Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7172/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe OSNOVNA ŠKOLA BREZOVICA i okrivljene odgovorne osobe HA, zastupani po branitelju Gordanu Maroviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Marović i partneri iz Zagrebu, zbog prekršaja iz članka 35. stavka 1. točaka 1. i 5. i stavka 2. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti („Narodne novine“ broj: 46/22.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe OSNOVNA ŠKOLA BREZOVICA i okrivljene odgovorne osobe HA, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: 73. Pp-1410/2024 od 7. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe OSNOVNA ŠKOLA BREZOVICA i okrivljene odgovorne osobe HA te se potvrđuje pobijana presuda.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.), okrivljena pravna osoba OSNOVNA ŠKOLA BREZOVICA d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba HA dužni su naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 50,00 (pedeset) eura, svaki, u roku od 90 (devedeset) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima te su im izrečene novčane kazne zbog prekršaja iz članka 35. stavka 1. točaka 1. i 5. i stavka 2. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti,  činjenično opisano u izreci, i to okrivljenoj pravnoj osobi OSNOVNA ŠKOLA BREZOVICA novčana kazna u iznosu od 1.500,00 eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi CA novčana kazna u iznosu od 150,00 eura.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura, svaki.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog, povrede materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako iz sadržaja žalbe proizlazi. Žalitelji u žalbi u bitnome navode da pobijana presuda nije na zakonu osnovana jer iz njezina obrazloženja nisu razvidni pravni razlozi odluke, već sud paušalno ocjenjuje obranu II. okrivljenika kao neuvjerljivu, nesigurnu, neživotnu, proturječnu i nelogičnu, bez konkretnih razloga za takvu ocjenu. Dalje ističu da je I. okrivljenik u trenutku nadzora imao opći akt iz članka 21. stavka 1. Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, odnosno pravilnik kojim se uređuje postupak unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti i imenovanje povjerljive osobe te njezina zamjenika, pa smatraju da nije povrijeđena odredba članka 41. stavka 2. istoga Zakona niti je počinjen prekršaj koji im se stavlja na teret. Navode da Zakon nije propisao obvezu donošenja novog pravilnika, nego samo postojanje akta u roku od dva mjeseca od stupanja Zakona na snagu, a takav akt je kod I. okrivljenika već postojao. Žalitelji smatraju da je stoga izreka presude proturječna obrazloženju jer i sam prvostupanjski sud utvrđuje da je pravilnik postojao. Također navode da sukladno članku 42. stavku 1. Zakona raniji pravilnici ostaju na snazi do donošenja novog akta, pa nije bilo potrebe donositi novi pravilnik. U odnosu na imenovanje povjerljive osobe ističu da je ista bila imenovana u zakonskom roku, dok nije imenovan samo njezin zamjenik, što po njihovom stajalištu predstavlja beznačajan prekršaj u smislu članka 24.a Prekršajni zakon, jer time nije ugrožen niti povrijeđen javni poredak niti je onemogućena provedba zakonskih odredbi. Stoga smatraju da nema potrebe za kažnjavanjem okrivljenika.

4. Žalba nije osnovana.

5. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u nastavku: Sud) utvrdio je da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona niti su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajno prava i u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Neosnovano žalitelji tvrde da pobijana presuda nema dostatne razloge o odlučnim činjenicama. Iz obrazloženja prvostupanjske presude jasno proizlazi koje je dokaze sud proveo, kojim je dokazima poklonio vjeru te iz kojih razloga nije prihvatio obranu okrivljenika. Prvostupanjski sud iznio je razloge zbog kojih je iskaz prosvjetne inspektorice ocijenio vjerodostojnim, a obranu okrivljenika neprihvatljivom, te je naveo pravne razloge zbog kojih smatra da su okrivljenici ostvarili obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret.

7. Razmatrajući žalbu okrivljenika i ispitujući pobijanu presudu, ovaj Sud je utvrdio da navodi žalitelja nisu osnovani. Treba istaknuti da je prvostupanjski sud tijekom provedenog postupka ispitao okrivljenu odgovornu osobu HA, svjedoke HAJ, višu prosvjetnu inspektoricu i ZA, tajnika OŠ BREZOVICA te izvršio uvid u relevantnu dokumentaciju sadržanu u spisu. Na temelju provedenih personalnih i materijalnih dokaza, posebice iskaza inspektorice HAJ, koja je navela da škola do nadzora 2024. nije uskladila svoje akte s novim Zakonom i da nije imenovala povjerljivu osobi i zamjenika povjerljive osobe na način propisan važećim Zakonom, kao i zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 15. ožujka 2024., te ostale dokumentaciji u spisu, nedvojbeno proizlazi da obveze iz članka 41. Zakona nisu bile izvršene u propisanim rokovima.

8. U ovom prekršajnom postupku nije sporno da okrivljeni OSNOVNA ŠKOLA BREZOVICA, kao poslodavac pravna osoba i tadašnji ravnatelj HA kao odgovorna osoba, nakon stupanja na snagu novog Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, koji je stupio na snagu 23. travnja 2022. (dalje u tekstu: Zakon) do isteka rokova iz članka 41. stavaka 2. i 3. Zakona nisu donijeli opći akt usklađen s novim Zakonom niti imenovali povjerljivu osobu i njezina zamjenika na način propisan tim Zakonom.

9. Žalbeni navodi da su raniji Pravilnik o postupku unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti iz 2019. (dalje u tekstu: Pravilnik) i Odluka od 31.3.2020., ostali na snazi temeljem članka 42. Zakona, pa da zbog toga nije postojala obveza donošenja novih akata u rokovima iz članka 41. Zakona, nisu osnovani. Člankom 41. stavkom 2. Zakona izričito je propisano da je poslodavac dužan donijeti akt iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona u roku od dva mjeseca od dana stupanja Zakona na snagu, dok je stavkom 3. istoga članka propisano da je dužan imenovati povjerljivu osobu i zamjenika povjerljive osobe u roku od tri mjeseca. Radi se o jasnim zakonskim obvezama određenim prijelaznim i završnim odredbama novog Zakona.

10. Odredba članka 42. Zakona, prema kojoj „do donošenja akata iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona opći akti poslodavca koji su doneseni na temelju Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti („Narodne novine“, br. 17/19.) ostaju na snazi i prema kojoj do „imenovanja povjerljive osobe i zamjenika, sukladno članku 20. ovoga Zakona, povjerljive osobe i zamjenici imenovani na temelju Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti („Narodne novine“, br. 17/19.) nastavljaju obnašati svoje dužnosti“, ima prijelazni i privremeni karakter i ne isključuje niti odgađa obvezu iz članka 41. Zakona, već upravo pretpostavlja da će novi akti biti doneseni u rokovima propisanim tim člankom.

11. Činjenica da je škola ranije imala Pravilnik donesen prema starom zakonu nije prihvatljiva te ne isključuje prekršajnu odgovornost. Predmet ovog postupka nije utvrđivanje je li raniji Pravilnik formalno postojao, već jesu li okrivljenici ispunili obveze propisane novim Zakonom u zakonskim rokovima, odnosno do 24. lipnja 2022. donijeli opći akt iz članka 21. stavka 1. ovog Zakona, te imenovali povjerljivu osobu i zamjenika povjerljive osobe sukladno članku 20. novog Zakona, u roku od tri mjeseca od njegovog stupanja na snagu. Kako to nisu učinili, ostvarena su obilježja prekršaja iz članka 35. stavka 1. točaka 1. i 5. te stavka 2. Zakona.

12. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud u provedenom postupku u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje, proveo sve dokaze temeljem kojih se pojedine činjenice imaju smatrati dokazanim i u obrazloženju pobijane presude za odluku o krivnji okrivljenih dao valjane i dostatne razloge, dok žalbeni navodi nisu objektivno ni argumentirano doveli u pitanje pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

13. Neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika da se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom prekršaju u smislu članka 24.a Prekršajnog zakona. Naime, prema citiranom članku djelo se može smatrati beznačajnim samo ako su kumulativno ispunjena dva uvjeta: da je stupanj ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra neznatan te da ne postoji potreba za kažnjavanjem počinitelja. Prvi uvjet odnosi se na objektivnu težinu djela i njegove posljedice, dok se drugi odnosi na subjektivne okolnosti na strani počinitelja (stupanj krivnje, pobude, ranije ponašanje i dr.), pri čemu oba uvjeta moraju biti ispunjena istodobno. U konkretnom slučaju pretpostavke za primjenu članka 24.a Prekršajnog zakona, nisu ispunjene. Obveza donošenja općeg akta kojim se uređuje postupak unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti te imenovanja povjerljive osobe i njezina zamjenika predstavlja važan dio zakonskog sustava zaštite prijavitelja nepravilnosti, kojim se osigurava mogućnost unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti i zaštita osoba koje takve nepravilnosti prijavljuju. Propust izvršenja tih obveza ne može se smatrati neznatnim stupnjem povrede zaštićenog dobra. Nadalje, iz stava počinitelja konkretnog prekršaja ne proizlazi priznanje niti izraženo kajanja, već upravo suprotno pokušaj izbjegavanja prekršajne odgovornosti.

14. Ispitujući odluku o kazni, ovaj Sud je utvrdio da su izrečene novčane kazne pravilno i zakonito odmjerene. Prvostupanjski sud pravilno je cijenio sve okolnosti odlučne za izbor i visinu sankcije, pri čemu su kazne izrečene blizu zakonskog minimuma, vodeći računa o težini prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, ranijoj prekršajnoj osuđivanosti te svrsi kažnjavanja. Ovaj Sud smatra da okrivljenicima nisu odmjerene prestroge novčane kazne i da će se istima u konkretnom slučaju ostvariti svrha kažnjavanja te djelovati na okrivljenike na način da u budućnosti izbjegavaju počinjenje ovakvih ili sličnih prekršaja. Također, kazne će ispuniti i opću svrhu izricanja prekršajnih sankcija, odnosno svrhu generalne prevencije.

15. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenici u roku od 90 dana od primitka ove presude plate dvije trećine novčanih kazni izrečenih pobijanom prvostupanjskom presudom, novčane kazne smatrat će se plaćenim u cijelosti.

16. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na članku 138. stavku 2. točki 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenike određena u okviru raspona koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, bliže minimalno propisanom iznosu, s obzirom na složenost i trajanje postupka.

17. Slijedom navedenog, trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 29. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i ovlaštenog tužitelja.