Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: P-109/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu po sucu toga suda Iris Hatvalić-Nemec, u parničnom predmetu tužitelja OZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Andreja Srednoselec Pintarić, odvjetnica iz Zagreba protiv tuženika FSI GRUPA d.o.o., OIB: 06472773387, [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Martina Kraš Cesarec, odvjetnica iz Varaždina, nakon zaključene glavne rasprave dana 18. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika tužitelja NZ te direktora tuženika SZ uz punomoćnicu tuženika Martinu Kraš Cesarec, radi utvrđenja i isplate, 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji industrijskog šatora ( 8m x 20m x 4m/5,46 m ) uz ugovorenu uslugu montaže na temelju Ponude br.: 21 -02-00050 od dana 15.07.2021. godine, sklopljen između tužitelja BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao kupca i tuženika FSI GRUPA d.o.o., [adresa], 42214 Sveti Ilija OIB: 06472773387, MB: [matični broj], zastupano po VZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], raskinut.

2. Nalaže se tuženiku FSI GRUPA d.o.o., [adresa] OIB: 06472773387, MB: [matični broj], zastupano po VZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 48 [adresa], iznos od 12.300,29 eura/92.676,50 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 12.08.2021. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku FSI GRUPA d.o.o., [adresa] OIB: 06472773387, MB: [matični broj], zastupano po VZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana preuzeti industrijski šator ( 8m x 20m x 4m/5,46 m ) na adresi [adresa].

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjskepresude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 900,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika Općinskim sudom u Varaždinu podnio tužbu radi utvrđenja i isplate u kojoj, u bitnome navodi da je tužitelj od tuženika kupio cjelogodišnji industrijski šator ( 8m x 20m x 4m/5,46 m) uz ugovorenu uslugu montaže na temelju Ponude br.: 21-02-00050 od 15. srpnja 2021. Na temelju ponude tužitelj je isplatio kupoprodajnu cijenu u iznosu od 92.676,50 kuna u dvije rate i to prvu ratu platio je dana 19. srpnja 2021., a drugu ratu dana 11. kolovoza 2021. te je nakon toga tuženik isporučio i montirao predmetni šator. Protekom kraćeg vremena nakon montaže predmetnog industrijskog šatora, tužitelj je primijetio da šator ima ozbiljna oštećenja i da konstrukcija šatora značajno popušta. Uvidom u spomenuta oštećenja, jasno se moglo utvrditi da je predmetni šator nefunkcionalan te ga se ne može adekvatno koristiti. Također, tako oštećeni skladišni šator tužitelju nije predstavljao povoljno i dugoročno rješenje kod manjka skladišnog prostora te mu nije osiguravao zaštitu inventara od vremenskih uvjeta i vlage, a radi koje svrhe ga je tužitelj kupio jer ga je tuženik sa tim svojstvima i za te svrhe reklamirao. Šator se vidno počeo raspadati odnosno trgati i popuštati, a da bi se na kraju vidno urušio, a o čemu je pravodobno obavještavan tuženik, kao prodavatelj. Ujedno, očito je da se radi i o nepravilnoj i nekvalitetnoj montaži spornog šatora, zatim da nisu pravilno i prema pravilima struke izvedeni vertikalni i horizontalni vezovi kako bi šator bio stabilan, a niti sidrenje stupova nije adekvatno izvedeno. Jasno je da u konkretnom slučaju predmetni šator nije imao izdržljiv i otporan PVC materijal cerade na toplinske varijacije ( od-40℃ do +60℃ ), a sastavni dijelovi šatora nisu spriječili ulazak prašine, kiše i snijega i nalete vjetra u šator, a kako je isti reklamiran. Odmah nakon što je uočio spomenute materijalne nedostatke, tužitelj je 8. srpnja 2022. uredno i pravodobno o istim nedostacima obavijestio tuženika, te je i obavijestio voditelja prodaje tuženika ŽZ te dostavio uz Obavijest i preslike fotografija o stanju šatora. U obavijestima o nedostacima tužitelj je zahtijevao da se nedostaci uklone ili da mu se preda drugi šator bez nedostatka. Tuženik je tužitelju učestalo obećavao ukloniti nedostatak međutim navedeno nije učinio. Stoga je tužitelj putem punomoćnika ponovno obavijestio tuženika o predmetnim materijalnim nedostacima te ga pozvao da u naknadnom roku ukloni nedostatke, međutim tuženik je dopisom od dana 6. ožujka 2023. odbio ukloniti nedostatke. Slijedom navedenog, tužitelj je 9. svinja 2023. dopisom izjavio da raskida predmetni ugovor, tražeći da mu tužitelj u roku od 5 dana vrati kupoprodajnu cijenu, a sve sukladno članku 410. stavku 1. točki 4, članku 411., članku 412., 419. te članku 368. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

Tužitelj u tužbi nadalje ističe kako u konkretnom slučaju postoje materijalni nedostaci na kupljenom i montiranom šatoru, u smislu odredbe članka 401. Zakona o obveznim odnosima, te upire na svoja prava kao kupca iz članka 410., 411., 412., 413., 419., 368., 404. Zakona o obveznim odnosima te predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji postavljeni tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu tužbeni zahtjev osporava u cijelosti te podnosi prigovor stvarne nenadležnosti budući da se u ovoj pravnoj stvari radi o sporu između pravne osoba (tuženika) i fizičke osobe koja obavlja registriranu djelatnost (tužitelja), a radi se o sporu u vezi s njihovom djelatnošću. U odnosu na meritum navodi da je tužba u cijelosti činjenično i pravno neosnovana budući da navodi iz tužbe nisu točni i nisu ispunjeni uvjeti za raskid ugovora pa slijedom toga niti za isplatu iznosa kojeg tužitelj potražuje po osnovu raskida ugovora. Tuženik upire na odredbe članka 400. i 404. Zakona o obveznim odnosima te ističe da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za raskid ugovora budući da se navodni nedostatak nije pojavio u roku od 6 mjeseci od prijelaza rizika s prodavatelja – tuženika na kupca – tužitelja slijedom čega ne postoji predmnijeva da je nedostatak postojao u vrijeme prijelaza rizika, a kupac - tužitelj nije u zakonskom roku od 2 mjeseca obavijestio prodavatelja – tuženika o eventualnim nedostacima na predmetu ugovora.

Dakle, niti postoji predmnijeva o postojanju nedostatka za koji odgovara prodavatelj odnosno tuženik niti je ispunjena pretpostavka o pravodobnoj i urednoj obavijesti o postojanju nedostatka od strane kupca odnosno tužitelja.

Naime, tužitelj traži da sud utvrdi da je ugovor o kupoprodaji industrijskog šatora (8mx20mx4m/5,46m) uz ugovorenu uslugu montaže na temelju ponude br. 21 -02- 00050 od 15. srpnja 2021. sklopljen između tužitelja kao kupca i tuženika kao prodavatelja raskinut. Pritom tužitelj u tužbi navodi da je kupljeni šator imao nedostatke te da je naposljetku dopisom raskinuo predmetni ugovor.

S obzirom da tužitelj u tužbi uopće ne navodi kada se to točno pojavio nedostatak i o kojem je točno nedostatku riječ, nejasno je i iz tužbe uopće ne proizlazi ispunjenje zakonske predmnijeve, a tužitelj ujedno ničime ne dokazuje niti postojanje nedostatka niti da bi taj eventualni nedostatak postojao u vrijeme prijelaza rizika s prodavatelja na kupca. Ukoliko je na šatoru nastala šteta koju tužitelj u tužbi naziva nedostatkom proizvoda, za istu odgovora tužitelj kao imatelj stvari. Šteta koja je eventualno nastala na stvari – šatoru u neko doba ne znači da je stvar imala nedostatke pa tako ne znači da za to odgovora prodavatelj odnosno tuženik. Zakonski uvjet raskida ugovora jest obavijest koja mora biti pravodobna i uredna. Navedeni uvjeti nisu ispunjeni u konkretnoj pravnoj stvari, a što je vidljivo iz samih navoda tužitelja u tužbi koji navodi su kontradiktorni posebno u pogledu pravodobnosti. Tako tužitelj u tužbi navodi da je „protekom kraćeg vremena nakon montaže predmetnog industrijskog šatora primije tio da šator ima ozbiljna oštećenja“ , a zatim navodi da je „odmah nakon što je uočio spomenute materijalne nedostatke 8. srpnja 2022. uredno i pravodobno o istima obavijestio tuženika“. Jasno je da tužitelj nije ispunio uvjet propisan člankom 404. st. 1. Zakona o obveznim odnosima te da obavijest nije tuženiku upućena u zakonskom roku. Tužitelj očito ni sam ne zna kada je uočio nedostatke za koje navodi da su ozbiljni pa zato u tužbi isprva navodi „protekom kraćeg vremena nakon montaže“, a navedeno je ključno kako bi bili ispunjeni uvjeti potrebni za ispunjenje ove vrste odgovornosti, a to je obveza kupca da pravodobno i uredno obavijesti prodavatelja o eventualnom nedostatku. Tek po ispunjenju ovog uvjeta, kupac ima pravo i mogućnost koristiti se mehanizmima iz čl. 410. Zakona o obveznim odnosima pa tako između ostalog i pravom na raskid ugovora. Osim pravodobnosti koja u ovom slučaju nije ispunjena, obavijest treba biti uredna, što obavijest tužitelja iz srpnja 2022. godine upućena putem WhatsApp aplikacije zasigurno nije. Znajući da takva obavijest nije bila pravno valjana, tužitelj je tek e-mailom od 25. siječnja 2023. obavijestio tuženika o nedostacima, međutim takva obavijest također jasno nije mogla ispuniti uvjet pravodobnosti budući da je rok od dva mjeseca odavna istekao. Dakle, tužitelj je kupio predmetni šator sklapanjem ugovora o kupoprodaji prihvatom ponude tuženika od 15. srpnja 2021., ugovor je realiziran od strane tuženika dostavom i montažom šatora na lokaciji tužitelja dana 10. kolovoza 2021., ugovor je realiziran od strane tužitelja isplatom kupoprodajne cijene u cijelosti dana 11. kolovoza 2021., a tužitelj se tek protekom 11 mjeseci odnosno u srpnju 2022. godine (a ne kako navodi - nakon kraćeg roka) javlja porukom upućenom putem WhatsApp aplikacije zaposleniku tuženika da šator ima nedostatke. Kako takva obavijest nije bila valjana budući da nije bila upućena tuženiku na njegovu poslovnu adresu ili poslovnu e-mail adresu, tužitelj se, znajući da ranija korespondencija nije bila valjana, obraća na poslovni e-mail tuženika dana 25. siječnja 2023. kojim obavještava tuženika o navodnim nedostacima na predmetu kupoprodaje. Ističe se kako tuženik nikada nije obećao otklanjati bilo kakve nedostatke, niti je ikada preuzeo odgovornost za postojanje bilo kakvih nedostataka na predmetnom šatoru kako se to pogrešno navodi u tužbi, a što je vidljivo i iz korespondencije e-mailom koju je tužitelj dostavio uz tužbu (e-mail poslan od zakonskog zastupnika tuženika od 26. siječnja 2023.). Kako tužitelj ničime ne dokazuje da bi tuženik bio odgovoran za stanje u kojem se predmetni šator navodno nalazi, a nije pravodobno poduzeo zakonom predviđene mogućnosti kako bi eventualno osigurao dokaz koji je ključan za ovaj postupak, a to je postojanje nedostataka, pravilnost montaže odnosno stanje šatora i procjena ovlaštene i stručne osobe o uzrocima stanja u kojem se šator nalazio, to se tuženik protivi provođenju dokaza vještačenjem koje tužitelj predlaže jer je provođenje istog zasigurno protekom vremena u cijelosti neizvedivo i nesvrsishodno. Osim dokaza vještačenjem koje tužitelj neosnovano predlaže, tužitelj ničime ne dokazuje niti da su ispunjeni uvjeti za raskid ugovora, niti da je nedostatak na predmetu ugovora postojao niti da je na vrijeme obavijestio tuženika kao ni da je odgovornost za eventualni nedostatak bilo na samom šatoru kao proizvodu bilo u montaži šatora na tuženiku. Tuženik naglašava da je isporučio šator bez ikakvih oštećenja, bez ikakvih nedostataka te da je šator montiran prema uputama proizvođača i u skladu s pravilima struke. Usluga montaže izvršena je od strane trgovačkog društva Šatori Aura j.d.o.o. za koju uslugu je tuženiku ispostavljen račun broj 34/1/1 18. kolovoza 2021. (stavka 2: montaža šatora i opreme, usluga montaže šatora [adresa]). Usluga montaže šatora izvršena je stručno i profesionalno te je istog dana izvršena primopredaja bez ikakvih prigovora ili reklamacija od strane tužitelja kao kupca.

Nadalje, ako je do pogoršanja stanja šatora u vremenu od njegove montaže pa protekom vremena te kroz zimski period i došlo, navedeno nije odgovornost tuženika niti s osnova nedostatka u samom proizvodu niti s osnova montaže niti se na ikoji način može dovesti u vezu s tuženikom, a sve imajući u vidu odredbe o prijelazu rizika s prodavatelja na kupca. U Uvjetima korištenja koji su dostavljeni uz tužbu, a tužitelj ih je isto tako primio prilikom montaže i preuzimanja šatora navedeno je na koji način se pravilno rukuje i postupa sa šatorom. Jasno je da je tužitelj prilikom korištenja trebao postupati u skladu s priloženim uputama te postupati na način da sačuva šator od oštećenja odnosno uništenja budući da se ipak radi o stvari i o privremenom objektu, a ne o građevini. Stoga je odgovornost tužitelja bila i jest da se koristi šatorom i da šator upotrebljava prema tome i da se suzdržava radnji koje bi mogle uzrokovati štetu na šatoru. Protekom vremena i korištenjem šatora u različitim vremenskih uvjetima kao i nepogodama postoji mogućnost oštećenja šatora bilo uslijed vremenskih nepogoda, a za koje tuženik ne može biti odgovoran. Tuženik ne može odgovarati za stanje šatora koje je uzrokovano višom silom ili postupanjima odnosno propuštanjem postupanja od strane tužitelja. Dodatno, za istaknuti je da je tužitelj u svo vrijeme nakon montaže koristio šator slijedom čega bi za slučaj da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja tuženik imao pravo na povrat šatora, a ujedno bi u tom slučaju tuženik imao pravo i na naknadu za korištenje šatora odnosno za najam šatora za taj period. Obzirom da je prosječna cijena mjesečnog najma šatora takvog tipa i vrste kakav je predmet ugovora o kupoprodaji iz ovog postupka 1.300,00 - 1.500,00 eura uvećano za PDV, proizlazi da bi tuženik prema tužitelju u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva imao potraživanje na iznos koji odgovara umnošku prosječnog iznosa mjesečnog najma šatora s brojem mjeseci korištenja šatora od strane tužitelja. Broj mjeseci korištenja šatora se tek treba utvrditi tijekom postupka budući da se tužitelj nije u tužbi izjasnio do kada je koristio šator odnosno kada su se navodni nedostaci koji su bili odlučni za funkcionalnost stvari pojavili, a nakon čega će tuženik moći i specificirati iznos koji potražuje po osnovu naknade za korištenje šatora odnosno najma šatora u ovom postupku. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz dosudu troškova u korist tuženika.

3. Rješenjem broj P-561/2023-10 od 16. rujna 2025. Općinski sud u Varaždinu se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu. Navedeno rješenje je steklo svojstvo pravomoćnosti 16. listopada 2025. te je Općinski sud Varaždin dana 10. studenog 2025. dostavio spis ovome sudu kao stvarno nadležnom za postupanje u ovom predmetu.

4. Među strankama je prije svega sporno kada su se pojavili nedostaci na šatoru i o kojim se nedostacima radilo, je li tužitelj pravodobno obavijestio tuženika o eventualnim nedostacima na predmetnom šatoru te posljedično tome pripadaju li tužitelju prava iz članka 410. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO-a).

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja se nalazi u ovom spisu, saslušani su tužitelj i direktor tuženika te svjedok ŽZ. Sud ostale predložene dokaze nije provodio budući je uvidom u spis te na temelju saslušanja tužitelja, direktora tuženika te svjedoka ŽZ nesporno utvrdio sve bitne činjenice za presuđenje u ovom sporu.

6. Cijeneći provedene dokaze na način propisan čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje ZPP-a), a na temelju svakog pojedinog provedenog dokaza te svih dokaza zajedno, primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Naime, sud je nakon provedenog postupka utvrdio da industrijski šator nije imao nedostatke u trenutku prijelaza rizika na kupca – u kolovozu 2021. obzirom tužitelj nije tuženika obavijestio o bilo kakvim nedostacima stvari sve do srpnja 2022., dakle, gotovo godinu dana nakon primitka stvari, a iz dokumentacije u spisu – fotografija poslanih 8. srpnja 2022. (strana 8 spisa) nije moguće utvrditi da bi nedostaci i oštećenja prikazani na tim fotografijama postojali i u kolovozu 2021. odmah nakon isporuke šatora. Suprotno tome, iz fotografija koje se nalaze na listovima spisa 83 do 85, a za koje fotografije tužitelj ne osporava da se radi o fotografijama njegovog šatora, ne proizlazi da bi na šatoru, nakon isporuke i montaže bila vidljiva oštećenja i nedostaci prikazani na fotografijama iz poruke poslane putem mobitela 8. srpnja 2022.

8. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi da je šator prvi put vidio u listopadu 2021. da ga je pregledao i utvrdio da šator ima određene nedostatke no nije odmah kontaktirao tuženika i obavijestio ga o utvrđenim nedostacima šatora, a nije ga kontaktirao niti prilikom sljedećeg dolaska u Hrvatsku u veljači 2022. Iako tvrdi da je tuženika obavijestio o nedostacima šatora usmeno – telefonskim putem u ožujku ili travnju 2022. o tome ne postoje nikakvi dokazi pa proizlazi da je tužitelj tuženika tek porukom poslanom putem Messengera **.**.2022. ŽZ obavijestio o oštećenjima i nedostacima.

9. Iz navedenog proizlazi da tužitelj nije dokazao da bi na šatoru postojali nedostaci u smislu odredbe čl. 400., 401. i 404. ZOO za koje odgovara tuženik kao prodavatelj, a o kojima je tužitelj pravodobno i uredno obavijesti tuženika. Upravo zato tužitelj se ne može koristiti pravima kupca iz članka 410. ZOO-a te nije mogao tuženiku izjaviti da raskida ugovor, jer za to nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke.

10. Slijedom iznijetog sud ne može utvrditi da je Ugovor o kupoprodaji industrijskog šatora sklopljen između parničnih stranaka raskinut niti može naložiti tuženiku popravljanje štete povratom kupoprodajne cijene i preuzimanjem šatora , pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

11. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP budući je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, pa je sud tužitelja obvezao da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 900,00 eura, a koji trošak se odnosi na zastupanje tuženika po punomoćniku – odvjetniku i to za:

- sastav podneska/odgovora na tužbu od 13. studenog 2023. u iznosu od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu kod Općinskog suda Varaždin dana 11. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu dana 11. veljače 2026. u iznosu od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu dana 18. ožujaka 2026. u iznosu od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu za objavu presude dana 29. travnja 2026. u iznosu od 100,00 eura, a koji trošak je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

12. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 29. travnja 2026.

S U D A C :

Iris Hatvalić-Nemec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu koja se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest (15) dana, time da rok za podnošenje žalbe za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena, dok za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

DNA:

- tužitelj po punomoćnici Andreji Srednoselec Pintarić

- tuženik po punomoćnici Martini Kraš Cesarec