Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2168/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe GRAĐEVINARSTVO STIPIĆ d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe NĐ, koje brani Ivka Dropučić, odvjetnika iz Sv. Ivana Zeline, zbog prekršaja iz članka 127. stavka 1. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu (»Narodne novine«, br. 115/18. i 117/21.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe GRAĐEVINARSTVO STIPIĆ d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe NĐ, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 36. Pp-16640/2022 od 19. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I U povodu žalbe okrivljene pravne osobe GRAĐEVINARSTVO STIPIĆ d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe NĐ, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela na način da se prekršaj činjenično opisan u izreci pobijane presude pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 127. stavka 1. podstavka 3. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu (»Narodne novine«, br. 115/18. i 117/21.).
II Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe GRAĐEVINARSTVO STIPIĆ d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe NĐ, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.
III Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.), okrivljena pravna osoba GRAĐEVINARSTVO STIPIĆ d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba NĐ dužni su naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 40 (četrdeset) eura, svaki, u roku od 90 (devedeset) dana, računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima zbog prekršaja iz članka 127. stavka 1. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu činjenično opisanog u izreci, za koji prekršaj je okrivljenoj pravnoj osobi GOSPODARSTVO STIPIĆ d.o.o. izrečena novčana kazna u iznosu od 7.000,09 kuna (926,06 eura), dok je okrivljenoj odgovornoj osobi NĐ izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,03 kuna (265,45 eura).
2. Istom presudom na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, okrivljenici su oslobođeni obveze naknade paušalne svote troškova postupka iz članka 138. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su putem braniteljice podnijeli žalbu zbog odluke o prekršajno pravnim sankcijama. U žalbi ističu da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne nije uzeo u obzir sve olakotne okolnosti. Iako su priznanje prekršaja i izraženo žaljenje pravilno cijenjeni kao olakotne okolnosti, sud nije uzeo u obzir druge relevantne činjenice koje su okrivljenici istaknuli u svojoj obrani. Okrivljenici navode da je poslovanje pravne osobe bilo otežano zbog nepovoljnih uvjeta u građevinskom sektoru, nedostatka radne snage te povećanja cijena materijala i usluga, što je rezultiralo blokadom računa okrivljene pravne osobe. Ističu da radnik nije pretrpio štetu jer je pokrenut postupak prisilne naplate, a s radnikom je sklopljen sporazum kojim je utvrđeno da nema međusobnih potraživanja. Također su dostavili dokumentaciju i obračune koje su prethodno propustili dostaviti inspekciji rada. Također su dostavili u spis isprave kojima dokazuju navedene činjenice, a isto tako i obračune koje su omaškom propustili dostaviti inspekciji rada. Ove činjenice prvostupanjski sud nije cijenio ni na koji način, iako po ocjeni žalitelja predstavljaju olakotne okolnosti. Okrivljenici ne osporavaju da su propustili u roku inspekciji dostaviti tražene isprave, no kako ovim propustom nije nastala nikakva šteta, kako radnik nije oštećen, već je upravo suprotno u sporazumu potvrdio da prema okrivljenoj pravnoj osobi nema nikakvih potraživanja, to su po ocjeni žalitelja ispunjeni uvjeti za oslobođenje od kazne, sukladno članku 38. stavku 2. točki 2. Prekršajnog zakona, budući da je obveza naknadno ispunjena, a šteta nije nastala. Podredno predlažu ublažavanje izrečenih kazni.
4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Međutim, budući je prekršaj koji se okrivljenicima stavlja na teret prvostupanjski sud nepotpuno pravno označio kao prekršaj iz članka 127. stavka 1. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu (»Narodne novine«, br. 115/18. i 117/2021.), a nije naveo podstavak 3. članka 127. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu, ovaj Sud je po službenoj dužnosti, radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava, otklonio navedeni propust, koji nije imao utjecaj na valjanost osporavane odluke i predmetni prekršaj pravilno pravno označio na način naveden u točki I izreke ove drugostupanjske presude, sukladno odredbama Zakona o Državnom inspektoratu (»Narodne novine«, br. 115/18. i 117/21.), koji je bio na snazi u vrijeme njegovog počinjenja.
8. U odnosu na izrečene kazne, Sud nalazi da iste nisu prestroge. Prvostupanjski sud je pravilno uzeo u obzir olakotne okolnosti (priznanje prekršaja, izraženo žaljenje zbog istog, neosuđivanost), dok otegotne okolnosti nisu utvrđene. Izrečene novčane kazne su već znatno ublažene i odmjerene ispod zakonskog minimuma, a za okrivljenu pravnu osobu i ispod zakonom propisane i dozvoljene granice.
9. Naime, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe o ublažavanju kazne time što je okrivljenoj pravnoj osobi za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u iznosu od 7.000,00 kuna (926,06 eura). Naime, za prekršaj iz članka 127. stavka 1. podstavka 3. Zakona o Državnom inspektoratu, u vrijeme njegova počinjenja i donošenja prvostupanjske odluke, za pravnu osobu bila je propisana novčana kazna u rasponu od 30.000,00 do 120.000,00 kuna, kao tada važećoj službenoj valuti Republike Hrvatske. Sukladno članku 37. stavku 3. točki 2. Prekršajnog zakona, koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, ako je za prekršaj propisan minimum iznad 1.327,23 eura ili je novčana kazna propisana u točno određenom iznosu iznad 5.308,91 eura, kazna se može ublažiti najviše do četverostrukog iznosa općeg zakonskog minimuma kazne propisanog ovim Zakonom, za odgovarajuću vrstu okrivljenika (članak 33. ovoga Zakona). Člankom 33. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisano je: „Za prekršaj propisan zakonom, za počinitelja prekršaja pravnu osobu ne može biti propisana ni izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 260,00 eura ni većem od 132.720,00 eura“.
10. Izricanjem novčane kazne u iznosu od 7.000,00 kuna (što prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 iznosi 929,06 eura), prvostupanjski sud je odmjerio kaznu ispod četverostrukog iznosa općeg zakonskog minimuma, odnosno ispod 1.040,00 eura, te je time nepravilno primijenio odredbe o ublažavanju kazne. Naime, prvostupanjski sud nije imao ovlasti izreći novčanu kaznu ispod zakonom dopuštene granice, čime je u korist okrivljene pravne osobe povrijedio odredbe o ublažavanju kazne i počinio povredu materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona. Međutim, kako u tom smislu nema žalbe ovlaštenog tužitelja, ovaj Sud o navedenoj povredi materijalnog prava nije odlučivao, jer se, sukladno članku 202. stavku 4. Prekršajnog zakona, odluka ne smije izmijeniti na štetu okrivljenika kada je žalba podnesena u njegovu korist (zabrana reformatio in peius).
11. Slijedom navedenog, bez obzira na žalbene navode, ovaj Sud nije našao uvjeta za preinačenje odluke o kazni daljnjim ublažavanjem te smatra da će izrečene novčane kazne ispuniti i opću i posebnu svrhu izricanja prekršajnih sankcija, odnosno svrhu specijalne i generalne prevencije.
12. U odnosu na prijedlog za oslobođenje od kazne, ističe se da u skladu s odredbom članka 38. Prekršajnog zakona, sud će osloboditi od kazne počinitelja kad to zakon izričito propisuje, te sud može osloboditi od kazne počinitelja kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, kada je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak, kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu.
13. U konkretnom slučaju takvi uvjeti nisu ispunjeni. Prvostupanjski sud je već cijenio utvrđene olakotne okolnosti primjenom instituta ublažavanja kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona, a izrečene kazne, iako znatno ispod zakonskog minimuma, nisu prestroge te su primjerene za ostvarenje svrhe kažnjavanja.
14. Sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenici u roku određenom za plaćanje, računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plate dvije trećine izrečene novčane kazne, iste će se smatrati u cijelosti plaćenima.
15. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki III izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenike određena u okviru raspona koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, bliže minimalno propisanom iznosu, s obzirom na složenost i trajanje postupka.
16. Zbog izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci
U Zagrebu 29. travnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.
