REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2502/2025-54.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Eduard Geber, odvjetnik iz Zagreba, protiv I-tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, i II-tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 13. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika II-tuženika, dana 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I-tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, i II-tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana, da tužiteljici PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike rente za izgubljenu zaradu koja je dospjela u razdoblju od 5. srpnja 2021. do 5. studenog 2022. solidarno isplate 7.362,31 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose od njihova dospijeća do isplate:

- 446,78 EUR od 5.7.2021.

- 435,24 EUR od 5.8.2021.

- 441,01 EUR od 5.9.2021.

- 441,01 EUR od 5.10.2021.

- 441,01 EUR od 5.11.2021.

- 441,01 EUR od 5.12.2021.

- 441,01 EUR od 5.1.2022.

- 441,01 EUR od 5.2.2022.

- 424,91 EUR od 5.3.2022.

- 435,64 EUR od 5.4.2022.

- 435,64 EUR od 5.5.2022.

- 435,64 EUR od 5.6.2022.

- 435,64 EUR od 5.7.2022.

- 405,32 EUR od 5.8.2022.

- 420,48 EUR od 5.9.2022.

- 420,48 EUR od 5.10.2022.

- 420,48 EUR od 5.11.2022.

II. Nalaže se I-tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, i II-tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, da tužiteljici PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto iznosa mjesečne rente za izgubljenu zaradu koja je dosuđena presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-8696/98 od 14. srpnja 2014. pod točkom I. izreke, solidarno plaćaju rentu za izgubljenu zaradu u iznosu od 779,53 EUR mjesečno počevši od 5. prosinca 2022. i to najkasnije do 5. dana u mjesecu za tekući mjesec, uvećano za zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate.

III. Nalaže se II-tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana, tužiteljici PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike rente za izgubljenu zaradu koja je dospjela u razdoblju od 5. srpnja 2021. do 5. studenog 2022. isplati 806,23 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose od njihova dospijeća do isplate:

- 48,93 EUR od 5.7.2021.

- 47,66 EUR od 5.8.2021.

- 48,29 EUR od 5.9.2021.

- 48,29 EUR od 5.10.2021.

- 48,29 EUR od 5.11.2021.

- 48,29 EUR od 5.12.2021.

- 48,29 EUR od 5.1.2022.

- 48,29 EUR od 5.2.2022.

- 46,53 EUR od 5.3.2022.

- 47,71 EUR od 5.4.2022.

- 47,71 EUR od 5.5.2022.

- 47,71 EUR od 5.6.2022.

- 47,71 EUR od 5.7.2022.

- 44,39 EUR od 5.8.2022.

- 46,05 EUR od 5.9.2022.

- 46,05 EUR od 5.10.2022.

- 46,05 EUR od 5.11.2022.

IV. Nalaže se II-tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, da tužiteljici PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto iznosa mjesečne rente za izgubljenu zaradu koja je dosuđena presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-8696/98 od 14. srpnja 2014. pod točkom II. izreke, plaća rentu za izgubljenu zaradu u iznosu od 85,36 EUR mjesečno počevši od 5. prosinca 2022. i to najkasnije do 5. dana u mjesecu za tekući mjesec, uvećano za zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate.

V. Nalaže se I-tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, i II-tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, da tužiteljici PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno nadoknade parnični trošak u iznosu od 15.774,22 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako se prije podnošenja tužbe obratila tuženicima sa zahtjevom za mirno rješenje spora te kako među strankama nije postignut dogovor. Nadalje, navodi kako je 7. lipnja 1988. stradala u štetnom događaju koji je skrivio osiguranik I-tuženika vozilom u vlasništvu tadašnjeg RSUP-a SRH, kako se pred ovim sudom vodio postupak Pn-8696/98 protiv oba tuženika radi naknade štete u vidu dospjele i buduće izgubljene zarade, kako je I-tuženik u tom postupku istaknuo prigovor iscrpljenosti limita osiguranja, kako je sud utvrdio da je ukupna šteta iz štetnog događaja u odnosu na I-tuženika pokrivena osiguranom svotom u omjeru od 90,13% te je u skladu s utvrđenim omjerom presudom Pn-8696/98 od 14. srpnja 2014. utvrdio da su tuženici počevši od 1. siječnja 2003., najkasnije do petog dana u mjesecu, dužni plaćati tužiteljici mjesečnu rentu s osnova izgubljene zarade u iznosu od 2.932,38 kn, od čega I-tuženik i II-tuženik solidarno iznos od 2.642,95 kn (90,13%), a II-tuženik iznos od 289,43 kn (9,87%). Navedena presuda u odnosu na glavnu stvar potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu Gžn-1994/14 od 8. rujna 2015. Tužiteljica dalje navodi kako je od 1. siječnja 1999. u invalidskoj mirovini zbog posljedica zadobivenih u štetnom događaju, kako je mjesečna renta za izgubljenu zaradu u postupku Pn-8696/98 utvrđena kao razlika između invalidske mirovine koju je tužiteljica ostvarivala i neto plaće koju bi tužiteljica ostvarila da nije nastupio štetni događaj, kako je 22. prosinca 1987. završila ekonomski studij, financijsko- računovodstveni smjer na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu te stekla stručnu spremu šestog stupnja i stručni naziv „ekonomist“, kako je prije umirovljenja od 1. lipnja 1978. do 28. veljače 1979. obavljala administrativne poslove u Elektri Zabok, a od 1. ožujka 1979. do 31. prosinca 1998. obavljala je financijsko-računovodstvene poslove u Zagrebačkoj banci. Tvrdi kako bi da nije stradala u štetnom događaju mogla obavljati poslove iz područja financija i računovodstva u financijskim institucijama te računovodstvenim/knjigovodstvenim uredima kao radnik VŠS (ekonomist) u Zagrebu, ističe kako ima višu stručnu spremu (VŠS) i prebivalište u [adresa], navodi kako je prema podacima Gradskog ureda Grada Zagreba za strategijsko planiranje i razvoj prosječna neto plaća za radnika VŠS u Zagrebu u 2019. godini iznosila 8.354,00 kn, dok je njezina invalidska mirovina iznosi 1.946,79 kn. Tužiteljica smatra kako ima pravo na buduću mjesečnu rentu za izgubljenu zaradu u iznosu od 6.407,21 kn mjesečno, a koji iznos je utvrđen kao razlika iznosa prosječne neto plaće za radnika VŠS u Zagrebu 2019. g. i iznosa njene invalidske mirovine (8.354,00 - 1.946,79 kn). Traži da joj I-tuženik i II-tuženik solidarno nadoknade štetu po ovoj osnovi u omjeru od 90,13%, a II-tuženik u omjeru od 9,87%. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljica traži izmjenu presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pn- 8696/98 od 14. srpnja 2014. u dijelu u kojem je određena visina mjesečne rente na ime izgubljene zarade tako da joj tuženici solidarno isplate razliku za razdoblje od 5. srpnja 2021. do 5. studenog 2022. u iznosu od 55.471,35 kn / 7.362,31 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, da joj počevši od 5. prosinca 2022. solidarno isplaćuju mjesečnu rentu u iznosu od 5.873,37 kn / 779,53 EUR, da joj II-tuženik isplati razliku za razdoblje od 5. srpnja 2021. do 5. studenog 2022. u iznosu od 6.074,52 kn / 806,23 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te da joj II-tuženik počevši od 5. prosinca 2022. isplaćuje mjesečnu rentu u iznosu od 643,18 kn / 85,36 EUR[1] . Isto tako, traži da joj tuženici solidarno nadoknade parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. I-tuženik priznaje činjenične navode vezane za štetni događaj, odgovornost tuženika, visinu rente koja je tuženici dosuđena u postupku Pn-8696/98 te stručnu spremu i poslove koje je tužiteljica radila prije umirovljenja. I-tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva navedenog u tužbi te navodi kako se visina izgubljene zarada koju trpi tužiteljica može utvrditi temeljem podataka o visini plaće i starosne mirovine usporednog radnika, istog zanimanja i istih karakteristika, kao što je tužiteljica tj. radnika iste stručne spreme, koji je zaposlen u relativno isto vrijeme, u istom vremenu nakon diplome, i kojem bi to bilo prvo zaposlenje. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. II-tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva (zahtjev za povećanje iznosa rente), navodi kako se u postupku koji je prethodio donošenju pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 8696/98 od 14. srpnja 2014. renta određivala na temelju podataka o plaći koju bi tužiteljica ostvarila da je ostala raditi u Zagrebačkoj banci d.d. Smatra da se visina rente ne može određivati prema podacima o neto plaći radnika VŠS u Zagrebu u sektoru financijskih uslužnih djelatnosti koji su pribavljeni od Gradskog ureda Grada Zagreba za strategijsko planiranje, navodi kako je prema naprijed navedenoj presudi Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, tužiteljici isplaćivalo 9,8% dosuđenog iznosa na ime rente, a Croatia osiguranje d.d. 90,13% te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na Republiku Hrvatsku kao neosnovan, uz obvezu tužiteljice na nadoknadu troškova parničnog postupka.

4. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave te je provedeno financijsko vještačenje. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" , broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje ZPP) na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

5. Predmet spora je zahtjev za povećanje rente s osnova izgubljene zarade koja je posljedica štetnog događaja od 7. lipnja 1988. Među strankama nije sporno da tuženici tužiteljici isplaćuju rentu temeljem presude ovog suda poslovni broj Pn- 8696/98 od 14. srpnja 2014. Sporna je osnovanost zahtjeva za povećanje rente, odnosno visina plaće koju bi tužiteljica ostvarivala od srpnja 2021. pa nadalje, da nije stradala u štetnom događaju.

6. Odredbom čl. 1096. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), propisano je da sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika sniziti ili ukinuti ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke.

7. Vještak Tkalec d.o.o. stalni sudski vještak za financijsku struku, u svom nalazu i mišljenju navodi kako je izračun sačinjen na temelju zadnjeg poznatog podatka o prosječnoj mjesečnoj neto plaći VŠS radnika u Gradu Zagrebu u djelatnosti Financijske uslužne djelatnosti, osim osiguranja i mirovinskih fondova (podatak za 2020. godinu) budući da Zagrebačka banka d.d. nije dostavila podatke o potencijalnoj plaći tužiteljice za razdoblje od srpnja 2021. godine pa nadalje. Vještak je izračunao da razlika između potencijalne plaće tužiteljice, odnosno prosječne mjesečne neto plaće VŠS radnika u Gradu Zagrebu u djelatnosti Financijske uslužne djelatnosti, osim osiguranja i mirovinskih fondova za 2020. godinu, i ostvarene mirovine za razdoblje od srpnja 2021. do studenog 2022. godine iznosi ukupno 111.396,33 kn, a oduzimanjem dosuđene rente u postupku broj Pn-8696/98 s te osnove, razlika za razdoblje od srpnja 2021. do uključivo studenog 2022. godine iznosi ukupno 61.545,87 kn. Prema izračunu vještaka mjesečna renta s osnove izgubljene zarade od prosinca 2022. godine pa nadalje, utvrđena kao razlika između potencijalne plaće i ostvarene mirovine, iznosila bi 6.516,55 kn (prosjek 2022. godine = 71.682,08 kn : 11 mjeseci), od kojih 90,13% iznosi 5.873,37 kn, a 643,18 kn 9,87 posto. Vještak je naveo i to da prema sadašnjim propisima tužiteljica bi stekla uvjete za starosnu mirovinu dana 27. siječnja 2024. kada bi navršila 65 godina života.

8. Sud je u cijelosti prihvatio mišljenje sudskog vještaka kao stručno i objektivno jer isto proizlazi iz izračuna koji su jasni, pregledni i utemeljeni na dostavljenoj dokumentaciji, a stranke nisu imale prigovore u odnosu na matematički izračun izgubljene zarade.

9. Vezano za podatke temeljem kojih je sudski vještak izračunao visinu pretpostavljene plaće koju bi tužiteljica ostvarivala da nije stradala u štetnom događaju, valja naglasiti da je sud prethodno od Zagrebačke banke d.d. zatražio podatke o plaći radnika odgovarajuće stručne spreme, kvalifikacija i radnog staža. Bivši poslodavac tužiteljice je naveo ne može dostavio tražene podatke zbog toga što se u razdoblju nakon prestanka radnog odnosa tužiteljice metodologija utvrđivanja plaće zaposlenika više puta mijenjala, isto kao i organizacija, odnosno sistematizacija i klasifikacija poslova, a akti o navedenom više se ne čuvaju zbog proteka vremena. S obzirom na navedeno, vještačenje je provedeno na temelju dostupnih podataka, odnosno podataka o prosječnoj mjesečnoj neto plaći radnika visoke školske spreme u Gradu Zagrebu u financijskim uslužnim djelatnostima, a koje podatke je sud ocijenio mjerodavnima za izračun izgubljene zarade za utuženo razdoblje imajući pri tome u vidu kvalifikacije tužiteljice, njezinu stručnu spremu i radno iskustvo.

10. Prigovori tuženika koji se odnose na visinu izgubljene zarade u budućem razdoblju nakon što tuženica ostvari zakonom propisane uvjete za starosnu mirovinu, nisu osnovani jer tuženici sukladno odredbi čl. 1096. ZOO mogu tražiti snižavanje dosuđene rente ako i kada se promjene okolnosti temeljem kojih je sud donio ovu i prijašnju odluku o isplati rente za izgubljenu zaradu.

11. Vezano žalbene navode II-tuženika treba ukazati na to da je u ovom postupku raspravljanje ograničeno isključivo na zahtjev za povećanje iznosa rente, odnosno na utvrđivanje visine štete zbog izgubljene zarade. O odgovornosti tuženika već je pravomoćno odlučeno presudom ovog suda broj Pn-8696/98 od 14. srpnja 2014. i to na način da je I-tuženiku i II-tuženiku naloženo da tužiteljici solidarno isplaćuju 90,13% iznosa utvrđene mjesečne rente, dok je II-tuženik dužan sam isplaćivati preostalih 9,87%. Činjenica da je do sada I-tuženik isplaćivao cjelokupni iznos za koji je pravomoćno utvrđena solidarna obveza oba tuženika, tiče se međusobnog odnosa I- tuženika i II-tuženika kao solidarnih dužnika. Dakle, to što je solidarnu obvezu do sada u cijelosti ispunjavao samo jedan od dužnika, ne utječe na pravomoćno utvrđenu solidarnu odgovornost oba tuženika pa se stoga u ovom postupku ne može mijenjati pravomoćna sudska odluka prema kojoj je II-tuženik zajedno s I-tuženikom solidarno odgovoran za isplatu 90,13% rente.

12. Slijedom svega navedenog, temeljem čl. 1096. ZOO ovaj sud je ocijenio da je zahtjev za povećanjem rente zbog izgubljene zarade osnovan te je stoga odlučeno kao pod točkom I. do IV. izreke.

13. Odluka o naknadi parničnih troškova stranaka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

14. Tužiteljici je priznat trošak odštetnog zahtjeva od 28. lipnja 2021. upućenog I- tuženiku (Tbr. 32.), trošak odštetnog zahtjeva od 28. lipnja 2021. upućenog II-tuženiku (Tbr. 32.), trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 11. siječnja 2022., 21. veljače 2022., 7. listopada 2022., 6. prosinca 2022., 9. studenog 2023. i 5. veljače 2026. (Tbr. 8/1), te trošak zastupanja na ročištima 19. svibnja 2022., 20. rujna 2023. i 13. ožujka 2026. (Tbr. 9/1), u iznosu od 1.000,00 EUR za svaku od navedenih radnji što uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46) po stopi od 25% iznosi ukupno 15.000,00 EUR. Tužiteljici je priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 161,58 EUR i prvostupanjsku presudu u iznosu od 413,56 EUR. Trošak podnesaka od 24. siječnja 2023. i 7. veljače 2023. nije bio potreban u smislu čl. 155. ZPP budući da se tužiteljica i na glavnoj raspravi izjasnila o prijedlogu tuženika za dopunu financijskog vještačenja. Osim toga, sud je neovisno o očitovanju tužiteljice ocijenio da prijedlog tuženika nije neosnovan. Trošak podneska od 17. svibnja 2024. nije bio potreban jer se u istom tužiteljica samo očituje na navode iz žalbe II-tuženika.

U Zagrebu 29. travnja 2026.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. I-tuženiku na poslovni broj S-1565/2021

3. II-tuženiku po OGDO ZG na poslovni broj P-DO-85/2022