Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Laljek u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u postupku rješavanja o zahtjevu okrivljene pravne osobe RUŽIĆ GOSPODARSTVO d.o.o. i odgovorne osobe UB, za naknadu troškova prekršajnog postupka na teret proračunskih sredstava, zastupani po odvjetniku Domagoju Štefanu iz Čakovca, rješavajući o žalbi okrivljene pravne osobe RUŽIĆ GOSPODARSTVO d.o.o. i odgovorne osobe UB, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu, poslovni broj: Pp 430/2023 od 9. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe RUŽIĆ GOSPODARSTVO d.o.o. i odgovorne osobe UB i potvrđuje pobijano rješenje.
Obrazloženje
1.Pobijanim prvostupanjskim rješenjem okrivljenoj pravnoj osobi RUŽIĆ GOSPODARSTVO d.o.o. i okrivljenoj odgovornoj osobi dosuđen je iznos od 343,75 eura, na ime naknade troška zastupanja prema zahtjevu za naknadu troškova na ime nagrade i nužnih izdataka branitelja.
2. Protiv navedenog rješenja okrivljenici su putem odvjetnika pravodobno podnijeli žalbu u dijelu nepriznatog troška i to zbog svih žalbenih razloga. Navode da su presudom Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu, proglašeni krivima za prekršaj iz članka 229. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o radu, dok su za prekršaj iz članka 229. stavka 1. podstavka 3. i stavka 2. istog Zakona oslobođeni optužbe, uz odluku da troškovi u tom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava. Ističu da su 29. travnja 2024. podnijeli troškovnik (pisana obrana 220,00 eura i obrana na ročištu 16. listopada 2024. 330,00 eura), ukupno 550,00 eura uz PDV 137,50 eura, odnosno sveukupno 687,50 eura. Smatraju pogrešnim zaključak suda da im pripada samo 50% nagrade, jer za takvo stajalište nema uporišta u Prekršajnom zakonu niti u Zakonu o kaznenom postupku. Pozivajući se na članak 140. Prekršajnog zakona, ističu da u dijelu u kojem su oslobođeni imaju pravo na naknadu troškova branitelja u cijelosti, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, budući da je branitelj poduzeo dvije radnje (pisana obrana i zastupanje na ročištu duljem od jednog sata). Također ukazuju na manjkavost izreke pobijanog rješenja, jer u njoj nije naznačeno odbijanje zahtjeva iznad iznosa od 343,75 eura, iako to proizlazi iz obrazloženja. Predlažu da im se u cijelosti prizna zatraženi trošak.
3. Žalitelji predlažu da im se u cijelosti prizna zatraženi trošak.
4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 211. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da žalbeni navodi nisu osnovani.
5. Naime, nesporno je da su okrivljenici u provedenom prekršajnom postupku pravomoćno proglašeni krivima za prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu, dok su za prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. istog Zakona oslobođeni optužbe. Budući da su, dakle, u postupku djelomično proglašeni krivima, ne pripada im pravo na naknadu troškova obrane u smislu članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona.
6. Žalitelji pogrešno tumače članak 140. stavak 2. Prekršajnog zakona kada iz činjenice da su za jedan prekršaj oslobođeni optužbe izvode zaključak da imaju pravo na naknadu troškova obrane u cijelosti. Naime, navedena odredba primjenjuje se isključivo u situacijama kada je okrivljenik u odnosu na konkretni postupak u cijelosti oslobođen optužbe ili je postupak obustavljen, dok se u slučaju djelomičnog uspjeha ista ne može tumačiti na način kako to čine žalitelji.
7. Nadalje, člankom 139. stavkom 4. Prekršajnog zakona propisano je da se okrivljenik koji je istom presudom za neke prekršaje proglašen krivim, a za neke je postupak obustavljen, neće obvezati na naknadu troškova postupka u vezi s prekršajima za koje je postupak obustavljen, pod uvjetom da se ti troškovi mogu izdvojiti iz ukupnih troškova.
8. U ovom predmetu troškove obrane nije moguće razgraničiti na način kako to pretpostavljaju žalitelji, budući da se radnje branitelja (sastav pisane obrane i zastupanje na raspravi) odnose na obranu u cijelosti, odnosno na oba prekršaja koji su bili predmet postupka. Stoga nema osnove niti za djelomično priznavanje troškova u smislu citirane zakonske odredbe.
9. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da okrivljenicima pripada djelomična naknada troškova postupka pozivom na činjenicu da su u dijelu optužbe oslobođeni, te troškove postupka dosudio umanjeno za 50% prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Naime, iz svega prethodno navedenog proizlazi da za dosudu troškova postupka za nagradu i nužne izdatke branitelja u iznosu od 343,75 eura nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke.
10. Međutim, budući da je predmet odlučivanja isključivo žalba okrivljenika izjavljena protiv rješenja o troškovima postupka, ovaj Sud, sukladno članku 202. stavku 4. u vezi s člankom 211. stavkom 3. Prekršajnog zakona, nije ovlašten preinačiti pobijanu odluku na njihovu štetu.
11. Slijedom navedenog, žalbu je trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.
U Zagrebu 29. travnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Gospiću u 5 (pet) otpravka: za spis, pravnu osobu RUŽIĆ GOSPODARSTVO d.o.o., odgovornu osobu UB i odvjetnika Domagoja Štefano.
