REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Turinina 3, Novi Zagreb

P Ob-163/2025-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ines Golešić-Plašić u pravnoj stvari tužitelja IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Tatjani Lindić, odvjetnici iz Samobora, protiv tužene ZG (ranije IG i DG), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (ranije iz [adresa] i [adresa]), zastupanog po punomoćniku Mari Konjuhu, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane usmene, glavne i tajne rasprave zaključene dana 17. ožujka 2026. u prisutnosti stranaka osobno i njihovih punomoćnika, dana 29. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnik u ½ dijela stana u [adresa], koji je sagrađen na čkbr. [katastarska čestica] [adresa], upisanoj kao 4. suvlasnički dio: 366/10000 Etažno vlasništvo (E- 4), upisan kao dvosoban stan oznake „S4“ u prizemlju koji se sastoji od ulaznog prostora, dnevne sobe, blagovaonice, kuhinje, garderobe, kupaonice, spavaće sobe, LBT-a, vrta i spremišta br. 4, ukupne površine 62,02 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Lug, pa se nalaže tuženoj DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da izda tužitelju tabularnu ispravu podobnu za zemljišnoknjižni upis njegovih ½ dijela navedene nekretnine sa njezina imena i vlasništva na ime i vlasništvo tužitelja, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženoj da naknadi tužitelju parnični trošak uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“, kao neosnovanim.

II. Nalaže se tužitelju IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tuženoj ZG (ranije IG i DG), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (ranije iz [adresa] i [adresa]), trošak parničnog postupka u iznosu od 3.928,09 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude, tj. od 29. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tužena i on bivši supružnici i njihov brak da je pravomoćno razveden 14. prosinca 2016. pri Općinskom sudu u Novom Zagrebu pod posl. brojem R1 Ob-475/16. Nakon razvoda braka tužena da je promijenila prezime u DG. Za vrijeme trajanja bračne zajednice da su zajedničkim radom izvršavali Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, te su na takav način stekli u vlasništvo stan u [adresa], sagrađen na čkbr. [katastarska čestica] [adresa], upisanoj kao 4. suvlasnički dio: 366/10000 Etažno vlasništvo (E-4), upisan kao dvosoban stan oznake „S4“ u prizemlju koji se sastoji od ulaznog prostora, dnevne sobe, blagovaonice, kuhinje, garderobe, kupaonice, spavaće sobe, LBT-a, vrta i spremišta br. 4, ukupne površine 62,02 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Lug. Predmet tužbe-stan, da je upisan, temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju s CG, na tuženu, i to na njeno tadašnje prezime IG. Nakon smrti primatelja uzdržavanja, stan da je temeljito adaptiran, što je također iziskivalo zajednički rad i sredstva. Tužena da je isključivo upisana u zemljišnu knjigu kao vlasnik stana na prezime IG. Ista da ima namjeru bez njegovog pristanka otuđiti navedenu nekretninu, iako nekretnina predstavlja u braku stečenu imovinu. Predlaže donijeti odluku na utvrđenje da je on suvlasnik u ½ dijela čkbr. [katastarska čestica] [adresa], upisane kao 4. suvlasnički dio:

366/10000 Etažno vlasništvo (E-4), upisan kao dvosoban stan oznake „S4“ u prizemlju koji se sastoji od ulaznog prostora, dnevne sobe, blagovaonice, kuhinje, garderobe, kupaonice, spavaće sobe, LBT-a, vrta i spremišta br. 4, ukupne površine 62,02 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Lug, te da se naloži tuženoj izdati mu tabularnu ispravu podobnu za zemljišnoknjižni upis njegovih ½ dijela navedene nekretnine s njenog imena i vlasništvo na njegovo ime i vlasništvo u roku od 15 dana, te joj naložiti naknaditi mu trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, u roku od 15 dana.

2. U odgovoru na tužbu, tužena osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Čini nespornim da su tužitelj i ona bivši supružnici i da je njihov brak pravomoćno razveden 14. prosinca 2016. pri Općinskom sudu u Novom Zagrebu, pod posl. br. R1 Ob-475/16 i da je nakon razvoda braka promijenila prezime, tako da se u trenutku podnošenja tužbe prezivala DG. Osporava da bi za vrijeme trajanja bračne zajednice tužitelj i ona zajedničkim radom izvršavali Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i da su na takav način stekli vlasništvo predmetne nekretnine. Jedina i isključiva osoba koja je izvršavala Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog sa sada pok. CG da je njena majka FG, što je svakako poznato tužitelju. Ona da ni na koji način nije sudjelovala u uzdržavanju CG. Naime, prvotna i osnovna namjera njene majke bila je darovanje predmetnog stana njoj, kao svojoj kćeri s tadašnjim prezimenom IG, te je u cilju ostvarenja te namjere svoje mjesto potpisnice Ugovora prepustila njoj (tuženoj). Dakle, stjecanje stana nije rezultat njenog rada, niti potječe iz takve imovine, a da bi temeljem odredbe članka 36, stavak 1 Obiteljskog zakona (u daljnjem tekstu: ObZ) predstavljao bračnu stečevinu. To što je stan nesporno stečen u braku, ne znači da isti automatski predstavlja bračnu stečevinu, kako bi se to moglo pogrešno zaključiti iz sadržaja tužbe. Naime, da bi imovina stečena na temelju ugovora o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju predstavljala bračnu stečevinu, nužno je da bračni drug(ovi) sudjeluje u samom pružanju uzdržavanja, bilo novčano, bilo radom. Navedeni pravni stav da je u skladu s ustaljenom sudskom praksom, kao i pravnom teorijom. Stan da je adaptiran i uređen isključivo njenim sredstvima i sredstvima njene obitelji, za što ima dokaze. Očekuje se priznanje ove okolnosti od strane tužitelja. Navodi tužbe da ima namjeru bez pristanka tužitelja otuđiti predmetnu nekretninu, iako ista predstavlja u braku stečenu imovinu, su potpuno irelevantni za ovaj predmet. Predložila je odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troška parničnog postupka.

3. Tijekom postupka provođenja dokaza, sud je izvršio uvid u zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Lug, u povijesni zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Lug, u Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 18. lipnja 2015. sklopljen između CG i tužene, ovjeren kod Javnog bilježnika Estere Poljak iz Zaprešića pod br. OV-3330/15, u zahtjev stranaka za sporazumni razvod braka od 14. studenog 2016., u Rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl. br. R1 Ob-475/16 od 14. prosinca 2016., u potvrde o plaćanju pričuve, komunalne naknade i električne energije, u račune Sancta Domenica d.o.o., Sv. Nedelja od 20. studenog 2017., Fero-term d.o.o., Donji Stupnik od 20. siječnja 2017., 20. prosinca 2017., 03. srpnja 2017., Europaneli d.o.o., Šenkovec od 26. studenog 2018., JYSK d.o.o., Zagreb, Intermod d.o.o., Zadar od 08. veljače 2019., Obrt za trgovinu i usluge vl. EG od 14. rujna 2019., 17. prosinca 2019., 20. studenog (nečitke godine), Lesnina d.o.o., Zagreb od 10. rujna 2018., 10. ožujka 2018., 14. lipnja 2018., 28. siječnja 2017., 15. studenog 2017., Möbelix Lesnina d.o.o. od 08. studenog 2017. i 14. studeni 2017., u uvjerenja o prebivalištu stranaka, saslušao je svjedoke OG, ĆG, NG, FG, ŽG, TG, LG, ČG, MG, VG, JG, UG, GG i stranke.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je suvlasnik u ½ dijela predmetnog stana u [adresa] s osnova bračne stečevine, kao i izdavanje tabularne isprave podobne za zemljišnoknjižni upis njegovog prava suvlasništva na istoj nekretnini.

6. Nesporno je da su stranke bivši supružnici, da su brak sklopili 04. lipnja 2010. i da je isti razveden Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl. br. R1 Ob- 475/16 od 14. prosinca 2016., pravomoćnog istog dana, a sve temeljem zahtjeva stranaka za sporazumni razvod braka od 14. studenog 2016.

7. Nesporno je i da su ĐG, kao primatelj uzdržavanja i tužena, kao davatelj uzdržavanja, sklopili Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju dana 18. lipnja 2015., predmetom kojeg je predmetni stan u [adresa], kao i da se tužena uknjižila kao vlasnica istog u zemljišnoj knjizi u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Lug.

8. Sporno je je li u vrijeme sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 18. lipnja 2015. postojala zajednica života stranaka i tko je izvršavao obveze preuzete istim ugovorom.

9. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 18. lipnja 2015. je teretni pravni posao temeljem kojeg je tužena, kao davatelj uzdržavanja preuzela obvezu uzdržavanja ĐG, kao primatelja uzdržavanja, ugovarajući ulaganje vlastitog truda i neposredne skrbi o istome. Stoga je temelj stjecanja imovine, realizacijom ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, njen rad, kao jednog bračnog druga. Stoga takva imovina predstavlja bračnu stečevinu u smislu odredbe članka 36, stavak 1 ObZ iz koje proizlazi da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili (članak 36, stavak 3 ObZ). Vlastitom imovinom smatra se imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz članka 36 ObZ (članak 39, stavak 2 ObZ).

10. Međutim, bračna zajednica nije istovjetna pojmu braka, obzirom da je za postojanje bračne zajednice potrebna je volja supružnika da ostvaruju sadržaje braka, i to zajedničko stanovanje, vođenje zajedničkog domaćinstva, dijeljenje životnih sadržaja, ekonomska zajednica, emocionalna povezanost i slično. Bračna zajednica podrazumijeva visoki stupanj međusobne povezanosti supružnika koji su uvjetovani intenzitetom njihovih odnosa. Nestankom volje za postojanje bračne zajednice supružnika ista bračna zajednica može prestati unatoč tome što su bračni drugovi i dalje u braku, te dalje nastave živjeti u istom stambenom prostoru. Stoga je u ovoj pravnoj stvari potrebno utvrditi kada je bračna zajednica stranaka prestala odnosno je li ista postojala u vrijeme sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 18. lipnja 2015. odnosno u vrijeme ostvarivanja sadržaja istog.

11. Iz suglasnih iskaza svjedoka FG i tužene utvrđeno je da je bračna zajednica stranaka prestala u vrijeme Božić 2013. godine, kada se tužena vratila u roditeljsku kuću u [adresa], svojim roditeljima.

12. Iz iskaza FG utvrđeno je kako je tužena već 2013. godine došla do saznanja da brak s tužiteljem ne ide svojim putem, da je već tada živjela i spavala kod nje, u njenoj kući, a u svojoj sobi, povremeno je odlazila k suprugu u Ivanec Bistranski, potom je odlazila na rad ljetne sezone u Split, kraće vrijeme je bila u Irskoj 2015., a radila je i u kafiću u [adresa]. Godine 2015. da je CG došao kod nje u udomiteljstvo, budući je pružala uslugu udomljavanja starijih i nemoćnih osoba, bio je zadovoljan, nakon par mjeseci je rekao da bi u njenoj udomiteljskoj obitelji ostao i zauzvrat da bi joj dao svoj stan u [adresa]. Predložila mu je da taj stan pripadne tuženoj, obzirom ista nije živjela s tužiteljem. Stoga je tužena i sklopila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 18. lipnja 2015. sa sada pok. CG. Uglavnom sve obveze iz tog Ugovora da je izvršavala ona, kao i tužena, jer je živjela s njima u domaćinstvu i pomagala joj. U tom razdoblju da je tužitelj par puta dolazio po tuženu da odu na kavu, ali je tužena rekla kako taj brak nema nikakvog smisla i da ne želi živjeti s njime. CG je umro u ožujku ili travnju 2016. Tužena da je radila u Irskoj 2015., kada je već bilo riješeno da brak stranaka neće opstati, gdje je boravila par tjedana. U međuvremenu da su dogovorili s CG da će se stan prenijeti na tuženu, kada je ista i došla iz Irske i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je sklopljen. Tužena da tada nije živjela s tužiteljem.

13. Iz iskaza tužene utvrđeno je da je do emotivnog prekida bračne zajednice došlo za Božić 2013. godine, isti Božić da je provela sa svojim roditeljima, kako je to suglasno iskazala njena majka, ovdje svjedok FG. Od Božića 2013. godine da više nije živjela s tužiteljem, kada je prekinuta emotivna veza, a faktična bračna zajednica prekinuta je u proljeće 2014. godine. Prekid faktične bračne zajednice za nju znači da se više neće pomiriti s tužiteljem. Iz kuće tužitelja da je uzela svoje osobne stvari u proljeće 2014., ali je odmah nakon Božića odlučila prekinuti bračnu zajednicu. Neke sitne stvari je ostavila, a neke je uzela još u svibnju 2014. iz kuće tužitelja. Od Božića 2013. godine da je kontinuirano bila kod svojih roditelja i više se nije vratila na stanovanje tužitelju. U proljeće 2014., poslije Uskrsa, da je išla raditi sezonu u Split, gdje je radila do rujna 2014. Potom se vratila u [adresa] i radila u kafiću Barcelona od rujna 2014. do proljeća 2015., nakon čega je kraće vrijeme radila u Splitu, i to do lipnja 2015., kada se nakratko vratila roditeljima, potom u istom mjesecu lipnju 2015. otišla na rad u Irsku, gdje je trebala raditi do rujna 2015. Međutim, vratila se za dva tjedna, jer joj nije bio odgovarajući smještaj. Osim toga, zvala ju je majka da dođe na potpisivanje ugovora sa starijim gospodinom, koji će ostaviti stan majci, ali je majka rekla da će stan pripasti njoj. Sklopila je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju samo iz razloga kako majka ne bi plaćala porez na nekretninu, koja je pružala usluge udomiteljstva, tada je već imala troje korisnika, dok je CG bio četvrti. O njemu je brinula najviše majka FG, a otac TG je znao pomagati. Roditelji da su ga vozili na Sveti Duh na pregled, jednom je došao sanitet po njega, dok ga tužitelj nije nikad vozio, niti ga je vidio. Na sklapanje Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju vozili su ih njeni roditelji, a tužitelj nije bio prisutan. Povremeno je brinula o CG kada bi bila doma, ali intenzivno je o njemu brinula majka, a otac rjeđe. Njena majka da je uložila novčana sredstva za uređenje stana u [adresa] za kupnju parketa, zavjesa, kuhinje, kupaonice, kućanskih aparata, tepiha, stola, stolica, lustera, time da spisu prileže računi koji glase na ime tužene (Fero-term d.o.o., Donji Stupnik od 20.siječnja 2017., 03. srpnja 2017., 20. prosinca 2017., Sancta Domenica d.o.o., Sveta Nedelja od 20. studenog 2017., Europaneli d.o.o., Šenkovec od 26. studenog 2018., Lesnina d.o.o., Zagreb od 10. rujna 2018., 14. lipnja 2018., 28. siječnja 2017., 15. studenog 2017., Mobelix Lesnina d.o.o. od 08. studenog 2017. i 14. studenog 2017.). U stanu da su uklonjene stare pločice u kupaoni, kuhinji, stari parketi i postavljeni su novi, koje radove obavljali majstori iz [adresa], koje je isključivo angažirao njen otac, a platili su ih njeni roditelji. Tužitelj da nije bio u tom stanu, niti joj je poznata tvrtka MPGV d.o.o., time da tužitelj u istoj nije bio zaposlen, niti zna za radnike iste. Ključ da su imali isključivo ona i njeni roditelji. Ne sjeća se koliko je dugo bila prijavljena na adresi stana u [adresa], niti na adresi tužitelja, jer joj to nije bilo bitno. Konačno je stan prodala, ne pamti koje godine.

14. Da je tužena doista radila sezonu u Splitu 2014. godine, proizlazi iz iskaza svjedoka GG, kada su se tužena i ona intenzivno družile u Splitu, što pamti jer je te godine zatvorila svoju privatnu firmu, time da je bračna zajednica stranaka prekinuta prije tog ljeta 2014. U ljeti 2015. da je tužena išla raditi u Irsku, poslije druge sezone u Splitu, gdje je bila 2-3 tjedna. Kad je išla u Irsku, bračna zajednica je već bila prekinuta 2014. godine kada je radila prvi puta sezonu u Splitu. Osim toga, tužena da se preselila nazad roditeljima i ne bi išla raditi sezonu u Split da su stranke bile zajedno. Od 2008. ili 2009. do 2013. godine da je posjećivala stranke u Ivancu Bistranskom dok su zajedno živjeli. Nakon ljetne sezone 2014. tužena da se iz Splita vratila roditeljima, što joj je poznato, jer su se nastavile družiti i dolazila je po tuženu doma u [adresa], družile su se u Zaprešiću, gdje je ona (svjedok) stanovala.

15. Iz iskaza svjedoka VG utvrđeno je da kada se tužena vratila iz Irske, gdje je bila 2 tjedna, ista joj je na kavi rekla da više nije s tužiteljem odnosno da ne stanuje više s njim. Ne zna kada je brak točno „završio“. Roditelji tužene da se bave udomiteljstvom, više majka tužene, a tužena joj je pričala kako je njena majka od jednog djeda naslijedila stan, koji su roditelji „prepisali“ na tuženu i taj djed da je bio u domu kod roditelja tužene, a o njemu su brinule tužena i njena majka. Tužena da je o njemu brinula s majkom prije odlaska u Irsku, gdje je bila 2 tjedna.

16. Iz iskaza svjedoka TG, oca tužene, utvrđeno je da se o ĐG brinula Marija Studak 99 %, kao i on, a i tužena kad bi on bio na putu, kao autoprijevoznik. On i FG nisu s njim sklopili Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, jer su htjeli predmetnu nekretninu dati tuženoj. Stranke da su se razvele 2016., a godinu do godinu i pol prije razvoda braka da nisu živjeli zajedno, te se tužena vratila kod njih doma u [adresa]. Ne pamti koje je godine tužena radila u Irskoj, svakako nakon što se vratila kod njih doma od tužitelja, potom je radila na moru i u kafiću, no ne zna koje godine. Tužena da ne bi išla raditi u Irsku, niti na more, da već prije toga nije bila prekinuta bračna zajednica stranaka. Primijetio je nezadovoljstvo kod tužene dok je još stanovala s tužiteljem, ne sjeća se točno koliko je prošlo vremena od tada, pa dok se vratila natrag k njima doma. Tužitelj da nije nikada došao pomoći oko CG. Sve radove u stanu da su vršili on i FG, te uložili 25.000,00 EUR, koje radova je organizirala FG. On da je bio jednom ili dva puta u stanu kojeg je trebalo renovirati. Kada je tužena sklopila ugovor s CG, tada više nije bila s tužiteljem u bračnoj zajednici. U svakom slučaju došla je iz Irske potpisati Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a nakon toga išla raditi na more sezonu.

17. Iz iskaza svjedoka HG, prijatelja roditelja tužene, utvrđeno je da je CG bio kod Studakovih od 2015. godine oko godinu dana, nakon čega je umro. O njemu da je brinula FG. Tužena da je u to vrijeme bila nazad doma kod roditelja, otišla je od tužitelja, no ne zna koliko je pomagala majci. Radila je u Irskoj, u Splitu na sezoni, u kafiću u [adresa], sve 2015./2016. godine. Ne zna je li tužena tada bila u braku s tužiteljem, ali zna da se tada vratila doma, a Studaki su htjeli da stan ide odmah na tuženu, jer se vratila doma, a nema riješeno stambeno pitanje. Iako svjedok spominje 2016. godinu, prethodno 2015., svakako valja istaknuti kako isti nije siguran u te godine, ali svoj iskaz veže uz saznanje da se tužena vratila doma, da nema riješeno stambeno pitanje, isti da su rekli da će zvati tuženu da potpiše ugovor u vrijeme kada je ista bila u Irskoj. Dakle, obzirom da je Ugovor sklopljen 18. lipnja 2015., tužena da se tada neposredno vratila iz Irske, što je podudarno iskazu tužene da je u lipnju 2015. išla u Irsku, gdje je radila 2 tjedna i vratila se nazad doma kod roditelja, jer joj nije odgovarao smještaj, a i majka ju je zvala na potpisivanje Ugovora. Suglasno tome iskazali su i svjedoci FG, GG, VG, TG i sama tužena. Čim je sklopljen Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, I da su išli uređivati stan, a njegov zet PG da je izvodio radove na adaptaciji stana i angažirao ga je TG, otac tužene. Radovi su vršeni 2016. godine.

18. Iz iskaza svjedoka OG, korisnika udomiteljstva FG, nesrodnog i nezainteresiranog za ishod ovog postupka, utvrđeno je da je FG vodila kompletnu brigu o CG, nosila mu hranu u sobu, jer je bio nepokretan, vodila brigu o higijeni, osigurala mu odjeću, liječnika i lijekove, bio je u invalidskim kolicima i znala ga je prošetati po hodniku. Nije vidio da bi tužena vodila brigu o njemu, niti tužitelj, koji ga nije vozio doktoru. Ne može se prisjetiti je li tužena preselila k roditeljima dok je CG bio u domu. Tvrdi da je tužena živjela sa suprugom dok je bila u braku, a nakon rastave 6 mjeseci je živjela u [adresa], potom je išla u Irsku. Ovom dijelu iskaza svjedoka sud nije mogao povjerovati, budući je isti u suprotnosti s iskazima tužene, svjedoka FG, GG, VG, TG i HG, iz čijih iskaza je utvrđeno da tužena nije živjela sa suprugom do razvoda braka 14. studenog 2016., te je utvrđeno da je prije razvoda braka radila sezonu u Splitu, potom u Irskoj.

19. Iz iskaza svjedoka ĆG, korisnika udomiteljstva FG, od 2014. / 2015. do 2021., utvrđeno je da je bio smješten u sobi s CG, koji je bio djelomično pokretan, kasnije sve slabije, tako da ga je FG vozila u invalidskim kolicima, mijenjala pelene, presvlačila ga s još jednom ženom, nije se mogao sam hraniti, bio je u dobi od preko 90 godina. Par puta je vidio tuženu u domu, dok tužitelja nije vidio. Iz iskaza istog svjedoka proizlazi kako je kompletnu brigu o CG vodila FG, a TG da je dva puta vozio CG u bolnicu, time da ne zna za ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, niti kako je CG plaćao smještaj.

20. Da je tužena 2014. godine radila na sezoni na moru, a 2014. ili 2015. u Irskoj, utvrđeno je iz iskaza svjedoka JG, koji svoje saznanje crpi iz pričanja TG, oca tužene, no, ne zna je li ista bila u braku kad je išla raditi na more i u Irsku. TG da je pričao kako imaju stan kojeg će „prepisati“ na tuženu, jer nema gdje živjeti, misli da je to pričao negdje 2014., u kojem dijelu iskaza mu sud nije mogao povjerovati, obzirom da je CG došao u udomiteljsku obitelj Marije Studak 2015. godine, no, moguće je da se zbog proteka vremena svjedok pouzdano ne sjeća godine kada je to TG pričao. Međutim, obzirom da je pričao da imaju stan kojeg će „prepisati“ na tuženu, pouzdano se može zaključiti da je to bilo 2015., kada je i sklopljen Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Iz iskaza istog svjedoka utvrđeno je da se stan uređivao, da je pomagao ocu tužene istovarivati kutije iz kombija za stan, u kojima je bio novi zapakirani namještaj tijekom 2015. godine, što je podudarno nespornoj činjenici da je Ugovor sklopljen **.**.2015. TG da je govorio da stan treba namjestiti da tužena ima gdje biti, da nije s njima u kući i da ima svoj prostor.

21. Analizom iskaza svjedoka FG, GG, VG, TG, HG, JG i tužene, u bitnome se može zaključiti da u vrijeme sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 18. lipnja 2025. nije postojala zajednica života stranaka, da se tužena već za Božić 2013. godine vratila roditeljima u njihovu kuću, da je od proljeća 2014. do rujna 2014. godine radila prvu sezonu u Splitu, od proljeće 2015. do lipnja 2015. godine drugu sezonu, dakle, kraće vrijeme, jer je u lipnju 2015. išla na rad u Irsku, gdje je bila 2 tjedna, a po povratku da je 18. lipnja 2015. sklopila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s ĐG. Iz iskaza svih navedenih svjedoka, kao i svjedoka OG i ĆG, utvrđeno je da je kompletnu brigu o CG vodila FG, povremeno uz pomoć supruga TG, koji je vozio CG u dva navrata u bolnicu, a isto tako da je nešto u manjem obimu, povremeno, pomagala i tužena, kada je bila kod kuće.

22. Nasuprot gornjim utvrđenjima, sud nije mogao povjerovati iskazima svjedoka NG, u daljnjem srodstvu s tužiteljem, koja je iskazala da je brak razveden prije 7-8 godina (saslušana 28. listopada 2025.), koja ujedno tvrdi da su u vrijeme sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju s CG stranke bile zajedno i stanovale u [adresa], a tužena da je bila u [adresa] i pomagala majci, istovremeno iskazujući da je tužena prije razvoda braka otišla k roditeljima, no ne zna koliko prije, da bi potom tvrdila da je par mjeseci prije razvoda otišla od tužitelja, a za nju razvod znači kad stranke nisu zajedno, dakle, iskaz navedenog svjedoka nije pouzdan, jer iz iskaza nije bilo moguće utvrditi je li drži da je tužena otišla od tužitelja par mjeseci prije razvoda braka ili prilikom prekida bračne zajednice, jer za svjedoka razvod braka znači kad stranke nisu zajedno. Svjedok tvrdi da su stranke bile zajedno kad je CG umro, a umro je u ožujku ili travnju 2016., te da su u vrijeme sklapanja Ugovora stranke bile u braku i u dobrim odnosima, što je potpuno suprotno iskazu tužene, svjedoka FG, GG, VG, TG, HG i JG, time da je posebice iz iskaza tužene i svjedoka FG, utvrđeno da se tužena već za Božić 2013. godine vratila k roditeljima u [adresa], da brak nije funkcionirao, da je do prekida emotivne zajednice od strane tužene došlo upravo za Božić 2013., a u proljeće 2014. godine da je uzela svoje osobne stvari iz kuće tužitelja, iz čega sve slijedi da u vrijeme sklapanja Ugovora stranke nisu bile u bračnoj zajednici. Sud nije povjerovao iskazu istog svjedoka niti u dijelu da bi tužitelj vozio CG doktoru, obzirom da je iz iskaza svjedoka OG i ĆG, korisnika udomiteljstva FG, utvrđeno je nisu vidjeli tužitelja da bi vozio CG doktoru (svjedok AG), već je iz iskaza svjedoka ĆG utvrđeno da je TG dva puta vozio CG u bolnicu.

23. Isto tako sud nije povjerovao iskazu svjedoka ŽG, brata tužitelja, koji tvrdi da je bračna zajednica stranaka trajala do 2016., kada je tužena odselila, da bi potom iskazao da je prekinuta u proljeće ili ljeti 2016. od kada tužena više nije spavala u njihovoj obiteljskoj kući u [adresa], što veže uz 2015. godinu, tvrdeći da ga je tužitelj vozio tada na posao, a tuženu da su ostavljali kod njenih u [adresa], kako bi brinula o CG, kasnije da bi tužitelj došao po nju, jer da je njeno radno vrijeme bilo od 09:00 do 17:00 sati, što je u izravnoj suprotnosti s iskazima svjedoka OG i ĆG, iz čijih je iskaza utvrđeno da je kompletnu brigu o CG vodila FG, time da AG nije vidio da bi tužena vodila brigu o CG, dok ju je svjedok ĆG par puta vidio u domu, ne dovodeći to u vezi s brigom i skrbi o CG. Nadalje, sud nije mogao povjerovati dijelu iskaza istog svjedoka da bi tužitelj vozio CG u bolnicu Sveti Duh, kada suprotno proizlazi iz iskaza TG, AG, ĆG, FG i tužene, sve kraj činjenice da je tužena od proljeća 2014. radila na sezonskim poslovima u Splitu do rujna 2014., potom od rujna 2014. do proljeća 2015. u kafiću Barcelona u [adresa], u kojem mjestu je i stanovala kod roditelja, a od proljeća 2015. do lipnja 2015. radila u Splitu, potom u lipnju 2015. dva tjedna u Irskoj. Stoga je neuvjerljiv iskaz da bi tužitelj vozio tuženu kod njenih roditelja, gdje bi ista brinula o CG s radnim vremenom od 09:00 do 17:00 sati, kao i da bi stranke živjele zajedno oko 6 mjeseci poslije smrti CG, koji je umro u ožujku ili travnju 2016., što bi značilo da su živjeli zajedno do rujna ili listopada 2016., a utvrđeno je da se već za Božić 2013. tužena vratila roditeljima, a u proljeće 2014. prekinula faktičnu bračnu zajednicu.

24. Neuvjerljiv je i iskaz svjedoka UG, majke tužitelja, da bi bračna zajednica bila prekinuta u svibnju ili lipnju 2016., kada da je tužena odselila, što je pak u suprotnosti s iskazom njenog sina, svjedoka ŽG, koji tvrdi da je do prekida bračne zajednice došlo u rujnu ili listopadu 2016. Iz njenog iskaza je utvrđeno da su o CG brinuli roditelji tužene, najviše majka FG, što je u skladu s iskazima svjedoka FG, TG, AG i ĆG, no sud nije povjerovao dijelu iskazu da bi stranke znale odvesti CG doktoru, budući iz iskaza svjedoka TG, FG, AG i ĆG koji imaju neposredna saznanja o tome, proizlazi suprotno.

25. Sud nije mogao povjerovati iskazu svjedoka MG, kao kontradiktornom u dijelu gdje tvrdi da je tužena odselila od tužitelja početkom 2016., da bi konačno iskazao da misli da je otišla prije rada na moru na sezoni u svibnju ili lipnju 2016. i da je do rujna ili listopada 2016. radila na sezoni, navodeći da samo pretpostavlja da je radila na moru. U Irsku da je išla nakon razvoda braka 2017. ili 2018., iako je brak nedvojbeno razveden 14. studenog 2016. Neuvjerljiv je i kontradiktoran njegov iskaz i u dijelu gdje tvrdi da su stranke brinule o CG, da su u drugoj polovici 2015. godine stranke uređivale stan, istovremeno navodeći da stranke nisu radile na stanu, već da su organizirali majstore, a istovremeno ne zna tko je angažirao majstore. Iako tvrdi da su stranke brinule o CG, u daljnjem dijelu iskaza tvrdi kontradiktorno, tj. da su o CG brinuli roditelji tužene, da bi potom iskazao da kada je CG bio na smještaju kod roditelja tužene, ne zna tko je konkretno o njemu brinuo, već pretpostavlja da netko od roditelja tužene. Tvrdi da su stranke vodile CG liječniku dok je isti još živio u [adresa], u šetnju, nosili mu namirnice, prali veš, preuzimali poštu, išli na tržnicu kupiti namirnice, kraj nesporne činjenice da je CG u proljeće 2015. došao u udomiteljstvo FG, uz pomoć svjedoka HG, iz čijeg je iskaza utvrđeno da su o CG do tada brinuli susjedi, povremeno mu donoseći hranu. Pri tome valja istaknuti da niti same stranke ne tvrde da bi na takav način vodile brigu o CG i da bi 4-6 mjeseci vodile brigu o njemu, kada je oko pola godine još bio sam u stanu. Isto tako sud nije mogao prihvatiti istinitim iskaz tog svjedoka da bi CG došao u dom roditelja tužene krajem 2015. kraj činjenice da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen 18. lipnja 2015., kada je CG već bio par mjeseci kod FG i bio zadovoljan njenom uslugom, što ga je i motiviralo da sklopi Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s njom odnosno po njenom prijedlogu s njenom kćeri, ovdje tuženom.

26. Sud nije povjerovao niti iskazu svjedoka ČG, kao neuvjerljivom, u dijelu gdje navodi da su stranke bile u braku do 2016., kraj činjenice da je brak razveden 14. prosinca 2016., a to veže uz neuvjerljiv događaj da bi ga godinu dana prije 2016. tužitelj molio za pomoć pri adaptaciji predmetnog stana, te nije mogao objasniti kako 2015. onda povezuje sa 2016. godinom. Stoga je neuvjerljiv njegov iskaz da bi stranke živjele u tužiteljevoj kući dok se nisu razvele sudski 2016., ujedno tvrdeći da je tužena radila u Irskoj, ali nakon što više nisu bili zajedno, no, ne navodeći pouzdano od kada nisu bili zajedno, time da su se stranke „rastale“ nakon što je CG umro (u ožujku ili travnju 2016.), a stranke su se doista razvele nakon njegove smrti, 14. prosinca 2016.

27. Tužitelj tvrdi da je bračna zajednica prekinuta u svibnju 2016. kada je tužena odselila roditeljima, prije toga da je tijekom 2016. odlazila jednom ili dva puta, kojem dijelu iskaza sud nije mogao povjerovati obzirom na gornja utvrđenja da se tužena vratila roditeljima za Božić 2013. godine, a faktična bračna zajednica je prekinuta konačno u proljeće 2014. kada je tužena odnijela svoje stvari iz kuće tužitelja. Da je iskaz tužitelja neuvjerljiv, govori i njegova daljnja tvrdnja da je brak sudski razveden u studenom 2017., iako je neprijeporno razveden 14. prosinca 2016., kao i da bi tužena išla u Irsku nakon što su u rujnu 2016. potpisali „papire“ za razvod braka, iako je zahtjev za sporazumni razvod braka sastavljen 14. studenog 2016. u Zaprešiću i isti dan predan Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću tog dana, uvidom u koji je utvrđeno da je potpisan po strankama. Stoga je neuvjerljiv njegov iskaz da bi nakon toga tužena išla u Irsku, kao i da bi tužena pomagala u brizi za CG od rujna 2015. do ožujka 2016. i da bi CG došao u lipnju 2015. u udomiteljstvo FG i bio 2 mjeseca na plaćenom udomiteljstvu, sve kraj činjenice da je već 18. lipnja 2015. bio sklopljen Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a dva-tri mjeseca prije toga je već CG bio u udomiteljstvu i izrazio zadovoljstvo sa smještajem i hranom, pa je to bila pobuda sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

28. Obzirom na kontradiktornost iskaza svjedoka ŽG, UG, MG, ČG i tužitelja, sud nije mogao povjerovati da bi stranke zajedno ili uz pomoć brata i prijatelja tužitelja vršili radove na adaptaciji predmetnog stana, koja adaptacija niti nije od odlučnog značaja u ovoj pravnoj stvari, već ju tužitelj nastoji prikazati kao razdoblje u kojem je, prema njegovoj tvrdnji, još postojala bračna zajednica, a iz podudarnih iskaza FG, GG, VG, TG, HG i JG, kao i same tužene, proizlazi suprotno. Naime, od odlučnog značaja je je li postojala zajednica života stranaka u vrijeme sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 18. lipnja 2015., a po nalaženju ovog suda, ista nije postojala niti u vrijeme sklapanja tog Ugovora, niti u vrijeme ostvarivanja njegovog sadržaja. Isto tako je od odlučnog značaja tko je izvršavao obveze preuzete Ugovorom, a utvrđeno je da ih je gotovo u cijelosti izvršavala majka tužene FG, uz povremenu pomoć supruga TG i tužene. Pri tome valja ukazati na odredbu članka 161 stavak 1 Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) iz koje proizlazi da obvezu iz ugovora može ispuniti ne samo dužnik, nego i treća osoba, dok iz stavka 2 iste odredbe slijedi da je vjerovnik dužan primiti ispunjenje od svake osobe koja ima neki pravni interes da obveza bude ispunjena, čak i kada se dužnik protivi tom ispunjenju. Tužena je svoje obveze iz Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 18. lipnja 2015. izvršavala uz pomoć treće osobe odnosno majke FG, a CG je primio takav način ispunjenja.

29. Isto tako nije od odlučnog značaja kada je tužena promijenila prebivalište, budući isto ne predstavlja dokaz o prekidu faktične bračne zajednice, a sve kraj izričitog iskaza tužene da nije marila za prijavu ili odjavu prebivališta, niti joj je to bilo nešto važno promijeniti, obzirom da je od 2010. do 2017. bila prijavljena na adresi prebivališta tužitelja.

30. Kako sud nalazi utvrđenim da zajednica života stranaka nije postojala u vrijeme sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 18. lipnja 2015., niti tijekom ostvarivanja njegovog sadržaja, kao i da je obveze preuzete iz istog Ugovora izvršavala gotovo u potpunosti majka tužene, to je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

31. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154, stavak 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na trošak sastava podneska od 02. listopada 2020., 29. travnja 2021., 25. siječnja 2022. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - u daljnjem tekstu: Tarife), sastava žalbe od 28. studenog 2022. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr.10.1. Tarife), prigovora protiv rješenja od 05. prosinca 2022. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.8.4. Tarife), zastupanja na ročištima od 02. ožujka 2021., 11. svibnja 2021., 12. listopada 2021., 03. ožujka 2022., 07. lipnja 2022., 06. listopada 2022., 02. rujna 2025., 28. listopada 2025., 21. siječnja 2026., 09. veljače 2026. i 17. ožujka 2026. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife) ili ukupno 3.100,00 EUR uz 25 % PDV u iznosu od 775,00 EUR, te troška pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 EUR, odmjereno u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama ili sveukupno 3.928,09 EUR. Stoga je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 29. travnja 2026.

SUDAC:

Ines Golešić – Plašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika