpis na spornom ugovoru nije njegov, iako teret dokazivanja istinitosti navedene činjenice nije na njegovoj strani, no od takvog dokaza je isti odustao u kasnijem tijeku postupka (list 34 spisa).
7.2. Stoga je sud o tome da li je potpis na spornom ugovoru doista potpis tuženika zaključio sukladno čl. 221.a ZPP-a, odnosno zaključio je da potpis na ugovoru nije tuženikov.
8. Iz izvoda prometa po računu (list 5 spisa) proizlazi da je tužitelj tuženiku 21. prosinca 2021. isplatio 7.000,00 kn te da je kao opis plaćanja naznačeno „pozajmica društva“.
9. Radi utvrđenja odlučnih činjenica o tome da li iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku 21. prosinca 2021. pod opisom „pozajmica društva“ doista predstavlja zajam, sud je izveo dokaz saslušanjem stranaka (list 45-46, 50-51 spisa), svjedoka ĐČ (list 46-47 spisa) i svjedokinje CČ (list 51-52 spisa).
9.1. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja (list 50-51 spisa) proizlazi da je tuženik kod njega prije par godina radio kao vozač, no da je njihov međusobni odnos bio dijelom i prijateljski. Pojasnio je da je tuženik otišao sa svog radnog mjesta zbog neispunjavanja radnih obaveza. Iskazao je da je tuženiku konkretnu pozajmicu o kojoj je ovdje riječ dao zbog rođendana njegovog sina, jer tuženik u tom periodu nije imao novaca. Pojasnio je i da je plaća doista u tom razdoblju kasnila, jer da bi isplatili plaću, najprije je bilo potrebno platiti doprinose, a da tada za to nije bilo sredstva. Iskazao je da je tuženiku u konačnici platio plaću za studeni i prosinac 2021. Što se tiče financijske situacije društva krajem 2021., opisao je da se radilo o vremenu poslije korone, da je bio smanjen opseg posla zbog toga, zbog čega nije bilo novaca za doprinose. Pojasnio je da se iznos zajma poklapa s iznosom mjesečne plaće jer je tada plaća kasnila, a da su tuženiku su zbog toga trebali novci. Zakonski zastupnik tužitelja naveo je i da je iznose po osnovi zajma u tom istom razdoblju isplaćivao i drugim radnicima, primjerice ĐČ i drugim pojedincima čijih imena se nije mogao sjetiti. Pojasnio je da istu praksu glede davanja zajma svojim zaposlenicima ima i danas te da na takav način pokušava pomoći svojim zaposlenicima.
9.2. Iz iskaza svjedokinje CČ (list 51-52 spisa) proizlazi da su ona i njen suprug (zakonski zastupnik tužitelja) bili zadovoljni kad je tuženik došao raditi u njihovo društvo jer je dolazio raditi netko poznat tko zna dinamiku posla. Pojasnila je da je tuženik od njenog supruga tražio nešto novaca pa da je ona po njegovom nalogu sastavila sporni ugovor. Iskazala je da je tada radila na mjestu administratora tužitelja i da je bila svojevrsna ''katica za sve''. Rekla je da je konkretan ugovor tuženik potpisao pred njom, no da nisu bile prisutne treće osobe. Iskazala je da je tuženiku isplaćena plaća za čitavu 2021. i to po odluci suda. Svjedokinja je navela da, koliko zna, nisu sklapani ugovor o zajmu tijekom 2021. s drugim zaposlenicima. Pojasnila je da je tužitelj tijekom 2021. imao određenih problema, odnosno nije bio plaćen PDV niti doprinosi.
9.3. Iz iskaza tuženika (list 45-46 spisa) proizlazi da je isti kod tužitelja radio kao vozač kombija te da mu je s vremena na vrijeme (u prosjeku svakih mjesec do dva ili tri mjeseca) plaća isplaćivana kao pozajmica, koja to zaista nije bila, uz pojašnjenje zakonskog zastupnika tužitelja da nema drugačijeg načina da mu se plaća isplati. Tuženik je uputio na to da mu je poznato da je na isti način plaću znao primati gospodin ĐČ. Pojasnio je da je tužitelj dosta često bio u "blokadi" zbog raznoraznih dugovanja, zbog čega tužitelj nije mogao isplaćivati plaću, a da to zna zato što mu je tako rekao zakonski zastupnik tužitelja. Naveo je da je na takav način isplate plaće pristao jer je bio „stjeran u kut“. Tuženik je naveo da je njegova plaća na samom početku radnog odnosa kod tužitelja iznosila 7.500,00 kn neto, da bi kasnije četiri do pet mjeseca nakon što sam počeo raditi bila 7.000,00 kn neto. Iskazao je da je prvih tri do četiri mjeseca njegovog zaposlenja plaća bila uredno isplaćivana, no da je onda isplata plaće počela kasniti pa da je zbog toga doveden u situaciju da mu roditelji moraju posuđivati novce. Tuženik je naveo da potpis na spornom ugovoru o zajmu nije njegov.
9.4. Iz iskaza svjedoka ĐČ (list 46-47 spisa) proizlazi da je kod tužitelja radio tijekom 2021. i da mu je tuženik bio radni kolega, da su radili kao vozači kombija u istom kombiju. Iskazao je da mu je plaća bila isplaćivana preko računa te da nikada nije kasnila, no da je isplatu plaća dobio nakon velike doze natezanja jer su mu zakonski zastupnik tužitelja i njegova supruga uvijek govorili "bit će, bit će". Pojasnio je da mu je plaća na račun sjedala kao pozajmica, odnosno s opisom plaćanja "pozajmica društva", iako se nije radilo ni o kakvoj pozajmici. Iskazao je da mu je od strane zakonskog zastupnika tužitelja pojašnjeno je to zato što ga porezna „zeza“ zbog duga od par kuna pa da zato ne može isplatiti plaću na drugačiji način. Svjedok je iskazao da nikada nije potpisivao nikakav ugovor o pozajmici.
10. Analizirajući i međusobno povezujući iskaze stranaka i svjedoka s ostalim izvedenim dokazima, sud prihvaća iskaz tuženika i svjedoka ĐČ kao istinite i vjerodostojne. Isti su iskazivali uvjerljivo, logično i životno.
10.1. Zakonski zastupnik tužitelja i ranije spomenuta svjedokinja CČ iskazivali su da su tuženiku iznos plaće za studeni 2021. isplatili na temelju naloga suda iz presude donesene u drugom postupku. Međutim, treba reći da iz presude Općinskog radnog suda poslovni broj Pr-315/2022-22 od 25. studenog 2022. proizlazi da je tužitelju naloženo da tuženiku po osnovi neisplaćene plaće za prosinac 2021. te za siječanj i veljaču 2022. isplati 27.955,76 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Dakle, među ostalim, u radnom sporu odlučeno je o isplati plaće za razdoblje od prosinca 2021. do veljače 2022., no ne i o isplati plaće za studeni 2021. Iz naprijed navedenog, odnosno iz činjenice da tuženik u radnom sporu nije tražio isplatu plaće za studeni 2021., proizlazi zaključak da je tuženiku plaća za taj mjesec na neki način prethodno već bila isplaćena. U tom smislu treba pak reći da iz dokumentacije koja se nalazi u spisu ne proizlazi da bi tuženiku plaća za studeni 2021. bila isplaćena na redovan način, uplatom na račun tuženika.
10.2. Zakonski zastupnik tužitelja i svjedokinja CČ iskazivali su o tome da se tužitelj tijekom 2021. našao u financijskim problemima, zbog čega nije bilo dovoljno sredstava za isplatu doprinosa zaposlenicima. Iskazali su čak i da je plaća u tom razdoblju kasnila. Njihovi iskazi, u dijelu u kojem su iskazivali o tome da je utuženi iznos bio zajam tuženiku, koji u to doba upravo zbog kašnjenja plaće nije imao novaca, ne mogu se prihvatiti kao istiniti. S obzirom da se tužitelj tijekom utuženog razdoblja našao u financijskim problemima, zbog čega nije imao novaca za plaće svojih zaposlenika, sasvim je nelogično da bi isti raspolagao sredstvima da svojim zaposlenicima isplaćuje zajmove.
10.3. Ono što je puno logičnije (i o čemu su uostalom iskazivali tuženik i svjedok ĐČ) jest da je tužitelj davanjem „zajma“ tuženiku želio doskočiti svojim financijskim problemima. Plaćanjem predmetnog iznosa na takav način, odnosno isplatom fiktivnog zajma tuženik bi dobio svoj neto iznos plaće (zbog čega uostalom isplatu za studeni 2021. nije niti tražio u radnom sporu), no za tužitelja ne bi nastala obveza isplate doprinosa na tuženikovu plaću. Navedeno je bilo opcija da tužitelj svoje radnike isplati, no bez nastajanja dodatnih obaveza po osnovi doprinosa, a što je bilo povoljna opcija za tužitelja uslijed njegovih financijskih problema. S druge strane, sam tuženik iskazuje da je zbog nedostataka novaca bio „stjeran u kut“ pa je jasno da isti nije imao izbora negoli pristati na takav način isplate plaće.
10.4. Stoga sud prihvaća iskaze tuženika i svjedoka ĐČ , koji su iskazivali da je tužitelj u biti, davanjem fiktivnih pozajmica, pokušavao izbjeći plaćanje doprinosa i na takav način doskočiti svojim financijskim problemima koji su bili prouzrokovani padom u poslovanju zbog posljedica korone, što je sasvim životno, a treba reći da su o postojanju takvih problema uostalom iskazivali i zakonski zastupnik tužitelja i svjedokinja CČ.
10.5. Dakle, sud na temelju iskaza tuženika i svjedoka ĐČ nalazi utvrđenim da utuženi iznos tuženiku nije isplaćen po osnovi zajma, već po osnovi plaće za studeni 2021.
11. S obzirom da tužitelj nije pozajmio utuženi iznos tuženiku, tužbeni zahtjev je na temelju čl. 499. ZOO-a odbijen te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
12. Odluka o parničnim troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP te čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23; dalje: ZSP) te je donesena u skladu s vrijednosti predmeta spora te troškovnicima stranaka (list 54-55 spisa).
12.1. Tuženiku, koji je u potpunosti uspio u ovoj parnici, priznat je trošak sastava odgovora na tužbu u visini 75 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), kao i trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na tri ročišta (održana 25. siječnja 2025., 16. rujna 2025. i 18. ožujka 2026.). Dakle, tuženik ima pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini 300 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda u visini od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) i uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife) ukupno iznosi 750,00 EUR.
12.2. Tuženik nema pravo na naknadu troška po osnovi pristojbe jer je obveznik plaćanja troška pristojbe za tužbu i presudu zapravo tužitelj (čl. 3. st. 1. i 3. ZSP-a), a za istoga će nastati i obveza plaćanja pristojbe na odgovoru na tužbu po pravomoćnom okončanju postupka, s obzirom da se isto plaća razmjerno uspjehu u parnici (čl. 4. t. 2. ZSP-a).
12.3. S druge strane, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka je odbijen.
12.4. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točkama II. i III. izreke.
U Zagrebu 29. travnja 2026.
Sutkinja:
Boška Pavičić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u roku od petnaest dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona.
Dostaviti:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku
