Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-577/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Kristina Abramović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika APS DELTA S.A. iz L-2453 Luxembourg, Rue Eugene Ruppert 6 (ranije na adresi: [adresa]), Veliko Vojvodstvo Luksemburg, OIB: 45421012929, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Grof, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom , rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 24 P-2224/21-23 od 07. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Uvaženjem žalbe tužiteljice ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 24 P-2224/21-23 od 07. prosinca 2023. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev radi proglašenja nedopuštenom ovrhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslov. brojem Ovr-10073/17. Točkom II izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka dok je točkom III izreke naloženo tužiteljici nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 165,90 eur sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke.
2. Protiv te presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 165/23-dalje: ZPP).
3. Predlaže uvaženje žalbe.
4. Odgovorom na žalbu nije dostavljen.
5. Žalba je osnovana.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio:
− da je tuženik 29. prosinca 2017. podnio sudu prvog stupnja prijedlog za ovrhu na stanu br. 4 površine 112,62 m2, etaži E [serijski broj] , upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] protiv ovdje tužiteljice i IO uknjiženih suvlasnika predmetne nekretnine svakog na ½ dijela te da je prvostupanjski sud 13. veljače 2018. donio rješenje o ovrsi na za koje je tužiteljica doznala tek u lipnju 2020. i da je povodom žalbe upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a koji se temelji na tvrdnji da je založeni stan koji je predmet ovrhe bračna stečevina tužiteljice i bivšeg supruga ĐO i suvlasništvo tužiteljice u ½ dijela te da je ugovor o zalogu ĐO sklopio bez njezine suglasnosti,
− da je tužiteljica bila u braku s ĐO od 6. travnja 1991. do 24. lipnja 2005., kada je faktično prestala bračna zajednica te da je pravomoćnom presudom suda prvog stupnja utvrđeno da je predmetni stan bračna stečevina i suvlasništvo tužiteljice u ½ dijela,
-da je u vrijeme kupnje i uknjižbe predmetni stan bio upisan u zemljišnim knjigama samo na ime ĐO koji da je 28. srpnja 2005., nekih mjesec dakle nakon faktičnog prestanka bračne zajednice s tužiteljicom, iskoristivši tu činjenicu zaključio Ugovor o kreditu sa Zagrebačkom bankom d.d. te da je radi osiguranja tražbine banke po tom Ugovoru u iznosu od 51.200,00 eur dao u zalog predmetnu nekretninu, bez znanja i suglasnosti tužiteljice i da je založno pravo uknjiženo u zemljišne knjige **.**.2005. ĐO da je člankom 14. tog Ugovora o kreditu jamčio Zagrebačkoj banci d.d. da svi podaci iz izvatka iz zemljišnih knjiga činjenično i pravno odgovaraju stvarnom stanju,
− da je tužiteljica 2. rujna 2005. (brak je službeno razveden 24. veljače 2006. u parnici pokrenutoj najkasnije 30. lipnja 2005.) pokrenula parnicu radi utvrđenja bračne stečevine i istoga dana upisala zabilježbu tog spora u zemljišne knjige te da je potom ishodila i pravomoćnu presudu suda prvog stupnja posl.br. P-7684/05-68 od 14. veljače 2013. temeljem koje je uknjižila svoje pravo vlasništva na 1/2 dijela predmetnog stana,
− da je Zagrebačka banka d.d., Zagreb 30. svibnja 2017. ustupila svoje potraživanje sa svim sporednim pravima, pa tako i spornim založnim pravom na predmetnom stanu na ovdje tuženika,
- da tužiteljica nije tvrdila ni dokazala da bi Zagrebačkoj banci d.d. kao založnom vjerovniku u trenutku sklapanja ugovora ili uknjižbe bilo poznato da predmetni stan nije isključivo vlasništvo ĐO i da je Zagrebačka banka stekla pravo zaloga na predmetnoj nekretnini s povjerenjem u zemljišne knjige slijedom čega da je u smislu čl. 122. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV-a i čl. 8. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01 i 100/04, dalje: ZZK) zakonito stekla založno pravo na cijeloj predmetnoj nekretnini neovisno o (tada neuknjiženom) pravu tužiteljice s osnova bračne stečevine.
-da predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo,
-da je na tuženika kao primatelja ustupa tražbine Zagrebačke banke d.d. po osnovi Ugovora prešlo upisano založno pravo na cijeloj nekretnini koje je ranije valjano pripadalo Zagrebačkoj banci d.d. te da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za proglašenje ovrhe nedopuštenom.
7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pri tome pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. u vezi članka 365. stavka 2. ZPP -a, ovaj sud nije utvrdio postojanje navedenih bitnih procesnih povreda. Protivno žalbenim tvrdnjama pobijana presuda je razumljiva i neproturječna i može se ispitati.
8. Žalbenim tvrdnjama tužiteljice u bitnome se dovodi u pitanje pravilnost i potpunost činjeničnog utvrđenja suda prvog stupnja i primjenu materijalnog prava tvrdnjom da prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao poštenje tužiteljice odnosno da je pogrešno utvrdio poštenje prednika tuženika i da je pogrešno zaključio da prednik tuženika po osnovi povjerenja u zemljišne knjige, u smislu odredbe čl. 122. st. 1. ZV-a, može steći pravo namirenja iz zalogom opterećene nekretnine . Osim toga dovodi u pitanje i zaključak suda prvog stupnja da bi se na ovdje tuženika kao novog stjecatelja po osnovi Ugovora o ustupu tražbine prenijela sva prava uknjižena na prednika te tvrdi da je ovdje tuženik nepošteni stjecatelj jer da je u vrijeme ustupa tražbine znao da ½ dijela nekretnine osigurane zalogom nije u vlasništvu zalogodavca.
9. Sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrdio sve bitne činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke , a sukladno tome nije ni pravilno primijenio materijalno pravo.
10. Naime, prvostupanjski je sud propustio utvrditi savjesnost ili nesavjesnost svih sudionika predmetnog pravnog posla po osnovi kojega je izvršena uknjižba prava zaloga već je dobru vjeru prednika tuženika temeljio isključivo na stavu da pravo stjecatelja koji je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ima jaču pravnu zaštitu od prava po osnovi bračne stečevine koje nije bilo uknjiženo u zemljišne knjige u vrijeme stjecanja i uknjižbe prava zaloga.
11. Za istaknuti je da u svakom pojedinačnom slučaju odlučivanja o dopuštenosti ovrhe zbog toga što nekretnina na kojoj je uknjiženo založno pravo za korist prednika tuženika Zagrebačke banke d.d. kao ovršenika u trenutku stjecanja tog prava nije bila u isključivom vlasništvu zalogodavca ĐO nužno je procjenjivati savjesnost i dobru vjeru svih sudionika predmetnog pravnog odnosa (prednika ovrhovoditelja kao zalogoprimca, ĐO kao zalogodavca i tužiteljice kao bračnog druga zalogodavca, sada ovršenice koja se poziva i dokazuje svoje pravo suvlasništva od ½ dijela predmetne nekretnine po osnovi bračne stečevine iz vremena sklapanja Ugovora o zalogu i uknjižbe tog prava u zemljišne knjige).
12. Zaključno treba kazati da sud u ponovnom postupku ne bi trebao ispitivati poštenje sadašnjeg tuženika (ovrhovoditelja) jer u smislu odredbe čl. 84 . Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21: dalje-ZOO) primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj prema dužniku do ustupanja i sukladno tome za njegovo poštenje odlučno je poštenje prednika.
13. Iz navedenih razloga valjalo ukinuti pobijanu presudu kako bi sud prvog stupnja analizom svih provedenih dokaza utvrdio navedene bitne činjenice i donio novu zakonitu odluku.
14. Zbog ukidanja presude u dijelu glavnog zahtjeva ukinuta je i u dijelu troškova postupka kako bi sud prvog stupnja ovisno o uspjehu u sporu ponovno odlučio o osnovanosti glavnog zahtjeva i troškova postupka te je primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a odlučeno kao u izreci.
U Rijeci, 29. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Tajana Polić
