Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europske avenije 7
31000 Osijek
Poslovni broj: P-412/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
PRESUDA ZBOG OGLUHE
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Valentinu Lovriću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Borić & Toš iz Zagreba, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, izvan ročišta, dana 29. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu br. 528-50-3768092 od 13.11.2006. sklopljenog između tužitelja i tuženika, sadržana u čl. 3., a koja glasi:
“3./treće/NAKNADA
3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratno, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita…”
II. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu br. 528-50-3768092 od 13.11.2006. sklopljenog između tužitelja i tuženika, sadržana u čl. 9., a koja glasi:
“Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uvjete koje odredi kreditor.”
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000, ZAGREB, OIB: 53056966535 da tužitelju GT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 552,99 eura (petstopedeset- dvaeuradevedesetdevetcenti) zajedno sa zateznim kamatama, a koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:
483,35 € od 16.11.2006.
69,64 € od 29.04.2013., pa do isplate, po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007. godine, a od 01.01.2008. godine po stopi koju određuje članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 01.01.2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000, ZAGREB, OIB: 53056966535, da tužitelju GT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], podmiri troškove ovog postupka u iznosu od
276,54 eura (dvjestosedamdesetšesteurapedesetčetiricenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 29. travnja 2026. pa do isplate, a koja se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj je protiv tuženice dana 11. ožujka 2026. podnio tužbu s tužbenim zahtjevom kao u izreci, koju obrazlaže navodeći da su stranke zaključile Ugovor o kreditu broj 528-50-3768092 od 13.11.2006., (dalje u tekstu – Ugovor). Predmetnim Ugovorom odobren je kredit u iznosu od 24.083,27 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Predmetni kredit otplaćen je u cijelosti. Navedeni ugovor o kreditu sadrži ništetne odredbe kojima je ugovorena naplata tzv. “ulazne i izlazne naknade” za obradu zahtjeva i odobravanje kredita i prijevremenu otplatu kredita. Ističe da je između stranka je vođen spor za utvrđenje ništetnosti i isplatu zbog ništetnih odredbi predmetnog ugovora kojima je glavnica kredita vezana za valutu CHF. Spor se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod pos.br.: P-164/2022 te je donesena presuda u korist tužitelja dana 01.03.2024., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu pos.br.: Gž- 2432/2024 od 30.12.2025. U predmetnom postupku utvrđeno je da je tuženik koristio nepoštene i ništetne odredbe ugovora o kreditu u valuti CHf. Također, utvrđeno je da je tužitelj potrošač te da nije imao mogućnost utjecaja na odredbe ugovora niti je dao informirani pristanak na sve odredbe ugovora. Predmetni ugovor o kreditu sadrži ništetnu odredbu u čl.3. Ugovora temeljem naplaćena naknada u iznosu od 3,30% od iznosa kredita, a koja u konkretnom slučaju iznosi 483,35 EUR i naplaćena je 16.11.2006., što proizlazi iz kontrolnog ispisa korištenja kredita. Navedena naknada iznosila je 794,75 CHF, što preračunato u valutu EUR iznosi navedenih 483,35 EUR. O navedenoj odredbi o plaćanju naknade za obradu i odobravanje kredita nije se pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila unapr ijed formulirana od strane banke, na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja te je ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (neovisno o visini iznosa naknade), posebice imajući u vidu da odredba o valutnoj klauzuli nepoštena i ništetna. Tužitelj ističe da mu nije razjašnjeno koje usluge mu je banka pružila za navedenu naknadu. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je 13.02.2024. odluku Rev-673/2023 kojom je potvrdio presude nižestupanjskih sudova kojima je utvrđena ništetnost odredbi ugovora kojima se ugovara tzv. ulazna naknada za obradu kredita. Člankom 9. Ugovora – ostali uvjeti, propisano je Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor. Dakle, tužitelj je mogao prijevremeno otplatiti kredit samo uz uvjet da podmiri tzv. izlaznu naknadu koju mu je tužena naplatila 29.04.2013. u iznosu od 524,67 HRK, odnosno 69,64 EUR. Poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske pos.br. Rev-112/2018 od 09.03.2022. Ustavni sud republike Hrvatske odbio je ustavnu tužbu podnesenu protiv gore navedene presude i niza drugih presuda kojima je potvrđena ništavost predmetnih odredbi kojima je tuženik naplaćivao naknadu za prijevremenu otplatu kredita. Tužitelj smatra da je tuženik ugovaranjem ulazne i izlazne naknade povrijedio prava tužitelja jer su predmetne odredbe nepoštene i ništetne obzirom se radi o potrošačkom ugovoru, te je na taj način tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) i to člancima 81. i 82. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tuženik prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije tužitelja u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Poziva se na čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03).Tužitelj ni na koji način nije mogao utjecati na sadržaj predmetnog ugovora i ništetnih odredbi niti je mogao pregovarati o istima čime je došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a u koju svrhu je potrebno provesti test poštenosti.
1.1. U dokaz svojih tvrdnji, tužitelj je uz tužbu priložio Ugovor o kreditu od 3.11.2006. (list 6.-10. spisa), kontrolni ispis unosa korištenja (list 11. i 22.), prijepis knjigovodstvene kartice (list 12. -16.), dopis tužene od 29.04.2023. (list 17.), Otplatni plan (list 18.21. spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-164/22- 32 od 1.03.2024. (čist 24. -32.) te presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 2432/2024-4 od 30.12.2025. (list 33.-43. spisa).
2. Tuženici je uredno dostavljena tužba s prilozima i poziv za davanje odgovora na tužbu dana 17. ožujka 2026., u kojem pozivu je upozorena na posljedice nedavanja pisanog odgovora na tužbu, ali ona do danas taj odgovor nije dostavila sudu, niti je osporila tužbeni zahtjev.
3. Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, niti postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženicu spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
3.1. Tužitelj je svoje navode iz tužbe dokazao prije svega priloženim Kontrolnim ispisom unosa korištenja (list 11. spisa), prijepisom knjigovodstvene kartice (strana 5. kartice, list 16. spisa) te dopisom tužene od 29.04.2023. (list 17. spisa) iz kojih nesporno proizlazi da je tužena naplatila tužiteljici na ime tzv. ulazne naknade iznos od 483,35 eura dana 16.11.2006., da je kredit zatvoren i na ime koje prijevremene otplate je naplaćena tzv. izlazna naknada dana 29.04.2013. u iznosu od 69,64 eura.
4. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe čl. 279. i čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.) odlučeno je kao u izreci pod I.-III..
5. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
5.1. Tužiteljica je podnijela zahtjev za naknadu parničnog troška od 276,54 eura.
5.2. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška je osnovan u cijelosti i sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava tužbe od 100,00 eura (Tbr. 7.t.1.), podneska od 29.04.2026. od 100,00 eura (Tbr. 8.t.1.), obračunatog PDV- a od 50,00 eura (Tbr. 46.), plaćene pristojbe na tužbu od 13,27 eura i pristojbe na presudu od 13,27 eura, a što je u skladu s navedenim tarifnim brojem, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. i 107/2025.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod IV. Izreke.
U Osijeku, 29. travnja 2026.
Sutkinja
Kamelija Matijašević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Dostaviti:
1.Punomoćniku tužitelja
2.Tuženici.
